REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Ulica Žrtava fašizma 7, Rijeka

Poslovni broj K-10/2024-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od suca toga suda mr. sc. Domagoja Vučkova kao predsjednika vijeća, te Nevenke Šegan i Zdenke Butorac kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Laure Pavlović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. ŠČ zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021; dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje ŽDO) broj KO-DO-8/2023 od 29. ožujka 2023., nakon održane nejavne rasprave od 10. listopada 2025., 10., 11. i 28. studenog 2025., 2. veljače 2026. i 11. ožujka 2026., u prisutnosti okrivljenika, njegovih branitelja Mije Goluba i Jadranke Sloković, oboje odvjetnici iz Zagreba i Marina Barića odvjetnika iz Rijeke, zamjenika ŽDO u Rijeci Š Karlovića i opunomoćenika žrtve EČ odvjetnika iz [adresa], javno objavivši dana 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I okr. ŠČ, , sin E i S, rođen **.**.1967. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem na [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom ekonomskom školom– 4 godine, po zanimanju ekonomist, zaposlen u „Asterix“ d.o.o. s mjesečnim primanjima od cca 1.800,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, supruga zaposlena s mjesečnim primanjima od cca 1.400,00 eura, otac djece u dobi od 19 i 16 godina, vlasnik stana veličine cca 70 m2, vlasnik plovila vrijednosti cca 6.000,00 eura i suvlasnik građevinskog zemljišta cca 800 m2, po vlastitom kazivanju srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v je

što je,

dana 11. kolovoza 2022., oko 03,00 sata, na sporednom makadamskom putu u blizini naselja Strilčić na otoku Krku, u osobnom automobilu marke BMW X6, registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo njegove tvrtke "Kavazović grupa" d.o.o. iz Krka u nakani zadovoljenja svoje seksualne pohote, SČ koja je sjedila na mjestu suvozača, usprkos njezinom protivljenju započeo ljubiti i svlačiti joj gornji dio kombinezona, ne obazirući se na njezino nepristajanje i protivljenje da sa njim ima spolni odnos nastavio ju ljubiti, skinuvši svoju odjeću, a potom joj skinuo kombinezon i gaćice te premda se SČ izmicala i opirala, legao na nju i svojim spolovilom uspio penetrirati u njezinu vaginu,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje iz članka 153. stavak 1. KZ/11.

Okr. ŠČ se na temelju članka 153. stavak 1 KZ/11

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

II Na temelju članka 54. KZ/11 okr. ŠČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je do sada u ovom predmetu bio lišen slobode i to razdoblje od 11. do 12. kolovoza 2022. na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom kazne zatvora.

III Na temelju članka 145. stavak 1. točka 1., 3. i 6. u svezi članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024; dalje ZKP/08) okr. ŠČ se obvezuje na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od 6.509,00 eura od čega se iznos od:

1.287,30 eura odnosi na troškove vještačenja Elizabeta Dadić Hero; 1.266,30 eura na vještačenje OČ; 576,45 eura na vještačenje Valtera Stemberge; 2.417,62 eura na vještačenja provedena po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić; 67,05 eura odnosi na trošak realizacije dovedbenog naloga za okrivljenika proveden po MUN-u PP Krk; 894,28 eura odnosni na paušalni trošak. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 8. ZKP/08 okr. ŠČ se obvezuje snositi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika žrtve odvjetnika EČ iz [adresa], s time da će se posebno rješenje o visini troškova donijeti naknadno i to nakon odnosno ukoliko takvi troškovi budu zatraženi.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-8/2023 od 29. ožujka 2023. okr. ŠČ je stavljeno na teret kazneno djelo silovanja iz čl.153. st.1. KZ/11 na način u svemu pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Sa cijele rasprave je isključena javnost zbog zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije, ispitivanjem svjedoka, provođenjem vještačenja te uvidom u fotodokumentaciju očevida, uvidom u odjeću koju je žrtva nosila tempore criminis i uvidom u fotografije kojima su fiksirane ozljede žrtve.

4. Od materijalne dokumentacije sud je uzeo u obzir: potvrdu hitnog liječničkog pregleda za žrtvu SČ od 11. kolovoza 2022. (list 15), nalaz specijaliste Zavoda za ginekologiju Hitne ginekološke ambulante KBC Rijeka za žrtvu SČ od 11. kolovoza 2022. (list 16), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj: 511-09-30/KU-184/2022 od 11. kolovoza 2022. (list 17), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od ošt. SČ broj: 00123347 od 11. kolovoza 2022. (list 18), zapisnika o pretrazi pokretne stvari, osobnog automobila marke BMW X6 od 12. kolovoza 2022. (list 20-22), zapisnik o očevidu broj: 511-09- 30/KU-184/2022 sačinjenog prilikom pretrage osobnog automobila marke BMW X 6 registarske oznake [registarska oznaka] (list 24-25), tekstualnu komunikaciju koja prileži na listu 30-35, specijalistički nalaz dr. CČ za žrtvu SČ od 14. studenog 2022 (list 101), diferencijalnu psihodijagnostičke obradu s mišljenjem dipl. psihologa prof. FČ za žrtvu SČ od 30. siječnja 2023. (list 119 -121), zapisnik o provedenom biološkom vještačenju sa nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 6. ožujka 2023. (list 126-133), liječnički karton žrtve (list 365-372), Potke o prihodima okrivljenika pribavljene od strane Porezne uprave (list 547-548), podaci o stanju računa okrivljenika pribavljeni od banke (list 551, 552 i 553), Čita se potvrda Ministarstva Hrvatskih branitelja za okrivljenika, Čita se ugovor o prijenosu prava vlasništva bez naknade sa popratnom dokumentacijom, Čita se ugovor o ishođenju dokumentacije za gradnju nerazvrstane ceste sa popratnom dokumentacijom, Čita se zahvalnica NK Krk, Čitaju se potvrde NK Krk, Čita se ugovor o sponzorstvu za KUD Dubašnica, izvadak iz trgovačkog registra za TD SML.Studio ML d.o.o. (695-703), Analiza psihologijsko psihijatrijskog vještačenja u predmetu posl. br. K-10/2024" izrađenu od strane dr.sc. NČ (656-666), životopis NČ (668-678), financijski izvještaj za 2024. godinu za SML Studio.ML d.o.o. - TD žrtve (679-), "Psihijatrsijko vještačenje: za ŠČ izrađeno od dr. sc. Željko Ključević i dr . sc. NČ" (680-694), Popis stalnih sudskih vještaka u RH (https://e- oglasna.pravosudje.hr/sudski-

vjestaci?areaOfExpertiseId=1000000021&disciplineId=49&_g=) (704-705), podnesak obrane kojim obrana ukazuje na stupanj alkoholiziranosti žrtve tempore criminis, a koji se temelji na mišljenju toksikologa RČ (564), rješenje MUP-a (….), dopis BMW servisa za vozilo BMW X6, izvadak iz Hrvatske psihološke komore (list 749-751 i 753), liječnički karton žrtve (list 365-372),

4.1. Osim navedenog sud je izvršio uvid u fotodokumentaciju očevida provedenog na osobnom automobilu marke BMW X6, reg oznake: [registarska oznaka] (list 105-111), uvid u odjeću koju je žrtva nosila tempore criminis i uvid u fotodokumentaciju ozljeda žrtve (list 280-283) te uvid u DVD snimku nadzorne kamere u Gradu Krku (list 566).

4.2. Tijekom postupka sud je ispitao svjedoke GČ, LČ, žrtvu SČ te po prijedlogu obrane KČ, BČ (okrivljenikova supruga) i PČ (okrivljenikova sina). Svakako valja spomenuti da je optužno vijeće u cilju donošenja odluke o prijedlogu obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza ispitalo kako LČ tako i policijskog službenika DČ na okolnosti prijedloga obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza- četiri ispisa fotografija prikaza SMS poruka s naslovima „ TČ i SČ“, a koje fotografije prileže na listu 30-35. Optužno vijeće je u konačnici odbilo prijedlog obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza rješenjem posl.br. Kov-8/2023 od 13. veljače 2024. (list 219-221), a na koju odluku je obrana podnijela žalbu. Razmatrajući žalbene navode Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je odlukom posl.br. I Kž-118/2024 od 24. travnja 2024. (list 231-234) odbio žalbu obrane kao neosnovanu tj. drugim riječima sud drugoga stupnja je suglasan sa stavom optužnog vijeća kako navedene fotografije koje prikazuju SMS komunikaciju nisu nezakonit dokaz. Ovaj sud ne nalazi potrebnim reproduciranjem sadržaja odluke optužnog vijeća i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske bespotrebno ponavljati obrazloženja i u ovoj presudi jer je sadržaj obje citirane odluke ionako poznat strankama i nalazi se u spisu slijedom čega ovaj sud nalazi potrebnim u ovoj presudi samo reći da se u cijelosti slaže sa svim navodima naprijed citiranih sudskih odluka.

4.3. Iz materijalne dokumentacije u bitnome proizlazi da je žrtva obavila liječnički pregled 11. kolovoza 2022. u 16:09 kada je specijalist hitne medicine tijekom pregleda konstatirao "hematome obje nadlaktice u predjelu iznad laktova", a nakon čega je žrtva upućena na daljnji pregled ginekologu. Nastavno je razvidno da je žrtva pregledana i od strane ginekologa istoga dana u 18:02- ginekolog nije pronašao fizičkih ozljeda spolovila ali je s obzirom na razlog pregleda uzeo potrebne uzorke prema protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Iz nalaza ginekologa proizlazi da je uočio kako je žrtva „zadobila je modrice u području vanjske strane obiju nadlaktica“. Iz fotodokumentacije sačinjene po djelatnicima MUP-a s lista 280-283 je razvidan fizički izgled žrtve na dan 11. kolovoza 2022.- na fotografijama su vidljivi podljevi u području nadlaktica, što je kompatibilno s konstatacijama liječnika koji su pregledali žrtvu.

5. U svezi tjelesnih ozljeda, a po prijedlogu obrane provedeno je i sudsko- medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Valteru Stembergi. U bitnome, vještak je konstatirao kako iz liječničke dokumentacije proizlazi da su 11. kolovoza 2022. kod žrtve konstatirani hematomi tj. modrice obje nadlaktice (vanjske strane obje nadlaktice iznad laktova) i da se navedene ozljede pojedinačno i skupno kvalificiraju kao tjelesna ozljeda (laka). Hematomi nisu pobliže opisani (točan broj hematoma, njihov položaj, oblik, veličina i međusobna udaljenost) dočim na ostalim dijelovima tijela nisu konstatirane ozljede. Vještak smatra da su evidentirani hematomi u uzročnoj vezi sa inkriminiranim događajem. Hematomi na rukama su nespecifične mehaničke ozljede iz čijih se karakteristika ne može sa sigurnošću utvrditi sredstvo ozljeđivanja, a nastali su mnogostrukim djelovanjem mehaničke sile slabe do srednje jakosti. Pogodno sredstvo za nastanak hematoma u konkretnom slučaju je hvatanje prstima ruke/ruku za obje nadlaktice odnosno pritiskom/stiskom šake/šakama napadača, odnosno općenito djelovanjem mehaničke sile tupo tvrde površne- dakle nastanak ozljeda je moguć na način na koji to opisuje žrtva. Ozljede u pitanju nastaju tako da mehanička sila dovodi do oštećenja potkožnih malih krvnih žila zbog čega vještak ne može isključiti i neki drugi dinamizam, npr. upiranje, jer je jedino sigurno da su ozljede nastale djelovanjem sile dovoljne jačine da dovede do oštećenja sitnih krvnih žila kože. S obzirom na izvanrednu pokretljivost ruku hematomi u konkretnom slučaju mogu predstavljati tzv. obrambene ozljede nastale podmetanjem ruku između sredstva ozljeđivanja i ostalih dijelova tijela. Vještak je naveo i da s obzirom na dostupne podatke nije moguće utvrditi koliko je puta na obje nadlaktice djelovala mehanička sila, a nije moguće utvrditi niti redoslijed ozljeđivanja. Nakon izvršenog uvida u fotografije koje prikazuju izgled tijela žrtve vještak je naveo da na fotografijama (teže) uočava promjene koje izgledom odgovaraju hematomima- primjećuje kod lijeve nadlaktice difuzno žućkasto–smećkasto izmijenjenu boju kože (diskoloracija kože), bez jasnih rubova, bez uočljivog oticanja ili oguljotine, s time da nema tipičnih plavo- ljubičastih hematoma već su vidljive tek crvenkaste točkice koje izgledom mogu odgovarati sunčanim pjegama (efelides). I na fotografijama desne nadlaktice vidi promjene žućkasto-smeđkaste boje, bez jasnog ograničenja i oticanja i bez jasno prepoznatljivih tipičnih plavo-ljubičastih hematoma. Promjene kože na nadlakticama, a na način kako su utvrđene fotografijama, mogu biti kompatibilne s hematomima i daju djelomičnu potporu medicinskim nalazima, s time da su u konkretnom slučaju tjelesne ozljede žrtve sudsko medicinski utvrđivane temeljem analize u spisu priležeće medicinske dokumentacije. Vještak je potom naglasio da se vještačenje po doktrini provodi analizom medicinske dokumentacije dok su fotografije pa makar službene, pomoćno sredstvo (med. dokumentacija je osnova). Liječnici KBC-a u Rijeci su „minimalistički“ opisali tjelesne ozljede žrtve. Liječnik hitne medicine i liječnik ginekologije opisuju hematome i modrice na području nadlaktica. U načelu, "hematom" označava šupljinu ispunjenu krvlju što u konkretnom slučaju nije slučaj, međutim liječnici uobičajeno, gotovo u pravilu, krvne podljeve nazivaju hematomima. Krvni podljev je prožimanje tkiva krvlju, a liječnici koji su neposredno pregledali žrtvu upotrijebili su i naziv "modrica". Modrica označava krvni podljev tamno – plavo – ljubičaste boje što je modra boja po čemu modrica nosi naziv. Krvni podljev kože u ranoj fazi ima modru boju te sam zaključak o uzročno posljedičnoj vezi sa vremenom inkriminiranog događaja utvrdio analizirajući nazive hematom i modrica, a koji proizlaze iz med. dokumentacije. Vrijeme nastanka hematoma / modrice, temeljem medicinske dokumentacije odgovaraju na dan pregleda. Referirajući se na fotografije vještake je naveo da su iste sačinjene istog dana u večernjim satima i na njima su vidljive određene promjene koje podupiru liječnički nalaz. Glede fotografija vještak je pojasnio da ruke na istima nisu potpuno vidljive jer nisu vidljive obje strane ruke, nije naznačeno kakvo je svjetlo korišteno, je li korišten dodatni izvor svjetla, koje su tehničke karakteristike fotografskog aparata, a kako je žrtva na fotografijama u majici nije moguće vidjeti ostalu kožu zbog čega nije moguće vidjeti karakteristike boje ostale kože. Vještak primjećuje i da na fotografijama nema mjerne trake niti strelica koje označavaju promjene. Fotografije u pitanju se ne koriste kao zasebno sredstvo utvrđivanja tjelesnih ozljeda i iste ne potiru nalaze liječnika međutim kada bi se uzele u obzir samo fotografije onda bi zaključio da ne ozljede na žrtvi ne odgovaraju svježim hematomima– modricama. Iako tako vještak naglašava da fotografija predstavlja dvodimenzionalni ispis kroz kratko vrijeme ekspozicije trodimenzionalnog objekta. Na pitanje obrane vještak je pojasnio da bi teoretski tj. u školskom primjeru pri jakom obuzdavanju žrtve hvatanjem tj. stiskanjem šakama napadača za nadlaktice bilo realno za očekivati nastanak krvnih podljeva na hvatanim dijelovima nadlaktica odnosno u pravilu se na jednom mjestu nadlaktice nalazi "otisak" tj. krvni podljev koji odgovara palcu ili palčevima, a na suprotnoj strani (kod čovjeka je palac u opoziciji sa ostalim prstima) "otisci" tj. krvni podljevi ostalih prstiju. Pri takvom hvatu za nadlaktice mogu se pronaći i tragovi djelovanja noktiju na prstima ruke. Nakon djelovanja mehaničke sile tupo tvrde površine koja uzrokuje krvni podljev kože tj. hematom/modrica vidljivo je 10-tak ili nekoliko 10-taka minuta nakon ozljeđivanja s time da vremenski slijed pojavljivanja krvnog podljeva vidljivog izvana može biti različit- mišljenja je da bi unutar 13 sati (vrijeme od događaja do liječničkog pregleda na Sušaku je proteklo cca 13 sati) bilo dovoljno da se krvni podljev u koži nadlaktice vidi izvana kao krvni podljev, a što su liječnici nazvali hematomom tj. modricom. Na traženje predsjednika vijeća vještaku je ponovno pokazana fotografija s lista 283 na što je isti odgovorio kako on vidi mrljastu diskoloraciju kože tamniju od okolne boje kože i tu promjenu ne smatra plavom bojom, s time da je on vještačenje obavio i uvidom u fotografije koje nisu isprintane već koje se nalaze na DVD-u (list 284) i koje su po njemu, a kada su prikazane na ekranu stolnog računala drugačije u nekim detaljima u odnosu na printane fotografije na običnom papiru A4 (list 280-283)- tu misli na suptilne razlike u interpretaciji boja. Usprkos navedenom vještak je mišljenja kako su fotografije kao pomoćno sredstvo vještačenja sukladne medicinskoj dokumentaciji općenito. U odnosu na decidirano pitanje suda, a da se uzmu u obzir isključivo fotografije s lista 280-283 kako su one utvrđene na DVD mediju s lista 284, može li potvrditi ili isključiti da su ozljede nastale 11. kolovoza 2022. oko 3 sata vještak je naveo da njemu kao vještaku sudske medicine u konkretnom slučaju fotografije nisu relevantne za utvrđivanje tjelesnih ozljeda- smatra da su fotografije u pitanju neupotrebljive za vještačenje tjelesnih ozljeda u kaznenom postupku.

5.1. U odnosu na opisano vještačenje treba naglasiti da je i sud izvršio uvid u iste (list 280-283) i to kako u one koje su isprintane tako i u one koje su utvrđene na DVD. U svezi navedenog ovaj sud naglašava da sud nakon pomnog pregleda utvrđuje kako su na rukama vidljive tjelesne ozljede u vidu hematoma tj. modrica, s time da je na i oko mjesta ozljeda boja kože djelomično i plavkasta do ljubičasta te taj dio ruke (oko lakta) djeluje oteknuto- to osobito na fotografijama s lista 283. Sud isto tako primjećuje da iako je riječ o istim fotografijama (isprintane i one na DVD mediju), da su fotografije koje su utvrđene na listu 280-283 (fotografije koje su isprintane na papir) u nijansama boje donekle drugačije od onih koje su utvrđene u digitalnom obliku na DVD mediju s lista 284.

5.2. Kraj iznesenog stanja stvari i to osobito uzimajući u obzir da su hematomi tj. modrice konstatirani u medicinskoj dokumentaciji od strane dva liječnika istoga dana po događaju, da dinamizam nastanka prema mišljenju vještaka sudske medicine odgovara načinu na koji to opisuje žrtva, da je ovaj sud utvrdio kako tjelesne ozljede, a kako su prikazane na fotografijama i DVD mediju imaju i plavu tj. ljubičasto plavu nijansu što ukazuje na opravdanost zaključka kako je riječ o tzv. svježim ozljedama ali i da je vještak naveo kako fotografije u pitanju ne potiru medicinsku dokumentaciju, to ovaj sud smatra kako je ovdje riječ o tjelesnim ozljedama koje su nastala upravo u vrijeme i na način kako to opisuje žrtve. Pokušaj obrane da se zbog činjenice što će neke osobe reći da je riječ o hematomima tj. modricama koje su žućkasto smeđkaste boje, a s obzirom na što bi se dalo zaključiti da je riječ o starijim ozljedama pa da analogno tome žrtva ne govori istinu kada kazuje da je dobila modrice uslijed primijenjene sile od okrivljenika, ovome sudu nije uvjerljiv iz prostog razloga jer se sud sam uvjerio u boju hematoma/modrica, a potom i zato jer sud u potpunosti vjeruje iskazu žrtve iz svih razloga koji će nastavno biti detaljno izneseni. Pri zauzimaju takvog stava uzeto je u obzir i sve naprijed rečeno od strane vještaka sudske medicine o fotografijama u pitanju odnosno o postupku snimanja istih ("nije naznačeno kakvo je svjetlo korišteno, je li korišten dodatni izvor svjetla, koje su tehničke karakteristike fotografskog aparata, a kako je žrtva na fotografijama u majici nije moguće vidjeti ostalu kožu zbog čega nije moguće vidjeti karakteristike boje ostale kože" te temeljem toga zaključivati o validnosti boja koje prezentira fotoaparat s time da fotografija predstavlja dvodimenzionalni ispis kroz kratko vrijeme ekspozicije trodimenzionalnog objekta") ali i da su "fotografije u pitanju neupotrebljive za vještačenje tjelesnih ozljeda u kaznenom postupku" te činjenicu da je doživljaj boja na fotografiji očito podložan subjektivnom odnosno individualnom tumačenju svake osobe. Naime, budući je sudsko vijeće (3 osobe) suglasnog uvjerenja i konstatacije da je na i oko mjesta ozljeda žrtve boja kože djelomično i plavkasta do ljubičasta ali i da je dio ruku žrtve oteknut (osobito oko lijevog lakta) ukazuje se opravdanim zaključiti kako su ozljede nastale tempore criminis upravo na način kako to opisuje žrtva.

6. Od žrtve je 11. kolovoza 2022. privremeno oduzeta odjeća koju je nosila tempore cirminis (list 17 i 18)- gaćice (djelomično rasparane) i kombinezon, a u koju odjeću je sukladno traženju obrane na raspravi izvršen i uvid.

7. Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list 20-229) i zapisnika o očevidu (list 24-25)- oba od 12. kolovoza 2022. - proizlazi da su iz automobila BMW X6 (osobni automobil kojeg je koristio okrivljenik tempore criminis) izuzeti: mikrotragovi sa sjedećeg dijela suvozačevog sjedala (trag broj 1); sa sjedećeg dijela suvozačevog sjedala jedna dlaka (trag br.2); mikrotragovi sa sjedećeg dijela suvozačevog sjedala u predjelu naslona (trag br.3); mikrotragovi sa sjedećeg dijela suvozačevog sjedala u predjelu naslona za glavu (trag br.4). Nastavno treba reći i da je provedeno vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (dalje Centar), a kojem Centru su osim tragova pronađenih pretragom i očevidom te uzoraka izuzetim od strane liječnika ginekologa uzetih prilikom pregleda žrtve dostavljeni i nesporni biološki uzorci žrtve i okrivljenika. Vještačenjem po Centru je utvrđeno da se u vaginalnom i rektalnom brisu žrtve nalaze tragovi koji potječu od sperme, a molekularno-genetska analiza vaginalnog brisa je rezultirala miješanim DNA profilom u kojem se dio alela podudara s DNA profilom žrtve, a dio alela s DNA profilom okrivljenika.

8. Svjedok GČ je u bitnome naveo da je prethodnog dana na [adresa] bila fešta na kojoj se trebao naći sa žrtvom s kojom je tada bio u vezi, ali kako je bio umoran otišao je kući na spavanje. Pamti da mu je dok je spavao zvonio telefon- to je vidio kada se probudio. Uglavnom, žrtva je došla u ranim jutarnjim satima (koliko pamti između 4 i 6 sati) i bila je u stresu- plakala je. Najprije mu ništa nije htjela reći, a onda mu je rekla da ju je okrivljenik napastvovao. Primijetio je da je žrtva konzumirala alkohol ali ne do mjere da joj se jezik petlja. Budući je djelovala rastreseno odlučio ju je pustit na miru za koje je vrijeme guglao što napraviti u takvoj situaciji. U dogovoru sa žrtvom otišao je ujutro u 7 sati na posao (bavi se bavim brodskim), a kad se vrati trebali su vidjeti što napraviti međutim već tada mu je žrtva rekla da bi ona sve prijavila. U međuvremenu ja sam se čuo sa par prijatelja u smislu savjeta što uopće da se napravi. Po povratku s posla (vjerojatno oko podne) žrtvu je zatekao u kutu kako plače i djelovala mu je loše- uzrujana, uplakana, a govorila je i da ju je strah. Koliko mu je poznato žrtva se čula i sa prijateljicom MČ, a misli da je u međuvremenu još s nekim razgovarala. Zajedno su otišli prijaviti događaja na policiju u [adresa], a potom i na liječnički pregled u Rijeku. Nakon pregleda su otišli natrag u [adresa] po robu, a onda u Donju Kladu jer žrtva nije željela biti na [adresa]. Teško mu je biti precizan ali misli da su u Donjoj Kladi proveli 4 dana s time da je on dolazio i odlazio. Okrivljenika oboje poznaju od ranije, pa iako nisu bili prijatelji u pravom smislu riječi znali su sjest i popit piće, a znali su se podružit i kada bi se sreli u sklopu šireg društva. Odmah nakon događaja žrtva je napustila [adresa] (odselila se), ali je na njegov inzistiranje i nakon događaja bila par puta na [adresa] (ne može reći koliko puta). Nakon događaja žrtva više nije bila ista zbog čega su prekinuli vezu. Pamti da je žrtva spominjala LČ ali kako i što više se ne sjeća. Odjeću koju je imala na sebi tempore criminis žrtva je predala policiji ali ne može reći je li ju žrtva odnijela samostalno ili je policija došla i izuzela. Koliko zna žrtva je srela okrivljenika i onda je odlučila otići s njim do Diamonda jer je tamo bilo njeno društvo, a na putu se dogodio inkriminirani događaj. Ne zna gdje se točno sve odvilo jer mu je žrtva samo rekla da je napastvovana s time da u detalje nije ulazila. Žrtva mu je rekla i da se za pomoć obratila psihologu i po njemu žrtva se i danas boji okrivljenika. Na njegovu incijativu i to prije nego li je ujutro otišao na posao žrtva je skinula robu (pamti da je skinula gaćice), a je li još robe skidala više se ne sjeća. Svjedok je naveo i da se svega oko događaja sjećao bolje kada je prvi put iskazivao (na ŽDO) nakon čega je taj iskaz pročitan pa je svjedok naveo da je sve što je ušlo u zapisnik istina.

9. Svjedok LČ je u bitnome navela da ju je žrtva nazvala oko 2-3 ujutro i pitala može li doći do nje. Pa kako joj je odgovorila potvrdno ova je i došla. Žrtva je djelovala rastreseno/uzrujano i u bitnome joj je ispričala što se dogodilo. Tako joj je rekla da je sa okrivljenikom kojeg je srela u [adresa] popila piće nakon čega je prihvatila njegovu ponudu da odu u Diamond gdje su bili njihovi poznanici. Išli su sa okrivljenikovim autom, a ovaj je putem skrenuo sa strane. Iako se ne sjeća svega što joj je žrtva rekla sjeća se da joj je ispričala kako je okrivljenik krenuo prema njoj i da ga je odbila tj. da mu je govorila da neće i to čak do mjere da mu je rekla "ne znači ne". Žrtva joj je rekla da se u jednom trenutku prestala opirati jer je samo htjela da se sve čim prije završi. Zna da se žrtva prije inkriminiranog događaja znala naći sa okrivljenikom i njegovom suprugom na piću. Kad je došla do nje žrtva je bila u nedoumici što da napravi tj. da li da sve prijavi. Sjeća se i da joj je žrtva rekla kako ju je okrivljenik na kraju ostavio na perfieriji [adresa] (ne u centru). Pamti i da je žrtva prije događaja bila na poslovnom sastanku na kojem je konzumirala alkohol, a svakako je popila i s okrivljenikom (tako joj je rekla) međutim što i koliko je p ila ne zna. Kada je došla kod nje žrtva je na sebi imala kombinezon ali se ne sjeća je li na sebi imala i naočale. Inkriminirane večeri cijelo društvo (uključujući nju i žrtvu) trebalo se naći na fešti na [adresa] pa ju je zbog toga prethodno i nazvala kako bi joj rekla gdje se nalaze. Od tog trenutka pa do trenutka kad je žrtva nju nazvala više se nisu čule. Svjedokinja je ispitana i pred ŽDO, a nakon što joj je pročitano što je tada ušlo u zapisnik navela je kako je sve što je konstatirano u zapisnik istina. Smatra da se tijekom iskazivanja pred ŽDO bolje sjećala događaja zbog manjeg proteka vremena. Nakon događaja žrtva se odselila sa [adresa], a s njom se nakon događaja našla Krku 1-2 puta. Koliko je puta zbog posla dolazila na [adresa] nakon događaja ne zna.

10. Žrtva je ispitana na ŽDO ali i na raspravi. U bitnome žrtva je navela da je najprije bila u restoranu Valle Losca na poslovnoj večeri, a potom su još bili i u restoranu Bevanda na piću. Tijekom večeri je pila alkohol- dva puta po dva deca vina i aperitiv, a potom i u Bevandi isto tako. Iako je popila sama je vozila od Opatije do [adresa], a za vrijeme voženje je nazvala prijateljicu radi društva. U [adresa] je parkirala na obali oko 2:00, a potom se pješke uputila prema centru tj. rivi. Na ulazu u rivu srela je ŠČ kojeg je poznavala od ranije iz šireg društva u kojem su b ili ona i njen tadašnji zaručnik (O). Kada bi inače bila u društvu s okrivljenikom s njim je normalno komunicirala iako je uvijek više razgovarala s njegovom ženom. Kako je ona arhitekt po struci okrivljenik je imao prijedlog za poslovnu suradnju. U kafiću se sa okrivljenikom zadržala cca ½ sata i tada je naručila votku biter lemon ali ju nije popila do kraja već ju je kasnije uzela sa sobom u okrivljenikov auto. Sa okrivljenikom se znala čut/komunicirat telefonom ali samo u svezi poslovne suradnje. Pamti da su te večeri razgovarali o njenoj djevojačkoj zabavi koju je planirala realizirati na Ibizi pa je okrivljenik rekao da ima poznanika koji im tamo može pomoći oko snalaženja, oko ulaska u klubove i samog obilaska. Nikada prije nije osjetila da joj se okrivljenik nabacivao. Na okrivljenikov prijedlog je ušla u njegov automobil kako bi otišli u njegovu diskoteku Diamond. Nakon što su krenuli prema diskoteci okrivljenik je skrenuo prema pristaništu Valbiska, a onda ubrzo na makadamski put i zaustavio se tek kada su došli do čeličnih vrata za ulaz u dvorište. Počela ga je moliti da se vrate natrag, govorila mu je da čemu sve to i tražila ga je da se okrene i da idu kući. Okrivljenik je tada počeo spuštati njen sic putem gumba koji je bio između njegovog i njenog sica i prebacio se na nju, nasilno ju je ljubio. Odbijala ga je i govorila mu da se makne, da ne želi, neka prestane- sto puta mu je rekla ne. Rukama ga je odgurivala u čelo, u ramena, u sve budući je trupom bio na njoj. Za to vrijeme okrivljenik joj je rukama pritiskao ramena i nadlaktice u sic. U konačnici se prestala opirati jer je vidjela da to nema smisla. Djelomično je zatvarala oči ali je vidjela da se okrivljenik skidao- bio je gol nad njom, a kako je tada imala kombinezon pokušavao joj ga je skinut- cijelo ju je vrijeme ljubio. U jednom su trenutku bili goli ali točno kako su se skinuli ne sjeća se iako je sigurna da se nije skinula sama. Budući je okrivljenik imao problema s erekcijom pokušavao si je rukama sam pomoći što je iskoristila i izašla izvan automobila. Bila je gola izvan automobila i molila ga je da se vrate kući međutim on joj je naredio da se vrati u auto pa ga je tako osramoćena i u strahu poslušala. U konačnici je okrivljenik „ušao“ u nju- trajalo je neko vrijeme (pretpostavlja 20-tak min). Potom mu je u nekoliko navrata zazvonio mobitel s time da se javio na zadnji poziv kada se i maknuo s nje- razgovarao je šapćući, a ne zna s kim je razgovarao. Pamti i da je okrivljenik komentirao u stilu "eto baš se to sad meni desi toliko sam to dugo čekao i evo sad sam izgorio". Nakon toga okrivljenik se obukao pa su se vratili u [adresa]. Za vrijeme vožnje natrag nisu razgovarali, a pustio ju je u sporednoj ulici iznad centra uz komentar da ju tu pušta kako ih nitko ne bi vidio. Nakon događaja nije mogla ostati na [adresa] pa je isti dan otišla u mjesto gdje je ljetovala njena obitelj i više se nije vratila u stan gdje je bila sa tadašnjim zaručnikom- odselila je s [adresa]. Kasnije su do nje dolazile priče da kleveće okrivljenika i da je sve izmislila kao i da će ju ovaj tužiti zbog svega. Ranije tijekom večeri se čula sa prijateljicom LČ pa je znala da je ova u izlasku i zato joj je nakon događaja tj. nakon što ju je okrivljenik ostavio u [adresa] poslala poruku u smislu je li budna. Nakon što joj je LČ odgovorila otišla je do nje te joj je ukratko (bez previše detalja) objasnila što joj se dogodilo, na što joj je ova rekla da ode kući i sve ispriča tadašnjem zaručniku GČ. Kad je došla kući bila je uplakana i takvu ju je GČ vidio pa je i njemu ukratko rekla o događaju. GČ ju je smirio ali kako je imao dogovorenu vožnju brodom otišao je na posao. Kada se vratio ponovno mu je ispričala što se dogodilo nakon čega je GČ nazvao neke njemu poznate odvjetnike kako bi se s njima konzultirao što napraviti. Sa okrivljenikom se znala naći u društvu par puta godišnje. Nikad prije inkriminiranog događaja nije se sa okrivljenikom grlila ili ljubila. Od srednje škole nosi naočale, a povremeno i leće. Inkriminiranog dana na sebi je imala gaćice, kombinezon i grudnjak i koliko pamti GČ je sve predao policiji ali ako grudnjaka nema onda je moguće da ga je izostavio. Iako je početno rekla da se ne sjeća kako se i gdje se obukla nakon događaja (u autu ili izvan auta) u konačnici je navela da se obukla sama. VČ poznaje i on živi u [adresa] s time da nakon događaja nije odlazila kod njega. Prije inkriminiranog događaja dolazila 1-2 puta tjedno je u disco club okrivljenog. Nakon događaja od strane dr. CČ su joj propisani antidepresivi i sredstva za smirenje (Elicea 20 mg i Zanax po potrebi)- punu dozu je pila do 2023., a potom smanjeno na 10 mg (koliko pije i danas). Sa GČ više nije u vezi i slabo su se sretali- u kontaktu su u zadnje vrijeme u svezi zajedničke nekretnine. Nakon događaja je znala otići na [adresa], a sa LČ se nakon događaja nije sretala na [adresa] već u Rijeci. Od mjesta gdje ju je okrivljenik iskrcao policijska je postaja udaljena 100-200 metara. Kod psihologa FČ je išla radi što vjerodostojnijeg nalaza i dijagnoze.

11. Po prijedlogu obrane ispitani su i svjedoci KČ, BČ , AČ, GČ, LČ i žrtva SČ **.**.2025.

12. BČ je u bitnome navela da žrtvu poznaje od 2020. godine. U niz navrata su se družile na zabavama/feštama, a sretale su se i u gymu. Pamti da je žrtva 2021. dolazila u njihovu firmu zbog poslovne suradnje u koju im je svrhu dostavila i ponudu pa je poslovno kontaktirala okrivljenika i IČ. Smatra da je bila dobra sa žrtvom, ali i da je okrivljenik s ovom bio u donekle boljim odnosima. Žrtva je često dolazila u njihov club Diamond- bilo je perioda u kojima je dolazila tri puta tjedno, a kada je bila u clubu onda bi često dolazila do njihovog stola. Najčešće je dolazila sama, a rijetko sa GČ (pamti da ju je sa GČ vidjela svega 2 puta). U Diamondu je žrtva uvijek konzumirala alkohol. Ona je uobičajeno iz cluba odlazila u 3:00 jer ujutro mora sređivat promet ali pamti da je žrtva uvijek ostajala dulje. Nakon inkriminiranog događaja vidjela je žrtvu na [adresa] u 3-4 navrata (u studenom i prosincu 2022. te veljači 2023.), a i od drugih je osoba saznala da je žrtva još par puta bila na [adresa]. Nakon ove inkriminacije puno je razmišljala o svemu i onda je povezala da je žrtva htjela kontakt s okrivljenikom zbog čega je često kraj njega stajala i kontaktirala ga. Pamti događaj od 1. svibnja 2022. kada su napravili izlet na otok Plavnik kraj [adresa]. Naime, ona je došla na Denisov brod jer je htjela uzet mineralnu ali onda je ispalo da je njen suprug već krenuo sa sinom sa drugim brodom pa se onda ona vratila u [adresa] sa Denisovim brodom. Na Denisovom je brodu polila dvije rakije pa se više ničega ni ne sjećam. Najprije joj je okrivljenik rekao da ga je žrtva poljubila u usta kada su se vratili u [adresa], a kako se ona toga nije sjećala jer je bila alkoholizirana pa se inače ničega nije sjećala to je pitala i sina je li tome bilo tako na što je i njen sin potvrdio kako je žrtva poljubila okrivljenika u usta. Naime, okrivljenik ju je s još jednim čovjekom odveo do auta, a onda je došla i žrtva koja je nešto rekla okrivljeniku i poljubila ga u usta. Pamti da je na izletu na otok Plavnik žrtva cijelo vrijeme sjedila kraj okrivljenika i da su stalno razgovarali, a čak joj je i prijatelj ČČ rekao da zašto su ovi stalno na samo- međutim njoj to nije bilo sumnjivo jer je smatrala da razgovaraju o poslu. Kad se sve otkrilo prišao joj je GČ i pitao ju da kako je zbog svega, a potom joj je nudio neku vrstu veze kako bi se na taj način osvetili okrivljeniku i žrtvi jer je GČ rekao kako ne zna kome više da vjeruje. S okrivljenikom je u braku 21 godinu i za to vrijeme nije bilo nikakvih problema. Ne samo da okrivljenik nikada nije bio nasilan ili agresivan prema njima u kući ni prema zaposlenicima, nego čak i kad bi ona započela svađu okrivljenik se uvijek micao i govorio da će razgovarati kad se smiri. Budući ju je okrivljenik prevario to se maknula od njega, a sve što je tražila u tom razdoblju on je ispunio. Nakon svega ponovno su se pomirili. S obzirom da nikada nije bio nasilan niti agresivan smatra da okrivljenik terećeno djelo nije počinio. Inkriminirane večeri je bila sa okrivljenikom i prijateljima na [adresa] s time da je ona otišla kući oko 2:35. Okrivljenik je ostao jer je trebao pokupiti njihovu kćer iz izlaska, ali kako je kćerka u jednom trenutku došla kući sama to su ona i kćerka zvale okrivljenika jer su se brinule međutim on se nije javljao na mob sve dok ih sam nije nazvao oko 4-5 sati. Njen je suprug uobičajeno ostajao u clubu Diamond do zatvaranja istog, a kako bi pokupio promet. Kada je ujutro vidjela supruga ovaj nije imao povreda. Gumb za spuštanje sjedala u autu kojeg je tada koristio okrivljenik je za suvozača sa desne strane suvozačkog sjedala. Ne zna je li nakon događaja žrtva odselila sa [adresa]. Za inkriminirani događaj je saznala od advokata ZČ (misli da je to bilo idući dan ujutro).

13. Svjedok AČ (okrivljenikov sin) je naveo da poznaje žrtvu nakon čega se referirao na izlet od 1. svibnja 2022 (otok Plavnik). Prije povratka na [adresa] njegova je majka otišla na brod GČ po mineralnu (tamo je bila i žrtva), ali je onda taj brod krenuo i kako nisu htjeli stat njihov se brod vratio u [adresa] bez njegove majke. Do tada je njegova majka djelovala normalno, ali se po povratku u [adresa] vidjelo da mu je majka pijana pa su joj okrivljenik i HČ pomogli da dođe do auta. On je sjeo na zadnje sjedište i vrata su bila otvorena pa je vidio da je do auta došla i žrtva koja je okrivljeniku govorila nešto u vezi kluba Diamond, a potom ga je zagrlila i dok se ovaj kretao na natrag ona ga je poljubila u usta. Tada je povukao okrivljenika u auto i tražio ga da odu, pa dalje između okrivljenika i žrtve nije bilo ništa. O događaju nije htio razgovarati jer mu je bilo neugodno. Kasnije je okrivljenik ispričao događaj njegovoj majci koja je potom i njega pitala u svezi istog jer je tada bila pijana pa se nije sjećala- majci je potvrdio da je žrtva poljubila okrivljenika u usta.

14. Po prijedlogu obrane ispitan je i svjedok KČ koji je u bitnome naveo da zadnje 4 godine kao taksist radi na [adresa] tijekom ljetne sezone (lipanj, srpanj, kolovoca i cca do polovice rujna). Često je parkiran ispred kluba Diamond odakle razvozi goste. Ime SČ mu ne znači ništa. Svjedoku su na traženje obrane prezentirane fotografije s lista 280-283, a na kojima se nesporno nalazi SČ (žrtva) nakon čega je ovaj naveo da je žensku osobu sa fotografija vozio u više navrata, međutim u vrijeme kada ju je vozio imala je drugu boju kose - plavu, a nosila je i naočale te je bila fizički malo jača od onoga kako izgleda na fotografiji. Okrivljenik bi ga nazvao ili bi izašao iz kluba te bi doveo tu žensku osobu do taksija, nakon čega bi žena sjela u auto, a okrivljenik platio taksi- procjenjuje da je to bilo 2022./2023- ne može detaljnije zbog proteka vremena. Okrivljenik mu nikada ništa nije govorio o ženskoj osobi u pitanju međutim s obzirom na govor tijela (hodali su ruku pod ruku) vidjelo se da su vrlo bliski / u vezi. Uostalom svi taksisti su komentirali u tom smjeru- čak su se čudili kako je okrivljenik završio sa ženom u pitanju kada je okrivljenikova žena znatno atraktivnija. Ženu u pitanju je uobičajeno kupio ispred kluba Diamond pred zatvaranje istog, a ne može reći u kojem ju je mjesecu vozio zbog proteka vremena. Na okrivljenikovo traženje vozio je samo njegovog sina i kćer te spomenutu ženu. Svjedok je procijenio da na dnevnoj bazi tijekom sezone, a na relaciji za Diamond i iz Diamonda obavi 15-ak vožnji u prosjeku. Pamti da je žena u pitanju, a kada bi se vozila s njim davala na alkohol.

15. Budući je u ovom predmetu riječ o događaju u kojem nema svjedoka očevidaca niti snimke događaja koja bi objektivno prikazala cijeli događaj očito se radi o klasičnom "riječi na riječ" predmetu. Kod iznesenog stanja stvari jasno je da je sud trebao pokloniti vjeru bilo obrani bilo žrtvi zbog čega je sud detaljno analizirao iskaz žrtve. Kako bi sud mogao odlučiti o vjerodostojnosti iskaza žrtve to je provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje žrtve po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Elizabeta Dadić Hero (psihijatar) i OČ, dipl. psiholog (psiholog) koje su najprije izradile nalaz i mišljenje u pisanom obliku (list 289-311), a potom i odgovarale na pitanja stranaka i suda na raspravi od 3. ožujka 2025., 11. studenog 2025. i u konačnici 11. ožujka 2026. Uzimajući u obzir teze obrane iz kojih proizlazi da vještaci nisu obavili traženo na ispravan način tj. u skladu s pravilima struke jer da žrtva ne govori istinu i da nema PTSP te uzimajući u obzir niz tvrdnji tj. prigovora obrane na nalaz i mišljenje to će psihijatrijsko - psihologijsko vještačenje najprije biti prilično detaljno reproducirano u ovoj presudi, a potom će sud iznijeti razloge iz kojih je isto prihvaćeno.

15.1. Dakle, psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje žrtve je provedeno na okolnost utvrđenja strukture ličnosti, postoji li kod žrtve trauma te je li trauma vjerodostojna i vezana isključivo za događaje opisane u optužnici. Vještaci su traženo obavili temeljem podataka u spisu (osobito su uzeli u obzir medicinsku dokumentaciju) i po provedenom vlastitom ispitivanju žrtve (razgovor i pregled psihijatra te razgovor i dijagnostička obrada psihologa- razgovor i pregled obavljeni su 20. prosinca 2024.g i 27. prosinca 2024.g.). U pisanom dijelu nalaza i mišljenja vještaci su u bitnome konstatirali kako su psihodijagnostičkom obradom utvrdili da žrtva nema znakove duševne nerazvijenosti te da postiže rezultate koji ukazuju na prosječno kognitivno funkcioniranje bez znakova propadanja istih po organskom tipu. Kod žrtve su uočili blaže znakove smanjene kognitivne učinkovitosti (smetnje pažnje/ radnog pamćenja) koji su funkcionalno uvjetovani . Nadalje kod žrtve nisu našli odstupanja na psihičkom planu koja bi ukazivala na postojanje prave i trajne duševne bolesti niti težeg duševnog poremećaja. Psihodijagnostičkom obradom nisu utvrdili niti psihotičnih otklona na razini ličnosti koji bi žrtvu priječili u testiranju realiteta. Kod žrtve dominira anksiozno-depresivni pomak (napetost, anksioznost, disforija, manjak osjećaja zadovoljstva, osjetljivost ...) koji se preklapa sa simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a na razini crta ličnosti dominira impulzivnost. Iako se žrtva opisuje osjetljivom- kao osoba koja se ne zna adekvatno zauzeti za sebe, da joj nedostaje asertivnosti i sigurnosti u sebe pri čemu da osjećaje potiskuje, pokazuje represivni stil suočavanja sa stresom, vještaci smatraju da njene karakterološke osobitosti i načini funkcioniranja ne zadovoljavaju kriterije za dijagnosticiranje specifičnog poremećaja osobnosti. Iz medicinske dokumentacije slijedi da je žrtva potražila psihijatrijsku pomoć prvi put nakon inkriminiranog događaja, a učinila je i psihološku obradu iz koje dokumentacije slijedi i da boluje od PTSP. Kada govori o inkriminiranom događaju žrtva ima i emocionalnu popratnju, a kada je odgovarala na čestice u inventarima ličnosti i upitnicima za procjenu reakcije na traumu nije pokazivala sklonosti simuliranju, disimuliranju, umanjivanju ili prenaglašavanju tegoba. Kao i kod ranije psihodijagnostičke obrade (izvan sudskog predmeta) i vještaci su našli prisutnost simptoma PTSP-a. Nadalje vještaci navode kako su na upitnicima za procjenu PTSP-a izraženi svi klasteri simptoma PTSP-a (misli i osjećaji koji se nameću, sjećanja na događaj, obrambeno izbjegavanje, anksiozna pobuđenost, naznačena depresija uz prisustvo simptoma koji ukazuju na oštećeno samopoimanje, seksualnu uznemirenost i disfunkcionalnost ), a opis spomenutih simptoma dobije se i tijekom intervjua. Vještaci smatraju da dobiveni profili sugeriraju kako žrtva u vlastitoj ličnosti nema dovoljno resursa kojima bi modulirala vlastito stanje ili djelovala na vlastito stanje, a zbog čega je neophodno da nastavi s psihoterapijskim/psihijatrijskim tretmanom. Prilikom opisivanja traumatskog događaja žrtva se uznemiri pa ju u razgovoru treba usmjeravati i postavljati potpitanja, a sam događaj opisuje uz emocionalni angažman koji je u skladu sa njezinim doživljajem predmetnog događaja i psihičkim posljedicama. Tijekom pregleda i razgovora vještaci su uočili tjeskobu, tugu i povrijeđenost koje žrtvu na momente preplave, a povremeno su prisutni i disocijativni fenomeni. PTSP se svrstava u skupinu anksioznih poremećaja, ali se od ostalih anksioznih poremećaja razlikuje po tome što njegov nastanak ovisi o izloženosti traumatskom događaju i proživljavanju traumatskog iskustva. Može se definirati i kao odgođeni ili produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju iznimno jake ugroženosti ili katastrofalne prirode koja može izazvati sve prožimajuću uznemirenost kod gotovo svake osobe. Uzrok pojave ovog poremećaja mogu biti različiti stresori (ozbiljna prijetnja integritetu ili sigurnosti vlastite ili druge bliske osobe, izloženost nasilju, prijetnji, prirodnoj katastrofi, silovanju, nesreći, itd.) ili neuobičajeno nagla i ugrožavajuća životna promjena. Osoba koja je razvila PTSP izbjegava sve aktivnosti, znakove i situacije koje je mogu podsjetiti na događaj, jer se boji da bi to moglo izazvati uznemirujuće osjećaje. Neki pribjegavaju pretjeranom radu, a drugi pokazuju izrazito smanjeni interes za aktivnosti koje su im prije bile bitne. Imaju osjećaj potpune otuđenosti ili odvojenosti od drugih ljudi, posebice njima bliskih i dragih osoba, često misle da su nesposobni voljeti druge ljude, nemaju osjećaja i smatraju da su „otupjeli“. Osjećaj uskraćene budućnosti, beznadnosti, smatraju da je za njih život završen. Stalna povećana pobuđenost očituje se kao poteškoća pri uspavljivanju ili spavanju. Postoji osjećaj gubitka kontrole, otežano se koncentriraju. Simptomi PTSP podijeljeni su u tri skupine: ponovno proživljavanje traumatičnog događaja: nametljive snažne slike ili sjećanja koja su povezana sa traumatskim iskustvom tako da osoba ima osjećaj kao da ovdje i sada ponovno proživljava događaj; izbjegavanje- nastojanje da se izbjegnu unutarnji posjetnici na traumatsko iskustvo (misli, osjećaji ili tjelesne senzacije) i/ili vanjski podsjetnici na to iskustvo (ljudi, mjesta, razgovori, aktivnosti, situacije); a sve je praćeno aktualnim doživljajem sadašnje prijetnje i ugroze, pretjeranom uzbuđenosti i stalnim strahom i/ili stalnom napetosti, nervozom niskim pragom na frustraciju. Vještaci su utvrdili žrtva svojom kliničkom slikom zadovoljava sve tri skupine navedenih simptoma poremećaja. U konačnici, vještaci su zaključno naveli da tijekom pregleda i razgovora kod žrtve nisu našli dubljih psihopatoloških odstupanja tj. psihotičnih otklona na razini ličnosti koji bi umanjili mogućnost davanja vjerodostojnog iskaza. Kognitivni kapaciteti žrtve su prosječno razvijeni i ne priječe ju u davanju vjerodostojnog iskaza. Tijekom iskazivanja i psihodijagnostičkom obradom vještaci su žrtvi dijagnosticirali PTSP, s time da iskazivanje žrtve o predmetnim događajima dovodi do pogoršanja njenog psihičkog stanja , pa ukoliko bi žrtva trebala biti ponovno ispitana vještaci su preporučili korištenje video-linka i uz prisutnost osobe od povjerenja.

