Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-927/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik RE, odvjenik u Novoj Gradiški, protiv tuženika BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-724/2023-9 od 30. siječnja 2024., i o žalbi tužitelja protiv rješenja tog suda poslovni broj P-724/2023-12 od 8. veljače 2024., 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-724/2023-9 od 30. siječnja 2024., i rješava se:
Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 316,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-724/2023- 12 od 8. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom na temelju priznanja naloženo je tuženiku da preda tužitelju u suposjed nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] i dvorište u [adresa] s 409 m², u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II. izreke).
1.1. Pobijanim rješenje odbijen je prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi poslovni broj P-724/2023-10 od 30. siječnja 2024., kao neosnovan.
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržanom pod točkom II. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Protiv rješenje kojim je odlučeno o prigovoru tužitelja na rješenje o pristojbi žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno žalbenim navodima.
2.2. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
2.2. Žalba protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana, dok je žalba protiv odluke o pristojbi neosnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u suposjed nekretninu označeno kao kč. br. [katastarska čestica]-Kuća i dvorište u Selu s 409 m², z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
4. Prvostupanjski sud prihvatio je navedeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 331. ZPP-a, iz razloga što je tuženik priznao tužbeni zahtjev.
5. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužitelju pravo na trošak tog postupka.
6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku proizlazi da prvostupanjski sud smatrao da tužitelja ne pripada trošak postupka jer je tuženik priznao tužbeni zahtjev, a tužitelj nije dokazao da je tuženik dao povoda za tužbu odnosno da ga nije pustio u suposjed suvlasničke nekretnine jer je tuženik već u odgovoru na tužbu naveo da ga tužitelj nije tražio ključ od kuće koja je u suvlasništvu stranaka, a dopunom odgovora na tužbu da je izričito naveo da priznaje tužbeni zahtjev.
7. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.
8. Naime, navedena presuda je donesena sukladno odredbi članka 331. ZPP-a kojom odredbom je propisano da će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja) ako tuženik do zaključenja rasprave prizna tužbeni zahtjev.
9. Tuženik je u podnesku od 25. siječnja 2024. naveo da priznaje tužbeni zahtjev.
10. S obzirom da je tuženik u podnesku nakon odgovora na tužbu priznao tužbeni zahtjev priznao je i sve činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Naime, presuda na temelju priznanja se ne donosi na temelju raspravne građe čiji bi sadržaj bile činjenice utvrđene određenim dokazima, već se donosi na temelju volje stranaka koja je izražena izjavom tuženika da priznaje navode tužbe i tužbenog zahtjeva čime je ispunjena pretpostavka za donošenje presude propisane odredbom članka 331. ZPP-a.
10.1. Sukladno odredbi članka 331. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, kao u ovome slučaju, sud bez daljnjeg raspravljanja donosi presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).
11. Prema odredbi članka 157. ZPP-a, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno pripremnom ročištu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će naknaditi tuženiku parnične troškove.
12. U slučaju priznanja tužbenog zahtjeva odluka o troškovima postupka se donosi na temelju činjenica navedenih u tužbi, te se ne može donositi izvan i suprotno činjenicama navedenim u tužbi.
12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-324/2022-2 odgovarajući na postavljeno pitanje u reviziji naveo:
"Odredbe o priznanju tužbenog zahtjeva treba tumačiti na način da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi, zbog čega je protivno zakonu odluku o trošku parničnog postupka u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva donositi izvan i suprotno činjenicama navedenim u tužbi, a posebno ne na temelju činjenica koje su suprotno zakonskim pravilima o mogućnosti iznošenja činjenica i dokaza u žalbenom postupku, po prvi puta iznesene u žalbi".
12.2. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u tužbi naveo da je višekratnim pozivanjem i molbama spram tuženika za mirno rješenje spora od tuženika zatražio da predmetne nekretnine odnosno suvlasnički dio nekretnina u vlasništvu tužitelja preda u posjed odnosno suposjed tužitelju, zatim da mu preda ključeve kuće, međutim da tuženik bez ikakve pravne osnove te bez odobrenja i protivno zahtjevu tužitelja koristi u cijelosti predmetne nekretnine, koje su pobliže opisane u točki 1. tužbe, te da odbija predati nekretnine odnosno suvlasnički dio nekretnina u suposjed tužitelju.
12.3. S obzirom da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi, te s obzirom da se odluka o troškovima parničnog postupka ne može donositi izvan i suprotno činjenicama navedenim u tužbi, a kako je tuženik u odgovoru na tužbu iznio tek činjenicu da ne brani suposjed tužitelju ali da ne zna koji dio kuće njemu treba pa da je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, to na odluku o troškovima postupka nisu od utjecaja ti navodi u kojima tuženik samo paušalno ističe da tužitelju nije branio suposjed, a kod činjenice da ne osporava navode iz tužbe da ga je tužitelj pozvao na predaju suposjeda.
13. S obzirom na navedeno, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud trebao o troškovima postupka odlučiti temeljem odredbe članka 154. ZPP-a, jer i po ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 157. ZPP-a.
14. Stoga, pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a daje iznos od 250,00 eura prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.). Isto tako, tužitelju pripada i zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,45 eura, koji trošak je tužitelj platio. Stoga, tužitelju pripada ukupni trošak od 316,45 eura, dok tužitelju nije priznat više zatraženi trošak jer po ocjeni ovog suda tužitelj nije priložio dokaze na okolnost nastanka tih troškova.
15. Zbog toga, a kako je utvrđeno da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka.
16. Neosnovano tužitelj pobija rješenje kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje o sudskoj pristojbi na presudu na temelju priznanja.
16.1. Naime, člankom 4. točkom 4. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, broj 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) određeno je da je obveza plaćanja pristojbe, nastala za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe.
16.2. Dakle, kako je odredbom članka 4. točke 4. ZSP-a određeno da je obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja nastala kada je dostavljen prijepis odluke, to je za tužitelj ta obveza nastala primitkom presude na temelju priznanja, pa je prvostupanjski sud pravilno naložio tužitelju da plati pristojbu na sudsku odluku u iznosu od 33,23 eura, kao i što je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 29. stavka 2. ZSP-a, odbio njegovo prigovor iz razloga što je tužitelj dužan platiti tu pristojbu neovisno o njegovom uspjehu u sporu, što bi eventualno sud ocjenjivao u okviru njegovo zahtjeva za troškovima tog parničnog postupka.
17. Kako je zbog naprijed navedenog i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi, a kako je utvrđeno da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje o sudskoj pristojbi, sve primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a.
18. Slijedom svega navedenog trebalo je odlučiti u izreci ove presude.
Split, 17. ožujka 2026.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović
