REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-36/2020-309

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji Snježani Fotivec, uz sudjelovanje Gordane Stanković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika UŠ, koga zastupa branitelj Velimir Došen odvjetnik u [adresa] i Tihomir Mišić odvjetnika u Zagrebu i II-optuženika GŠ, koga zastupa Rafael Krešić odvjetnik u [adresa], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24., 136/25. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-149/2017 od 27. studenoga 2019. izmijenjene podneskom od 3. prosinca 2025. broj: KO-DO-269/2020 nakon dana 16. ožujka 2026. održane i zaključene javne rasprave u prisutnosti ZODO Zlatar KŠ, I-optuženika, branitelja I-optuženika, branitelja II-optuženika, te nakon dana 18. ožujka 2026. objavljene i izrečene presude,

p r e s u d i o  j e

I. I-optuženik UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i G rođene K, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH-e, pismen sa završenom osnovnom školom, djelatnik, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, vojsku nije služio, bez imovine, osuđivan,

i

II-optuženik GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i I rođene C, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH-e, BiH-e, SR Njemačke i SAD-a, pismen sa završenom VSS, dipl. pravnik, umirovljenik s mirovinom u visini od 355 eura, vojsku služio u JNA 1981/82., te od 1991. do 1995. sudionik Domovinskog rata, čin pukovnika, bez imovine, osuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v i  s u

što su:

- u vremenu od 29. travnja do 5. studenoga 2015. u Krapini i Zagrebu, zajedno i dogovorno, u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne koristi za sebe i druge, u cilju realizacije zajedničkog plana, najprije I. okr. UŠ **.**.2015. predao Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini, tužbu protiv ĐŠ kojom traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva nad nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] veličine 540 m² i 3274/3 veličine 540 m², upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vikendica s dvorištem, što mu je imenovana dužna priznati i predati mu isprave potrebne za uknjižbu prava vlasništva odnosno dati tabularnu izjavu ili će to priznanje i izjavu zamijeniti pravomoćna presuda, obrazloživši u tužbi da je 11. kolovoza 2008. od ĐŠ kao kupca kupio predmetne nekretnine, no izvornik ugovora je izgubio pa želi uskladiti zemljišnoknjižno stanje jer je u zemljišnim knjigama unatoč dovršenoj kupoprodaji vlasnica još uvijek ĐŠ te je uz tužbu između ostalog predao i kopiju lažnog ugovora o kupoprodaji, iako svjestan da ništa od navedenoga nije istina te da s ĐŠ nikada nije sklopio ugovor o kupoprodaji niti ona uopće ima saznanja da se vezano za njezine nekretnine vodi ikakav postupak, nakon čega je točno neutvrđenoga dana, svakako prije 24. lipnja 2015., II. okr. GŠ, u cilju realizacije opisanog, zamolio svog poznanika, odvjetnika IŠ, da zastupa ĐŠ u predmetnom parničnom postupku jer on kao pravnik ne može istu zastupati, a inače se bavi posredovanjem i prodajom nekretnina, lažno mu predočavajući da mu je pristupila stranka imena CŠ sa zahtjevom da zastupa ĐŠ, no kako radi navedenog na to nije ovlašten, predao mu je lažnu punomoć potpisanu po ĐŠ i neoriginalni podnesak kojim ista priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je IŠ, nemajući razloga za sumnju, u navedeno povjerovao te 24. lipnja 2015. Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini na predmetni spis broja: P-569/15 dostavio navedenu punomoć za zastupanje, a potom je I. okr. UŠ **.**.2015. opunomoćio odvjetnika VŠ da ga zastupa u predmetnom postupku, neistinito mu predočivši da doista postoji pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, pa kada je 16. rujna 2015. na Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini, održano ročište na kojem je punomoćnik I. okr. UŠ, odvjetnik VŠ ostao kod tužbenog zahtjeva ne znajući da se isti temelji na lažnom ugovoru o kupoprodaji, a punomoćnik ĐŠ, odvjetnik IŠ u ime ĐŠ priznao tužbeni zahtjev u cijelosti i predao sudu i protivnoj strani ranije spomenuti neoriginalni podnesak, ne znajući da to nije volja ĐŠ, istoga dana predmetni sud je donio presudu kojom je utvrđeno da je I. okr. UŠ vlasnik navedenih nekretnina, koju je presudu punomoćnik IŠ zaprimio tek 07. prosinca 2015. i potom je predao II. okr. GŠ, dok je ĐŠ ista ostavljena u sandučiću kao da je preuzeta, a što nije bio slučaj, nakon čega je 29. rujna 2015. u zemljišnoknjižnom odjelu navedenog suda izvršen i upis prava vlasništva I. okr. UŠ nad tim nekretninama temeljem navedene presude, a također je I. okr. UŠ s EŠ **.**.2015. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 100.000,00 EUR-a temeljem kojeg je imenovani kao zajmodavac 05. studenoga 2015. uknjižio založno pravo na predmetnim nekretninama koje temeljem rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini čine jednu cjelinu k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i sastoje se od dvorišta veličine 1037 m² i kuće veličine 81 m² na adresi [adresa], obzirom je tom nekretninom I. okr. UŠ već raspolagao kao vlasnik obzirom je pokrenuo i postupak legalizacije nekretnine i različite postupke vezane uz objedinjavanje i uređenje nekretnina, na koji su način I. okr. UŠ za sebe, a II. okr. GŠ za njega, pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od 276.400,00 kuna/36.684,58 eura, oštetivši time ĐŠ odnosno njezinu nasljednicu UŠĐ za isti iznos, d a k l e, s ciljem da sebi i drugome pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

čime su, počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. Kaznenog zakona.

II. Na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 I-optuženik UŠ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE i 4 (ČETIRI)

MJESECA.

Na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme koje je I-optuženik UŠ proveo u istražnom zatvoru od 2. studenoga 2020. do 30. ožujka 2021. i od 31. listopada 2025. do 18. ožujka 2026. uračunava se u izrečenu kaznu zatvora na način da se jedan dan istražnog zatvora izjednačava s jednim danom zatvora.

III. Na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 II-optuženik GŠ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 158. ZKP-a oštećenoj GŠĐ dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od =36.684,58 eura, te se plaćanje istoga nalaže I- optuženiku UŠ i II-optuženiku GŠ, solidarno u roku 15 dana, po pravomoćnosti presude, dok se sa razlikom imovinsko pravnog zahtjeva oštećena upućuje u parnicu.

V. Na temelju čl. 148. ZKP-a i čl. 145. st.1 . i 2. toč. 1. i 6. ZKP-a nalaže se I. optuženiku UŠ naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na trošak psihijatrijskog vještačenja =414,10 eura, jednu polovicu troškova grafološkog vještačenja =265,44 eura i paušalni iznos od =1.500,00 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju čl. 148. ZKP-a i čl. 145. st. 1. i 2. toč.1. i 6. ZKP-a nalaže se II. optuženiku GŠ naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na jednu polovicu troškova grafološkog vještačenja =265,44 eura i paušalni iznos od =1.500,00 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom OOD Zlatar broj: K-DO-149/17 od 27. studenoga 2019. koja je izmijenjena i usklađena u odnosu na činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju dopisom ODO Zlatar broj: KO-DO-269/2020 od 3. prosinca 2025., I-optuženiku UŠ i II-optuženiku GŠ stavlja se na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

1.1. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 nastupila je zastara, te je rješenjem u odnosu na to kazneno djelo kazneni postupak u odnosu na I. i II. optuženika obustavljen.

2. I. i II. optuženik poriču krivnju.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani kaznena prijava ošt. ĐŠ po punomoćniku odvj. ŽŠ od 20. studenog 2015., zk. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], livada, Škarnica, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], livada, Škarenice, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], preslika dijela spisa Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj: P-569/15, posebno izviješće PU krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije broj: 511-17-14/1- 185/9-2017 od 13. travnja 2017., zapisnik o ispitivanju svjedokinje/ošt. GŠĐ od 14. lipnja 2017., nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Zvonimira Ćorića, dipl. ing. od 16. listopada 2017., ugovor o zajmu sklopljen između EŠ kao zajmodavca i UŠ kao zajmoprimca 05. listopada 2015., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 21. veljače 2018. i 01. ožujka 2018., zapisnik o ispitivanju svjedoka EŠ od 13. travnja 2018., dopis Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj: P-569/15 od 4. srpnja 2018. s prilozima, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: K-US-6/13 od 20. lipnja 2013. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-Us-138/13, očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije od 28. prosinca 2018. nalaz vještaka Igora Marinića (list 1152-1160 spisa), čita se nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente Marijana Krajine (Iist 1175-1182 spisa), čita se iskaz vještaka grafologa sa zapisnika od 5.12.2025., čita se iskaz svjedoka IŠ sa istog zapisnika od 5.12.2025., iskaz oštećene GŠĐ sa zapisnika od 8.1.2026., čita se iskaz svjedoka EŠ sa zapisnika od 2.3.2026.Izvršen je uvid u izvadak iz KE za I i II optuženika.

