Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3447/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u izvanparničnom predmetu predlagatelja DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kuduz, odvjetnik iz Osijeka, protiv protustranke TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Furlan Marijanović, odvjetnica iz Osijeka, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1-178/2022-26 od 13. rujna 2024., 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protustranke i ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1-178/2022-26 od 13. rujna 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I.

II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina stranaka u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište [adresa], ukupne površine 310 m², na kojim nekretninama su stranke suvlasnici i to predlagatelj u 1/2 dijela i protustranka u 1/2 dijela, sudskom prodajom zajedničke stvari (predmetnih nekretnina) s tim da će se navedeni iznos podijeliti suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima (točka I. izreke). nadalje je tim rješenjem naloženo protustranci da naknadi predlagatelju trošak postupka u iznosu od 294,74 eura, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je za više zatraženi iznos zahtjev predlagatelja odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je određeno razvrgnuće i protustranka obvezna na plaćanje troškova postupka žali se protustranka iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu rješenje preinači shodno žalbenim navodima, podredno u pobijanom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga zbog kojih ga pobija žalitelj i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema odredbi članka 353. stavka 1. ZPP-a, sve u vezi s pravnim pravilima paragrafa 267. i 268. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: ZVP-a) čija pravila se primjenjuju u ovom izvanparničnom postupku na temelju odredbe članka 119. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku (»Narodne novine«, broj 59/23.), ovaj sud ocjenjuje da je žalba osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem razvrgnuo suvlasničku zajednicu sudskom prodajom.

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada donio pobijano rješenje jer je riječ o nekretnini koja predstavlja njegovo jedino vlasništvo i njegov dom u kojem živi dugi niz godina, pa da bi razvrgnuće bilo na štetu njega kao suvlasnika, a što je predviđeno odredbom članka 47. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV). Također, žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o troškovima postupka.

6. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda stranke ovog postupka su suvlasnice u jednakim omjerima s tim da je predmetna nekretnina jedino vlasništvo protustranke u kojem živi, iako je ta nekretnina neuvjetna za stanovanje jer se radi o ruševnom i zapuštenom objektu. Nadalje, prema utvrđenju tog suda vrijednost predmetne nekretnine iznosi 51.000,00 eura, a geometrijska dioba predmetne nekretnine prema nalazu i mišljenju vještaka nije moguća sukladno suvlasničkim omjerima, iz razloga što se sastoji iz jedne samostalne, funkcionalne cjeline.

7. S obzirom na takva utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je jedini način razvrgnuća sudska prodaja pozivom na odredbu članka 50. stavka 4. ZV-a, a kod činjenice da stranke tijekom postupka nisu postigle sporazum oko eventualne civilne diobe isplatom ili dobrovoljnom prodajom, a niti je predlagatelj naveo, niti učinio vjerojatnim osobito ozbiljan razlog da se razvrgnuće izvrši isplatom.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ovaj žalbeni sud ne prihvaća jer je i žalbenim navodima protustranke doveden u sumnju.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je žalitelj tijekom postupka naveo da je predmetna nekretnina jedino njegovo vlasništvo i dom u kojem živi, što je prvostupanjski naveo i u obrazloženju pobijanog rješenja, a što žalitelj ponavlja u žalbi.

9.1. Po ocjeni ovog suda žalitelj se tijekom postupka sadržajno pozvao na pravo na dom jer je nekretnina koja je predmet razvrgnuća nekretnina (kuća) u kojoj živi i predstavlja mu jedinu nekretninu, pri čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja samo naveo da je nekretnina jedina imovina protustranke u kojoj živi.

9.2. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., u članku 8. stavku 1. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, pa u slučaju kada žalitelj ističe da je ta nekretnina njegov doma, neuzimanje u obzir tog prigovora predstavlja povredu te ga se ne može opravdavati odredbama domaćeg prava.

10. Prema mišljenju ovoga suda u konkretnim okolnostima kada je među strankama nesporno da predmetna nekretnina predstavlja dom žalitelja prvostupanjski je sud propustio dati relevantne razloge u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a prihvaćena je žalba protustranake, ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, a u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom će nastojati da se iznesu sve odlučne činjenice i predlože dokazna sredstva u pogledu tog konvencijskog prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati:

- radi li se o pravu koje spada pod doseg članka 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke, pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu,

- dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u pravo na dom protustranke,

- je li to miješanje u skladu sa zakonom,

- je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u članku 8. stavku 2. Konvencije,

- je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu, a pritom je teret dokaza da se radi o njezinu domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom na protustranci, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li provedba razvrgnuća civilnom diobom nekretnina nužna u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagatelju (tako proizlazi i iz zaključka broj 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 16. i 17. rujna 2015.).

8.1. U pogledu načina provođenja testa razmjernosti prvostupanjski sud se upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-7534/2014 od 25. ožujka 2015. i poslovni broj: U-III-3039/2015 od 23. rujna 2015. odnosno na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske te se upozorava da iz stanja ovog spisa proizlazi da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava, konkretno prava predlagatelja kao suvlasnika na razvrgnuće predmetne nekretnine (koje pravo proizlazi iz odredbe članka 47. stavka 1. ZV-a) i eventualno pravo na dom protustranke kao suvlasnika predmetne nekretnine, pa će prvostupanjski sud biti dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Split, 17. ožujka 2026.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović