Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2322/2025
Broj: Ppž-2322/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe MONVI IT j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EM, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.) i dr., rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-12036/2024 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se pobijana presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), u nedostatku dokaza, oslobođeni od optužbe za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1. izreke, te prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22., 151/22.), činjenično opisanog u točki 2. izreke, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe, s obzirom da je Zakonom o strancima, koji je glede pitanja ustupanja radnika koji su državljani trećih država lex specialis u odnosu na Zakon o radu, propisano da stranac može raditi jedino na poslovima za koje mu je izdana dozvola za rad i samo kod onog poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos, iz čega proizlazi da su okrivljenici prekršajno odgovorni za djelo koje im je stavljeno na teret točkom 1. optužnog prijedloga. Žalitelj ujedno navodi kako je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tijekom postupka dokazano da su okrivljenici prekršajno odgovorni i za djelo iz točke 2. optužnog akta.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih prvostupanjski sud okrivljenike oslobađa od optužbe.
4.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za prekršaj iz točke 1. optužbe (prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o radu) prvostupanjski sud obrazlaže time da, iako iz pisanog sporazuma nesporno proizlazi da su okrivljenici ustupili strane radnike povezanom društvu, u postupku nije dokazano da su ustupljeni radnici doista obavljali poslove za koje su ustupljeni, pa da time nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj.
4.2. Međutim, u pravu je žalitelj da okrivljenici nisu bili ovlašteni strane radnike, državljanine trećih zemalja, ustupiti u povezano društvu okrivljenika, društvo Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o., niti temeljem odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o radu koja daje mogućnost privremenog ustupanja radnika u povezana društva poslodavca uz određene uvjete, s obzirom da je za zapošljavanje stranaca mjerodavan Zakon o strancima koji u članku 88. stavku 3. propisuje da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad.
4.3. Imajući u vidu da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici Ugovorom o ustupanju radnika od 23. kolovoza 2024. radnike imenovane u točki 1. izreke ustupili povezanom društvu Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o., a da su istim radnicima izdane dozvole za boravak i rad kod poslodavca okrivljene pravne osobe, a ne kod društva kojem su radnici ustupljeni, to činjenica jesu li isti radnici faktički obavljali poslove kod poslodavca kojem su ustupljeni, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud, nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika pa je u tom smislu u pravu žalitelj kada navodi da razlozi zbog kojih sud oslobađa okrivljenike od optužbe nisu osnovani.
4.4. Nadalje, ovaj sud smatra da nisu osnovani niti razlozi koje prvostupanjski sud navodi u odnosu na odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za djelo iz točke 2. optužnog akta (prekršaj iz članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima). Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako u postupku nije utvrđena odlučna činjenica faktičkog rada imenovanog radnika kod okrivljenika niti da su se radniku isplaćivale plaće za terećeno razdoblje pa da iz tih razloga nije dokazano da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj.
4.5. Međutim, s obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici s radnikom EMČ sklopili ugovor o radu dana 1. veljače 2024. te su ga s istim datumom prijavili tijelima obveznih osiguranja, dok je radniku dozvola za boravak i rad kod okrivljene pravne osobe izdana naknadno, 23. svibnja 2024., to okolnost da radnik do trenutka izdavanja dozvole faktički nije radio, već je samo bio prijavljen na osiguranja, nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud ponovo ocijeniti provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge dokaze te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
