REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1170/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u parničnom postupku tužitelja FRAG d.o.o., OIB 05794439091, Zagreb, Samoborska cesta 236, kojeg zastupa punomoćnik Dino Miše, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.892,16 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-331/2025-18 od 19. siječnja 2026., 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-331/2025-18 od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-331/2025-18 od 19. siječnja 2026. Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-7344/2020 od 28. listopada 2020. kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 4.892,16 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 233,07 EUR i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 109,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke) i naložio tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.220,43 EUR (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 503,37 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je tuženica materijalne nedostatke isporučene robe istaknula prvi put u pisanom prigovoru potrošača podnesenom od 13. prosinca 2019. Pojasnio je da je tuženica podnijela navedeni pisani prigovor nekoliko mjeseci nakon korištenja isporučenog laka, a da je prema odredbi čl. 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) imala obvezu bez odgode obavijestiti isporučitelja o navedenom nedostatku, budući da je u trenutku isporuke robe bila obrtnica koja je obavljala registriranu djelatnost. Sud je na temelju proturječnih navoda tuženice iz prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi i iskaza svjedoka JG utvrdio da je tuženica odmah i pravovremeno obavijestila tužitelja o nedostacima. Smatra da je jedini dokaz koji je tuženica dostavila u spis pisani prigovor potrošača od 13. prosinca 2019. budući da sud zaključak o pravovremenosti obavijesti o nedostatku izvodi iz telefonskog poziva za koji nije siguran tko ga je obavio.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 4.892,16 EUR na ime cijene za robu - lak za parket za koju tužitelj tvrdi da ju je prodao i isporučio tuženici, a da mu tuženica nije platila kupoprodajnu cijenu.

8. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, da je između stranaka bila sporna kvaliteta isporučene robe, te je li tuženica prigovorila kvaliteti primljene robe, kao i je li to učinila u zakonom propisanom roku. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica naručenu robu (lak za parket) preuzimala od tužitelja u više navrata između 10. lipnja i 8. kolovoza 2019., da je predmetni lak ugrađen odmah po kupnji u kolovozu 2019. Iz iskaza saslušanog svjedoka JG, sina tuženice, sud je utvrdio da je tuženica tužitelju iznijela prigovore na kvalitetu isporučenog laka telefonski (usmeno), da je tužitelj obećao izvršiti povrat robe jer na stanju ima lak koji nije dobre kvalitete, kao i da joj to neće naplatiti. Postojanje nedostataka isporučene robe potvrdio je i saslušani svjedok ZG, stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica dokazala da je, u skladu s odredbama čl. 403. st. 1. i čl. 404. st. 1. i 2. ZOO-a, izvršila obvezu pregleda stvari i pravodobnog obavještavanja tužitelja o uočenim skrivenim nedostacima. S obzirom na to da je tuženica ostatak isporučene robe vratila tužitelju, te dopisom od 13. prosinca 2019. izjavila raskid ugovora, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo navedeni platni nalog.

9. Iako tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj isključivo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

10. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, a na temelju čl. 467. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

12. Odredbom čl. 404. st. 1. ZOO-a propisano je da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

13. Tumačenjem navedenih odredaba ZOO-a proizlazi da je tuženica kao kupac kod trgovačkog ugovora (u vrijeme isporuke bila je vlasnica obrta) morala odmah nakon što je uočila nedostatke kupljene stvari o tim nedostacima kupljene stvari bez odgađanja obavijestiti tužitelja kao prodavatelja jer bi u protivnom izgubila pravo pozivati se na te nedostatke.

14. Kako je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula prigovor materijalnih nedostataka kupljene stvari, u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a tijekom parnice predložila je saslušanje svjedoka kojim bi dokazala da je to učinila u rokovima iz odredbe čl. 404. st. 1. i 2. ZOO-a jer se radilo o skrivenim nedostatcima prodane stvari. Prvostupanjski sud je iz iskaza saslušanog svjedoka JG utvrdio da je tuženica odmah po otkrivanju nedostatka obavijestila tužitelja o nedostatku, koja činjenica nije u suprotnosti s ispravama u spisu. Ukazuje se tužitelju da je neodlučno je li tuženica ili njen pok. suprug koji je izvodio radove s isporučenim lakom obavijestio tužitelja o nedostatcima, već je odlučno da je to učinjeno u rokovima propisanim odredbom čl. 404. st. 1. ZOO-a, a što je sud utvrdio da je učinjeno, a koja činjenica ne proturječi ispravama u spisu.

15. S tim u vezi treba ukazati da i u slučaju kada je pravovremeno reklamiran nedostatak čim je taj nedostatak uočen, u obavijesti o nedostatku mora se potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, a kod trgovačkog ugovora u smislu odredbe čl. 406. st. 1. ZOO-a obveza je učiniti to odmah. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da nije dovoljno da je kupac samo obavijestio prodavatelja da prodana stvar ima materijalne nedostatke, već je dužan prodavatelju detaljno opisati te nedostatke i pozvati ga da stvar pregleda. U konkretnom slučaju, iz iskaza saslušanog svjedoka JG proizlazi da je tuženica detaljno opisala nedostatke kupljenog laka i da je tužitelja pozvala da lakirani parket pregleda i da se uvjeri u nedostatke (list 89. - 91. spisa).

16. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno odbio obvezati tuženicu da tužitelju, za utuženo razdoblje plati cijenu za isporučenu robu i zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati ovih novčanih obveza.

17. Neodlučno je tužiteljevo pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 367/2016-2 od 30. lipnja 2019. jer je u navedenoj odluci tuženik propustio obavijestiti tužitelja o nedostatcima prodane stvari, o čemu se ovdje ne radi. Također, neodlučno je ukazivanje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-33/2019-2 od 24. siječnja 2023. jer se u tom predmetu radi o zahtjevu za naknadu imovinske štete na vozilu koja je nastala zbog neprilagođene brzine kretanja vozila, a ovdje se radi o skrivenim nedostacima isporučene robe.

18. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Sudac

Ružica Omazić