15.2. Vještaci su potom ispitani na raspravi od 3. ožujka 2025. kada su odgovarali na dodatna pitanja. U bitnome su pojasnili da nisu tražili osobni zdravstveni karton žrtve budući to nije bilo potrebno. Naime, s obzirom na stil i način života žrtve i njeno funkcioniranje u svakodnevnom smislu, a nakon pregleda i uvida u ostalu medicinsku dokumentaciju te razgovora sa žrtvom zaključili su da ova ne boluje od duševne bolesti niti teškog duševnog poremećaja. Žrtva je tijekom života bila visoko funkcionalna, tijekom osmogodišnje škole postizala odličan školski uspjeh, imala nekoliko izvannastavnih aktivnosti, a i tijekom srednje škole postizala je značajan školski uspjeh te u konačnici završila fakultet arhitekture. Jedini traumatski događaj kroz njen život je bio smrt majke sa 13 godina koja je preminula nakon dužeg liječenja od karcinoma jetre, a to na nju nije ostavilo dubljeg traga (vidi se iz njenog funkcioniranja kasnije kroz život). Smrt majke je uz pomoć članova obitelji (jedna i druga baka, starija sestra, sestra blizanka i otac) uspješno prošla. Referirajući se na primjedbe obrane vještaci su naveli da uzimajući u obzir 25 godina iskustva u vještačenju smatraju da nisu prošli iznad okvira zadatka vještačenja. Naime, obrana je prigovarala u smislu da su konstatirale kako je dosadašnje iskazivanje žrtve sukladno onome što je i njima govorila na što su vještaci odgovorili kako je takav način postupanja jedan od mehanizama za dokazivanje dijagnoze traume i da time nisu izašli izvan okvira naloga za vještačenje. Glede strukture ličnosti vještaci su pojasnili da kod žrtve nije prisutan poremećaj ličnosti, da je duševno zdrava kao i da su vještačenjem utvrdili proživljenu traumu i razvijeni PTSP, a potom su naveli i da trauma dovodi do PTSP dočim ga običan stres ne uzrokuje. U odnosu na smrt žrtvine majke vještaci su dodatno pojasnili da na svakom djetetu u tim godinama, smrt majke ostavlja duboke posljedice i predstavlja traumu, ali i da je žrtva tu prošla period žalovanja radi gubitka i da je u odnosu na smrt majke drugačija klinička slika- ide u smjeru depresije i ne razvija klasične PTSP simptome. Tijekom intervjua i opservacije ponašanja vještaci promatraju reakcije ispitanika na pojedine stresne ili traumatične događaje, pa su tako primijetili da da je žrtva pokazala emocionalnu reaktivnost na događaje koji su opisani optužnicom dočim na druge događaje nije pokazivala značajnu emocionalnu reaktivnost. Upravo navedeno po vještacima govori u prilog zaključka da je žrtva ranija iskustva proradila i u ličnost integrirala. Svaki stresni događaj uvjetuje određenu reakciju, a razlika između stresnog događaja i traumatskog događaja je u intenzitetu samog događaja. Trauma je za život ili psihu ugrožavajuća jer narušava integritet ili tijela ili psihe, dok stresni događaji izazivaju razločite tegobe tipa depresije, anksioznosti i poremećaja prilagodbe. Po iznesenom principu događaji su mogli dodatno negativno utjecati na žrtvu, a da bi njena reakcija bila intenzivnija ali nisu mogli prouzročiti njenu reakciju tipa PTSP. Za PTSP je najzaslužniji stresor koji predstavlja iskustvo izvan onog što se smatra uobičajenim, a uz stresor na mogućnost pojave reakcije utječu i osobine ličnosti i socijalna podrška. Vještaci su pojasnili i da postoje osobe koje ne razviju kliničku sliku PTSP jer primjerice imaju jaku socijalnu podršku i jako razvijene kapacitete za suočavanje sa stresom. Vještaci su naveli i da se vještačenjima bave duži vremenski period i to vještak OČ preko 30, a vještak ŽČ oko 25 godina. Vještaci smatraju da je žrtva nije "labilnija" od prosjeka, a u smislu da bi to bio razlog razvijanja PTSP. Potom su na traženje obrane iznijele i pojašnjenja o proteku vremena za postavljanje dijagnoze PTSP po MKB X klasifikaciji kao i kriterijima za postavljanje dijagnoze PTSP što, po mišljenju suda, nije od osobite važnosti za ovaj predmet. Iako tako prema mišljenju suda od važnosti je navod vještaka da se PTSP kao dijagnoza može i kasnije pojaviti tj. nakon nekoliko mjeseci pa čak i godina od događaja, a što ovisi o osobi žrtve. U svezi konzumacije alkohola vještaci navode da je žrtva prema podacima u spisu oko inkriminiranog događaja upravljala motornim vozilom pod utjecajem alkohola ali je očito bila uredne psihomotorike. Stupanj alkoholiziranosti žrtve nije utvrđivan, no ona se događaja sjeća

- opisuje dolazak u [adresa], sjedanje u kafić, a nakon čega ima određene "rupe" tj. gubitak sjećanja, a što je dio kliničke slike PTSP-a sa izbjegavanjem i samom disocijacijom. Kod žrtve je uočeno da ime smetnje pažnje i smetnje radnog pamćenja koje također mogu biti dio kliničke slike PTSP, s time da prilikom psihodijagnostike žrtva nije prešla ljestvicu za simuliranje niske inteligencije, već takav rezultat može biti zbog smetnje pažnje koje je ispitanica imala. Nijedna ljestvica niti u jednom inventaru nije pokazala da bi ispitanica bila sklona simuliranju određenih psihičkih smetnji, sklona iskrivljavanju rezultata, prenaglašavanju ili simuliranju rezultata zbog čega vještaci smatraju da je njima žrtva odgovarala iskreno. Vještaci su pojasnili i da je izbor psihologa koje će testove koristiti u procjeni ispitivanja osobe. Osim SIMS-a u ovom vještačenju korištena su još tri inventara koji imaju tzv. ljestvice validnosti i koji propisuju načine odgovaranja, a rezultati su sukladni. Kod situacija kao u ovom predmetu crte ličnosti ne utječu na to da bi žrtva jasno izrazila volju s time da su vještaci naveli i kako im je tijekom razgovora žrtva više puta rekla da ne želi nikakav odnos sa okrivljenikom. Nadalje su vještaci pojasnili i da je mehanizam projekcije obrambeni mehanizam koji krivnju vidi i u drugima, a mehanizam projekcije se često nađe kod žrtava jer u situacijama kada su napadnute žrtve krivnju vide i u okolini, a ne kod samih sebe. Često žrtve i krivnju vide kod samih sebe, a jedan i drugi mehanizam je utvrđen kod žrtve- i projekcija i osjećaj krivnje. Vezano uz navod u pisanom dijelu nalaza i mišljenja koji glasi: "osoba koja je razvila PTSP izbjegava sve aktivnosti, znakove i situacije koje je mogu podsjetiti na događaj, jer se boji da bi to moglo izazvati uznemirujuće osjećaje" vještaci su skrenuli pažnju na činjenicu da je žrtva očito odmah nakon događaja prestala živjeti na otoku [adresa], odmah nakon što bi obavila posao vratila bi se i suzila je krug prijatelja na otoku [adresa] pa vještaci zaključuju da njezino funkcioniranje na otoku [adresa] nije kao što je bilo ranije. Vještaci smatraju da je upravo inkriminirani događaj kod žrtve uzrokovao PTSP i da ga treba liječiti jer je narušio njeno psihičko zdravlje, a prema njima iz svega proizlazi da je moguće da kod žrtve ostanu trajne posljedice inkriminiranog događaja.

15.3. Vještaci su ponovno ispitani 11. studenog 2025. kako bi se osvrnuli na sadržaj podneska obrane sa lista 493-503. U spomenutom podnesku je očito riječ o tzv. „privatnom vještačenju“ prof. dr. sc. Tomislavu Franiću (psihijatar) koje je naručeno od strane obrane i koje će se u ovom predmetu promatrati kao prigovor obrane. Naime, T. Franića kao vještaka nije odredilo tijelo koje vodi ovaj postupak, ali uzimajući u obzir da je nesporno riječ o liječniku psihijatru za kojeg se očekuje da ima određena stručna znanja te uzimajući u obzir suprotnosti koje se spominju u podnesku u pitanju, a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ŽČ i C sud je odlučio vještake dodatno ispitati kako bi mogao odlučiti o osnovanosti prigovora obrane. U bitnome, vještaci su na raspravi u potpunosti ustrajali u svemu što su ranije naveli s time da su svoje zaključke u traženim dijelovima dodatno pojasnili. U odnosu na alkoholiziranost vještaci su objasnili da su upravo zbog činjenice očite konzumacije alkohola od strane žrtve tempore criminis i zbog moguće povezanosti alkohola sa sjećanjem ponovno žrtvu zvali na razgovor koji je i obavljen 27. prosinca 2024. Kod utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti potrebno je uzeti u obzir metabolizam brzine eliminacije alkohola što pak procjenjuje vještak toksikolog jer vještak psihijatar procjenjuje utjecaj alkohola na psihičke funkcije. Prilikom utvrđivanja alkoholiziranosti opće je poznato da se treba uzeti u obzir i tjelesna masa ispitanika te činjenicu različite jačine konzumiranih pića vino/aperitiv/votka biter lemon, a što očito obrana tj. T. Franić nije uzeo u obzir. Dakle, vještaci su prilikom procjene utjecaja alkohola na žrtvu uzeli u obzir da je ova konzumirala alkohol, činjenicu da nemaju objektivna saznanja o stupnju alkoholiziranosti te opise svjedoka koji su navodili o njezinom ponašanju (to su i navele u pisanom dijelu nalaza i mišljenja npr. str. 6 kada o tome govori LČ). Nastavno su vještaci objasnili i da alkohol kojeg je žrtva popila u razdoblju od 19 do 23, a budući se događaj desio idućeg dana u 3 sata ne može značajno utjecati na njezino sjećanje u smislu iskrivljenosti. Uostalom iz spisa odnosno iskaza svjedoka ne proizlazi da je žrtva imala problema sa motornom koordinacijom, poteškoće u govoru, smetnje ravnoteže i sl. Zaključak da popijeni alkohol kod žrtve nije utjecao značajnije na ponašanje žrtve temelje na činjenici da je upravljala motornim vozilom, parkirala automobil, hodala, sjedila na visokoj barskoj stolici, opisivala događaj i ljude, orijentirala se, navodila detalje i procjenjivala, a uzeli su i obzir i protek vremena od konzumacije do događaja tj. proces eliminacije alkohola iz organizma. Svakako da je vožnja nakon konzumacije alkohola rizična ali je uzeto u obzir i da je žrtva navela kako je automobil vozila opreznije pa čak i iza drugog automobila te da je razgovarala s prijateljicom za vrijeme vožnje što govori u prilog očuvanoj percepciji kod žrtve. Referirajući se na analizu psihologa FČ vještaci su pojasnili da je ova analizu odradila 3,5 mjeseci nakon događaja dok su oni nalaz napravili dvije godine nakon događaja- dinamika sjećanja je takva da se vremenom neki detalji izgube, neki postaju jasniji, a neki ostanu bazično isti. Nakon traumatskog događaja obično se javi akutna reakcija na stres koja podrazumijeva i konfuznost u mišljenju i iskazivanju, preplavljenost osjećajima, a što može utjecati i na iskaz stranke. S vremenom se određeni simptomi mogu povući i može se zaključiti da osoba više nema ili ima određene tegobe u funkcioniranju. Psihodijagnostička obrada u vremenu kada ju je radila psiholog F, a i u vremenu kada su ju sačinili oni ukazuje na iste tegobe i simptome- u obje obrade ispitanica je odgovarala bez sklonosti simuliranja simptoma, bez sklonosti preuveličavanja ili umanjivanja tegoba i po njima dosljedno. Iz rezultata inventara ličnosti i inventara reakcije na traumu proizlazi da u funkcioniranju žrtve u značajnoj mjeri sudjeluje reakcija na traumu tj. da je trauma u središtu njenog života pri čemu su zadovoljeni svi kriterij za postavljanje dijagnoze PTSP. Nakon cjelokupne obrade smatraju kako žrtva ima kapacitet da vjerodostojno iskazuje. Iako tako postoji mogućnost da smetnja pažnje i traumatiziranost te svakako utjecaj alkohola u samoj situaciji djeluju na interpretaciju događaja, ali ne u tolikoj mjeri događaje ne bi mogla realno percipirati i objasniti. Prekid emocionalne veze nije traumatsko iskustvo već visoko stresna situacija koja dodatno opterećuje žrtvu na način da joj dodatno ruši samopouzdanje, ali ne može biti uzrok PTSP-a. PTSP reakcija podrazumijeva životno iskustvo koje narušava tjelesni ili psihološki integritet osobe i koje je izvan uobičajenih životnih iskustava- prekid veze su svi doživjeli i to nije traumatska reakcija već stres. U odnosu na pitanje obrane jesu li proveli test ekstrenalizacije krivnje vještaci su pojasnili da takav test ne postoji ali u okviru PPI-r testa postoji ljestvica koja se zove ekstrenalizacija krivnje s time da su na str. 18 pisanog dijela nalaza i mišljenja navedeni rezultati testa u pitanju- na ljestvici ekstrenalizacije nije bilo značajno povišenog rezultata pa zato i nije naveden. Žrtva niti na jednom testu nije dostigla vrijednosti za simuliranje. U svezi PTSP-a vještaci su dodatno objasnili da su simptomi objašnjeni na str.23 nalaza i mišljenja (taj dio je reproduciran ranije u tekstu). Kroz obradu žrtve dobili su simptome izbjegavanja koje objektivizirani provedenom psihološkom obradom. Simptomi su bili prisutni i po ranije provedenoj psihijatrijsko psihologijskoj obradi iz čega slijedi da je višestruko dijagnosticirano i psihološkom obradom objektivizirano postojanje PTSP. Prilikom dijagnoze PTSP-a uzeli su u obzir da je žrtva donekle i radila na [adresa] i nakon događaja ali su uzeli u obzir i da je [adresa] otok koji se sastoji od općine gradova, a simptomi izbjegavanja i dalje postoje- naime, da je netko traumu doživio u Zagrebu ne znači da se mora iseliti iz Zagreba, a da bi zaključili o postojanju simptoma izbjegavanja. Prilikom izbjegavanja misli se na mjesto događaja ili na misli ili na osjećaje i tu je riječ o svjesnoj kognitivnoj aktivnosti kojom osoba pokušava obuzdati tj. pokušava ne biti pobuđena negativnim osjećajima (strah/tuga) koja podstiču traumatska sjećanja. Uostalom žrtva je i navela da izbjegava okrivljenika jer na taj način pokušava sebe psihički zaštititi. Iako po mišljenju ovoga suda zdravstveni karton liječnika obiteljske medicine za žrtvu ne sadrži nikakve podatke koji su od utjecaja na vještačenje i taj je dokaz prezentiran vještacima koji su nakon uvida u isti potvrdili mišljenje suda.

16.4. Tu valja naglasiti da je u međuvremenu sud proveo i toksikološko vještačenje . Naime, obrana je sudu dostavila podnesak iz kojeg proizlazi da je riječ o tzv. privatnom vještačenju tj. vještačenju koje je naručeno i obavljeno po nalogu obrani, a izvan odluka koje je donio ovaj sud. Iz podneska proizlazi da je stalni sudski vještak toksikolog dr. sc. JČ iznijela svoje mišljenje o alkoholiziranosti žrtve odnosno da obrana smatra kako je žrtva tempore criminis bila pijana slijedom čega je očito postavka obrane da žrtva ne govori istinu. S obzirom na navedeno sud je u konačnici proveo i toksikološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, a na okolnost prvenstveno teoretske mogućnosti utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti žrtve tempore criminis, a sukladno stanju spisa (iskazu same žrtve o količini popijenog alkohola, vremenu u kojem ga je popila i drugim podacima koji slijede iz spisa) te ukoliko je to moguće o stupnju alkoholiziranosti te utjecaju utvrđene količine alkohola na stanje svijesti i ponašanje žrtve. Vještačenje je u ime Centra obavila stalni sudski vještak toksikolog dr. ĆČ. Vještak je traženo obavila temeljem uvida u podatke koji slijede iz spisa nakon čega je prvenstveno pojasnila da ne može precizno odrediti stupanj alkoholiziranosti žrtve tempore criminis zbog toga što kod žrtve nije provedeno utvrđivanje alkohola u krvi i urinu slijedom čega može samo procijeniti stupanj alkoholiziranosti. Vještak se dakle, a temeljem podataka iz spisa samo okvirno očitovala o alkoholiziranosti žrtve te je iznijela aproksimativnu koncentraciju etanola u krvi žrtve u trenutku događaja. Vještak toksikolog je iznijela nekoliko mogućnosti u svezi stupnja alkoholiziranosti žrtve, a u ovoj presudi će se reproducirati mogućnost koja je za obranu najpovoljnija. Tako je vještak toksikolog pojasnila da kada uzme u obzir podatke koji slijedi iz spisa o količini popijenog alkohola unutar navedenog vremenskog razmaka, tip popijenog alkohola i činjenicu da je žrtva i jela u međuvremenu, procijenjenu tjelesnu masu žrtve od cca 60 kg, resorpcijski deficit i kontinuiranu eliminaciju alkohola iz organizma da procjenjuje kako je žrtva u trenutku događaja imala koncentraciju alkohola od 1,48 g/kg ili manje što govori u prilog zaključka da je bila pripita. Vještak je nadalje pojasnila da s toksikološke strane, a pri navedenoj koncentraciji, promjene u načinu razmišljanja, senzorike, motorike, kognitivnih sposobnosti i donošenje odluka nisu takve da bi dovele do bitnog smanjenja mogućnosti samokontrole, uvida i razumijevanja. Pripitost može djelovati na reduktivno zapažanje i procjenu događaja ali ne u mjeri da se ne zapažaju događaji, da se ne razumiju događaji ili da se neispravno razumiju događaji odnosno da se drugačije tumači kontekst događaja – ne dolazi do promjene svijesti, suženja svijesti niti parcijalne amnezije tj. alkoholiziranost sama po sebi nije mogla dovesti do amnezije. Usprkos navedenom vještak je pojasnila da individualna procjena stanja žrtve, a u kontekstu alkoholiziranosti ulazi u domenu vještaka psihijatra. Vještak toksikolog je pojasnila i da su za opisivanje ponašanja alkoholizirane osobe ovlašteni vještaci raznih struka (prvenstveno toksikolog) s time da vještaci psiholozi i psihijatri uzimaju u obzir nalaz vještaka toksikologa te nakon individualnog pregleda daju mišljenje odnosno inkorporiraju nalaz toksikologa u svoje vještvo. Pitana slaže li se sa svime što su vještaci psihijatar i psiholog naveli o alkoholiziranosti žrtve i utjecaju na njenu svijest/volju/pamćenje vještak toksikolog je navela da se slažem sa njihovim utvrđenjima. Iako smatra nezahvalnim govoriti o stupnju alkoholiziranosti žrtve temeljem snimke uzela je u obzir i činjenicu da postoji snimka koja obuhvaća žrtvu dok hoda kroz grad i na toj snimci nije primijetila ništa što bi ukazivalo da je žrtva imala bilo kakav poremećaj motorike u smislu hodanja ili, zastajkivanja. U konačnici vještak toksikolog je navela i da ne može reći da bi izračunata brojka koncentracija alkohola u organizmu žrtve u trenutku događaja bila točna već je tu riječ o procjeni kao što je već uvodno i navela.

16.5. U konačnici, vještaci psihijatar i psiholog su pozvani na raspravu od 11. ožujka 2026. kada su se osvrnuli na podnesak obrane koji je ustvari prigovor na njihovo vještačenje i koji prigovor se temelji na mišljenju dr. sc. NČ, dipl. psiholog (inače stalni sudski vještak). U bitnome vještaci su naveli kako je N u određenim dijelovima prešla svoje ovlasti jer je komentirala dijagnozu koju je postavio psihijatar. Pojasnile su da psiholozi završe Filozofski fakultet koji spada u područje humanističkih znanosti, dok medicina spada u područje prirodnih znanosti, a što čini bitnu razliku. Dijagnoze mogu postavljati samo osobe sa završenim medicinskim fakultetom, a psihološki testovi su dijagnostički alati koje interpretira psiholog i koje može koristiti psihijatar. Dijagnozu, korištenje dijagnostičkih kriterija i terapiju određuje isključivo liječnik. Kada postoji mogućnost „manjkavog“ vještačenja, a ne postoji mogućnost razgovora, kliničkog pregleda i anamneze vještačene osobe mogu se samo analizirati primijenjene metode ranije provedenog testiranja i ukazati na određena ograničenja nalaza te reći da nalaz eventualno nije dovoljno potkrijepljen. Vještaci smatraju kako je prelaženje vlastitih ovlasti stručna greška i smatraju nedozvoljenim kategorički negirati nalaz drugoga vještaka bez vlastitog testiranja , a najveća stručnu pogrešku nalaze u činjenici da je psiholog (misle na N) komentirala psihijatrijsku dijagnozu. Dakle, N nije osobno pregledala žrtvu i nije ju osobno testirala. Vještaci su zaključno naveli i da se ne slažu niti sa jednim prigovorom koji proizlazi iz podneska obrane koji se temelji na navedenom od strane N. Vještak psiholog je navela kako iz podneska obrane prihvaća dvije činjenice: 1.- prihvaća navode obrane u dijelu u kojem su navedeni rezultati istraživanja žrtava seksualnih nasilja; 2.- pogrešno je navela rezultat na PPI-R testu kako je to navedeno na str. 9/1. Naime, u dijelu koji se odnosi na "moralno odgovaranje = 91 centil" vještak C je pojasnila kako je i njoj bilo čudno da je rezultat od 91 centil komentirala u smislu da je riječ o negiranju manjih negativnosti u vlastitom karakteru. Zbog navedenog vještak C je pojasnila kako je ponovno pogledala testove i rezultate nakon čega je ustanovila da je njena interpretacija ispravna i da se greška sastoji u prepisivanju brojeva koji se odnose na rezultat. Naime, na ljestvici moralnog odgovaranja pogrešno je u nalazu i mišljenju prepisala brojeve u odnosu na ono što slijedi iz njenih bilješki slijedom čega je vještak C na raspravi ispravila rezultat na način da sada umjesto 91. centil ima stajati 76 centila ili T=61 što je prosječna vrijednost i što ukazuje na negiranje manjih negativnosti u vlastitoj ličnosti.

16.6. Dok tužitelj i opun. žrtve nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje obrana je istom prigovorila navodeći između ostalog da su vještaci su dali neprofesionalan i pristran nalaz budući su u zaključcima izašli izvan naloga suda te suprotno pravilima struke nisu koristili niti tražili nikakvu dokumentaciju osim one koja je dostavljena od strane tužitelja i žrtve, a ni tu dokumentaciju nisu provjeravali, a s druge strane da su se upuštali u ocjenu karakteristika žrtve izvan naloga suda. Povrh navedenog obrana je navela i da su vještaci dvosmisleno odgovarali na pitanja obrane ali i da se iz same anamneze vidi i zaključuje da su sve bliske osobe žrtve povezane sa liječničkom strukom u gradu Rijeci. Nadalje je obrana prigovorila što vještaci prilikom provjere istinitosti iskaza žrtve i provjere mogućnosti simulacije nisu primijenili SIRS kao test koji po njima predstavlja „zlatni standard“ ali i da su netočni navodi vještaka o uobičajenom vremenu pojave PTSP-a kao i da raniji eventualni problemi psihičke naravi žrtve ne bi imali i nemaju nikakvog utjecaja na njihove zaključke. Obrana prigovara i zaključku vještaka kako alkohol nije značajno utjecao na žrtvu u svezi događaja i njene interpretacije događaja ali da vještaci prilikom postavljanja dijagnoze PTSP nisu uzeli u obzir druge stresogene faktore poput smrti majke i prekida sa GČ. Obrana prigovara i u smislu da nalaz i mišljenje vještaka nije potkrijepljen medicinskim nalazima budući postoje svega 2 ranija nalaza koji ne govore o kontinuiranom liječenju, ne govore kako se bolest razvijala, nema podataka o bolovanju, a žrtva je uredno radila nakon događaja zbog čega obrana smatra kako dijagnoza PTSP-a nije validna. Obrana je prigovorila i u smislu da vještaci nisu razmotrili sve verzije događaja i „razgraničili“ je li PTSP, ako uopće postoji, povezan s događajem ili je posljedica šire traume u smislu gubitka veze, socijalne stigme i drugih životnih trauma o kojima je žrtva iskazivala.

16.7. Nakon što je vještak C na raspravi od 11. ožujka 2026. ispravila brojčanu oznaku rezultata u dijelu psihologijskog testa koji se tiče "moralnog odgovaranja" (kako je to naprijed detaljno izneseno) obrana je tražila da se prije nastavka ispitivanja vještaka obrani dostave rezultati svih provedenih psihologijskih testova u sklopu vještačenja. Takav je prijedlog odbijen budući je po ocjeni raspravnog vijeća nebitan i usmjeren na odugovlačenje postupka jer objektivno više nema nikakvog razloga za sumnju u bilo kakvu grešku prilikom provođenja psiholoških testova, a nakon čega je obrana odbila mogućnost daljnjeg ispitivanja vještaka navodeći da im u bitnome vještaci nisu odgovarali na pitanja već su dolazak na raspravu iskoristili za ispravljanje ranije danog nalaza i mišljenja.

16.8. Vještaci su nadalje pojasnili kako temeljem psihodijagnostičke obrade i razgovora kod žrtve nisu uočili pojačanu sugestibilnosti. Glede prigovora obrane da je Warteggov test zastarjeli način provođenja psihologijske obrade vještaci su pojasnili da doista postoje rješenja kojima je zabranjeno da se samo na osnovu projektivnih tehnika donosi nalaz i mišljenje ali da projektivne tehnike uz adekvatnu edukaciju mogu biti pomoćna sredstva u psihodijagnostici. Vještaci navode da Warteggov test nije zastario i to obrazlažu činjenicom da se i dalje odvijaju edukacije za primjenu Warteggovog testa, a po pravilniku hrvatske psihološke komore koja u konačnici pristup edukacijama boduje određenom količinom bodova. Naime, psiholozi po zakonu u roku od 6 godina moraju skupiti određeni broj bodova temeljem dodatnih edukacija, a kako bi obnovili svoju licencu za rad s time da Test crteža Wartegg spada u edukacije koje se boduju po hrvatskoj psihološkoj komori.

17. Prije nego li je iznio obranu sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz kaznene evidencije (nastavno KE) za okrivljenika.

18. Okrivljenik je obranu iznio na raspravi od 28. studenog 2025. U bitnome je naveo da nije počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret. Sa suprugom je radio u lokalu jer je zbog zadnjeg dana sajma u Gradu Krku bilo puno ljudi. Radili su do cca 12:30 a onda su otišli na koncert koji je trajao do cca 2:45. Supruga je nakon koncerta otišla kući, a on je trebao pokupiti kćerku. U međuvremenu ga je kćerka nazvala pa su se dogovorili da će ona ostati još vani. Dok je hodao sreo je žrtvu koja mu je mahnula, prišla i pitala ga je li sam/gdje je BČ. Rekao joj je da je BČ otišla kući pa je žrtva htjela da popiju piće. Prvotno joj je rekao da je kasno i da ide kući ali ova je inzistirala pa su popili piće u Valsonisu. Po želji žrtve oboje su pili Votku Bitter Lemon. Rekla mu je da je prethodno završila projekt u Opatiji, a onda ga je pitala što se događa u Diamondu, na što joj je odgovorio da tamo sada nije ništa posebno. Tražila ga je da odu u Diamond na piće. Tada je bilo oko 3:00 i glazba je u Gradu Krku prestala, a kako je ona opet tražila da idu u Diamond rekao da nazove tadašnjeg dečka GČ pa je ova tako i učinila ali je odmah prekinula govoreći da on sada spava. Okrivljenik navodi da je potom rekao „Dobro, ajde, idemo onda.“ Uzela je čašu koju nije popila do kraja i pošli smo. Od Pristao je da odu u Diamond pa su otišli do njegovog auta- prije nego li je ušla u auto popila je svoje piće do kraja. Nakon što su izašli iz Grada Krka žrtva se nagnula prema njemu i rekla mu da ima dobar parfem i pomilovala ga po ruci i kosi. Nije reagirao ali žrtva je potom otkopčala svoj pojas, nagnula se naprijed i zakopčala iza svojih leđa da sistem ne „pišti“ nakon čega mu je prišla bliže. Poljubila ga je u uho i počela ga maziti i ljubiti po vratu i kosi. Približila mu se još više, ljubila ga u vrat, otkopčala mu hlače i stavila ruku na spolovilo. Prije Diamonda ga je tražila da skrene za Valbisku jer ga kao nešto treba pitati pa ju je poslušao i skrenuo. Nakon što je zaustavio auto nastavila ga je dodirivati pa joj je rekao da će odmah svršit ako nastavi. Potom je žrtva stala i izašla van auta piškit, a po povratku u auto bila je potpuno gola (odjeću je držala u ruci i položila na zadnje sjedalo), naočale je stavila u torbicu i sama je spustila naslon sjedala (gumb je sa desne strane njenog sjedala. Prešao je na njenu stranu i ona mu je skinula majicu i odbacila na ju na stražnje sjedalo. Hlače su mu već bile otkopčane pa ih je spustio do koljena. Ljubili su se i dodirivali pa je odmah svršio. Okrivljenik navodi da je bio jako uzbuđen jer ga je dirala u vožnji pa nije bilo odnosa jer je odmah svršio. Obrisao se maramicom, a žrtva ga je pitala što se dogodilo. Rekao joj je da je kasno i da idu kući, na što je nastavila da neka pusti nju i da će ona sve sama i neka se on opusti. Odgovorio joj je da je dosta, prešao je na svoju stranu pa se i ona obukla. I tada je tražila da idu u Diamond međutim odbio je. Na povratku u [adresa] ga je tražila da ide s njom na Ibizu jer da je uzela sobu za sebe ali ju je odbio. Na cca 30-tak metara od policijske stanice je ostavio žrtvu i rekao joj da je najbolje da tu izađe i da samo još nedostaje da ih netko vidi. Žrtva se tu malo naljutila, zalupila vratima i otišla. Nije odmah otišao kući jer je bio uznemiren- osjećao je nelagodu i bio je zabrinut da mu žena ne shvati da je bio s drugom ženom. Nazvao je prijatelja i otišao do njega (Grad Krk) i kod ovoga se istuširao te s njim popio piće. Potom je nazvao kćer da ju pokupi i nakon toga je otišao kući. Žrtva je bila pod vidnim utjecajem alkohola, „frfljala“ je dok je govorila, a tijekom svega ne da nije pokazivala nikakvu nelagodu već je upravo ona poticala, govorila da se opusti i preuzimala je inicijativu. Nije bio nasilan, nije ju držao, nije bio alkoholiziran i nije imao nikakve ozljede- uostalom niti policija na njemu nije pronašla ozljede i sve što se dogodilo bilo je dobrovoljno. Niti u jednom trenutku nikakvom gestom ili riječima nije se protivila. U autu je prostor skučen i tu nije bilo ni prostora za nasilje. Sve se odvila vrlo brzo i nespretno. Žrtvu je inače poznavao od ranije- pokušavala je preko svog poznanika koji je radio za njega dogovoriti poslovnu suradnju. Pamti događaj kada je sa suprugom i sinom bio na izletu na otoku Plavniku. Došli su brodom žrtvinog tadašnjeg dečka GČ i bilo je veće društvo, a žrtva je cijeli dan bila u njegovoj blizini- sjedala kraj njega, raspitivala se o klubu „Diamond“, izvođačima, otvorenju i glazbi, pa mu je čak u jednom trenutku i prijatelj ČČ rekao da se makne od nje jer se ova ponaša neprimjereno. Prije povratka na [adresa] BČ je otišla po mineralnu na brod gdje su bili žrtva i njen dečko ali kako su ovi odmah krenuli s brodom natrag to se BČ s njima i vratila na [adresa]. Kad su došli u [adresa] BČ je pozlilo jer je na Denisovom brodu popila rakiju pa su joj on i HČ pomogli da izađe i odveli je do auta. Kad su ju smjestili u auto HČ je otišao, a tada je do njega došla žrtva i tražila ga da ju ubaci u upravu kluba Diamond i da će mu zbog toga biti vjerna. Žrtva je bila uporna pa joj je u konačnici rekao „Dobro, u redu.“, nakon čega ga je ova zagrlila i poljubila u usta. Sve je vidio njegov sin koji ga je tada povukao za ruku prema autu nakon čega su otišli kući. Žrtva je i prije često dolazila u Diamond. Sjeća se da je jednom bila sa tadašnjim dečkom koji se te prilike napio pa je padao po ljudima u VIP dijelu zbog čega je osoblje kluba tražilo da ga se udalji. Tada je pomogao žrtvi koja je dečka u konačnici odvela kući. Nakon tog događaja žrtva nije dolazila u klub sa dečkom već sama ili s prijateljicama, međutim i tada je ona ostajala u klubu nakon što bi prijateljice otišle. U više navrata ga je žrtva tražila da ju odveze kući ali kako je on ostajao spavati u kući iznad kluba to je znao platiti taksistu KČ da je odveze kući. Žrtva ga je zvala uvijek kada je dolazila u klub kao da se javi da je u klubu no na pozive nije odgovarao jer ih je vidio tek kasnije. Kada bi došla u klub žrtva bi uvijek došla do njega. Žrtva i njegova supruga nisu bile ni u kakvom odnosu - nikad nisu pile kavu ni družile se. Žrtva je uglavnom komunicirala s njim i to najčešće o projektima, a kasnije sve više o klubu jer ju je to zanimalo. I nakon ovog događaja žrtva je dolazila u [adresa] na tjednoj bazi. Uostalom potpisala je ugovor s Gradom Krkom o projektiranju i radila na više projekata te je bila u stalnom kontaktu s gradskim uredom za urbanizam, a uostalom radila je i nadzore po [adresa] (uključujući i Volsonis). Koliko zna žrtva početno nije niti htjela prijaviti međutim to je učinila na nagovor tadašnjeg dečka. Danas se kaje zbog događaja jer je prevario suprugu. Žrtva je iskonstruirala i govori laži, a tome u prilog govori i podatak da je ova pala na poligrafu a li i da je prilikom podnošenja kaznene prijave rekla da nije bilo penetracije jer je svršio već na početku. Okrivljenik je naveo i da je visok 174 cm odnosno težak 74 kg.

19. Nakon što je iznio obranu okrivljenik je po braniteljima predložio niz novih dokaznih prijedloga od kojih su neki usvojeni, a neki odbijeni.

20. Iz usvojenih dokaznih prijedloga slijede utvrđenja kako će to nastavno biti izneseno.

21. Iz DVD medija proizlazi da je riječ o snimci nadzorne kamere u Gradu Krku (snimka očito sačinjena od strane TD Absolute d.o.o. koje za takvu vrstu snimanja tj. nadzora javne površine ima dozvolu nadležnog tijela), a kojom snimkom je utvrđeno da su u 3:12 okrivljenik i žrtva zajedno prošli kroz kadar kamere i da je žrtva tom prilikom na sebi imala naočale kao i da je hodala na uobičajeni način tj. na način koji ne govori u prilog zaključka da je žrtva bila pod značajnim utjecajem alkohola (nije posrtala, krivudala i sl.).

22. Iz dokaznog prijedloga obrane koji se sastoji od izlista Hrvatskog telekoma za broj [broj telefona] i to za kolovoz 2022. te ispisa komunikacije putem Viber i WhatsApp proizlazi da okrivljenik 11. kolovoza 2022. godine je imao putem T-com imao komunikaciju sa brojem [broj telefona] u 2:42, a iduću komunikaciju u 4:04 sa brojem [broj telefona]. Na listu 572 obrana je specificirala kako broj [broj telefona] koristi stanovita R, a broj [broj telefona] okrivljenikov sin AČ. Iz izlista komunikacije odnosno screenshota aplikacije Viber proizlazi da okrivljenik nije komunicirao s niti jednom osobom u razdoblju od 2. rujna 2022. do 31. kolovoza 2022. ali iz izlista komunikacije odnosno screenshota aplikacije WhatsApp proizlazi da je okrivljenik 11. kolovoza 2022. komunicirao sa osobom memoriranom kao " G" u 3:49. Obrana je ovaj dokazni prijedlog predložila provesti na okolnost "da se okrivljeni suprotno navodima oštećene uopće nije javio na telefon". Prije svega treba reći da je u optužnici navedeno kako se događaj dogodio 11. kolovoza 2022. oko 3:00 sata, a ovaj sud tako specificirano vrijeme prihvaća jer smatra logičnim da se ne može utvrditi točno vrijeme kada se utuženo silovanje dogodilo. Naime, kao što je već naprijed u tekstu navedeno nema snimke događaja na kojoj bi bila prikazana i vremenska traka pa da sud može iščitati točno vrijeme, a u potpunosti neprihvatljivo da se od žrtve traži i očekuje da bude u 100% precizna oko sata i minute kada se kazneno djelo dogodilo. Kraj takvog stanja stvari ovaj sud smatra da vremenska oznaka u smislu odigravanja događaja (11. kolovoza 2022. oko 03,00 sati) obuhvaća i vrijeme nakon 3,00 sata. Kada se uzme u obzir da su okrivljenik i žrtva obuhvaćeni snimkom nadzorne kamere Grada Krka gdje su hodali gradom u 03:12 onda je jasno da se prije tog vremena inkriminirani događaj nije dogodio već samo nakon toga. Ovaj sud naglašava da pod pojmom "oko 3 sata" podrazumijeva širi vremenski period i to sigurno vremenski period barem do 3 sata 49 minuta kada je jasno vidljivo, iz dokaza koji je uložila u spis obrana, da se okrivljenik javio na poziv osobe memorirane kao " G", a što je sukladno opisu žrtve.

23. Izlistom iz trgovačkog registra obrana očito želi dokazati da je žrtva prebacila sjedište svoje tvrtke tijekom 2023., i da zbog toga što to nije učinila odmah po događaju kod žrtve nema PTSP-a jer je jedan od simptoma PTSP-a izbjegavanje mjesta gdje se događaj odigrao, pri tom očito misleći na otok [adresa]. U odnosu na takav stav obrane ovaj sud je uzeo u obzir i u potpunosti prihvatio kao životne i logične, navode vještaka psihijatra i psihologa da se otok [adresa] sastoji od općina i gradova i da to ne mora značiti da osoba zbog toga što je doživjela traumatsko iskustvo u jednom mjestu otoka [adresa] potom izbjegava cijeli otok odnosno da za slučaj da se ne odseli sa otoka [adresa] treba zaključiti kako nema simptoma izbjegavanja mjesta događaja. Vještaci su u tom smislu dali plastični primjer kako se u slučaju traumatskog iskustva koje je osoba doživjela u gradu Zagrebu simptomi izbjegavanja dijagnosticiraju i usprkos činjenici što se osoba nije iselila iz grada Zagreba, jer se pod izbjegavanjem misli na samo mjesto događaja ili na misli ili na osjećaje.

24. Obrana je u spis uložila i podnesak, u stvari e-mail poruku koja je 19. studenog 2025. sa adrese [email protected] (očito sa adrese ovlaštenog zastupnika za marku BMW) dostavljena odvjetnici Sandri Blaževac iz Rijeke, a iz kojeg proizlazi da se mehanizam/prekidač za podešavanje sjedala nalazi ispod sjedećeg djela vozača ili suvozača. Ovim podneskom obrana očito želi prikazati kako žrtva svjesno ne govori istinu kada kaže da je upravo okrivljeni spustio njeno sjedalo "putem gumba koji je bio između njegovog i njenog sica". Ovaj sud međutim smatra kako je ovdje riječ o nebitnom detalju za kojeg je teško očekivati da će ga žrtva u okolnosti silovanja ispravno reproducirati tj. da će se sjetiti gdje se nalazio gumb za spuštanje sjedala (između sjedala vozača i suvozača ili ispod sjedala suvozača) jer je bez dvojbe riječ o manje bitnom detalju glede samog događaja. Ovaj sud smatra da je bitno kako je sjedalo spušteno i da ga nije žrtva spustila već upravo okrivljeni. Riječ je o detalju koji se pamti sukladno mogućnosti svake osobe (individualni kapaciteti), a na što svakako utječe razina stresa koju uzrokuje sami događaj ali i protek vremena od dana događaja do dana iskazivanja jer sve to nedvojbeno utječe na točnost i detaljnost pamćenja. Zbog naprijed navedenog ne može se zaključivati u pravcu nevjerodostojnosti iskaza žrtve. Uostalom žrtva u svojem iskazu uopće ne spominje da je osim vaginalno , silovana i rektalno, a tragovi okrivljenikove sperme pronađeni su i u rektalnom brisu iz čega se nedvojbeno zaključuje da je i na taj način okrivljenik penetrirao u žrtvu - zbog navedenog o iskazu žrtve u tom djelu ne može se zaključiti da ona laže odnosno da je nevjerodostojna.

25. Nastavno će se navesti dokazni prijedlozi obrane koje je sud odbio.

26. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja žrtve po Zavodu za forenzičku psihijatriju dr. Vlado Jukić jer je nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. ŽČ i C, dipl. psiholog ovome sudu u potpunosti jasno i prihvatljivo slijedom čega se navedeni dokazni prijedlog ukazuje nebitnim i usmjerenim isključivo ka odugovlačenju postupka. Naime, nalaz vještaka dr. sc. ŽČ i C, dipl. psiholognije nejasan, nepotpun niti je u proturječnosti sam sa sobom odnosno s izviđenim okolnostimapa nema niti razloga da se vještačenje žrtve obnovi s drugim vještacima.

27. Dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijsko psihologijskog vještačenja okr. L jer da bi se tim vještačenjem utvrdilo da ovaj općenito nije nasilan pa da bi se valjda temeljem toga moglo zaključiti kako žrtva ne govori istinu je odbijen. Naime, ovaj je sud utvrdio materijalnu istinu koja se odnosi na činjenično stanje tempore criminis temeljem dokaza koji se tiču samog kaznenog djela, a ne temeljem dokaza koji se odnose na strukturu okrivljenikove ličnosti. Ovdje je riječ o klasičnom slučaju u kojem ne postoje objektivni materijalni dokazi u vidu snimke događaja ili svjedoci očevici već se sve svodi na tzv. "riječ na riječ". Zbog iznesenog valjalo je zauzeti stav o vjerodostojnosti obrane odnosno vjerodostojnosti iskaza žrtve jer je nedvojbeno kako je obrana u bitnome dijametralno suprotna od onoga što govori žrtva . Tu prije svega treba spomenuti da je sud u bitnome iskaz žrtve cijenio vjerodostojnim iz razloga jer ne vidi niti jedan objektivno valjani razlog za zaključak da bi žrtva sve izmislila i na taj način pakostila okrivljeniku. Naime, do događaja su žrtva i okrivljenik bili u dobrim odnosima i nisu si ništa zamjerali, a osobito žrtva nije imala razloga ništa zamjerati okrivljeniku, a osobito ne do razine da bi ga lažno teretila za ovako teško kazneno djelo. S druge pak strane žrtva je istoga dana prijavila događaj i pregledana je od strane liječnika, a da je došlo do intimnog odnosa govori i provedeno vještačenje uzorka vaginalnog i rektalnog brisa. Svakako valja napomenuti i da je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje žrtve iz kojega proizlazi da je žrtvina trauma vjerodostojna ali i da je ista zbog utuženog događaja razvila PTSP. Kraj iznesenog stanja stvari i u situaciji kada se obrana ne poziva na neubrojivost, smanjenu ubrojivost ili bilo koji vid smetnji percepcije realiteta od strane okrivljenika njegovo vještačenje se ukazuje u potpunosti promašenim/nepotrebnim.

28. Dokazni prijedlog za provođenje djelomične rekonstrukcije na okolnost je li kombinezon kojeg je tempore criminis imala oštećena moguće skinuti bez da se ošteti je nepotreban i neprimjeren jer svakoj prosječnoj osobi je jasno da se svaki komad odjeće može skinuti bez da se ošteti ali i na način da se ošteti ako se primjenjuje prekomjerna sila.

29. Dokazni prijedlog u svezi pribave "cjelokupne dokumentacije o liječenju žrtve" jer da u spisu postoji samo jedan nalaz iz studenog 2022., a koji je i sačinjen za potrebe ovog postupka dočim iz spisa proizlazi da je žrtva i ranije bila podvrgnuta psihofarmacima i da s obzirom na sve treba biti i drugih liječničkih nalaza, a sve na okolnost provjere iskaza žrtve kao i provjere vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa je odbijen. Naime, obrana jednostavnim rječnikom rečeno paušalizira kada navodi da u odnosu na žrtvu treba postojati još liječničkih nalaza jer ne navodi nikakve dokaze u tom pravcu, a s druge strane sud nema niti jedan objektivno valjani razlog tj. dokaz ili makar indicij koji bi govorio u prilog zaključka da je neki dio medicinske dokumentacije koji se odnosi na žrtvu ostao izvan dosega suda i vještaka koji su obavili vještačenje kao i da bi bilo riječi o med dokumentaciji koja je važna za vještačenje. Uostalom ovaj sud i ne zna od koga bi još tražio medicinsku dokumentaciju, a obrana nije niti predložila konkretnu ustanovu od koje bi se navodna dokumentacija mogla tražiti pri čemu svakako treba reći da obrana nije niti navela kako tvrdi da takva dokumentacija postoji već se ograničila na formulaciju „smatramo da mora biti i drugih liječničkih nalaza“.

30. Odbijen je dokazni prijedlog za pribavu podataka "o lijekovima, količini lijekova i apoteci u kojoj je" žrtva preuzimala lijekove psihofarmake jer da niti jedan propisani lijek nije preuzela na recept tj. da o istome nema traga u njenom zdravstvenom kartonu, a navedeno je bitno zbog provjere istinitosti tog dijela iskaza žrtve i vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka. Osim što ovaj sud navedeni dokazni prijedlog smatra nevažnim i odugovlačećim jer je po mišljenju suda iskaz žrtve u dovoljnoj mjeri podvrgnut testu vjerodostojnosti temeljem svih do sada provedenih dokaza treba primijetiti da obrana ponovno paušalizira i ne navodi smislene razloge iz kojih bi žrtva bilo što lagala u dijelu iskaza kada govori o konzumaciji psihofarmaka odnosno obrana ne navodi kod kojih apoteka predlaže provesti traženi dokazni prijedlog, pa se uzimajući u obzir broj apoteka koji se nalazi na području [adresa] ili Rijeke takav dokazni prijedlog ukazuje usmjerenim isključivo na pokušaj odugovlačenja i opstrukcije ovog kaznenog postupka. Uostalom ovaj sud je već naprijed u tekstu iznio stav i razloge za stav o prihvaćanju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa. Iz iznesenih razloga dokazni prijedlozi obrane opisani u ovom odlomku su odbijeni kao nevažni i odugovlačeći.

31. Dokazni prijedlog obrane za provođenjem telekomunikacijskog vještačenja je nevažan jer je sud naprijed u tekstu iznio sve što proizlazi iz izlista Hrvatskog telekoma za broj [broj telefona] i to za kolovoz 2022. te ispisa komunikacije putem Viber i WhatsApp aplikacije pa za utvrđenje kada je (datum, sat i minuta) okrivljenik razgovarao nije potrebno informatičko vještačenje. Iz navedenog razloga odbijen je i taj dokazni prijedlog.

32. Dokazni prijedlog za vještačenjem gaćica žrtve na okolnost utvrđenja potječu li oštećenja na gaćicama od mehaničke sile u vidu trganja ili slično ili je riječ o oštećenjima uzrokovanim istrošenošću, pranjem i uporabom je također odbijen jer pitanje stanja žrtvinih gaćica nije važno za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, ovaj sud je prihvatio iskaz žrtve iz kojega proizlazi da joj je okrivljenik, protivno njenoj volji skinuo gaćice, ali iz tog iskaza ne proizlazi da ih je žrtva držala pa da je okrivljenik fizički (čupanjem/povlačenjem) morao nadvladati fizički otpor žrtve da bi ih skinuo i da bi se na temelju toga moglo zaključiti kako žrtva ne govori istinu jer njene gaćice nemaju oštećenja u vidu trganja. Uostalom, okrivljenik je i počinio kazneno djelo u pitanju budući se žrtva u jednom trenutku zbog njegovih nasrtaja i upornosti "prestala opirati jer je samo htjela da se sve čim prije završi", a kako to navodi svjedok K, pa je onda jasno da oštećenja uslijed trganja ili povlačenja gaćica i ne može biti.

33. Odbijeni su i dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem prof. dr. sc. Tomislava Franića (psihijatar), njegovim suočenjem sa vještacima i provođenjem novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja po Zavodu za forenzičku psihijatriju dr. Vlado Jukić (vjerojatno obrana misli na vještačenje žrtve po psihijatru i psihologu s time da su razlozi za odbijanje tog dokaznog prijedloga izneseni ranije u tekstu- toč.26. ovog obrazloženja) kao i za pozivanjem na raspravu i ispitivanjem dr. sc. N, dipl. psiholog i dr. sc. Željka Ključevića (psihijatar) te dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijsko psihologijskog vještačenja okrivljenika (razlozi za odbijanje tog dokaznog prijedloga su izneseni naprijed u tekstu- toč.27 ovog obrazloženja). Naime, T. Franić (psihijatar) i N (psiholog) su očito, na traženje obrane dali mišljenje o strukturi ličnosti okrivljenika pri čemu nisu konstatirali ništa što bi ukazivalo na duševne smetnje okrivljenika, njegovu neubrojivost tempore criminis ili raspravnu nesposobnost što pored svih razloga za odbijanje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja okrivljenika navedenih u toč.27. ovog obrazloženja govori u prilog opravdanosti da se taj dokazni prijedlog odbije kao nevažan. NČ je očito na traženje obrane dala mišljenje o načinu na koji su vještaci ŽČ i C provele vještačenje žrtve i o rezultatima tog vještačenja. Izneseno o T. Franiću i N je ovaj sud uzeo u obzir kao prigovore obrane na nalaz i mišljenje vještaka ŽČ (psihijatar) i C (psiholog). Naime, po stavu ovoga suda, a kako je to već i navedeno u ovom obrazloženju, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa ŽČ i C nije nejasan, nepotpun niti je u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima već upravo suprotno. Vještaci su iznijeli detaljne i logički povezane te u svemu jasne razloge za svoje tvrdnje pri čemu su tvrdnje obrane odnosno prigovore obrane na stručan i znanstveno utemeljen način u više navrata otklonili. Dakle, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa ŽČ i C je ovome sudu u potpunosti jasan i kao takav u svemu prihvatljiv tj. vjerodostojan zbog čega se ispitivanje T. Franića, N i Željka Ključevića ukazuje nevažnim, a provođenje novog vještačenja po drugim vještacima u potpunosti nepotrebnim i odugovlačećim. Naime, sukladno čl.317 ZKP/08 određivanje novog vještačenja je moguće u situaciji u kojoj sud zaključi da je vještačenje nejasno, nepotpuno ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, a što ovdje iz naprijed iznesenih razloga nije sluča j. Naime, očito je kako je obrana nezadovoljna rezultatom vještačenja pa pokušava prikazati vještačenje psihijatra i psihologa (ŽČ i C) nestručnim i u bitnome pogrešnim, a iz takvog bi stava slijedilo i da žrtva ne govori istinu, međutim sud je iz naprijed već navedenih razloga u potpunosti drugačijeg stava.

34. Prilikom donošenja odluke o odbijanju dokaznog prijedloga za provođenje novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja žrtve te za ispitivanje dr. sc. NČ, prof. psih. sud je uzeo u obzir prigovore obrane koji su izneseni u podnesku (656-667), a koji se nedvojbeno temelje na mišljenju N. Naime iz podneska u pitanju proizlazi da se prigovara zaključcima vještaka ŽČ i C jer obrana smatra da kod žrtve nema PTSP-a, da nije opisana njezina struktura ličnosti i eventualna psihopatologija jer se u vještačenju navodi da nije nađena dublja psihijatrijska psihopatologija te da ostaje pitanje koja je psihopatologija utvrđena, da nije utvrđena niti provjerena vjerodostojnost iskaza žrtve niti njena sugestibilnost te da se simptomi i stresna reakcija ne mogu nedvojbeno povezati sa događajima opisanim u optužnici. Po stavu obrane koji se temelji na mišljenju N vještaci su u vještačenju primijenili zastarjele testove s time da se prim ijenjeni test Wartegov test crteža više ne koristi. Primijenjeni test PPI-R nije na ispravan način interpretiran od strane vještaka psihologa s obzirom rezultat oštećenice na testu ljestvice moralno odgovaranje iznosi 91 centil, što jest ekstremni rezultat i ne znači kako je navedeno u nalazu vještaka psihologa da se radi o negiranju manjih negativnosti u vlastitom karakteru već taj ekstremni rezultat upućuje na namjerni pokušaj upravljanja pozitivnim te na izraženu manipulativnost iskazivanja o prijavljenom događaju. Obrana prigovara i u smislu da psihologijski i psihijatrijski dio vještačenja ŽČ i C nisu usklađeni i da vještačenjem nije utvrđen PTSP-a.

35. Vještaci psihijatar i psiholog su po mišljenju ovoga suda na sve naprijed navedene prigovore detaljno odgovorili, a njihove odgovore koji su praćeni odgovarajućim objašnjenjima ovaj sud u cijelosti prihvaća. U pogledu razloga za dijagnosticiranje PTSP- kod žrtve vještaci ŽČ i C su kako u pisanom obliku tako i verbalno na raspravi dali detaljne i jasne razloge koji su shvatljivi svakoj prosječnoj osobi i koji su s obzirom na opće znanje svake osobe, a osobito članova sudskog vijeća, u cijelosti prihvatljivi. Razlozi za dijagnosticiranje PTSP-a su reproducirani naprijed u tekstu i neće se ponovno iznositi radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja zbog čega se tvrdnja/prigovor obrane u smjeru da kod žrtve nema PTSP - a ukazuje neosnovanim. U odnosu prigovor da su vještaci primjenjivali zastarjele testove (Wartegov test crteža) koji se više ne koristi ne samo da su vještaci to opovrgnuli nego su naveli i plastični primjer prihvatljivosti testa u pitanju. Naime, činjenice da se i dalje odvijaju edukacije za primjenu Warteggovog testa, a po pravilniku Hrvatske psihološke komore pristup edukacijama boduje se određenom količinom bodova što je vještacima bitno za obnovu licence svakih 6 godina govore u prilog zaključka o nevjerodostojnosti tvrdnje/prigovora obrane o zastarjelosti primijenjenih testova. U odnosu na tvrdnje/primjedbe obrane kako vještaci nisu opisali strukturu žrtvine ličnosti i eventualnu psihopatologiju ovaj sud primjećuje upravo suprotno. Naime, iz nalaza i mišljenja koji je prilično detaljno i reproduciran naprijed u tekstu jasno proizlazi da su vještaci detaljno iznijeli sve što su u smislu strukture i psihopatologije kod žrtve našli, ali i da su za svoje zaključke u tom smjeru dali detaljne razloge koji su sudu u svemu prihvatljivi. U odnosu pak na tvrdnje/prigovor obrane kako vještaci nisu utvrdili niti provjerili vjerodostojnost iskaza žrtve ovaj sud prije svega obrani skreće pažnju na činjenicu da o vjerodostojnosti iskaza bilo kojeg sudionika postupka odlučuje isključivo sud i to nakon analize svakog iskaza pojedinačno te dovodeći ga u vezu s ostalim dokazima, a ne vještaci. U svezi tvrdnje/prigovora obrane da nisu ispitivali sugestibilnost žrtve vještaci su na raspravi od 11. ožujka 2026. naveli da temeljem psihoodijagnostičke obrade kod žrtve nije uočena pojačana sugestibilnost, a prilikom razgovora i pregleda kod iste nije uočena sugestibilnost slijedom čega se i taj prigovor ukazuje neosnovanim. I tvrdnja/prigovor obrane u smislu da se simptomi i stresna reakcija ne mogu nedvojbeno povezati sa događajima opisanim u optužnici je obeskrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka koji su i u tom dijelu iznijeli detaljne i u svemu prihvatljive razloge, a kako je to već navedeno naprijed u tekstu i koji se u cilju izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja neće ovdje ponovno navoditi. U odnosu na tvrdnju/prigovor obrane kako PPI-R test nije na ispravno način interpretiran od strane vještaka psihologa jer rezultat na testu ljestvice moralno odgovaranje od 91 centil govori u prilog zaključka o ekstremnom rezultatu koji upućuje na namjerni pokušaj upravljanja te na izraženu manipulativnost vještak psiholog je navela kako je interpretacija tog testa ispravno navedena u pisanom dijelu nalaza i mišljenja ali je očitom greškom u pisanju umjesto 76 centila koji je utvrđeni rezultat tijekom testiranja u pisanom dijelu nalaza i mišljenja upisala 91 centil- dakle i ovaj je prigovor otklonjen kao neosnovan. U konačnici i tvrdnja/prigovor obrane kako psihologijski i psihijatrijski dio vještačenja nisu međusobno usklađeni je u potpunosti promašen jer čitanjem nalaza i mišljenja i svih dodatnih objašnjenja vještaka zaključuje se upravo suprotno tj. da su vještaci ŽČ i C međusobno u potpunosti suglasni i usklađeni kao i da su u cijelosti odgovorili na zadatak koji je pred njih stavio ovaj sud.

36. Analizirajući obranu okrivljenika, iskaz žrtve, iskaze ostalih svjedoka, nalaze i mišljenja vještaka i sadržaj materijalne dokumentacije zasebno te dovodeći sve navedeno u međusobnu vezu ovaj smatra kako je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret u ovom predmetu.

37. Sud je nalaze i mišljenja vještaka (psihijatrijsko - psihologijsko, sudsko medicinsko, toksikološko i biologijsko vještačenje) u bitnim dijelovima cijenio vjerodostojnim. Naime, nalazi i mišljenja su izneseni nakon analize potrebnih podataka i dani su na jasan i logičan način, a zbog jasnoće u izričaju i danih obrazloženja nalazi i mišljenja su sudu u bitnome prihvatljivi. I dok u odnosu na sudsko medicinsko i toksikološko vještačenje stranke nisu imale primjedbe obrana je imala niz primjedbi (kako je to naprijed reproducirano) na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa. S obzirom na sve do sada navedeno ovaj sud nalazi potrebnim ponoviti da su psihijatar i psiholog iznijeli mišljenje nakon što su obradili cjelokupni dokazni materijal u predmetu ali i nakon osobnog razgovora sa žrtvom (u dva navrata) te po provedenim odgovarajućim psihološkim testovima iz čega slijedi da su vještaci naloženo vještačenje obavili na način predviđen pravilima znanosti i struke. Nastavno treba reći da su vještaci psihijatar i psiholog odgovorili na sve prigovore obrane, a da iz sadržaja odgovora proizlazi kako su prigovori otklonjeni na stručan i u potpunosti razumljiv način koji je usput rečeno usklađen sa zdravom logikom. Naime, sva objašnjenja vještaka sudu su u potpunosti prihvatljiva jer su jasna i logički povezana te sukladna općepoznatim činjenicama. U smislu navedenog u potpunosti je jasno da psiholog nije ovlašten postavljati niti komentirati dijagnoze liječnika psihijatra ali i da je neprihvatljivo provesti psihološko vještačenje bez osobnog pregleda ispitanika tj. žrtve (činjenica je da N nije pregledala niti je osobno testirala žrtvu ali je i komentirala ispravnost dijagnoze vještaka psihijatra) u kojem smislu su navodi vještaka B i C kako se u slučaju suprotnog postupanja čini ozbiljna greška ovome sudu u c ijelosti prihvatljivi. U konačnici, prema mišljenju ovoga suda, obrana je nezadovoljna rezultatima vještačenja slijedom čega pokušava vještaka psihijatra (B) i psihologa (C) prikazati nestručnim, a njihove zaključke, osobito o postajanju traume kod žrtve koja je posljedica kaznenog djela opisanog u izreci i postojanju PTSP- a, nevjerodostojnim. U konačnici valja istaknuti da niti navodi obrane o postojanju nekakve sprege između obitelji žrtve i "liječničke strukture" u Gradu Rijeci nisu ničim potkrijepljeni već su na razini paušaliziranja kojemu je očito cilj prikazati vještake kao nestručne osobe koji su izradili lažni nalaz i mišljenje, a njihov rad u ovom predmetu kao neku vrstu komplota s ciljem pogodovanja žrtvi odnosno nanošenja štete okrivljeniku. Kao što je već rečeno takvi su navodi puko paušaliziranje jer za potkrjepu istih ne samo da nema dokaza nego čak niti indicija.

