Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-934/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Ivković, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-92/2022 od 15. rujna 2025., 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-92/2022 od 15. rujna 2025.

II Ovršeniku se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe od 18. siječnja 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se ovršenikov prijedlog za ukidanjem potvrde ovršnosti ovršne isprave Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja potvrđenog od strane javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba pod brojem OV-8917/16 dana 27. listopada 2016. kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik zbog žalbenih razloga koji sadržajno odgovaraju navedenim u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjskim rješenjem u toč. II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti ovršne isprave koja je Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini ovršenika i koju je kao privatnu ispravu potvrdio javni bilježnik.

7. Prvostupanjski sud je ispitao potvrdu ovršnosti u skladu s odredbama čl. 28. i 29. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) te je utvrdio da je javni bilježnik potvrdu ovršnosti stavio u skladu s ugovorenim uvjetima i na prijedlog vjerovnika te njegove izjave da je tražbina dospjela.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je potvrda ovršnosti stavljena u skladu s propisanim uvjetima, slijedom čega nisu ispunjene pravne pretpostavke za njeno ukidanje u smislu čl. 36. st. 5. OZ-a.

9. Žalbeni navodi kojima se ističe da su postojali uvjeti za ukidanje potvrde ovršnosti predstavljaju vlastito i subjektivno pravno mišljenje koje je u suprotnosti sa stanjem spisa i stoga nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

10. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe, potrebno je navesti da je za to potrebno da kumulativno budu ispunjena oba uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ-a, prvi subjektivni ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i drugi objektivni, ispunjenje jednog od uvjeta taksativno navedenih u točkama 1. do 10. istog zakonskog stavka.

11. Prema rezultatima postupka proizlazi da se ovrhovoditelj protivio prijedlogu za odgodu ovrhe.

12. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio ovršno materijalno pravo donošenjem rješenja u toč. I. izreke kojim je odbio prijedlog za odgodu ovrhe.

13. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjen prvi uvjet jer je protiv rješenja o ovrsi ovršenik podnio žalbu, ali da nije ispunjen drugi uvjet jer je u prijedlogu za odgodu ovrhe jedino navedeno da bi provedbom trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

14. Ovršenik u prijedlogu nije naveo u čemu bi se konkretno sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

15. Svaka je provedba ovrhe po svom karakteru tegotna, ali nju ne može predstavljati iznos tražbine za koji se provodi ovrha.

16. To bi se eventualno moglo odnositi na mogućnost reparacije, a to ovršenik u svom prijedlogu niti ne navodi.

17. Ovršenik tek u žalbi protiv rješenja kojim je odbijena odgoda ovrhe navodi da je osigurana tražbina u iznosu od 250.000,00 eura, a da je kamata obračunata u iznosu od 107.000,00 eura te da postoji mogućnost da nekretnina bude prodana za 50% vrijednosti.

18. Time se ukazuje na hipotetsku mogućnost prodaje nekretnine koja za ovršenika ne bi bila zadovoljavajuća, a ne i na stvarnu vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

19. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju čl. 380. toč. 2. u vezi sa čl. 166. st. 1. i čl. 21. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Bjelousov