Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2112/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IC, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj: 80/2013., 15/2018., 1472019., 127/2019.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora zaštite prirode, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp-5196/2022-3 od 21. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora zaštite prirode, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni IC je, temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.,) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 228. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti prirode, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
1.1. Istom presudom od okrivljenika su, temeljem članka 76.a stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona, oduzeti predmeti prekršaja prema Potvrdi o privremenom oduzimanju pokretne zaštićene prirodne vrijednosti ili predmeta, klasa: 352-01/22-02/987, urbroj: 443-01-16-06/10-22-2, poimence pobrojani u izreci pobijane presude.
1.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da se okrivljenika tereti za prodaju zavičajnih divljih vrsta bez potrebnog dopuštenja, dok Zakonom o zaštiti prirode takva prekršajna radnja nije sankcionirana.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj.
5.1. Naime, odredbom članka 228. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti prirode propisano je kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe obrtnika koja sakuplja, odnosno uzima iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajne divlje vrste iz popisa pravilnika iz članka 62. stavka 5. ovog zakona bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 64. stavka 1. ovog Zakona“. Nadalje, odredbom članka 64. stavka 1. istog Zakona propisano je da je za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna ishoditi dopuštenje Ministarstva.
5.2. Okrivljenika se predmetnim optužnim aktom teretilo što je „dana 3. studenog 2022. …. na Centralnoj tržnici Rijeka zatečen kako na prodajnom mjestu prodaje zavičajne divlje vrste gljiva, i to 150 grama suhih vrganja i 50 grama trubača koje se nalaze na Prilogu I. Pravilnika o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta („Narodne novine“ br. 114/17.) bez dopuštenja iz članka 64. Zakona o zaštiti prirode“.
5.3. Imajući u vidu prethodno citirane zakonske odredbe, u pravu je prvostupanjski sud da se predmetnim prekršajem ne inkriminira radnja „prodaje“ zavičajnih divljih vrsta propisanih spomenutim Pravilnikom, već prekršajna radnja „sakupljanja odnosno uzimanja iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje“, dok se okrivljenika optužnim aktom teretilo isključivo za „prodaju“ zavičajnih divljih vrsta gljiva, pa stoga iz takvog činjeničnog opisa djela nije vidljivo je li okrivljenik osoba koja je navedene divlje vrste „sakupila odnosno uzela iz prirode“, već samo da ih okrivljenik „prodaje“, što samo po sebi, nije prekršaj.
5.4. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da iz takvog činjeničnog opisa ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja predmetnog prekršaja, slijedom čega je osnovano okrivljenika temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.