Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-863/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, Varaždin, protiv ovršenice CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-2003/2025-2 od 11. rujna 2025., 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-2003/2025-2 od 11. rujna 2025. u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se ovršenici CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, [adresa], naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 28,13 EUR (dvadeset osam eura i trinaest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili g ranične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 81,25 EUR (osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi), kao neosnovan.“

2. Navedeno rješenje sadržajno u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da je čl. 283. st. 1. OZ-a propisano kako će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka kako će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Stoga smatra da navedeni trošak nije bio potreban za provođenje ovrhe.

6. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano je kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7. Odredom čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

8. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji su mu nastali podnošenjem zahtjeva za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer ovrhovoditelj nije dokazao da je navedenu radnju obavio podnošenjem zahtjeva javnom bilježniku, pa da bi obavljanjem radnje imao trošak.

8.1. Pri tome se žalitelju ukazuje i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-74/2023-2, nije odlučna za ovaj postupak, obzirom da je ista donesena u postupku po zahtjevu za naknadu troškova izravne naplate u kojima osnova za plaćanje nije bilo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, već rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, slijedom čega se Vrhovni sud u navedenoj odluci nije izjašnjavao o pitanju značenja i utjecaja odredbi članka 283. stavak 1., 4. i 5. OZ-a, kao što nisu od odlučnog značaja niti preostale priložene sudske odluke.

9. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, riješiti kao pod I. izreke rješenja.

10. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer je žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st 1. ZPP-a i sa čl. 21. st. 1. OZ-a).

11. U preostalom, a nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanja Sušilović