3.1. Zapisnici o ispitivanju svjedoka IŠ i VŠ kod ODO Zlatar izdvojeni su iz spisa kao nezakoniti.

3.2. Na provedeni dokazni postupak nije bilo primjedbi.

4. Spisu prileži preslika parničnog predmeta Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-569/15, u pravnoj stvari tužitelja UŠ protiv tuženice ĐŠ radi utvrđenja prava vlasništva.

5. Iz spisa slijedi da je tužitelj UŠ, ovdje I. optuženik, 29. travnja 2015. neposredno sudu podnio tužbu protiv imenovane tuženice, ovdje tete ošt., u kojoj navodi da je ista upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada Škarinica površine 540 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada Škarinice površine 540 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje da je nekretnine prodala tužitelju temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. kolovoza 2008. Tužitelj je, međutim, izgubio izvornike ugovora te ne može uknjižiti svoje pravo vlasništva, a kako želi uskladiti stanje u zemljišnoj knjizi sa stvarnim stanjem, to predlaže sudu donošenje presude kojom se utvrđuje da je on vlasnik ranije navedenih nekretnina, što mu je tuženica ĐŠ dužna priznati i predati mu isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva ili će to priznanje zamijeniti pravomoćna presuda. Uz tužbu je priložen neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg slijedi da je tužena upisana kao vlasnica uvodno navedenih nekretnina i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između ĐŠ kao prodavatelja i UŠ kao kupca **.**.2008., na iznos od 20.000,00 kn, a predmetom kojega su iste nekretnine. Iz ugovora proizazi da je potpisan od strane ugovornih stranaka, no njihovi potpisi nisu ovjereni po javnom bilježniku.

6. Nadalje, iz spisa slijedi da je tužitelj podneskom od 18. svibnja 2015. dostavio sudu izvornike izvadaka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], te zatražio što žurnije zakazivanje rasprave, dok je podneskom od 26. svibnja 2015. odvjetnik Josip Reljić dostavio sudu punomoć za zastupanje tužitelja od 21. svibnja 2015. Nakon neuspjelih dostava poziva za tuženicu, spisu prileži podnesak ĐŠ predan sudu preporučeno poštom 23. lipnja 2015., iz kojeg proizlazi da je imenovana za zastupanje opunomoćila odvjetnika IŠ, uz koji je podnesak priložena punomoć od 19. lipnja 2015. Iz spisa dalje proizlazi da je 14. srpnja 2015. održano pripremno ročište na koje je pristupio tužitelj osobno te na koje nije pristupila tužena pozvana po punomoćniku. Sud je radi ekonomičnosti postupka održao ročište na kojem je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio izvođenje dokaza uvidom u kupoprodani ugovor i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka. Ročište je odgođeno te je slijedeće zakazano za dan 16. rujna 2015.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je na raspravu od 16. rujna 2015. za tužitelja pristupio odvjetnik VŠ, po punomoći koju je predao neposredno na raspravi, a za tuženicu odvjetnik IŠ. Na raspravi je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je dao odgovor na tužbu kojim je priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u spis predao podnesak tužene od 07. rujna 2015. kojim ista priznaje tužbeni zahtjev. Sud je na tom ročištu zaključio glavnu raspravu i donio presudu na temelju priznanja u skladu s tužbenim zahtjevom tužitelja. Stranke su se odrekle prava na žalbu te je presuda postala pravomoćna 16. rujna 2015. Iz spisa proizlazi da je odvjetnik VŠ preuzeo presudu neposredno na raspravi 16. rujna 2015., dok je odvjetniku RŠ ista u više navrata bezuspješno dostavljana poštom, te ju je zaprimio 07. prosinca 2015.

8. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige od 01. ožujka 2016., proizlazi da je I. opt., UŠ temeljem presude broj: P-569/15 od 16. rujna 2015. podnio prijedlog za uknjižbu zapirmljen u zk odjel 29. rujna 2015. pod brojem Z-5297/15, te je temeljem tog prijedloga imenovani upisan kao vlasnik čestica navedenih i samoj presudi. Iz izvatka je vidljivo i da je 06. studenoga 2015. pod brojem Z-6479/15 zaprimljen prigovor ĐŠ na uknjižbu prava vlasništva na nekretnine u korist UŠ.

9. Naime, iz predmeta P-569/15 dalje proizlazi da je tamo tužena po punomoćniku, odvjetniku ŽŠ, podnijela prijedlog za ponavljanje postupka završenog presudom broj: P-569/15 od 16. rujna 2015., tvrdeći u bitnome da nije imala nikakvih saznanja za predmetni postupak sve do 30. listopada 2015., kada je otišla na Općinski sud u Zlatar i izvršila uvid u predmet, a nakon što je prethodno tome 27. listopada 2015. u poštanskom sandučiću našla rješenje o uknjižbi. U podnesku je navela da nikada nije bila kod odvjetnika IŠ, niti je njemu, a niti ikome drugome potpisla punomoć za zastupanje u tom predmetu, kao i da nikada nije potpisala podnesak od 07. rujna 2015. Predloženo je ukinuti presudu od P-569/15 i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

10. Iz priloga odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja UŠ, ovdje I. opt., proizlazi da je imenovani nekretinom na koju je upisao pravo vlasništva temeljem presude P-569/15 od 16. rujna 2015., raspolagao i prije donošenja te presude, pa je tako kuću na nekretnini legalizirao. U tom je smislu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje na spis pridonio rješenja vezana uz postupak legalizacije nekretnine koja datiraju od 02. srpnja 2015. do 13. listopada 2015., ali i račun za čišćenje zemljišta u [adresa] od 02. svibnja 2009.

11. U odnosu na raspolaganje nekretninom po donošenju presude, spisu prileži rješenje Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižnog odjela Krapina broj: Z-2206 od 31. ožujka 2016. iz kojeg slijedi činjenica upisa promjene površine i izgrađenosti k. č. br. [katastarska čestica] livada Škarinica 540 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na novo stanje: k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 70/b 81 m2 i dvorište 1037 m2, dok je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vršeno brisanje k. č. [katastarska čestica] livara, Škarenice 540 m2 uslijed spajanja u k. č. [katastarska čestica].

12. Iz zk. izvoda za predmetnu nekrenine je vidljivo da je u teretovnicu uloška, temeljem ugovora o zajmu od 05. studenoga 2015. upisano založno pravo u korist EŠ, a radi osiguranja tražbine vjerovnika u iznosu od 100.000,00 EUR.

13. Nadalje, u predmetu P-569/15 je provedeno grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice Zvonimiru Ćoriću, a iz njegova mišljenja od 16. listopada 2017. proizlazi da ĐŠ nije skriptor potpisa na punomoći sastavljenoj u Zagrebu 19. lipnja 2015. kao i da imenovana nije skriptor potpisa na podnesku tuženice sastavljenom u Zagrebu 07. rujna 2015.

14. U spisu prileži i smrtni list od 13. travnja 2016. iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica ĐŠ preminula **.**.2016. te rješenje o nasljeđivanju iz kojeg slijedi da ostavinsku imovinu pokojne čine, među ostalim, prava s osnova predmeta broj P-569/15 kod Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, kao i da je njezinom nasljednicom temeljem oporuke proglašena UŠĐ.

15. Predmet P-569/15 je okončan.

16. Svjedokinja UŠĐ je iskazala da je sada pokojna ĐŠ bila njena teta odnosno sestra njenog pokojnog oca V te je ista u vrijeme dok je bila vitalna stanovala u stanu u [adresa]. Preminula je 28. ožujka 2016. u njenom stanu (stanu svjedokinje) obzirom se ona o imenovanoj brinula pet godina prije njezine smrti. ĐŠ je u vremenu od kolovoza 2014. pa do kolovoza 2015. bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe „Bene Vita“ u Zagrebu, a nakon toga su se dogovorile da će ona živjeti kod nje u Zagrebu, Ulica Bele Čikoša 12d, te su 28. srpnja 2015. sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Prema oporuci imenovane, ona (svjedokinja) je nakon njezine smrti postala njenom nasljednicom, te ju je usmenom oporukom danom pred dva svjedoka ovlastila da zastupa njezine, odnosno svoje interese u sporu pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini te joj je, među ostalim, oporukom ostavila to zemljište i kuću u [adresa] oko koje se vodi spor obzirom se UŠ protuzakonito upisao kao vlasnik iste. Iskazujući dalje, navela je da je za vrijeme dok se ĐŠ nalazila u Domu, pa i kod nje, povremeno odlazila na njezinu prijavljenu adresu po poštu koju je podizala u poštanskom sandučiću. Tako je 27. listopada 2015., a datuma se sjeća budući da je bila na sastanku stanara po zamolbi tete, u poštanskom sandučiću podigla pismeno s natpisom Zemljišnoknjižni odjel, rješenje, koje je bilo naslovljeno na njenu tetu, tako da isto nije otvarala već ga je donijela teti ĐŠ. U zaprimljenom pismu se nalazilo rješenje iz čijeg sadržaja je proizlazilo da se osoba po imenu UŠ upisao kao vlasnik zemljišta sa vikendicom u [adresa] u vlasništvu njene tete, što joj je bilo čudno obzirom je znala da je njena teta plaćala porez na nekretninu, premda je u zemljišnim knjigama bilo upisano samo zemljište. Njena se teta šokirala kada je pročitala to pismo i ono ju je jako potreslo. Rekla joj je da je to nemoguće jer da ona to zemljište i vikendicu nikada nije namjeravala prodati, niti je to ikada učinila već je isto namjeravala ostaviti njoj nakon svoje smrti. Odmah su shvatile da se radi o nekakvim nezakonitim radnjama, a s obzirom da joj je imenovana tvrdila da nije potpisivala nikakve kupoprodajne ugovore i kako je nemoguće da je UŠ postao vlasnik njezine nekretnine. Ona tu osobu nije nikada vidjela, kao ni osobe koje su se kasnije spominjale u postupku, pa tako niti PŠ i IŠ, niti je te osobe poznavala, a tvrdila joj je i da nikada nikome nije potpisala nikakvu punomoć. Svjedokinja je dalje navela da je putem svoje kćerke E stupila u kontakt s odvjetnikom ŽŠ kojem su objasnile situaciju, a isti ih je uputio da sve provjere kod Suda u [adresa]. Potom je ona kontaktirala tamošnji Zemljišnoknjižni odjel kako bi iz dokumentacije koju oni posjeduju vidjela temeljem čega se UŠ upisao kao vlasnik nekretnine, međutim, od strane referentice je upućena da se obrati njezinom odvjetniku RŠ koji ima ured negdje na Ribnjaku u Zagrebu. Tada je pitala tetu poznaje li spomenutog odvjetnika i da li mu je potpisivala kakvu punomoć, na što je teta ĐŠ odgovorila da prvi put čuje za navedenu osobu. Potom je putem interneta pronašla telefon imenovanog odvjetnika te ga je u više navrata pokušavala kontaktirati kako bi razgovarala s njim i vidjela temeljem čega je zastupao njenu tetu, međutim, on joj se nikada nije javio. Ona tu osobu nikada nije vidjela. Nakon toga je ponovno kontaktirala Zemljišnoknjižni odjel u Krapini te im objasnila o čemu se radi odnosno da je vjerojatno riječ o počinjenju kaznenog djela te su dogovorili termin kada osobno može doći tamo. U zk. odjel u [adresa] su išle ona, njena kćer i teta ĐŠ. Zatražili su uvid i presliku cjelokupne dokumentacije koju su potom odnijeli odvjetniku ŽŠ. Pregledom dokumentacije je vidjela nekakav rukom pisani Ugovor u kojem je kao kupac bio naveden UŠ, dok je kao prodavatelj bila navedena njena teta ĐŠ, te tri svjedoka među kojima i MŠ iz [adresa], a s kojim ĐŠ nije bila u dobrim odnosima duži niz godina zbog nesuglasica vezano uz štetu koja je njemu nastala u stanu zbog navodnog curenja cijevi iz njezinog stana. Također je bila provala 1995. u vikendicu u [adresa] za koju je ĐŠ optužila njihovog sina SŠ. To navodi iz razloga jer je nemoguće da bi oni bili svjedoci bilo kakve radnje koju bi poduzimala njena teta ĐŠ. Imenovana je naime bila jako oprezna, vrlo pedantna i svjesna svega, te ju nitko nije mogao dovesti u zabludu. Bila je ekonomist po zanimanju i radila je u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao šef Odjela kontrole doprinosa, tako da je bila dovoljno stručna za snalaženje u svakodnevnom pravnom prometu. Na tom Ugovoru nije bilo njezinog potpisa, a UŠ je u postupku pred Sudom u [adresa] tvrdio da je izgubio originalni primjerak Kupoprodajnog ugovora navedene vikendice u [adresa] iz 2008. za kojeg tvrdi da ga je sklopio s njenom tetom na njezinoj adresi.

Spomenula je da je odvjetnik IŠ u očitovanju odvjetniku ŽŠ naveo da nikada nije upoznao ĐŠ, ali da ju je zastupao temeljem punomoći koju mu je navodno dao PŠ, a koju da je potpisala ĐŠ, međutim, obzirom da je navodno bila nepokretna nije mu ju mogla osobno donijeti, pri čemu je istaknula da njena teta u to vrijeme nije bila nepokretna, već je bila nepokretna isključivo tijekom ožujka 2016., odnosno neposredno prije smrti. Štoviše, ona je vozila automobil sve do kolovoza 2014.

Kada je s ĐŠ razgovarala vezano za tu dokumentaciju, imenovana joj je rekla da ništa od spomenute dokumentacije nije točno. Bila je šokirana da se takav postupak uopće vodio bez njezinog znanja. UŠ je u postupku pred sudom izjavio da je njena teta navodno oglašavala u „Plavom oglasniku“ prodaju zemljišta i vikendice u [adresa] za iznos od 20.000,00 kuna u kolovozu 2008., a na koji oglas se on javio i kupio nekretninu, što ne odgovara istini. Također je navela da njena teta zasigurno nije prodavala tu nekretninu za tako mali iznos s obzirom da je ista vrijedila puno više, a ona nije imala interesa istu prodavati jer joj nije trebao novac. Imala je mirovinu u iznosu od 5.000,00 kuna i ušteđevinu i niti u jednom trenutku nije bila u lošoj financijskoj situaciji. Svjedokinja je navela da je svakodnevno brinula o teti donoseći joj ručak u stan i obavljala bi s njom svakodnevne obveze obzirom nije imala djece. Iznijela je mišljenje da je njena teta zadnji puta u vikendici u [adresa] bila 2009. ili 2010., a to joj je poznato iz razloga što je nakon toga tijekom 2011. njenu sestru KŠĐ zvao neki susjed koji tamo živi te joj rekao da treba posjeći grane na drveću pored te vikendice. Ona je tijekom 2016. saznala da je tetina vikendica srušena te da je na njezinom mjestu napravljena druga kuća. Sve ove godine režije odnosno račune za komunalije, struju vodu i plin plaćala je njena teta, a nakon toga ona. Također se cijelo vrijeme plaćao porez na nekretninu. Ona je obavijestila nadležno tijelo vezano uz plaćanje poreza na nekretninu da se vodi sudski postupak tako da porez za 2017. nije dobila. Saznala je da je EŠ na navedenu nekretninu upisao hipoteku na iznos od 100.000,00 eura. Navela je da ju je 29. ožujka 2017. nazvala osoba koja se predstavila imenom AŠ iz mjesta [adresa], rekavši joj da je da je ona bivša zaručnica UŠ i da je 100% sigurna da je UŠ prevario njenu tetu kao što je i nju, te ju je molila da se nađu i odu kod javnog bilježnika kako bi joj ona predala 5.000,00 kuna, a za koji iznos smatra da je njenu tetu odnosno nju prevario imenovani, a zauzvrat bi ona ostala živjeti u spornoj vikendici. Nakon smrti tete ona je nastavila postupak pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini kao oštećenica. Zaključno je navela da se trenutno ne može precizirati imovinskopravni zahtjev, kao i da namjerava potraživati naknadu štete pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini.

17. Svjedok EŠ je iskazao da UŠ poznaje već sigurno 7-8 godina te su poznanici, a upoznao ga je kao osobu koja se u to vrijeme bavila građevinom, a on se bavio posredovanjem nekretnina. Nije ga vidio od 2016. U ono vrijeme, a to je bilo negdje 2010. ili 2011. UŠ je tražio nekakvu kuću za život, pa mu je on prodao kuću u [adresa]. Kuća je bila derutna, pa ju je UŠ obnovio i prijavio se na toj adresi. Kupoprodajnu cijenu mu nije u cijelosti isplatio, međutim, i dalje su poslovno surađivali na način da bi mu on posuđivao novac za neku investiciju u smislu nekretnine koju je pronašao, on je preuredio taj objekt i potom ga dalje prodao. To su bile njihove svojevrsne zajedničke investicije. Tijekom 2013. mu je u dva navrata posudio iznose od po 10.000,00 EUR za opisanu svrhu. Kada je objekt prodao, novac bi mu vratio, no nije mu uvijek vratio cjelokupno posuđeni iznos. Negdje 2014. ili 2015. mu je UŠ rekao da je na području [adresa], gdje mu je živjela tadašnja djevojka čijeg imena se ne sjeća, pronašao nekakvu ruševnu kuću koju je imao namjeru kupiti i srušiti i tu napraviti sebi kuću za život. Kada mu je ranije posuđivao novac, išao bi s njime da vidi za što daje novac, pa je tako obišao i taj objekt u [adresa] koji je namjeravao kupiti. Objekt je bio iznad [adresa] i da je imao lijep pogled, a riječ je zapravo o nekretnini na koju je kasnije upisao zalog, odnosno o česticama 3274/2 i 3274/3, upisanima u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Za kupnju tog objekta UŠ je posudio 10.000,00 eura, koji iznos ga i sam tražio. Sjeća se da mu je novac predao na Kvatriću gdje mu je prethodno rekao da ga čeka zajedno s nekom gospođom koja je u domu i od koje je kupio taj objekt. Nije mu rekao na koji način je došao do te nekretnine. Kada mu je predao novac s njime u društvu je bila neka starija gospođa svijetle kratke kose, dobi negdje oko 70 godina, mršavije tjelesne građe i još neka muška osoba s brkovima dobi između 50- 60 godina. Ta je muška osoba bila rastom viša od ženske osobe, te je imala kosu tamnije boje. Sjeli su u kafić gdje mu je novac predao, a spomenute osobe su sjedile za susjednim stolom. Pokazao mu je prema njima i rekao da su to prodavatelji. Nije ih točno pogledao u lice već je samo pogled djelomice usmjerio prema njima, pa misli da ih ne bi mogao niti prepoznati. UŠ mu je objasnio da je spomenuta ženska osoba vlasnica te kuće i da će on s njome odmah napraviti ugovor te krenuti s radovima na samoj kući. S tom ženskom osobom nije komunicirao. Kada mu je predočena fotografija s osobne iskaznice koja prileži listu 11 spisa, naveo je da toga dana tu žensku osobu nije dobro vidio i da ju stoga ne može prepoznati. Iskazujući dalje o samoj nekretnini, rekao je da je nekretnina bila zarasla kada ju je prvi puta vidio, a kada je slijedeći puta, misleći time na vrijeme od posuđivanja novca za kupnju tog objekta, došao na objekt vidio je da je UŠ kuću koja je bila na tom zemljištu srušio i da je napravio nekakvu ogradu. To je bilo negdje 6 mjeseci nakon predaje novca. U međuvremenu mu je dao još nešto sitno novaca, 1.000,00-2.000,00 EUR za materijal za građenje, radove iskopa i sl., premda ga je tražio više novaca. Nije mu želio posuditi više novaca jer mu je UŠ bio dužan od ranije, a ta si je njegova dugovanja bilježio. Cjelokupni dug do tada prema njemu je bio negdje oko 50.000,00 EUR. Vidio je da se on posvetio građenju tog objekta i da on to radi za sebe pa se nekako želio osigurati glede novca koji mu je dugovao. Stoga ga je tražio da potpišu ugovor o zajmu. Dogovorili su se da će i dalje poslovno surađivati kao i dosad, pa su u tom smislu ugovor o zajmu sklopili na znatno veći iznos od onoga koliki je u tom trenutku bio stvari iznos duga. Tako je u ugovoru naznačen iznos 100.000,00 EUR, ugovor je potpisan negdje tijekom 2015. te je ovjeren kod javnog bilježnika. Predložio mu je da se uknjiži na tu nekretninu u [adresa] koju je kupio, s čime se UŠ složio, a prije sklapanja ugovora UŠ mu je predočio vlasnički list za tu nekretninu iz kojeg je proizlazilo da je on vlasnik čk.br. 3274/2 i 3274/3 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]. Ne zna točno kada, no on je zemljišno knjižnom odjelu podnio prijedlog za upis založnog prava temeljem sklopljenog ugovora o zajmu i na kućnu adresu je dobio rješenje o upisu založnog prava u svoje ime na toj nekretnini. Negdje tijekom 2017. je od Općinskog suda u Krapini dobio nekakvu ispravu iz koje je vidio da se glede te nekretnine vodi parnični postupak i da je u istome pozvan sudjelovati kao umješač te u postupku u tom svojstvu i sudjeluje. Poznato mu je da je u tom postupku neki nasljednik ranijeg prodavatelja nekretnine tužio UŠ. Na poseban upit naveo je da je njegova ideja bila da se u ugovor o zajmu stavi naznaka iznosa od 100.000,00 EUR, jer je doista mislio da će oni dalje nastaviti poslovno surađivati kao i ranije. Na daljnji upit je naveo da ne poznaje niti je ikada sreo osobu imena ĐŠ. Sjeća se da mu je UŠ spomenuo ime te osobe navodeći mu da je od nje kupio tu nekretninu u [adresa], no nikada mu nije rekao na koji je način došao do nje. Samo mu je rekao da je u domu i da je kuća ruševna. Također mu UŠ nije rekao za koji iznos kupuje nekretninu u [adresa], a niti ga je to zanimalo. Ono što je njemu tu relevantno jest to da je UŠ posudio 10.000,00 EUR koje ga je tražio i taj je posuđeni iznos sebi evidentirao u bilježnicu. GŠ ne poznaje niti je ikada čuo za njega, a ne poznaje niti odvjetnike VŠ i IŠ. UŠ nije vidio od 2016., na telefon mu se ne javlja i trenutno ne zna gdje se on nalazi. Od njegove bivše izvanbračne supruge ZŠ koja ima frizerski salon na Laništu u sklopu kojega je ugostiteljski objekt i s kojom UŠ ima zajedničko dijete, a u koji frizerski salon odlazi, doznao je da ni ona nema kontakta s njime, da ne pita za dijete kao i da je za njime raspisana potraga.

18. Spisu prileži ugovor o zajmu od 05. listopada 2015., sklopljen između svjedoka EŠ kao zajmodavca i ovdje I. optuženika kao zajmoprimca. Iz ugovora u bitnome slijede činjenice o kojima je svjedok iskazivao, odnosno da zajmodavac daje zajmoprimcu zajam u iznosu od 100.000,00 kn, koji mu se ovaj obvezuje vratiti najkasnije do 01. siječnja 2017., a kao sredstvo osiguranja zajma, zajmoprimac dopušta zajmodavcu uknjižbu založnog prava na ime i u korist zajmodavca na nekretninama zajmoprimca k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. i k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina]. Potpisi ugovornih strana ovjereni su po javnom bilježniku.

19. Nalogom od 24. siječnja 2018. određeno je građevinsko vještačenje radi procjene realne kupoprodajne vrijednosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od dvorišta veličine 1037 m2 i kuće veličine 81 m2 na adresi [adresa], sada vlasništvo I. opt. UŠ, a ranije vlasništvo ĐŠ, po stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo ing. Gordani Habajec.

20. Vještakinja Gordana Habajec u nalazu i mišljenju od 06. ožujka 2018. navodi da je neposrednim opažanjem utvrdila da je kuća na navedenoj nekretnini srušena, no i da je i povrh toga moguće odrediti tržišnu vrijednost zemljišta i zgrade budući da postoji snimka nezakonito izgrađene zgrade iz lipnja 2015. u kojoj su vidljivi nacrti sa svim dimenzijama, potom postoje fotografije, kao i izračun bruto površine i volumena zgrade. U tom smislu glede tehničkih karakteristika navodi da je riječ o prizemnoj kući koja se nalazila u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; pristup objektu je omogućen nerazvrstanom asfaltnom prilaznom cestom na koju se skreće sa županijske ceste Krapina-Pregrada; zgrada je slobodno stojeća nepravilne tlocrtne površine, izgrađena 70-tih godina prošlog stoljeća; namjena kuće je bila stambena, a sastojala se od natkrivenog trijema, ulaznog pretprostora, dnevnog boravka, kuhinje, sanitarnog čvora i dvije spavaće sobe; s južne strane imala je dva spremišta; potom je imala izvedenu fasadu; drvenu stolariju i ostakljenje dvostrukim prozorskim staklom, bila je opremljena kompletnom infrastrukturom u vidu struje, vode, plina i kanalizacije. Cijeneći stoga navedene i druge pokazatelje potrebne za procjenu vrijednosti nekretnine, vještakinja zaključuje da je procijenjena vrijednost nekretnine-stambena zgrada (koja je srušena), s pripadajućim zemljištem (dvorištem) na zemljištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 36.850,00 EUR, odnosno 276.400,00 kn.

21. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu broj: K-US-6/13 od 20. lipnja 2013. proizlazi da je njome ovdje II. okr. GŠ, tamo kao VI. okr., zajedno sa I. okr. ŠŠ, II. okr. BŠ, III. okr. JŠ, IV. okr. NŠ i V. okr. HŠ pravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ, krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 1. KZ i produljenog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 2. u vezi s čl. 61. st. 1. i 2. KZ, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci. Iz izreke presude u bitnome proizlazi da je I. okr. ŠŠ organizirala kriminalnu grupu koju je činila s ostalim okr., a koja je u cilju stjecanja nepripadne materijalne koristi, lažno predočavala oštećenicima da u njihovu korist mogu ishoditi kupnju nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba ispod tržišne cijene, pa su te nekretnine nudili na prodaju kupcima, predavali im neistinite dokumente Grada kao navodnog prodavatelja, preuzimali novac na ime uplate kupoprodajne cijene te izdavali neistinite potvrde o predaji novaca. Presudom je od okr. GŠ oduzeta imovinska korist od 1.046.220,00 kn i 463.760,00 kn.

22. Radi provjere navoda obrane I-optuženika UŠ zatraženo je od Ravnateljstva policije očitovanje da li se bilo kakva dokumentacija I-opt. vezana uz njegovu imovinu nalazi u posjedu Ravnateljstva odnosno da li su u posjedu originalnog primjerka ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, kojeg spominje I-opt. u svojoj obrani. Iz zaprimljenog očitovanja Ravnateljstva policije proizlazi da ukoliko je osoba bila u programu zaštite svjedoka, po završetku istog osobi se vraća sva dokumentacija te istu ne zadržava Ravnateljstvo. Osim toga, Ravnateljstvo ne posjeduje konkretan ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između I-opt. i ĐŠ.

23. Sudski vještak Marijan Krajina iskazuje da ostajem u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja odnosno zapisnika od 6.12.2022. godine i navodi: "Na upit branitelja II- optuženika što podrazumijeva pod time da se GŠ ne može isključiti kao skriptor, vještak odgovara kako sam u zaključku o vještačenju naveo da sporni potpisi ĐŠ nisu napisane rukom bilo potrebno utvrditi da li su sporni potpisi napisani rukom GŠ no kako su sporni potpisi nastali kao imitat nespornih potpisa to znači da su nastali kao rezultat imitiranja potpisa poznato uzora to znači da je GŠ ili bilo koja osoba imitirala sporan potpis i prilagodila rukopisu druge osobe ne postoji mogućnost da se decidirano utvrdi da je sporan potpisan nastao rukom GŠ ili bilo koje druge osobe ali da je vještina pisanja odnosno sposobnost grafičkog izražavanja takva da je ona potencijalno mogla biti skriptor spornog potpisa. Isto kao i nepoznati broj drugih osoba koje imaju istu vještinu pisanja."

23.1. Nedvojbeno je da ĐŠ nije potpisala kao prodavatelj sporni kupoprodajni ugovor.

24. Svjedok IŠ iskazuje da II. optuženika poznaje od kraja 2015. godine i kada je diplomirao 2016. par puta ga je sreo, to je bilo kada je počeo raditi kod odvj. Silvija Degena kao pripravnik, a došao je jednom prilikom kod II. optuženika radi privremene police za osiguranje za auto. Od 2015. godine II. opt. je počeo zastupati kao odvjetnik. Zastupao je njegovu firmu Interprogres Zagreb, 2016. napravio je dogovor sa II. opt. da mu jedan dio poslovnog prostora koji se sastojao od dvije odvojene zaključane prostorije da na ime zastupanja i zaprimanje stranaka, kao pisarnica za primanje stranaka i pošte. U pitanju je bila jedna odvojena posebna prostorija, a drugi prostor je koristio II. opt. za sebe jedino što je bilo zajedno je ulazni hodnik. 2016. je tamo prijavio i sjedište odvj. ureda HOK-u i ostao na toj adresi do danas baš radi pošte. Sjeća se da je ĐŠ zastupao u nekom sudskom postupku, bio je parnični postupak, ali se ne sjeća detalja obzirom na protek vremena. CŠ mu nije poznat. Sjeća se da je netko donio kod II. opt. fascikl sa potpisanom punomoći za zastupanje ĐŠ i pozivom na raspravu na kojoj se trebao pojaviti, misli da je to bio neki spor u vezi nekretnina. Njemu nitko nije rekao da će to biti ostavljeno kod II. optuženika već mu je II. opt. rekao da je bio netko tko ga je tražio i da su ostavili taj predmet za zastupanje odnosno sa potpisanom punomoći i pozivom za raspravu i u koverti je bilo oko 750 kuna za odvjetnički trošak da ide na raspravu. Vidio je punomoć donio je to na sud ,kada je došao na raspravu kod ovog suda, ne sjeća se više broja predmeta. Nakon nekog vremena došla mu je presuda ili rješenje sa suda, ne zna koja vrsta odluke. On je to ostavio u svojem uredu jedno vrijeme se nitko nije javljao da dođe po to. Nikoga nije zvao da dođe po tu odluku, jer je mislio da će se netko javiti. Misli da se stranka trebala javiti, ali se nitko nije javio. Nakon nekog vremena pitao je II. opt. da li se netko javio u vezi tog predmeta ali mu je on rekao da se nitko nije javio. Kako je često bio na raspravama izvan ureda ostavio je tu odluku II. opt. da ako se netko javi, da uruči stranci ako dođe po dokumentaciju. Misli da je to ostalo kod II. opt. jer se nitko nije javljao u vezi preuzimanja te odluke. Na upit ZODO Zlatar odgovara, da je sa II. opt. u dobrim odnosima poznaju se dugi niz godina istoga zastupa od 2015. pa do danas. II. opt. poznaje od kraja 1995. odnosno početka 1996. Od kraja 2015. godine počeo je zastupati II. optuženika, a poznaje ga od kraja 1995. početkom 1996. kada je diplomirao i kada je počeo raditi kod odvj. Silvija Degena. Sjedište ureda je od 2016. na Trgu bana J. Jelačića br. 15, s time da koristi zasebni prostor, a II. optuženik koristi svoj prostor. II. opt. je običnu poštu preuzimao koja se odnosila na njega, dok preporučenu poštu nije preuzimao nju je nosio poštar. Kada je došao vidjeti što ima od pošte uvijek mu je II. opt. predao poštu koja je došla za njega. Postojalo je par slučajeva kada su mu drugi ljudi donijeli papire za stranke, a ne same stranke. Ne sjeća se da li je II. opt. primao dokumentaciju od stranaka u nekim drugim predmetima, misli da nije. Kada su mu drugi ljudi donosili dokumentaciju za stranke tada bi stranku neovisno o tome nazvao, jer su mu ti ljudi donijeli broj kontakta za stranke. Sa ĐŠ nije imao nikada kontakt. To mu je bilo čudno, jer obično ima kontakt sa strankom, ali mislio je da će se ona javiti i da ta osoba koja je donijela fascikl da ima njegov broj telefona i da će joj dati njegov broj telefona. Nikada nije vidio osobno ĐŠ niti se ikada čuo sa njome telefonom. Nitko se nije javio u vezi tog predmeta u njezino ime. Budući da se nitko nije javljao nije više pokušavao kontaktirati sa njome, a nije joj niti ništa pismeno slao. Obzirom da se trebao pojaviti na raspravi nije smatrao da je bilo što sporno. Novac je primio za odlazak na raspravu. Misli da je taj iznos od 750 kuna bio dovoljan da se ode na raspravu. On dogovara sa strankom visinu nagrade u skladu sa odvjetničkom tarifom. Misli da mu II. opt. nije spominjao da bi ĐŠ bila nepokretna. Kolega ŽŠ mu se javio i rekao da je došlo do neke komplikacije u vezi tog spora, to mu je rekao puno, puno kasnije nakon što je ta rasprava bila održana i okončana. On je rekao da je došlo do spora i problema sa tom nekretninom i onda mu ja ispričao što je napravio i rekao mu da može posvjedočiti ovim radnjama je obavio. Sa njime je kontaktirao telefonski. Ne sjeća se da li su imali pisanu korespodenciju putem e-maila. Nešto je slao kolegi ŽŠ, a kada mu se pokazalo na raspravi e mail koji je slao naveo je da je to on poslao. I. optuženika ne poznaje niti ga je ikada upoznao. Na upit branitelja II-optuženika odgovara, ako ga nije bilo u uredu, stranke su znale ostaviti dokumentaciju i kod II. opt. i on je uvijek to predao. Navodi da je njegova prostorija fizički odvojena od prostorije koju je koristio II. opt. ista se nalazi na kraju dugog hodnika, zaključana je i nju je koristio za primanje stranaka. U tom hodniku ne postoje drugi poslovni prostori osim njegovoga i od II. optuženika. U dvorišnom prostoru na Trgu bana Jelačića postoje različiti poslovni prostori, ali oni nemaju nikakve veze sa njegovim poslovnim prostorom i prostorom II. optuženika. Na upit ZODO Zlatar odgovara, kada bi stranke ostavljale nešto kod II. opt. prethodno su ga uvijek kontaktirale, te kada ga nije bilo onda bi mu stranke rekle da su dokumentaciju ostavile kod II. opt. koju mu je II. opt. predao, a u ovom slučaju ga nije nitko kontaktirao. On je i kolegi ŽŠ u vezi ovog predmeta objasnio da je očekivao da će ga netko kontaktirati, ali ga nije nitko kontaktirao. Kada mu se predočava e mail na listu 30 spisa odgovara, da je taj e mail poslao ŽŠ.

25. I-optuženik UŠ se na raspravi brani: "2008. godine sam se našao sa muškom osobom koja mi je ponudila zemljište u [adresa], a navedena cijena je bila veća nego na ugovoru bila je 100.000 kuna. Ta osoba se predstavila kao bratić ĐŠ našli smo se 200 metara od adrese oštećene ispod ureda Josipa Reljića mog odvjetnika. U međuvremenu sam postao svjedok dvostrukog ubojstva u Osijeku te zbog toga nisam predao ugovor te sam bio u postupku zaštite svjedoka i bio sam njima dužan predati svu imovinu koju posjedujem u RH. Bio sam preseljen na neku lokaciju u tom programu, ne znam što se dogodilo sa ugovorom te je Ravnateljstvo napisalo tužbu koja je predana sudu u [adresa]. Pošto sam izašao iz programa zaštite svjedoka došao sam na raspravu odgovarao sam na pitanja sutkinje nakon rasprave sam angažirao odvj. VŠ te sam presudom postao vlasnik nekretnina bila su dva zemljišta sad je to jedno zemljište. Na zemljištu se nalazila stara derutna kuća, zemljište je bilo zaraslo te sam ishodio legalizaciju iste nekretnine podmirio sam sve komunalije i režije jer je bilo puno dugova. Spojio sam dvije čestice u jednu i napravio projekat za obiteljsku kuću i nikada mi nije bila namjera prodavati to zemljište. Uložili smo više novaca nego što je bila procjena zemljišta."

25.1. II-optuženik GŠ se na raspravi brani:" taj dan koji se spominje u optužnici ja sam bio u uredu i pristupio je čovjek prezimena CŠ sa jednom mladom damom da je dogovorio sa IŠ da ostaviti spis kod mene. Odvj. IŠ nije bio u uredu, ja sam spis primio i istoga sam IŠ predao njemu oko 14 sati. Ja taj spis nisam gledao niti sam znao o čemu se radi niti sam poznavao I. opt. dok ga nisam upoznao na sudskom hodniku. U optužnici se spominje 2008. godina. Mislim da je mene DO nezakonito pregledavajući moju prošlost a što sam odslužio, zaključilo da sam ja kriv a što nije točno. Osim toga vještak je utvrdio također da to veze sa mnom nema. Nikada nisam čuo za tu nekretninu niti znam gdje se ista nalazi. Ne znam što se knjižilo, što se knjižilo to IŠ bolje zna, on je išao na sud, njega je DO saslušavala i to ne kao odvjetnika što nije po zakonu, ja sam pravnik po struci i dobro poznajem zakon i imam 40 godina staža kao pravnik. Ne osjećam se krivim niti sam išta zaradio niti ne znam koji bi tu bio moj interes. Na upit ZODO-e, odgovaram da ne znam kako bih znao koji je bio dan, prošlo je od toga 10 godina. Odvjetnik IŠ je imao prostor u mojem prostoru na način da ima jednu prostoriju i imamo zajednički hodnik i WC. Ta stranka je ušla sa jednom mlađom curom, ja ih nisam legitimirao, jer su imali dogovor sa IŠ, a ne sa mnom. Odvjetnika IŠ poznajem od njegove druge godine fakulteta i mi se družimo. Kada je izgubio poslovni prostor, kada njegov kolega nije plaćao najam. Kod mene je bio jeftiniji najam te smo naizmjenično pomagali si i plaćali najam. Od kraja 2014. ili 2015. odvjetnik IŠ ima svoju prostoriju u mojem poslovnom prostoru tj. ja ga imam u dugogodišnjem najmu, moja firma od 1963. je na toj adresi, a ja sam 1991. godine preuzeo firmu na toj adresi, bio sam direktor u toj firmi. Ja i dan danas imam svoju firmu, ja nisam zaposlenik bio kod odvjetnika IŠ. Odvjetnički ured je obrt. Ja sam prijatelj sa odvjetnikom IŠ kako sam naveo od druge godine njegovog fakulteta i sahranio sam njegove roditelje i ujaka. IŠ je mene branio u predmetu kojega je DO uzelo kao temelj za ovaj predmet, u tom predmetu sam odslužio kaznu od 4 godine i 9 mjeseci zbog mojeg prijatelja gospodina Ž, gradonačelnika grada Zagreba. taj dečko koji je došao u ured bio je star oko 40 godina, došao je s mlađom djevojkom, ostavio je broj telefona i zadržali se kratko, nisu sjedili. Predstavio se kao CŠ i rekao je da ima predmet za odvjetnika IŠ. Ja sam tako primio na desetke predmeta od odvjetnika IŠ i nisam ih dirao nikada, a niti sam smio po zakonu. Ja sam IŠ predao taj predmet, rekli su mi da su unutra neki novci, tako su mi rekli. Odvjetnik IŠ je u jesen rekao da je došla neka pošta sa suda u [adresa] i da ako ima broj od CŠ da on ima kod sebe neotvoreno rješenje od suda, a to rješenje je odvjetnik IŠ ostavio na mojem stolu da predam tom CŠ kada dođe i da je još dužan 100 eura za trošak koji je on imao na sudu a radilo se o putnom trošku. Za par dana sam ja to zatvoreno rješenje vratio odvj. IŠ jer nitko po to rješenje nije došao. Ja sam zvao taj broj osobe prezimena CŠ, a koji je broj ta osoba ostavila i nikada se nije javio. Ja sam otišao na izdržavanje kazne i dobio sam optužnicu u kaznionici te sam bio sav začuđen. Ja ranije nisam poznavao EŠ, čuo sam za njega da gradi i da ima dosta zaposlenih ljudi. Prije mjesec dana me zvao da treba neki Aneks ugovora a na što sam ga je uputio na odvjetnika IŠ. Nikada nisam išao s njim niti na kavu, ali sam parkirao na parkingu njegovom, a radi se o plavom parkingu JDO a koji se nalazi iza palače pravde u Zagrebu. Njega poznajem od prošle godine, a za njega sam čuo davno. Upoznao sam ga u gostionici koju on ima iza palače pravde u Zagrebu sa nekim još suvlasnicima. On ima parking, bavi se građevinom i rekao mi je da ima preko 50 apartmana za najam. Ja sam pitao odvjetnika IŠ zbog čega je on mene u tu priču uvukao, a na što je on rekao da ga DO uopće nije upozorila da je on bio moj odvjetnik, dodao bih da vodim parnični postupak radi moje kuće a gdje me zastupa odvjetnik IŠ već godina kao i u kaznenom postupku koji se vodio. Na upit ZODO Zlatar odgovaram da nikada nisam čuo za ĐŠ, za nju sam čuo prvi puta kada me je DO u prostorijama ODO u Zlataru ispitivala. Nemam saznanja da bi IŠ zastupao ĐŠ."

25.2. Prilikom ispitivanja kod ODO Zlatar (16.svibnja 2018.) II-optuženik GŠ se branio šutnjom.

25.3. Prilikom prvog ispitivanja kod ODO Zlatar (19. prosinca 2018.) I-optuženik UŠ je negirao počinjenje kaznenog djela, prodaja nekretnine je bila oglašena putem Plavog oglasnika, nekretninu je kupio od DŠ, sudjelovao je u programu zaštite svjedoka te se orginalni primjerak ugovora o kupoprodaji nekretnine nalazi kod Ravnateljstva policije.

25.4. U predmetu je provedeno psihijatrijsko vještačenje po doc. dr. sc. Igoru Mariniću na okolnost ubrojivosti I-optuženika UŠ tempore criminis i na okolnost raspravne sposobnosti, kojim je utvrđeno da je I-optuženik u inkriminiranom razdoblju bio ubrojiv, kao i da je raspravno sposoban. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi.

26. Sada oštećenica UŠĐ na raspravi iskazuje da je ĐŠ bila njezina teta, od mog oca sestra. Ona je imala vikendicu sa dvorištem u [adresa]. Teta je živjela sa njom i to 5-6 godina, umrla je 2016. godine, prije smrti je živjela kod nje unazad 5-6 godina i ista nije ništa prodavala od svoje imovine odnosno nije sklopila nikakav ugovor u vezi prodaje nekretnina u [adresa]. Ona je odlazila u tu nekretninu 2-3 puta godišnje. U Štosovu ulicu u Zagrebu je odlazila po poštu za ĐŠ i tamo je u poštanskom kasliću pronašla bijelu kovertu od zk. odjela, odnijela je to doma, teta je otvorila i čudila se što je to i rekla da to nije njezino. Rekla je: "tko je to UŠ", rekla je da je to njezino vlasništvo, a kao vlasnik je na zk. izvatku bio upisan UŠ. Nakon toga su kontaktirali odvjetnički ured. U vezi toga su teta i ona otišle u zk. odjel gdje su iskopirali dio dokumentacije iz koje je bilo vidljivo da potpis na dokumentaciji nije bio njezin, ona je odmah tamo i rekla da potpis nije njezin, a gospođa u gruntovnici je rekla da su radili po pravilima struke i da se dalje moraju obratiti odvjetniku, ako misle da nešto nije ispravno. Prije 10 mjeseci završen je parnični postupak u kojem je utvrđeno da je ona vlasnica te nekretnine u [adresa], s time da vikendice više nema, ona je srušena, prije 2-3 godine njima je odvjetnik preporučio da idu pogledati što je sa nekretninom. Kada je došla, vidjela je da vikendice više nema, da je srušena, ostali su samo temelji. Njezin zet je tada razgovarao sa jednom susjednom koja tamo živi u blizini te nekretnine, koja mu je rekla da , odnosno da je tako rekao čovjek koji je tamo bio na rušenju i koji je rekao da je ĐŠ njemu prodala kuću na što se ona čudila, jer je znala da teta ne želi prodati kuću, jer su je mnogi pitali za prodaju te kuće, ali ona nije htjela. Nasljednica je ĐŠ temeljem rješenja o nasljeđivanju, jedina nasljednica. Na upit branitelja II-optuženika odgovara da joj nije poznata osoba GŠ.

27. Svjedok VŠ, je izjavio da se ne bi izlagao disciplinskoj odgovornosti i kršio odredbe odvjetničke etike pa stoga ne može i ne smije iskazivati na današnjoj raspravi.

