Republika Hrvatska

Županijski sud Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1870/2025-2

REPUBLIKA  HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Ivani Madunić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv protustranke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici iz Našica, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj R1-37/2023-17 od 12. svibnja 2025., dana 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj R1-37/2023-17 od 12. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„ I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u

- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], voćnjak, dvorište, oranica, stam.+ gosp. zgrade ukupne površine 3075 m2, suvlasništvo predlagatelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela i protustranke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 2/3 dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Gaj oranica ukupne površine 4705 m2, suvlasništvo predlagatelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela i protustranke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 2/3 dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Brezik oranica ukupne površine 3571 m2, suvlasništvo predlagatelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela i protustranke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 2/3 dijela,

civilnom diobom – sudskom prodajom zajedničke stvari (predmetnih nekretnina) po pravilima ovršnog postupka i namirenjem stranaka kao suvlasnika srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

II Nalaže se protustranci ĆA da predlagatelju naknadi trošak postupka u iznosu od 297,64 (dvjestodevedestsedameurašezdesetčetiricenta) eur, u roku od 15 dana, dok preostale troškove svaka stranka snosi sama.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08 .-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj ocjenjuje da je žalba protustranke neosnovana, te da je rješenje suda prvog stupnja pravilno, jer je sud pravilno utvrdio činjeno stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže da sud drugog stupnja žalbu protustranke odbije kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protustranka je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojih razloga je ovaj sud pobijano rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da predmetne nekretnine i to one upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], voćnjak, dvorište, oranica, stam.+ gosp. zgrade ukupne površine 3075 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Gaj oranica ukupne površine 4705 m2 i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Brezik oranica ukupne površine 3571 m2, jesu suvlasništvo stranka i to predlagatelja LA u 1/3 dijela i ĆA u 2/3 dijela.

7. Provedenim građevinskim vještačenjem sud je utvrdio da je vrijednost predmetnih nekretnina ukupno 33.600,00 eur, te da se nekretnine ne mogu geometrijski dijeliti sukladno suvlasničkim omjerima stranaka.

8. Prvostupanjski sud nalazi da nema mjesta primjeni odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 3/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV-a), iz razloga što stranke nisu postigle sporazum o razvrgnuću nekretnina, jer su do kraja postupka ostale kod svojih prijedloga i to LA da se razvrgnuće izvrši prodajom, podredno parcelacijom čestice [katastarska čestica] kako bi dobio prilaz s bočne ulice na stražnju stranu svoje nekretnine u površini od cca 100 m2, dok je u preostalom suvlasničkom dijelu predložio je da bude isplaćen od protustranke, dok je s druge strane protustranka ostala kod prijedloga da isplati predlagatelja u iznosu od 10.000,00 eur s tim da bi ustupila pravo prolaza do njegove čestice sa poljskog puta.

9. S obzirom da tijekom postupka nije postignut sporazum oko načina razvrgnuća zamjenom odnosno isplatom niti eventualno geometrijskom diobom, u skladu s člankom 50. stavak 4. ZV-a, sud prvog stupnja ocjenjuje da suvlasničku zajednicu nekretnina stranaka treba razvrgnuti civilnom diobom.

10. Glede žalbenog navoda da sud nije naveo konkretan razlog i činjenice koje smatra opravdanim i odlučnim da se suvlasnička zajednica razvrgne jedino civilnom diobom, a ne i predloženom isplatom suvlasničkog dijela predlagatelja, za navesti je slijedeće:

10.1. Kada odlučuje o razvrgnuću suvlasništva, sud je vezan pravom na razvrgnuće isplatom, ako ono postoji i ako se njegov nositelj njime posluži. Pravo na razvrgnuće isplatom je subjektivno pravo, i to preobražajno pravo. To znači - ako nekom suvlasniku pripada to pravo i on se tim svojim pravom posluži sud je dužan odrediti razvrgnuće suvlasništva u skladu s tim njegovim pravom. Sud, naprotiv, nije ovlašten odrediti razvrgnuće isplatom, ako onaj tko takvo razvrgnuće zahtijeva nema ni na kojem pravnom temelju pravo na razvrgnuće isplatom, a ostali suvlasnici nisu sporazumni s takvim razvrgnućem (Odluka Ustavnog suda RH, br.U-III-61/1998, „Narodne novine„ br.141/98), a što je i predmetni slučaj.

10.2. Zakonske pretpostavke koje trebaju biti ispunjene da bi suvlasnik koji sudjeluje u postupku sudskog razvrgnuća suvlasništva imao na temelju članka 51. ZV- a pravo zahtijevati da sud odredi da će suvlasnička stvar pripasti njemu u vlasništvo, a da će on biti obvezan isplatiti ostalim suvlasnicima vrijednost njihovih dijelova, su: a) da postoji osobito ozbiljan razlog da ta stvar pripadne u cijelosti upravo tom suvlasniku u vlasništvo, a b) sud nije prigodom odlučivanja već vezan takvim zakonskim odredbama ili tuđim pravom na diobu isplatom, koje bi isključivale mogućnost udovoljenja ovom zahtjevu. Suvlasnik koji zahtijeva razvrgnuće suvlasništva na temelju članka 51. ZV- a treba će učiniti vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga za to da cijela stvar pripadne njemu u vlasništvo - članak 51. stavak 1.ZV-a (npr. kada se dijeli suvlasnička stvar s kojom je on jedini do tada radio i privređivao, ako on nema nikakvog znanja, iskustva ni sposobnosti za obavljanje bilo kakvog drugog posla, kojim bi mogao privređivati za svoj život). Ako za sebe traži cijelu stvar suvlasnik ili više njih čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10, tada već u samoj činjenici da im je suvlasnički dio toliko velik leži osobito ozbiljan razlog da cijela stvar pripadne upravo u njihovo vlasništvo, pa oni ne trebaju učiniti vjerojatnim nikakav opravdani razlog. Predmetno žaliteljičin (protustrankin) suvlasnički udio iznosi 2/3 dijela, a predlagateljev 1/3 dijela, pa nije bilo uvjeta da se razvrgnuće odredi isplatom, te je u kontekstu naprijed navedenog žaliteljica trebala dokazati postojanje osobito ozbiljnog razloga, a to prema stanju spisa nije učinila. Navodi protustranke da je predmet razvrgnuća nekretnina na kojoj se nalazi obiteljska kuća u kojoj protustranka živi s ostalim članovima obitelji i poljoprivredna zemljišta koja služe za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, same po sebi ne opravdavaju razvrgnuće isplatom. Tako je prvostupanjski sud našao ispravnim da nije moguće razvrgnuće zamjenom odnosno isplatom.

11. Nadalje, protustranka se sada u žalbi prvi puta poziva na pravo na dom navodeći kako će izgubiti pravo na dom ako u postupku dražbe ne uspije kupiti nekretnine. Glede navedenog za istaći je slijedeće:

11.1. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom može se istaknuti i neformalno isticanjem određenih okolnosti koje ukazuju, odnosno koincidiraju s pravom na dom. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ( Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) u članak 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje, a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg članak 8. Konvencije, odnosno može li se prijeporna nekretnina smatrati domom protustranke i pri tome voditi računa o tome da je Europski sud za ljudska prava u praksi prihvatio kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu) te da li civilnom prodajom– diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u članak 8. stavak 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Kako se protustranka tijekom postupka nije pozivala na pravo na dom, to sud prvog stupnja nije bio u obvezi provoditi test razmjernosti.

11.2. Međutim, prema stavu ovoga suda, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja kao i tvrdnje iznesene sada u žalbi kojima se protustranka poziva na pravo na dom, taj prigovor ne bi bio osnovan. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, odnosno odredbama ZV-a i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. I Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2020, 28/2021, 76/2010 i 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih Ustavom zaštićenih prava propisano je članak 34. stavak 1., dok se odredbom članak 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koji njegove nosioce obvezuje na način da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva, regulirane odgovarajućim odredbama ZV, između ostalih i odredbom članak 47. stavak 2. citiranog Zakona, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je prema mišljenju ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagatelj ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.

12. U odnosu na navedeno, valja istaći da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom, već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagatelja da razvrgne suvlasničku zajednicu koja joj ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka.

13. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje o nemogućnosti geometrijske diobe, te izostanku sporazuma suvlasnika o razvrgnuću isplatom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 50. stavak 4. ZV-a, odredivši civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.

14. Žalbeni navod protustranke da je ograničena u mogućnosti da sačuva dom isplatom predlagatelja prema utvrđenoj tržišnoj vrijednosti usljed predmetne sudske odluke, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a stranke mogu i izvan ovog postupka postići dogovor o razvrgnuću isplatom.

15. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu, 17. ožujka 2026.

S U D A C :

Ivana Madunić