Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2448/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mirelli Paoli Badovinac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3971/2024-35 od 2. rujna 2025., dana 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3971/2024-35 od 2. rujna 2025.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I i IV izreke,
b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III izreke na način da se nalaže tuženicima u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13,27 eura.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 670,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2024. godine do isplate (točka I izreke). U točki II izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice u točci I izreke presude za dan 28. lipnja 2024. U točki III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu prouzročenog parničnog troška kao neosnovan, a u točki IV odbijen je zahtjev tuženika za naknadu prouzročenog parničnog troška kao neosnovan.
2. Tužitelj se žali protiv rješenja sadržanog u točki III izreke presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka. Iz sadržaja žalbe se zaključuje da žalitelj smatra kako nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer da je u propisanom roku određeno postavio zahtjev za naknadu troška.
3. Žale se tuženici pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25, dalje: ZPP) te predlažu drugostupanjskom sudu odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode žalbe te predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uvažavajući žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne (penala) za razdoblje od 30 dana zakašnjenja u izvršenju obveze dovršetka radova na stanu u iznosu od 670,00 eura.
7. Sukladno odredbi članka 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ispitivanja iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih se pravilnost i zakonitost iste ne bi mogla ispitati u žalbenom stadiju postupka.
9. Prvostupanjski sud je odluku donio sukladno članku 461.a stavak 2-5. ZPP- a osnovom sljedećih utvrđenja:
- da su stranke (tužitelj kao kupac i tuženici kao prodavatelji) 8. rujna 2016. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine;
- da su tuženici kao prodavatelji preuzeli obvezu dovršetka određenih građevinskih radova na stanu;
- da su se obvezali radove dovršiti u roku od 30 dana od potpisa ugovora;
- da je ugovorena ugovorna kazna u iznosu od 1% od kupoprodajne cijene stana (67.000 EUR) za svakih 30 dana zakašnjenja;
- da radovi nisu dovršeni u ugovorenom roku;
- da iznos ugovorne kazne za jedno obračunsko razdoblje od 30 dana iznosi 670,00 eura;
- da nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da su obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, Ugovorom o kupoprodaji prema tužitelju preuzeli tuženici pa pozivom na primjenu odredbe članka 350. stavak 1., 351., 353. stavak 4., 354. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) smatra da su tuženici dužni solidarno isplatiti tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 670,00 EUR za utuženo razdoblje.
11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženike obvezao na isplatu ugovorne kazne.
12. Prema odredbama članka 350. i 351. ZOO, vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu ako dužnik ne ispuni ili zakasni s ispunjenjem ugovorne obveze, kada je takva kazna ugovorena. U konkretnom slučaju obveza dovršetka radova je ugovorna obveza tuženika, rok za izvršenje bio je 30 dana od sklapanja ugovora, a kazna za zakašnjenje izričito je ugovorena. Kako radovi nisu dovršeni u ugovorenom roku, nastupila je obveza tuženika na plaćanje ugovorne kazne.
13. Žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je dio kupoprodajne cijene zadržan upravo kao zalog odnosno garancija za izvršenje preostalih radova, što proizlazi iz odredbi kupoprodajnog ugovora. Stoga činjenica eventualnog neplaćanja dijela kupoprodajne cijene ne oslobađa tuženike njihove ugovorne obveze dovršetka radova niti utječe na pravo tužitelja na ugovorenu kaznu.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi da je visina ugovorne kazne nerazmjerna. U ovom postupku tužitelj potražuje ugovornu kaznu samo za jedno obračunsko razdoblje od 30 dana, u iznosu od 670,00 EUR, što odgovara ugovornoj obvezi iz kupoprodajnog ugovora.
15. Okolnost da između stranaka postoje i drugi postupci radi naplate ugovorne kazne za druga razdoblja zakašnjenja nije pravno relevantna za odlučivanje u ovom postupku. Svaki zahtjev za ugovornu kaznu predstavlja samostalno potraživanje za određeno razdoblje zakašnjenja pa se u ovom postupku ocjenjuje samo osnovanost zahtjeva za konkretno utuženo razdoblje.
16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da su radovi navodno izvedeni od strane treće osobe te da ih je tužitelj kasnije uništio. Takve tvrdnje tuženici nisu dokazali, a iz zapisnika o primopredaji stana proizlazi da radovi u vrijeme primopredaje nisu bili ni započeti, zbog čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženici nisu izvršili svoju ugovornu obvezu.
17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženike da tužitelju solidarno isplate ugovornu kaznu u iznosu od 670,00 eura sa kamatom od dana dospijeća, 29. lipnja 2024. do isplate sukladno članku 29. ZOO.
18. Kako žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani, a ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. U odnosu na žalbu tužitelja na rješenje o trošku, za navesti je kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio trošak tužitelja smatrajući da zahtjev za naknadu troška nije određeno postavljen sukladno članku 164. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj je podneskom od 28. svibnja 2025. zatražio trošak u vidu sudskih pristojbi. Stoga je odluku u tome dijelu valjalo preinačiti sukladno odredbi članka 380. točka 3) ZPP-a te dosuditi tužitelju na ime troška postupka iznos od 13,27 eura na ime troška sudskih pristojbi tužbe (prema Tar. br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi; „Narodne novine“ 37/23), dok mu trošak pristojbi presude ne pripada jer mu taj trošak nije nastao.
20. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbe jer sa žalbom nisu uspjeli (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
dr. sc. Daniela Pivčević