38. U odnosu na iskaz žrtve treba ponoviti da ovaj sud ne vidi niti jedan razlog da bi žrtva lažno iskazivala i time svjesno nanijela štetu okrivljeniku tereteći ga za ovako teško kazneno djelo. Prilikom zauzimanja takvog stava sud je uzeo u obzir da je žrtva okrivljenika poznavala od ranije, da nisu imali nikakvih sukoba tj. da si međusobno nisu imali razloga ništa zamjerati, ali i da je žrtva odmah nakon što je silovana isto ispričala prijateljici, a potom i tadašnjem partneru, a nedugo zatim da je sve prijav ila policiji te se podvrgnula liječničkom pregledu. Uostalom, osim što je tijekom postupka reproducirana snimka ispitivanja žrtve iz istrage na kojoj se vidi njena psihička uznemirenost i tenzija u smislu plakanja, drhtanja ruku i općenito govora tijela ko ji ukazuje na veliki stres kada žrtva govori o samom događaju, takvo ponašanje je žrtva iskazivala i prilikom ispitivanja na ovome sudu. U svezi iznesenog ovaj sud smatra da već i sama tjelesna reakcija žrtve te način na koji govori (dikcija i dr.) kada iskazuje o inkriminiranom događaju na sudu ukazuje na ispravnost zaključka o adekvatnoj i očekivanoj emocionalnoj popratnji kada govori o stresnom događaju poput silovanja, a što već samo po sebi ukazuje na vjerodostojnost iskaza. Dakle, sve navedeno u ovom odlomku ukazuje na opravdanost zaključka kako je iskaz žrtve u bitnome vjerodostojan. Uostalom ovaj sud ne vidi razloga da bi žrtva koja je tempore criminis u dobi od 32 godine i koja ima uhodani posao te je u tom trenutku pred sklapanjem braka sa O cijeli događaj izmislila i na taj način se izvrgnula mogućnosti da lažno prijavljivanje kaznenog djela djeluje na smanjenje posla ili mogućnosti da nastavi raditi posao za koji se školovala odnosno da tako nešto djeluje na vezu sa O uostalom očito je da je upravo zbog inkriminiranog događaja brak sa O nije realiziran. U konačnici treba naglasiti i da je nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine osnažen iskaz žrtve jer je opis žrtve o načinu nastanka ozljeda na njenom tijelu (modrica) potkrijepljen mišljenjem vještaka. O značenju dijela vještačenja kada vještak uzima u obzir ozljede žrtve prema fotografijama sud je naprijed u tekstu iznio svoje mišljenje tj. zaključak koji se ovdje neće ponavljati jer je to nepotrebno ali je važno naglasiti da je sam vještak sudske medicine naglasio kako fotografije ne potiru njegovo mišljenje o uzročno posljedičnoj vezi ozljeda konstatiranih u medicinskoj dokumentaciji od strane dva liječnika.

39. Glede iskaza LČ i GČ treba reći da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da ovi nisu u sukobu sa okrivljenikom i da mu u odnosu na razdoblje prije inkriminacije nisu imali razloga ništa zamjerati zbog čega se ukazuje osnovanim zaključiti da su na sudu u bitnome govorili istinu, a sukladno najboljem sjećanju. Dakle, ovi svjedoci nisu očevici događaja ali sud nema razloga sumnjati da, sukladno individualnim mogućnostima sjećanja, nisu vjerno i realno prepričali sve što su čuli od žrtve koja im je o događaju ispričala ubrzo nakon što se isti odigrao. Uostalom njihovi su iskazi međusobno sukladni i potkrijepljeni iskazom žrtve ali i činjenicama koje slijede i liječničke dokumentacije u smislu da je žrtva istoga dana pregledana od strane liječnika kada su joj konstatirane ozljede.

40. Glede iskaza BČ i PČ sud primjećuje da je riječ o supruzi i sinu okrivljenika koji su u svojim iskazima govorili o subjektivnom stavu u odnosu na zaključak je li okrivljenik počinio ili nije kazneno djelo i zbog čega taj dio njihovih iskaza i nije od značaja za ovaj predmet. U odnosu na dio iskaza svjedoka iz kojeg proizlazi da je žrtva htjela s okrivljenikom neku vrstu intimne veze, ovaj sud ističe da je žrtva negirala takve navode, a isti sudu općenito nisu niti prihvatljivi jer osim što tako nešto navode svjedoci koji su s obzirom na bliskost sa okrivljenikom zainteresirani za oslobađajuću presudu drugih dokaza u tom pravcu nema. Naime, ovome sudu, osim u slučaju postojanja dokaza koji bi opravdavali drugačije, nije realno prihvatljivo da bi realizirana mlada osoba poput žrtve (arhitekt) koja ima uhodani posao i koja je pred sklapanjem braka sa tadašnjim partnerom htjela vezu/intimnost sa okrivljenikom koji je tada u dobi od 55 godina (stariji od žrtve 23 godine) i čiju ženu / sina poznaje pa čak i da bi ga pred drugim ljudima (osobito sinom i suprugom) poljubila u usta u cilju realizacije takve namjere. Takav slijed događaja po mišljenju ovoga suda obrana je pokušala iskonstruirati u pokušaju stvaranja zaključka kako je do seksualnog čina tempore criminis između okrivljenika i žrtve došlo dobrovoljno i na inicijativu žrtve, čemu ovaj sud s obzirom na sve do sada navedeno ne prihvaća.

41. U odnosu na iskaz KČ ovaj sud primjećuje kako je isti naveo da je osoba na fotografijama s lista 280-283 (nesporno je riječ o žrtvi) upravo ona osoba koju je u više navrata vozio po nalogu okrivljenika i s kojom osobom je po njegovoj ocjeni ali i po ocjeni drugih taksista okrivljenik bio u vezi. Prije svega treba reći da o vezi ljubavnog tipa između okrivljenika i žrtve nema govora jer u tom smjeru nema nikakvih realnih dokaza- naime, obrana ni žrtva, a niti bilo koji drugi dokaz ne govori u tom pravcu već upravo suprotno. S druge pak strane svjedok KČ je naveo da je žensku osobu sa fotografija vozio u više navrata tijekom 2022-2023 ali da je ista tada imala je drugu boju kose u odnosu na boju kose koja je konstatirana na fotografijama (na fotografijama žrtva ima smeđu boju kose, a KČ govori kako je u vrijeme kada ju je vozio ženska osoba imala plavu kosu) i da je bila fizički malo jača od onoga kako izgleda na fotografiji. Upravo iz razloga što je događaj bio 11. kolovoza 2022., dakle kada KČ navodi da je vidio / vozio žrtvu, a da je žrtva na fotografijama s lista 280- 283 prikazana na dan inkriminacije (11.08.2022.) pri čemu iz fotografija proizlazi kako je žrtva imala smeđu boju kose, nije moguće prihvatiti iskaz KČ da je vozio / vidio osobu s fotografija na listu 280-283. Naime, fotografije s lista 280-283 realno prikazuju opći izgled žrtve u smislu tjelesnog izgleda tj. težine i boje njene kose, a koja boja kose je na fotografijama bez ikakve dvojbe smeđa pa je jasno da iskaz svjedoka KČ, u dijelu kako je osoba koja je bila u vezi sa okrivljenikom i koju je višekratno vozio taksijem upravo osoba koja je na fotografijama s lista 280-283, nije vjerodostojan.

42. Dakle, iz svega do sada iznesenoga jasno je kako je sud prihvatio teze tužiteljstva, a otklonio otklonio obranu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju ovoga suda, proizlazi da je u optužnici ispravno opisan događaj budući tako slijedi iz iskaza žrtve. Naime, iz iskaza žrtve koji je u tom dijelu potkrijepljen okrivljenikovom obranom slijedi da su se okrivljenik i žrtva automobilom citiranim u izreci 11. kolovoza 2022. uputili iz [adresa] prema diskoteci Diamond (Malinska), kao i da je okrivljenik skrenuo s puta i stao na osamljenom mjestu. Nadalje iz iskaza žrtve proizlazi da je žrtva već tada tj. odmah govorila okrivljeniku neka se vrate "

da čemu sve to i tražila ga

je da se okrene i da idu kući" ali okrivljenik to nije poslušao već je ovaj spustio njeno sjedalo i prebacio se na nju te ju počeo ljubiti protivno njenoj volji. Naime, žrtva opisuje da je odbijala okrivljenika od sebe na način da mu je rukama odgurivala tijelo (čelo, ramena) i da mu je govorila da ne želi tj. da prestane odnosno da mu je "sto puta rekla ne" što je okrivljenik zanemario i nastavio s naumom da s žrtvom ostvari spolni odnos, a u svemu tome joj rukama pritiskao ramena i nadlaktice. Da je okrivljenik doista pritiskao žrtvi nadlaktice potvrđeno je medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine. U konačnici je okrivljenik očito skinuo odjeću sa žrtve (kombinezon i gaćice) te je u istu penetrirao pri čemu se žrtva očito prestala opirati jer je "vidjela da to nema smisla". Da je došlo do penetracije iskaz žrtve je potvrđen i obranom te biološkim vještačenjem. Kraj iznesenog stanja stvari jasno je kako je okrivljenik sa žrtvom, a bez njenog pristanka izvršio spolni odnošaj. Uzimajući u obzir da je okrivljenik uredno vozio auto i da je skrenuo s ceste na osamljeno mjesto, a nakon čega je usprkos protivljenju žrtve obavio svoj naum (spolni odnošaj sa žrtvom) nameće osnovanim zaključiti da je bio svjestan svega što radi i da je upravo to i htio na koji su se način u njegovom ponašanju ostvarila (u subjektivnom i objektivnom smislu) sva obilježja kaznenog djela iz čl.153. st.1. KZ/11 zbog čega je u konačnici i oglašen krivim.

43. Prilikom izbora vrste i visine kazne ovaj je sud uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik do sada neosuđivan i da ima mlt. dijete o kojem skrbi što mu je cijenjeno olakotnim. Svakako je ovaj sud olakotnim okrivljeniku cijenio činjenicu da je sudionik Domovinskog rata u trajanju od 24 dana borbenog sektora (potvrda na listu 592), da je pomogao lokalnu zajednicu darovanjem nekretnine (dokumentacija na listu 593- 622), da je pomogao lokalni sport (NK Krk) odnosno kulturno umjetničku udrugu Dubašnica (list 624-627). S druge pak strane okrivljeniku je otegotnim cijenjena činjenica što se kod žrtve kao posljedica kaznenog djela razvio PTSP zbog čega je neophodno da nastavi sa psihoterapijskim/psihijatrijskim tretmanom (kako to kažu vještak psihijatar i psiholog), da joj se zbog događaja raspala veza tj. da zbog događaja nije sklopila brak (kako proizlazi iz iskaza žrtve i O) i da je čak odselila sa [adresa] te da je u cilju učina djela okrivljenik iskoristio povjerenje žrtve koju je očito od ranije poznavao i koja je u "dobroj vjeri" sjela s njim u auto. S obzirom na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, utvrđeni stupanj krivnje i pogibeljnosti djela ovaj je sud okrivljeniku izrekao zatvorsku kaznu u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Naime, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci u potpunosti pogodna / primjerena da se ostvare sve svrhe kažnjavanja propisane čl.41 KZ/11 tj. da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da se omogući okrivljenoj ponovno uključivanje u društvo.

44. Svakako treba naglasiti da se Kazneni zakon od trenutka učina djela do trenutka presuđenja u nekoliko navrata promijenio i to Zakonima o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Uzimajući u obzir navedeno treba reći da je na okrivljenika primijenjen Kazneni zakon te izmjene i dopune istog objavljene u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 i 84/2021. Dakle, u trenutku učina djela na snazi je bio Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br.126/2019 kojim je za utuženo kazneno djelo predviđena kazna zatvora u trajanju od 1 do 5 godina. Budući su kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona, a koje su objavljene u Narodnim novinama br. 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025 stupile na snagu nakon učina djela i osobito jer je izmjenama i dopunama objavljenim u Narodnim novinama br. 36/2024 pooštrena kaznena sankcija na način da je od tada za učin utuženog kaznenog djela predviđena kazna zatvora u trajanju od 3 do 8 godina, to je na okrivljenika kao blaži zakon u ovom predmetu primijenjen Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama kako je to citirano ranije u ovom odlomku.

45. Okrivljeni ŠČ je u ovom predmetu bio lišen slobode dana 11. i 12. kolovoza 2022., a sada mu je sukladno čl.54. KZ/11 navedene dane valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom kazne zatvora.

46. Tijekom ovog kaznenog postupka nastali su određeni troškovi koji su bili neophodni za provođenje istog. Uzimajući u obzir da je okrivljenik oglašen krivim te njegove imovinske (prema vlastitom kazivanju ostvaruje mjesečna primanja od cca 1.400,00 eura, vlasnik je stana od cca 70 m2, plovila vrijednog cca 6.000,00 eura i suvlasnik građevinskog zemljišta cca 800 m2) kao i osobne/obiteljske (otac je dvoje djece otac djece u dobi od 19 i 16 godina o kojima skrbi) valjalo je temeljem čl.145. st.1. toč.1., 3. i 6. u svezi čl.148. st.1. ZKP/08 istoga obvezati na plaćanje nastalih troškova. Prilikom odmjeravanja troškova sud je uzeo u obzir stvarno nastale troškove za vještake i za MUP na ime izvršenja dovedbenog naloga za okrivljenika. U svezi iznesenog okr. ŠČ je valjalo obvezati da naknadi/isplati troškove koji su ranije tijekom postupka već priznati kao osnovani i isplaćeni vještacima iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak tj. ovoga suda i to: 1.287,30 eura na troškove vještačenja Elizabeta Dadić Hero; 1.266,30 eura na vještačenje OČ; 576,45 eura na vještačenje Valtera Stemberge; 2.417,62 eura na vještačenja provedena po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić. Osim navedenog troška okrivljenika je, sukladno specifikaciji troškova PP Krk, valjalo obvezati na plaćanje iznosa od 67,05 eura, a na ime troška dovođenja na raspravu od 16. svibnja 2025.- dovedbeni nalog je izdan jer se okrivljenik, iako uredno pozvan na raniju raspravu od 30. travnja 2025. na istu nije odazvao, a nedolazak nije ispričao. U konačnici okrivljenika je valjalo obvezati i na plaćanje paušalnog troška u visini od 894,28 eura, a koji iznos je odmjeren uzimajući u obzir trajanje i složenost ovog predmeta te uloženi trud tijela koja su vodila postupak. Sukladno svemu naprijed navedenom okr. ŠČ je temeljem čl.148. st.1. ZKP/08 naloženo plaćanje troškova ovog kaznenog postupka iz čl.145. st.2. toč. 1., 3 i 6. ZKP/08 , u ukupnom iznosu od 6.509,00 eura.

46. Na temelju čl.148. st.1. u svezi čl.145. st.8. ZKP/08 okr. ŠČ se obvezuje snositi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika žrtve odvjetnika EČ iz [adresa]. Budući opunomoćenik žrtve do završetka postupka pred ovim sudom nije dostavio troškovnik to u ovom trenutku nije moguće odlučiti o visini nagrada i nužnih izdataka već će se to učiniti naknadno i to nakon odnosno ukoliko takvi troškovi budu zatraženi.

U Rijeci 5. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Vučkov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje viši sud.

DN-a:

- ŽDO

- okr. ŠČ

- branitelj Mijo Golub

- branitelj Jadranka Sloković

- branitelj Marin Barić

- opun. žrtve, UČ