28. Svjedok EŠ na raspravi iskazuje da mu je UŠ poznat otkada mu je prodao kuću u [adresa]. To je bilo prije 15-20 godina. I-opt. mu je uredno isplatio kupoprodajnu cijenu u nekoliko rata. I-opt. mu je pokazivao kuću prije kupnje na brdu iznad [adresa], tu je kuću vidio. Kuću mu je pokazivao zato što se bavi adaptacijama i falio mu je jedan određeni iznos da isplati tu kuću. Posudio je I-opt. iznos od 30.000 eura za kupnju kuće. Misli da je ukupna cijena kuće bila 50.000 eura. I-opt. je njemu od ranije bio dužan nešto novaca, znao je u više navrata posuditi novce od njega. On je htio novac koji je posudio I-opt. osigurati teretom na toj kući u [adresa], zato je i išao na isplatu te kuće, a to je bilo na Kvaternikovom trgu u Zagrebu u jednom kafiću gdje je došla ta gospođa, ne zna kako se zove sa jednim gospodinom i predstavila se je kao prodavateljica kuće. Kada je vidio da je to sve potkrijepljeno i da on zaista kupuje kuću u kafiću mu je posudio iznos od 30.000 eura. Koliko zna I-opt. je kupio tu kuću, nakon toga mu je posudio iznos od 10.000 eura, mjesec dana nakon te kupnje i onda je napravio sa I-opt. ugovor o zajmu u kojem su sumirali sve te iznose te je upisao teret na tu nekretninu u iznosu od 100.000 eura koliko mu je I. opt. dužan.

Na upit ZODO Zlatar odgovara, u kafiću na Kvatriću su bili prije 10 godina 2015. ili 2016. godine. Bila je prisutna starija gospođa u pratnji mlađeg čovjeka. Ženska osoba je imala 70, a možda i više godina. Ne zna kako se zove ta gospođa, a niti gospodin koji je bio sa njom. Taj čovjek je imao 40-tak godina, on je bio u pratnji kako bi preuzeo novce pošto je žena bila starija. Na upit suca da li ostaje kod iskaza kojeg je dao na ODO Zlatar 13.4.2018. navodi da pretpostavlja da ostaje, navodi da ukoliko su neke razlike u iskazu u odnosu na ranije iskazivanje da to može prepisati jedino proteku vremena. Navodi da ne vjeruje da se nešto iskaz razlikuje. Također navodi da i dan danas taj teret postoji na toj nekretnini. Poznato mu je da je u vezi toga vođen parnični postupak. Sjeća se da je išao u [adresa] radi nekog iskaza. Kada mu se predočava iskaz kojeg je dao 2018. navodi, kako je točno da je bio pozvan sudjelovati kao umješač u parničnom postupku. Nikada nije čuo za osobu imena ĐŠ. 2018. se je bolje sjećao samog događaja, te je točno što je iskazivao 2018. godine kod ODO u Zlataru.

29. Sudski vještak Gordana Habajec je iskazivala na raspravi da je 2018. vještačila građevinsko vještačenje i legalizirani objekt i da je njezin zadatak bio procijeniti vrijednost zemlje i zgrade 2018. godine. Nekretnina je vjerojatno postojala kada postoje fotografije u spisu.

30. U ovom kaznenom postupku nesporno je da je I-optuženik UŠ **.**.2015. predao Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini tužbu protiv ĐŠ kojom traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi vikendica sa dvorištem. Također je nesporno da se u tužbi navodi da je I-optuženik UŠ od ĐŠ kao kupca kupio predmetne nekretnine 11. kolovoza 2008. U tužbi I. optuženik također navodi da je izvornik ugovora izgubio.

31. Nesporno je da je riječ o lažnom ugovoru o kupoprodaji koji nije nikada sklopljen između oštećenice i UŠ. Naime u ovom je predmetu provedeno grafološko vještačenje po vještaku Marijanu Krajina koji je imao zadatak utvrditi da li je ĐŠ skriptor spornih potpisa na punomoći od 19. lipnja 2015. sastavljene u Zagrebu, kao i na podnesku sastavljenog u Zagrebu 7. rujna 2015., te je vještak utvrdio da potpisi na tim dokumentima nisu napisani rukom ĐŠ.

32. Dakle, radi se o lažnoj punomoći koju oštećenica nije potpisala, kao i podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev. U predmetu P-569/15 je provedeno grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice Zvonimiru Ćoriću, a iz njegova mišljenja od 16. listopada 2017. proizlazi da ĐŠ nije skriptor potpisa na punomoći sastavljenoj u Zagrebu 19. lipnja 2015. kao i da imenovana nije skriptor potpisa na podnesku tuženice sastavljenom u Zagrebu 07. rujna 2015.

32.1. I-optuženik UŠ je bio svjestan da sa DŠ nije nikada zaključio ugovor o prodaji nekretnina.

33. ĐŠ nikada nije opunomoćila odvjetnika IŠ za zastupanje u parničnom predmetu, niti je potpisala podneska kojim priznaje tužbeni zahtjev.

34. UŠĐ navodi da da je odvjetnik IŠ u očitovanju odvjetniku ŽŠ naveo da nikada nije upoznao ĐŠ, ali da ju je zastupao temeljem punomoći koju mu je navodno dao PŠ, a koju da je potpisala ĐŠ, te je svjedok IŠ naveo da mu je upravo II. opt. rekao da je bio netko tko ga je tražio i da su ostavili taj predmet za zastupanje odnosno sa potpisanom punomoći i pozivom za raspravu i u koverti je bilo oko 750 kuna za odvjetnički trošak da ide na raspravu.

35. RŠ nitko nije rekao da će to biti ostavljeno kod II-optuženika, pa je obrana II-optuženika GŠ suprotna iskazu svjedoka RŠ. Naime svjedok RŠ je iskazivao da njemu nitko nije rekao da će to biti ostavljeno kod II optuženika već mu je II-optuženik rekao da je to ostavio CŠ, a svjedok RŠ uopće ne poznaje osobu prezimena CŠ. Potpuno je neživotno i nelogično da bi treća osoba tako povjerljivu i važnu dokumentaciju od koje zavisi status nekretnine i vlasništvo ostavila II-optuženiku bez da bi prethodno kontaktirala odvjetnika koji bi trebao zastupati stranku u postupku temeljem punomoći koju nikada nije potpisala ĐŠ. Iz čega se izvodi zaključak da je to zapravo konstrukcija obrane II-optuženika u namjeri da se eskulpira od odgovornosti u ovom predmetu.

35.1. Iz iskaza IŠ proizlazi da je pravomoćnu presudu isti predao II. optuženiku, te je u tom dijelu obrana II-optuženika suprotna iskazu svjedoka, jer II. optuženik se brani na način da je tu presudu on vratio svjedoku IŠ, jer nitko nije došao po nju. Upravo sve to dokazuje koliko je sami postupak bio fingiran, unaprijed dogovoren između I. i II. optuženika, jer je nevjerojatno da stranka ne bi kontaktirala odvjetnika da je doista ista bila stranka u postupku. Također IŠ nije imao saznanja da bi se radilo o krivotvorenim dokumentima koji su mu uručeni od strane II. optuženika. CŠ je izmišljena osoba, koja nije donijela dokumentaciju za IŠ, jer niti nije imala ta osoba što donijeti, obzirom su I. i II. optuženik zajedno napravili zajednički plan, koji su i realizirali.

36. Iz rezultata dokaznog postupka nesporno je da je I-optuženik pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini inicirao postupak pod brojem P-569/15 i to temeljem neistinitih isprava što je i utvrđeno po grafološkom vještaku i u parničnom i u kaznenom postupku, te je donesena i presuda na temelju priznanja, a cjelokupni se postupak odio bez znanja i volje ĐŠ. O tome je vrlo okolnosno iskazivala UŠĐ koja je pojasnila na koji je način ĐŠ saznala za otuđenje svoje nekretnine, navela je kako ista nikada nije namjeravala prodati predmetne nekretnine. Potom je vođen i parnični postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka koji je u međuvremenu i završen što otklanja mogućnost da bi ĐŠ sam ili pomoću bratića raspolagala predmetnom nekretninom, ista u konačnosti niti je potpisala punomoć, a niti podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev u parnici, njezin potpis na tim dokumentima je krivotvorina.

37. IŠ u parnični postupak uvodi II-optuženik GŠ, angažirajući ga za zastupanje temeljem punomoći koju mu je navodno predao CŠ, čije druge podatke o toj osobi ne daje, a kojih u sustavu JRO-a ima na desetke. I- optuženika u parničnom postupku u odlučno vrijeme zastupa odvjetnik VŠ, dok tuženu DŠ zastupa IŠ. II-optuženik GŠ dogovor koji je imao sa I optuženikom realizira pomoću IŠ kojemu predaje neistinite isprave. II-optuženik GŠ lažno predočava RŠ kako mu je pristupila stranka CŠ. IŠ nemajući razloga za sumnju dostavio je punomoć u parnični spis za zastupanje, nadalje isti je na raspravi predao podnesak koji mu je također dao II-optuženik kojim DŠ priznaje tužbeni zahtjev, ne znajući pri tome da ista nije nikada potpisala takav podnesak. Presudu je IŠ zaprimio 7. prosinca 2015., dok je ĐŠ ostavljena u poštanskom sandučiću, s time da su se na raspravi u parničnom predmetu odvjetnici VŠ koji je zastupao I-optuženik i odvjetnik IŠ koji je zastupao ĐŠ odrekli prava žalbe na presudu, te je ista postala pravomoćna danom donošenja. UŠĐ je navela da je u Štosovu ulicu u Zagrebu odlazila po poštu za ĐŠ i tamo je u poštanskom kasliću pronašla bijelu kovertu od zk. odjela, odnijela je to doma, teta je otvorila i čudila se što je to i rekla da to nije njezino. Rekla je" tko je to UŠ," rekla je da je to njezino vlasništvo, a kao vlasnik je na zk. izvatku bio upisan UŠ. Nakon toga su kontaktirali odvjetnički ured. U vezi toga su teta i ona otišle u zk. odjel gdje su iskopirali dio dokumentacije iz koje je bilo vidljivo da potpis na dokumentaciji nije bio njezin, ona je odmah tamo i rekla da potpis nije njezin.

38. I-optuženik je sa EŠ **.**.2015. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 100.000 eura, te je isti uknjižio pravo zaloga na predmetnim nekretninama temeljem rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, a tom je nekretninom I-optuženik raspolagao kao vlasnik obzirom je pokrenuo i postupak legalizacije nekretnine i različite postupke za objedinjavanje i uređenje nekretnina. U postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka I-optuženik je u spis dostavio rješenja vezana uz postupak legalizacije nekretnine koja datiraju od 2.srpnja 2015. do 13. listopada 2015., ali i račun za čišćenje zemljišta od 2.svibnja 2009.U odnosu na raspolaganje nekretninom po donošenju presude, u spisu prileži rješenje broj: Z-2206 od 31. ožujka 2016. Zemljišno knjižnog odjela [adresa] iz kojeg slijedi činjenica upisa promjene površine i izgrađenosti čkbr. [katastarska čestica] livada Škarinica, dok je u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] vršeno brisanje čkbr. [katastarska čestica] livada uslijed spajanja na čkbr. [katastarska čestica].

39. U odnosu na navode obrane I-optuženika provjerom u Ravnateljstvu policije se utvrdilo da isto nije u posjedu orginala ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između UŠ i ĐŠ.

40. Nadalje valja navesti da svjedok EŠ iskazuje da nikada nije sreo osobu imena ĐŠ, a u odnosu na žensku osobu koja je bila prisutna u Zagrebu kada je predao novac I-optuženiku u kafiću, I-opt. mu je rekao da su to prodavatelji misleći na tu žensku osobu i jednu mušku osobu koja je bila sa njom u društvu starosti između 50 i 60 godina. I-optuženik je rekao da je ta ženska osoba u domu. Iskaz svjedoka EŠ relevantan je u odnosu na sklopljeni ugovor o zajmu i slijedne uknjižbe založnog prava 5.11.2015., dok u preostalom dijelu u smislu da bi bili prisutni "prodavatelji" kod prodaje nekretnine, a za koje ne zna kako se zovu i tko su njegovi navodi ne odgovaraju utvrđenom činjeničnom stanju. Iskaz svjedoka u dijelu kada prepričava da se 2014. ili 2015. na Kvaternikom trgu (Kvatriću) u Zagrebu našao sa I. opt. kako bi mu dao novac za kupnju kuće u [adresa] od 10.000,00 eura i da je bila prisutna ženska starija osoba i muška osoba, oprečan je materijalnim dokazima. Naime, kupoprodajni ugovor datira iz 2008. godine, pa je nelogično da bi isplata kupoprodajne cijene bila 2014. ili 2015. Nadalje kuća ĐŠ nije bila u ruševno stanju, u spis su dostavljene fotografije te kuće po pun. oštećene iz kojih je vidljivo da je kuća imala i fasadu, a i iz nalaza građ. vještaka Gordane Habajec također ne proizlazi da bi kuća bila u ruševnom stanju.

41. UŠĐ je iskazivala i da ju je 29. ožujka 2017. nazvala osoba koja se predstavila imenom AŠ iz mjesta [adresa], rekavši joj da je da je ona bivša zaručnica UŠ i da je 100% sigurna da je UŠ prevario njenu tetu kao što je i nju. Iskaz oštećene UŠĐ je vjerodostojan, potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu. Nadalje, valja navesti da je UŠĐ brinula o svojoj teti pet godina prije smrti, dakle od 2011. Ista je navela da je I-opt. tvrdio u parnici da je ugovor sklopio sa njezinom tetom na adresi tete, također da je naveo da je teta bila nepokretna, a ista je vozila automobil sve do 2014. U ovom postupku iz iskaza svjedoka EŠ proizlazi da ugovor nije sklopljen na adresi tete oštećene.

41.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno dokazanim da su I. i II. optuženik počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. Kaznenim je djelom pribavljena znatna materijalna korist i prouzročena znatna šteta.

42. Obrane I. i II. optuženika usmjerene su izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti u ovom predmetu.

43. U ponašanju I. i II. optuženika stekla su se subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, a kazneno su djelo počinili upravo na način kako je to opisano u činjeničnom dijelu optužnice. Lažnim prikazivanjem činjenica došlo je do otuđenja na protupravan način tuđe imovine, lažnim prikazivanjem činjenica IŠ je doveden u zabludu, te je u parnični predmet dostavio punomoć za zastupanje koju nije potpisala ĐŠ, a isto tako priznao je tužbu i tužbeni zahtjev ne znajući da to nije volja DŠ. Posljedično temeljem takve presude koja se temelji na nevjerodostojnoj dokumentaciji izvršena je uknjižba prava vlasništva I. optuženika, kao i založnog prava EŠ po ugovoru o zajmu. Održavajući ga u zabludi I. i II. optuženik su ga naveli da na štetu tuđe imovine nešto učini.

44. Izravna namjera I. i II. optuženika bila je pribava sebi i drugome protupravne imovinske koristi, koja iznosi 36.684,58 eura, procijenjena vrijednost nekretnine- stambena zgrada (koja je srušena), s pripadajućim zemljištem (dvorištem) na zemljištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po sudskom vještaku građevinske struke u vrijeme procjene. I. i II. optuženik su bili svjesni i znali su da ĐŠ nije prodavatelj, da nije potpisala punomoć RŠ, niti podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev, odnosno da ista nije uopće prodavatelj predmetne nekretnine.

45. Oštećenoj je dosuđen imovinsko pravni zahtjev do iznosa koji je naveden u optužnici, dok je sa razlikom imovinsko pravnog zahtjeva upućena u parnicu.

46. Prilikom izricanja kazne I-optuženiku sud je kao olakotne okolnosti cijenio da je isti otac dvoje maloljetne djece koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok su otegotne okolnosti višestruka osuđivanost optuženika, pa i za istovrsna kaznena djela, te dosadašnje kazne zatvora nisu utjecale na I-optuženika da ne čini kaznena djela.

47. Prilikom izricanja kazne II-optuženiku sud je uzeo u obzir kao otegotne okolnosti osuđivanost II-optuženika.

47.1. Prilikom odmjeravanja kazne sud je u smislu čl. 47. KZ/11 uzeo u obzir stupanj krivnje I. i II. optuženika, odnosno da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, cijenio je olakotne i otegotne okolnosti, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra. Valja navesti da je pravo vlasništva nepovredivo, da je riječ o pravu koje je ustavna kategorija. Iz brojnosti kaznenih djela koje je počinio I-optuženik vidljiva je izrazita upornost u činjenju kaznenih djela.

48. I-optuženik UŠ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca, jer će takvom vrstom i mjerom kazne biti ostvarena svrha kažnjavanja, kako specijalne tako i generalne prevencije. II-optuženik je također osuđivana osoba, izrečene kazne na istoga nisu utjecale da ne čini ubuduće kaznena djela, stoga je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, jer će istom biti ostvarena svrha kažnjavanja kako specijalne tako i generalne prevencije. Radi se o teškom kaznenom djelu koje je počinjeno na štetu imovine i za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina.

49. Troškovi kaznenog postupka koji su odmjereni I. i II. optuženiku odnose se na paušalnu svotu koja je razmjerna složenosti ovog postupka i duljini trajanja, brojnosti dokaza koji su provedeni, odnosno brojnosti rasprava. Paušalna svota za svakog optuženika iznosi 1.500,00 eura. Trošak psihijatrijskog vještačenja u obvezi je podmiriti I-optuženik, dok troškove za provedeno grafološko vještačenje snosi svaki optuženik u jednoj polovici.

U Zlataru 18. ožujka 2026.

Sudac:

Snježana Fotivec

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste, pisano u tri primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Zlatar na broj: K-DO-149/17

2. I-opt. UŠ

3. branitelj I-opt. Velimir Došen, odvj. u Rijeci

4. branitelj I-opt. Tihomir Mišić, odvj. u Zagrebu

5. II-opt. GŠ

6. branitelj II-opt. Rafael Krešić, odvj. u Zagrebu

7. opunomoćenik oštećenika ŽŠ, odvj. u [adresa]