Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-580/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Matice hrvatske, OIB:79893058381, Zagreb, Matice hrvatske 2, zastupane po punomoćnicima Hrvoju Pelclu i Mislavu Biočiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-639/2025-75 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-639/2025-75 od 30. siječnja 2026. i sudi: 1. Nalaže se tuženiku Matici hrvatskoj isplatiti tužiteljici MS iz osnove naknade štete ukupan iznos od 7.233,39 eura sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženiku se nalaže iz osnove naknade parničnog trošak isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 3.578,12 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Matica hrvatska isplatiti tužiteljici MS na ime naknade štete iznos od ukupno 7.233,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. studenoga 2017. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici MS naknaditi tuženiku Matici hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknada imovinske štete iz osnove tuđe njege i pomoći zbog štetnog događaja od 14. studenoga 2016. kada je tužiteljica pala u dvorani tuženika i pretrpjela tjelesne povrede.

6. Među parničnim stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 14.11.2016., kada je u poslijepodnevnim satima u Zagrebu, u velikoj dvorani tuženika tužiteljica, koja je tamo došla kao predstavnica Dječjeg vrtića "Sunčana" na dodjelu zahvalnica i zbornika likovnih radova organizatora te priredbe Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin i Matice Hrvatske Ogulin, pala, pri čemu je udarila glavom u stup i zadobila tjelesne povrede. Tužiteljica se putem punomoćnice dopisom od 25.5.2017. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koji zahtjev je tuženik dopisom od 20.6.2017. otklonio kao neosnovan.

7. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i osnova i visina zatražene naknade štete.

8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štete tužiteljici niti obveza naknade štete. Na očevidu provedenom na licu mjesta u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala, da je utvrđeno da se dvorana sastoji od 9 reda sjedala, a svaki red ima otprilike 10-13 sjedala. Redovi sjedala se od ulaza prema središnjem stolu spuštaju prema dolje, a razlika u nivelaciji između pojedinih redova je oko 8 cm. S lijeve strane gledano od ulaza postoji pristupni i prohodni put koji se također spušta prema dolje, ali bez ikakvih "stepenica", dok se s desne strane tog puta nalaze redovi sjedala, a dolaskom do I. reda sjedala, deniveliranje je negdje u rasponu od 1-5 cm, odnosno s gornje strane je 8 cm. Sam podest na kojem se nalaze sjedala širine je oko 1 m, a cjelokupni pokrov poda je tamno sive boje. U dvorani nema nikakvih znakova upozorenja koji bi ukazivali na postojanje denivelirane razine redova sjedala. Prema zatečenom stanju na očevidu i prisutnoj rasvjeti postojanje spomenute denivelacije sjedala jasno je vidljivo, a zaposlenik tuženika RS koji je prisustvovao očevidu (tehničko osoblje) naveo je da je takva rasvjeta uvijek postojeća kod održavanja priredbi u dvorani. U dvorani su prema navodima istoga moguće tri razine osvjetljenja i to kao na očevidu da gore sva bočna i središnja rasvjetna tijela, da gore samo bočna rasvjetna tijela ili da gore samo središnja rasvjetna tijela. Spomenuti je zatim pokazao i stupanj svakog takvog osvjetljenja te je izvršena provjera preglednosti i kod samo bočnog i samo središnjeg osvjetljenja, a u svim tim situacijama vidljivo je postojanje gore spomenute nivelacije. Očevidu je prisustvovao i očevidac samog štetnog događaja AS u svojstvu svjedoka, koji je naveo da je bio na priredbi s djetetom kojem je ovdje tužiteljica bila odgajateljica te da je sjedio negdje u sredini V. reda sjedala gledano odozgora, a dvorana je bila dosta popunjena, kako ljudima koji su sjedili, tako i onima koji su stajali sa strane. Budući da je u jednom trenutku gledao prema ulazu u dvoranu, primijetio je da je tužiteljica koja je ušla u dvoranu pala otprilike kod I. reda sjedala gledano odozgora i pri tome udarila glavom u potporni stup koji se nalazi otprilike u ravnini II. reda sjedala. Tadašnja rasvjeta u dvorani bila je nešto slabija nego na očevidu, nešto kao kada je na očevidu pokazano osvjetljenje samo u središnjem dijelu, ali on je i uz takvu rasvjetu imao dobar pregled. Tužiteljica da je također prisustvovala očevidu i pokazala je smjer svog kretanja kritične zgode, dakle ušla je kroz ulazna vrata koja se nalaze na vrhu dvorane, zatim skrenula lijevo, a s obzirom da je u I. redu sjedala gledano odozgora bilo slobodnih mjesta i to nekih 4-5 sjedala, ista je odmah kod dolaska kod I. reda sjedala krenula prema dolje, te objema nogama stala na rub ulaznog podesta koji se u ravnini sjedala spušta prema dolje, a kako nije vidjela da postoji razlika u razini podesta i reda gdje se nalaze sjedala, niti je bilo kakvih upozorenja o tome, izgubila je ravnotežu i pala te udarila glavom (čelom) u potporni stup. Pomoć joj je pružila kolegica HS koja je hodala iza nje, a bila je još jedna muška osoba. Osvjetljenje je tada bilo znatno slabije nego na očevidu i to od bilo koje tamo prikazane varijante osvjetljenja. Sve navedeno je i tužiteljica ponovila u svom iskazu, ujedno navodeći da je popunjenost dvorane u trenutku njezinog ulaska (15-20 minuta prije početka priredbe) bila oko 75 % ljudima koji su sjedili, a bila su i djeca, a ulazile su i druge osobe. Neposredno prije pada ispred tužiteljice nitko nije hodao. Svjedokinja HS u svom iskazu potvrdila je u bitnim dijelovima iskaz tužiteljice (osvjetljenje je u tom dijelu dvorane bilo prigušeno, tužiteljica je hodala ispred nje i krenula prema prvom redu sjedala te jednostavno pala kao svijeća prema naprijed uslijed razlike u razini stepenica koje se spuštaju, svjedokinja također nije vidjela tu razliku u razini stepenica koja nije bila očekivana), a taj iskaz u skladu je i s njezinom izjavom priloženom uz tužbu iz siječnja 2017.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je postojanje spomenute razlike u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika (oko 8 cm) gdje je tužiteljica pala vidljivo golim okom, i to u svim varijantama osvijetljenosti dvorane. Svjedok AS da je na očevidu potvrdio je da je osvijetljenost dvorane bila dobra (uz tadašnju rasvjetu imao je dobar pregled, a razina rasvjete da odgovara na očevidu prikazanoj osvijetljenosti samo središnjom rasvjetom. Prvostupanjski sud da nije mogao prihvatiti iskaze svjedokinje HS i tužiteljice koje navode da je osvijetljenost tada bila slaba. Uzimajući u obzir i navode same tužiteljice da kritične zgode neposredno prije pada ispred nje nitko nije hodao, prvostupanjski sud zaključuje, a budući da je postojanje razlike u razini vidljivo, da tužiteljica kritične zgode očito nije primijenila niti stupanj uobičajene pažnje koja bi se očekivala od prosječnog čovjeka, jer da je to učinila tu razliku svakako bi vidjela i izbjegla spomenuto ozljeđivanje i tamo nastalu štetu. Kako tuženik da prema dostavljenoj dokumentaciji ima urednu dozvolu za uporabu predmetne građevine u kojoj se nalazi sporna dvorana, to da je nejasno u čemu bi se konkretno ogledala protupravnost u postupanju tuženika kritične zgode. Prvostupanjski sud da može eventualno prihvatiti subjektivne navode tužiteljice da općenito nije očekivala postojanje razlike u razini, ali isto nije odlučno u ovom postupku niti ukazuje da je na tu okolnost trebala biti odgovarajuće upozorena od tuženika budući da dvorana očito odgovara građevinskim standardima, dok je spomenuta razlika u razini vidljiva golim okom uz primjenu uobičajene pažnje u takvim situacijama.

10. Radi navedenog, tuženik da u konkretnoj situaciji može odgovarati samo prema načelu krivnje, a da prema rezultatima provedenog postupka da proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu predviđene odredbama 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik da nije dužan tužiteljici naknaditi štetu jer da je tužiteljica postupala nepažljivo i sama prouzrokovala štetu, radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

11. Međutim, suprotno utvrđenjima i zaključku prvostupanjskog suda, postojanje razlike od 8 cm u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala kod slabijeg osvjetljenja dvorane i slabije preglednosti jer su i prilazni put i podest iste sive boje te da je tužiteljica odmah kod dolaska kod I. reda sjedala krenula prema dolje te objema nogama stala na rub ulaznog podesta koji se u ravnini sjedala spušta prema dolje, a kako nije vidjela da postoji razlika u razini podesta i reda gdje se nalaze sjedala, niti je bilo kakvih upozorenja o tome, izgubila je ravnotežu i pala te udarila glavom (čelom) u potporni stup i pretrpjela tjelesne povrede, u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar za koju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a.

12. Radi toga su žalbeni razlozi i navodi tužiteljice osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve izvedene dokaze u pogledu nastanka predmetnog štetnog događaja posebno u pogledu okolnosti u kojima se, s obzirom na postojanje razlike od 8 cm u razini pristupnog puta prilaza i podesta, gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala kod slabijeg osvjetljenja dvorane i slabije preglednosti, takav njihov položaj, smatra opasnom stvari. Kod takvog stanja stvari postoji objektivna odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetu nastalu tužiteljici, a ne krivnja tužiteljice zbog nepažnje.

13. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskih vještaka medicinske struke dr. Božidara Šebečića, kirurga-traumatologa, i dr. MSH, neurologa i psihijatra, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju prilikom pada i udara glavom u stup zadobila natučenje čeone regije glave i nosa, te posljedično potres mozga i istegnuće mišića vratne regije. Liječena je mirovanjem, analgeticima, kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom i fizikalnom terapijom. Zaostale su smetnje u vidu posttraumatske glavobolje, kraniocervikalnog i cervikobrahijalnog sindoroma zbog čega se liječila dugotrajnom fizikalnom terapijom i akupunkturom. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao posljedica ozljeda vrata kod tužiteljice zaostali su česti, jači bolovi u vratu uz glavobolje, vrtoglavice, manja slabost desne ruke. Kretnje u vratu su ograničene u većem stupnju, bolne. Kod antefleksije glavom javljaju se jake vrtoglavice. Kod tužiteljice je MR pretragom vratne kralješnice koja je učinjena 6.12.2016. nađena degeneracija diska i početna protruzija diska u segmentu C4/C5 i C6/C7 što ukazuje na manje degenerativne promjene vratne kralješnice u vrijeme štetnog događaja. Gore navedene trajne posljedice prouzročile su umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice od 10 %, dok su trajne posljedice potresa mozga prisutne u vidu blagog postkomocionog sindroma te umanjuju opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice za 3 %. Ukupno realno umanjenje životne aktivnosti iznosi 12 % zbog čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Primarni strah u toku događanja bio je parcijalan kraćeg trajanja, jačeg intenziteta u trajanju od desetak minuta. Sekundarni strah radi tjelesnih ozljeda, tijeka liječenja i posljedica ozljeda jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i blažeg intenziteta još 4 tjedna sumarno. Tuđa pomoć u opsegu 4 sata dnevno bila je potrebna tužiteljici kroz 3 tjedna (preporučeno mirovanje), a u opsegu 2 sata dnevno kroz 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje akutne faze tužiteljice završeno je nalazom fizijatra od 11.5.2017. Liječnici vještaci u dopuni nalaza i mišljenja, a nakon izvršenog uvida u dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice, navode da je iz tog kartona razvidno da se tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja (2011. i 2012.) liječila zbog bolova u vratnoj kralješnici. U više navrata se liječila i zbog glavobolje. Od 2008. s u više navrata liječila i zbog depresije. Uzimajući navedeno u obzir, vještaci smatraju da je dio smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice od 10 % zbog ozljeda vratne kralješnice posljedica ranijih bolesti vratne kralješnice te sukladno tome u konačnici ocjenjuju da smanjenje životne aktivnosti kao posljedica ozljede vrata iz predmetnog štetnog događaja iznosi 7 %, a preostalih 3 % je posljedica ranijih degenerativnih promjena. Kako trajne posljedice zbog potresa mozga ostaju 3 %, ukupno realno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 9 %.

14. S obzirom na navedeno, tužiteljica, temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.768,86 eura, a iz osnove materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, za ukupno 140 sati, u iznosu od 464,53 eura. Cijena sata tuđe njege i pomoći tužiteljici je utvrđena u iznosu od 3,32 eura po satu. Pored toga, tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate sukladno odredbi članka 1103. i članka 1086. ZOO-a od dana podnošenja tužbe tj. 21.11.2017. do isplate.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku je naloženo iz osnove naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 7.233,39 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

16. Temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavkom 2., člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 3.578,12 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužiteljici je priznat parnični trošak: sastava tužbe, zastupanja na šest ročišta, sastava četiri obrazložena podnesaka i sastava dviju žalbi po 100 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), uvećano za PDV, u ukupnom iznosu od 3.578,12 eura.

Split, 18. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić