REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-4333/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GŠ i njezine mlt.djece CŠ, OŠ i ĐŠ, iz mjesta Alasehir, državljani Republike Turske koje zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/5323, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 7. listopada 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužiteljici, rođenoj **.**.1997. u mjestu Alasehir, država Republika Turska, državljanka Republike Turske, kojim zahtjevom su obuhvaćena i njezina mlt.djeca. CŠ, OŠ i ĐŠ, iz mjesta Alasehir.

2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako su ona i njezin mlt.djeca pripadnici ugrožene skupine. Navela je da je kurdskog podrijetla i da je kao takva diskriminirana u Turskoj. Dodala je kako je u Turskoj imala problema jer se protiv njezinog supruga pokrenuo lažni i izmišljeni postupak u kojem ga se optužuje za terorizam, te mu se u slučaju povratka prijeti provođenjem postupka i dugotrajnim zatvorom

2.1 Navela je kako je utvrđeno da je 20. ožujka 2022. kod Državnog tužilaštva u Torbaliju obavljeno ispitivanje supruga tužiteljice, u spisu Državnog odvjetništva 2022/1075, zbog sudjelovanja u proslavi Nevruza, organizirano od stranke jednakosti, demokracije naroda na dan svoga uhićenja, te da traži puštanje na slobodu. Tužiteljičin suprug je izjavio da se radi o HDP stranci koja je upravo ona koju je naveo, a nije naveo da je bio uključen u PKK kako mu se dalje pokušava imputirati. 2023., navodi tužiteljica da je HDP prešla u YSP, a YSP preimenovan je u HEDEP. U svakom slučaju, navodi tužiteljica, radi se o legalnim strankama unutar turske države, što je tuženiku poznato. U toj fazi tužiteljičin suprug bio u svojstvu osumnjičenika, te o svojoj državi nije rekao ništa što bi ga po europskim kriterijima inkriminiralo ili na bilo koji drugi način povezivalo s PKK. Nadalje, da je iz zahtjeva za privođenjem od 4. rujna 2022. vidljivo da se sada radi o drugom dijelu, a koje da bi bilo počinjeno nakon prvotnog ispitivanja koje se dogodilo 20. ožujka 2022., jer se tužiteljičinom suprugu sada stavlja na teret vršenje propagande terorističke organizacije, koje da je tužiteljičin suprug počinio 30. svibnja 2022. u Izmiru. Navodi kako je primjetno da je Državno tužilaštvo u Torbaliju fokusirano na tužiteljičinog supruga, te da intenzivno tužiteljičinog supruga traži da mu se oduzme sloboda na način da ga se stavi u istražni zatvor. Navodi kako je za primijetiti da je u prijedlogu naloga za privođenje od 5. rujna 2022. navedeno da se tužiteljičina supruga tereti za djelo počinjeno 30. svibnja 2022., no da je broj spisa Državnog odvjetništva 2022/2075 isti broj kao na zapisniku od 20. ožujka 2022., koji datum je više od 2 mjeseca ranije od dana navodnog počinjenja djela vršenja terorističke propagande 30. svibnja 2022.

2.2 Navodi kako je izdan nalog o pretresu mjesta prebivališta i to između 2 i 4 sata ujutro, a što ukazuje na najagresivniju moguću vrstu postupka.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku isplatiti pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako odbacuje navode tužiteljice da je pogrešno imputirao da je tužiteljičin suprug uključen u stranku PKK. Naime, tužiteljica temelji svoj zahtjev na postupcima koji se vode protiv njezina supruga, međutim njezin suprug nije podnositelj zahtjeva niti se postupci protiv njega automatski prenose kao rizik proganjanja na tužiteljicu i djecu. Sama činjenica da se protiv neke osobe u Turskoj vodi kazneni postupak ne znači da je postupak politički motiviran ili nezakonit, niti da ispunjava kriterije proganjanja, a za takvu tvrdnju nije priložio nikakav vjerodostojan i provjerljiv dokaz. Međunarodna zaštita odobrava se, ističe tuženik, ako postoje individualizirani objektivno utemeljeni rizik progona, a tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje takvog rizika, niti je dostavila vjerodostojne provjerljive i relevantne dokaze. Sama činjenica da je tužiteljica pripadnica kurdske manjine, bez individualiziranja konkretnih akata proganjanja usmjerenih osobno prema tužiteljici ili djeci ne predstavlja proganjanje u smislu čl.20.i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica 3. travnja 2023. podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavana na zapisnik 16.kolovoza 25. rujna 2024., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužiteljaice je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Iz iskaza tužiteljice danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi za nju i djecu, a svoj zahtjev temelji na postupcima koji se navodno vode protiv njezina supruga. Sama činjenica da se protiv neke osobe u Turskoj vodi kazneni ili istražni postupak ne znači automatski da je postupak politički motiviran ili nezakonit, niti da ispunjava kriterije proganjanja.

12. Kao razlog napuštanja Turske, tužiteljica navodi strah od odlaska u zatvor njezina supruga, a bila je izložena javnoj osudi jer je G. Željela je siguran život i ciljana zemlja bila je Švicarska.

13. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.

14. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika kojeg je isti izveo nakon iscrpne i sveobuhvatne analize svih dokaza, iskaza tužiteljice, dokumentacije koja je priložena tijekom postupka, izvješća o zemlji podrijetla, da tužiteljica ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite, jer u postupku nije utvrđeno da joj je u zemlji podrijetla od države bilo uskraćeno pravo koje po Zakonu ima., budući se slobodno mogla kretati i napustiti zemlju.

15. Stoga je po ocjeni ovoga suda pravilno tuženik zaključio da je tužiteljica osoba koja sa suprugom bježi iz zemlje jer on bježi od Zakona i posljedica kaznenog djela za koja je i sam priznao da ih je počinio.

Tužiteljica ima subjektivan strah, ,jer je njezinom suprugu izdan nalog za istražni zatvor, ali njoj je u zemlji podrijetla bio omogućen pristup školovanja kao i ostalim građanima, bila je zaposlena slobodno je ispovijedala svoju vjeru.

16. Kraj takvog stanja stvari, tužiteljica s maloljetnom djecom ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

17. U odnosu na prigovor tužiteljice da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud nalazi da iz priloženih zapisnika o njezinom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavana na bitne okolnosti na kojima se temeljio njezin zahtjev, te izričito upozorena da je dužna iznositi sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

18. Stoga je, prema ocjeni ovog suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužiteljice.

19. U odnosu na dokazni prijedlog tužiteljice da je se tijekom ovog spora sasluša, sud je isti ocijenio nesvrsishodnim budući je tužiteljica detaljno ispitana pred upravnim tijelom na sve okolnosti koje su od značaja za priznavanje međunarodne zaštite.

20. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Tijekom ovog spora tužiteljica postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

22. Naime, prema podacima spisa ista ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

24. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.

25. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetniku Zoranu Baueru, koji je pružio pravnu pomoć tužitelju, isplati ukupno navedeni iznos.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sudac:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer- e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis