Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-453/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica DD, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-126/2022-29 od 8. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-126/2022-29 od 8. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 uplati na račun Državnog proračuna ,Katančićeva 5, Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj 26/5908-19-19-03118572213 iznos od 33.952,01 kn = 4.506,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2022. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.325,76 (slovima: tisuću tri stotine dvadeset pet eura sedamdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 295,81 eura kao neosnovan.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka žalitelj ne upućuje.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., kao osiguratelja štetnika FD, za naknadu ukupnog iznosa od 4.506,21 eur isplaćenog udovici osiguranika tužitelja, sada pokojnog TD, na ime obiteljske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. svibnja 2021.

7. Nije sporno kako se 10. prosinca 1983. dogodila prometna nesreća koju je sa doprinosom od 60% skrivio FD upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, te je u toj prometnoj nesreći smrtno stradao osiguranik tužitelja BD, a uslijed toga je njegovoj udovici ND priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

8. Suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem je za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u nastavku ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata koje su predmet ovog postupka. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021, Rev- 1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023.).

9. Prema članku 116. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 137/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa ovaj sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda po kojem je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, o čemu se radi u ovoj pravnoj stvari, radi povratka iznosa koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima njegove obitelji, mjerodavno materijalno pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, točnije u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

10. Tužitelj žalbom nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda po kojemu u konkretnom slučaju ne postoji razlika između isplaćene mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 27. stavka 3. ZOOP kada je odbio tužbeni zahtjev.

11. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun troška koji je priznat tuženiku tužitelj žalbom nije osporio.

12. Zbog izloženog, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

Split, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi