Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-500/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, te zapisničarki Valentini Lukinec Galović, u upravnom sporu I tužitelja BHČ iz [adresa], Hrelićka 28, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice EHČ, B, E str. 56, Njemačka, oboje zastupani po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić d.o.o., Zagreb, Ulica Crvenog križa 27, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi naknade za deposedirano zemljište, nakon usmene i javne rasprave, 18.ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-943-05/18-01/12, URBROJ:514-04-02-01-01/07-22-02 od 21. travnja 2022. i djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA:UP/I-943-05/06-01/1, URBROJ:251-14-11- 1/007-17-28 od 16. listopada 2017.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II- 943-05/18-01/12, URBROJ:514-04-02-01-01/07-22-02 od 21. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA:UP/I-943-05/06-01/1, URBROJ: 251-14-11-1/007-17-28 od 16.listopada 2017., kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište za 689/700 dijela zk.č 232, površine 700 čhv, ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] .
2. Tužitelji pobijaju zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Osporavaju vjerodostojnost dokaza o isplati naknade, u naravi naloga za uplatu, tvrdeći da isti ni na koji način nisu ovjereni od strane službe platnog prometa (tada Službe društvenog knjigovodstva) a što bi mogao biti dokaz da su navedena plaćanja doista provedena. Smatraju da ovako isti predstavljaju samo privatnu dokumentaciju tijela koje je dostavilo navedene uplatnice bez ikakve ovjere tijela koje je bilo jedino nadležno za ovjeru naloga za uplatu. Ističu da na „preslici izvješća o isplati gotovine" ne samo da nema ovjere službe platnog prometa niti ijednog dokaza da je plaćanje provedeno, već da nema niti potpisa osobe koja bi primila „isplatu gotovine". Shodno navedenom, smatraju da navedena tvrdnja zainteresirane osobe, da su navedeni iznosi isplaćen prednici tužitelja, ostala nedokazana u cijelosti. Tužitelji i dalje ostaju kod svojih navoda da niti jedno od zemljišta pa tako i predmetno zemljište na koje se odnosi pobijano rješenje nije privedeno namjeni odnosno da korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt niti izveo bilo kakve radove radi kojih je nekretnina eksproprirana, što jasno proizlazi iz stanja u naravi o kojem su tužitelji priložili fotografije te predložili održavanje očevida.
2.1. Predlažu sudu da poništi osporavana rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbene navode u cijelosti, te se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja.
3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u bitnom se pozivajući na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika.
4.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 u daljnjem tekstu: ZUS), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 16. listopada 2017. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište za 689/700 dijela zk.č 232, površine 700 čhv, ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]. U obrazloženju se navodi da je u konkretnom slučaju za predmetnu nekretninu naknada pravomoćno određena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj I-R1-442/85 od 30. rujna 1985., o čemu je prvostupanjsko tijelo pribavilo imovinsko pravnu dokumentaciju, odnosno zaključuje se da su raniji vlasnici - korisnici BH, EH i PH u cijelosti isplaćeni za predmetno deposedirano zemljište. S obzirom da je člankom 46. Zakona o izvlaštenju propisano da se odredbe toga Zakona primjenjuju na započete postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka, a da se u ovoj upravnoj stvari radi o nekretnini za koju je pravomoćnom sudskom odlukom dovršen postupak određivanja naknade, prvostupanjsko tijelo smatra da je neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđivanja i isplate naknade za deposediranu nekretninu.
9. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 21. travnja 2022. sud je utvrdio da je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da kako u konkretnom slučaju između stranaka u upravnom postupku deposedacije nije došlo do nagodbe o visini naknade, predmet utvrđivanja naknade za oduzete nekretnine dostavljen je nadležnom Općinskom sudu u Zagrebu, koji je o naknadi za predmetnu imovinu donio rješenje poslovni broj I-RlI-442/85, koje je postalo pravomoćno 21.listopada 1985., pa da je nesporna i činjenica da je prijašnjim vlasnicima za deposedirano zemljište utvrđena naknada. Protivno navodima tužitelja da dokazi o isplati u spisu ne predstavljaju dostatne dokaze o činjenici da je pred sudom utvrđena naknada isplaćena, tuženik smatra da upravo tako proizlazi iz preslike izvješća o isplati gotovine, Službe društvenog knjigovodstva, Organizacijska jedinica Zagreb 30101, prema kojem je na teret računa USIZ-a komunalnih djelatnosti, u korist računa korisniku EH, BH i JH utvrđeni iznos naknade isplaćen 8. studenog 1985. Osim toga, i bez obzira na izneseno, ističe da niti eventualna neisplata utvrđene naknade nije od utjecaja na primjenu članka 46. ZOI, jer za taj postupak nije od utjecaja činjenica da li je utvrđena naknada i isplaćena prijašnjem vlasniku. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na to da zemljište nije privedeno namjeni odnosno da korisnik nije izgradio objekt niti izveo radove radi kojih je nekretnina oduzeta zbog čega su tužitelji predlagali provođenje očevida na nekretninama te vještačenje, tuženik smatra da isti nisu osnovani, iz razloga jer je predmet postupka koji se vodi sukladno članku 46. ZOI određivanje naknade u slučajevima u kojima za eksproprirane ili deposedirane nekretnine po ranijim propisima nije pravomoćno određena naknada, a ne utvrđivanje privedenosti oduzetog zemljišta namjeni i pretpostavki za povrat, a da bi isto eventualno, moglo biti predmet postupka koji bi se vodio sukladno Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine”, broj 92/96, 80/02, 81/02 i 98/19), ako su takav zahtjev tužitelji podnijeli u Zakonom propisanom roku.
10. Sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14) odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je u postupku utvrđeno da je rješenjem SR Hrvatske, Skupštine Općine Novi Zagreb, Broj: UP/I-05/1-6101/3-81 od 29. prosinca 1981,, određeno da prijašnji vlasnici odnosno korisnici, odnosno faktična korisnica BH predaju u posjed Općini Novi Zagreb, u svrhu gradnje trafostanice TS-Dugave neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to k. č. [katastarska čestica] u površini od 39 m2 k. o [katastarska općina] po z.k stanju dio zkč. [katastarska čestica] u površini od 39 m2. Prema točki 3.izreke prijašnji korisnik dužan je zemljište predati općini Novi Zagreb, odnosno novom korisniku Elektra, danom izvršnosti tog rješenja. A prema točki 4.izreke obvezan je Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove provesti postupak utvrđivanja naknade za izuzeto zemljište, a prema propisima čl.32. Zakona o građevinskom zemljištu.
Rješenjem broj :UP/I-05/5-1-2128/4-83 od 18.svibnja 1983 određeno je da prijašnji korisnici u svrhu pripreme i uređenja zemljišta za izgradnju ceste i zelene površine parka uz individualno stambeno naselje Dugave dio kč 232u površini od 689 čhv k. o [katastarska općina], predaju općini Novi Zagreb danom izvršnosti tog rješenja, a Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove provest će postupak utvrđivanja naknade za izuzeto zemljište, prema propisima čl.32.Zakona o građevinskom zemljištu.
11.1 Rješenje je doneseno na temelju Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne novine SRH, broj 14/73). Iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da su vlasnici odnosno korisnici oduzetih nekretnina zapisničkim izjavama zatražili da im se za ta zemljišta isplati tržišna vrijednost, odnosno da im se osiguraju odgovarajuće parcele u svrhu izgradnje obiteljskih zgrada, a da će se o tim zahtjevima odlučiti u posebnim postupcima.
12. Nadalje iz spisa proizlazi da je Sektor za pravne poslove, Odjel za pripremu zemljišta za gradnju, Odsjek za imovinsko pravnu dokumentaciju, dostavio dopis od 10. veljače 2006. uz koji je dostavljeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-R1-442/85 od 30. rujna 1985. iz kojega proizlazi da je naknada određena za zemljišta deposedirana na temelju rješenja od 18.svibnja 1983 i to za zemljište i ulaganja u ukupnom iznosu od 776.202,95 (za zemljište) i za ulaganja iznos od 156.092,95. Na temelju toga rješenja je Grad Zagreb- Općina Novi Zagreb, Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove izdao naredbu za isplatu Sekretarijatu za opću upravu i budžet, Odsjeku za budžet i računovodstvo, broj: 05/1- 9217/85 od31.listopada 1985, za isplatu naknade za zemljište ukupnog iznosa od 788.668 (svakom ovlašteniku po 262.889 din) koji iznosi su prema preslikama izvješća o zaduženju, Službe društvenog knjigovodstva, Organizacijske jedinice Zagreb 30101, na teret računa SO Novi Zagreb, Priprema i zakup građevinskog zemljišta, u korist AH, BH i JH kod Zagrebačke banke isplaćeni 08. studenog 1985.
13. Prema mišljenju ovog suda pravilno zaključuje tuženik, da se odredbe Zakona o izvlaštenju primjenjuju na započete postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka, a da se u ovoj upravnoj stvari radi o nekretnini za koju je pravomoćnom sudskom odlukom dovršen postupak određivanja naknade.
14. Naime, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I- R1-442/85 od 30. rujna 1985. je pravnoj prednici tužitelja i dr. određena naknada u ukupnom iznosu od 788.668,00 tadašnjih dinara (za zemljište, za dio k. č. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 689 čhv. iznos od 776.202,95.-din, i za neiskorištena ulaganja 156.092,95.-din) te je na temelju toga rješenja Grad Zagreb- Općina Novi Zagreb, Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove izdao naredbu za isplatu Sekretarijatu za opću upravu i budžet, Odsjeku za budžet i računovodstvo, broj: 05/1- 9217/85 od 31.listopada 1985, za isplatu naknade za zemljište ukupnog iznosa od 788.668 (svakom ovlašteniku po 262.889 din) koji iznosi su prema preslikama izvješća o zaduženju, Službe društvenog knjigovodstva, Organizacijske jedinice Zagreb 30101, na teret računa SO Novi Zagreb, Priprema i zakup građevinskog zemljišta, u korist AH, BH i JH kod Zagrebačke banke isplaćeni 08. studenog 1985.
15. Stoga je nesporno da je pravomoćnim rješenjem pravnoj prednici tužitelja određena naknada za predmetno zemljište te da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini za koju je pravomoćnom sudskom odlukom dovršen postupak određivanja naknade. Osim toga i bez obzira na izneseno, pravilno tuženik smatra da niti eventualna neisplata utvrđene naknade nije od utjecaja na primjenu članka 46. ZOI, jer za taj postupak nije od utjecaja činjenica da li je utvrđena naknada i isplaćena prijašnjem vlasniku.
16. U odnosu na tužbene navode kojima se upire na to da zemljište nije privedeno namjeni odnosno da korisnik nije izgradio objekt niti izveo radove radi kojih je nekretnina oduzeta zbog čega su tužitelji predlagali provođenje očevida na nekretninama te vještačenje, isti nisu osnovani, iz razloga jer je predmet postupka koji se vodi sukladno članku 46. ZOI određivanje naknade u slučajevima u kojima za eksproprirane ili deposedirane nekretnine po ranijim propisima nije pravomoćno određena naknada, a ne utvrđivanje privedenosti oduzetog zemljišta namjeni i pretpostavki za povrat, a da bi isto eventualno, moglo biti predmet postupka koji bi se vodio sukladno Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine”, broj 92/96, 80/02, 81/02 i 98/19), ako su takav zahtjev tužitelji podnijeli u Zakonom propisanom roku.
17. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio predložene dokazne prijedloge za provođenje građevinskog vještačenja, geodetskog vještačenja i očevida na licu mjesta ocijenivši iste nesvrsishodnim.
18. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.
19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a riješio kao u izreci.
20. Tužiteljima je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima budući da su izgubili spor u cijelosti.
U Zagrebu, 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljima putem e komunikacije
2. tuženiku putem e komunikacije
3. zainteresiranoj osobi putem e komunikacije
4. U spis