Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-188/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONTOURS d.o.o., OIB: 64102029858, Ante Jakšića 17, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Petković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Koletić Carić, odvjetnica u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1920/2017-55 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka I, II i III izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1920/2017-55 od 15. studenog 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz [adresa], poslovni broj Ovrv-574/17 od 20. studenog 2017. te je tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 18.839,05 kn / 2.500,37 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 11.191,50 kn/ 1.485,37 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn / 298,63 eura, kao neosnovan.

2. Protiv citirane presude, sadržajno toč. I. – III. izreke (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 41.500,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime obavljenih građevinskih radova na obiteljskoj kući tuženika – potpornih zidova (škarpe).

6. Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Sandri Palinić-Čulin iz [adresa] ovrhovoditelja (sada tužitelja) protiv ovršenika (sada tuženika), a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 41.500,00 kn, s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

7. Povodom predmetnog prijedloga javni bilježnik je 20. studenog 2017. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-574/17 protiv kojeg je tuženik u roku podnio prigovor u kojem je osporio osnov i visinu zahtjeva, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv-1920/2017-2 od 12. prosinca 2017. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Na temelju iskaza zakonskog zastupnika tužitelja prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da mu se obratio tuženikov sin (ĐP) sa željom da uredi kat kuće. U tijeku izvođenja radova tuženik je pričao s njegovim ocem (ČP) o obavljanju dodatnih radova na prednjem zidu dvorišta i nasipavanju dvorišta. S tim dodatnim radovima tuženikov sin se nije složio te je isti platio što je izvedeno po njegovoj narudžbi na račun firme po ispostavljenom računu. Tuženik je rekao da će on platiti dodatne radove pa su s istima nastavili. S obzirom da je njegov otac prijatelj s tuženikom, on je, u dogovoru s njim, rekao tuženiku koliko bi ti radovi otprilike koštali, ali se ne može sjetiti iznosa koji mu je rekao. Zna da je tuženik pristao na to i rekao da će platiti. Otac mu pomaže u poslu i ima savjetodavnu ulogu. Dogodi se da mu pronađe posao kao i u ovom konkretnom slučaju, a on nema otvorenu firmu. Posao je obavljala firma KONTOURS d.o.o., radovi su rađeni ljeti, a račun je izdan nakon završetka radova i predan osobno tuženiku ("na ruke"). Tuženik nije nikada prigovarao na račun niti na same radove. Otpočetka su dogovorili plaćanje na rate te mu je tuženik platio tri puta po 2.000,00 kn, a nakon nekog vremena mu je rekao da mu nije dužan ništa platiti, nakon čega je podnesena ova tužba. Tekst na dokumentu s lista 22 spisa (iznad potpisa) napisao je njegov otac i potpisao, dok iznosi koji se navode lijevo i ispod potpisa nije pisao njegov otac. Na tom dokumentu nisu navedeni svi radovi za koje traži naknadu ovom tužbom već samo dio. Ne može se točno sjetiti koliko su radovi s dokumenta trajali, s time da su radovi pod točkom II. iz istog trajali puno duže od pet dana jer je bilo puno kišnih dana. Sadržaj tog dokumenta je autentičan, osim brojki ispod i lijevo od potpisa njegovog oca. Misli da je taj dokument sastavljen dok je on bio na moru. Detalji oko tih navedenih radova dogovarani su s njim, dok je otac više imao ulogu savjetnika. Njegova firma (tužitelj), nakon radova navedenih na listu 22 spisa, izvela je nadozide na vikendici tuženika u [adresa], što mu je, po traženju tuženika, plaćeno "na crno", ali ne u cijelosti. Predmetne je radove obavio unatoč tome što raniji radovi nisu plaćeni iz razloga jer su bili u korektnim odnosima i tuženik nije osporavao naknadu za ranije izvedene radove te je obećavao platiti naknadu za obavljene radove u cijelosti. Nije mu poznato da je njegov otac primio bilo kakav novac za radove koje je izvršila njegova firma, niti misli da je do toga došlo.

9. Na temelju dopunskog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da je račun u konkretnoj pravnoj stvari izdan 31. prosinca 2015. te je na isti uredno plaćen PDV, međutim ne zna zašto nije dostavljen u spis. Tuženik je rekao njemu uz prisustvo njegova oca da želi izvesti radove na kući. U odnosu na potvrdu s lista 119 spisa (original dokumenta s lista 22 spisa), koju je napisao i potpisao njegov otac iz razloga što on nije bio fizički prisutan u [adresa], pojašnjava da je ista napisana prije nego što je on došao u [adresa] i prije nego što je tužitelj dogovorio posao s tuženikom (prije početka radova u lipnju 2015.) te se odnosi na radove koji su predmet ovog spora. Dakle, ovdje traži isplatu samo za radove koji su opisani na potvrdi na listu 119 spisa. Njegov otac slikao mu je tu potvrdu i poslao na mobitel, a on se s njom usuglasio. Nije suglasan s onim što je nadopisano ispod jer ne zna tko je to nadopisao i zašto. Radovi su obuhvaćali potporni zid naprijed ispred kuće, poravnanje terena, iskop temelja za taj zid i polaganje drenažne cijevi. On je osobno dovozio i odvozio radnike i izvodio radove (na bageru, kompletno ankeriranje za oplatu, postavljanje unutarnje strane oplate i učvršćenje sa ankerima, postavljanje duple armaturne mreže,…). Njegov otac nije ništa radio na gradilištu oko škarpe koja je predmet ovog spora već je znao eventualno otići radnicima po gablec, davao je njemu savjete, a radnike je kontrolirao u smislu da ne zastaju s radovima u slučaju npr. kada bi on eventualno otišao po materijal ili nešto slično. Ističe da njegov otac nije dolazio svaki dan na to gradilište. Zid su radili otprilike dva tjedna, većinu materijala platio je tužitelj, dok je tuženik platio geotekstil, drenažnu cijev i kamion batude, odnosno krupno samljevenog kamena. Nije mu poznato da bi njegov otac uzeo naknadu za ovdje izvedene radove. Trgovačko društvo Sanka Kostura (u kojem je zz tužitelja prije radio) likvidirano je 2010., a njegov otac se nije nastavio baviti građevinom nakon toga, nije bio zaposlenik tužitelja niti je imao ugovor o djelu, već je isključivo savjetovao njega. On se, kao zz tužitelja, u ime i za račun tužitelja dogovorio s tuženikom, a nisu potpisali nikakav ugovor jer u pravilu ne potpisuje ugovor s rodbinom, prijateljima i dobrim poznanicima. U konkretnom slučaju trebala je građevinska dozvola i izvedbeni projekt, što znači da se trebala voditi građevinska knjiga i projekt te prijava gradilišta, a ničeg tog nije bilo pa su oni to podveli pod jednostavnu građevinu. Tuženik mu je uplatio 6.000,00 kn na ime predmetnog dugovanja. Oni su se dogovorili za iznos od 41.500,00 kn s PDV-om, slijedom čega potražuje iznos od 41.500,00 kn minus 6.000,00 kn. Pojašnjava da sada potražuje iznos od 41.500,00 jer je to umanjeno za izvršene uplate, a koje je učinio ovdje tuženik uplatama na žiro račun tužitelja. Poslije ovog posla on je, kao fizička osoba, s još dvoje ljudi radio betonske poslove kod tuženika na vikendici na [adresa] i zbog toga je došlo do spora. Radio je bez obzira što nije plaćeno ovo potraživanje zato što su svi bili u prijateljskim odnosima. Tuženik mu je dao po završetku posla 4.000,00 kn, a između njega i tuženika je nastao prijepor oko daljnjih 1.500,00 kn.

10. Na temelju iskaza tuženika prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da tuženik poznaje oca direktora tužitelja (ČP) kojem se i obratio, navodeći kako mu je sin dobio kredit s kojim namjerava urediti stan i škarpu. ČP mu je potvrdio da radove može izvesti te je sve dogovarao s njim. Nakon izvršenih radova na uređenju stana, koje je njegov sin ĐP također platio ČP, dogovorili su plaćanje na rate za izvedbu radova na škarpi za nekakvu cijenu od 29.500,00 kn, s time da mu je ČP rekao da mu cijenu može spustiti za 10%. Prilikom izvođenja radova tuženik je platio neki materijal te se sa ČP dogovorio da mu se to odbije nakon obavljenih radova od konačnog obračuna. Sanku je na ruke platio u dva navrata po 1.500,00 kn i jedanput 2.000,00 kn. Tekst na potvrdi s lista 22 spisa sastavio je i potpisao ČP te se radi upravo o tom obračunu. Tuženik je nadodao brojke lijevo od njegova potpisa prema kojem je ostalo 20.000,00 kn za platiti, a 5.000,00 kn se odnosi na iznos koji je potrošio na materijal za vrijeme izvođenja radova. Uz tih 5.000,00 kn, ČP je još platio 10 ili 11 rata po 2.000,00 kn, a većinu tih uplata mu je vršio "na ruke" te samo manji dio na račun tužitelja (dvije ili tri rate), po uputi ČP. U ranijim podnescima navodio je da su ČP firme u blokadi, slijedom čega je uplatio na račun tužitelja jer mu je ČP to rekao. Zadnju ratu platio je nekih godinu dana nakon završetka radova. Prilikom plaćanja nije tražio nikakvu potvrdu jer su si vjerovali na riječ. Od tužitelja nikada nije dobio račun. ČP je također radio na radovima, a njegov sin na bageru te s njim nije uopće razgovarao.

11. Na temelju dopunskog iskaza tuženika prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da je radove na škarpi obavljao ČP s dva ili tri radnika, a zz tužitelja radio je iskope na bageru te je s vibratorom uređivao beton. Sa ČP se, za radove na škarpi, dogovorio za cijenu od 29.500,00 kn te je geotekstil, odvodne cijevi i batudu odbio od računa i dao mu popust 10%. Kad su oduzeli popust i materijal ostalo je za platiti 20.000,00 kn. Radove na škarpi izvodio je ČP s dva ili tri dečka koje je doveo s kombijem te im je davao upute za rad, dok je CP bio na iskopu i betoniranju, a ostale dane nije radio. ČP je bio svaki dan na gradilištu i bez njega se nije kretalo na posao. Tuženik je plaćao u ratama svaki mjesec nakon primitka plaće, a odgovaralo mu je da dug plaća gotovinom na rate (s time da je tri uplate po 2.000,00 kn vršio na račun tužitelja po uputi ČP). Misli da je ukupno riječ o otprilike 10 rata, prva rata plaćena je u rujna 2016., dok je zadnja rata plaćena u svibnju ili lipnju 2017. Potvrda s lista 119 spisa napravljena je prije radova, a svi popisani radovi su plaćeni, čak i više od toga. Nakon tih radova, sa Sankom je izvodio i radove na vikendici u [adresa] za iznos od 10.000,00 kn. Ondje je CP, kao fizička osoba, radio betonažu. Sve je isplatio ČP, osim zadnje rate koju je dao zz tužitelja. Zbog nedostatka u izvedenim radovima na vikendici nije platio preostalih 1.000,00 kn te smatra da je zbog toga došlo do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

12. Na temelju iskaza svjedoka ČP, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi kako svjedok poznaje tuženika jer se prije s njim družio. Njegova firma Tik Tak gradnja više ne posluje jer je likvidirana. Svakodnevno je dolazio na gradilište zato što je blizu te da nadgleda radnike tužitelja. Navodi da nije bilo pisanog ugovora između tužitelja i tuženika već je sve dogovoreno usmeno iz razloga što je tužitelj izvodio radove za sina tuženika te je sve uredno izvedeno i, prema njegovim saznanjima, plaćeno u cijelosti. Nije bio nazočan kada su se njegov sin i tuženik dogovarali, ne zna koji su radovi dogovoreni između tužitelja i tuženika i za koju cijenu. Tužitelj je također izveo radove za sina tuženika, a dogovoru između njih nije nazočio. U pogledu potvrde na listu 22 spisa navodi da je on to napisao i potpisao zato što se svakodnevno družio s tuženikom, a tuženik je pitao koliko bi to koštalo i on je to otprilike skicirao. Iznosi dolje lijevo od potpisa nisu napisani njegovom rukom i ne zna tko ih je napisao. Potvrda je nastala kada su završili posao kod tuženika te su navedene tržišne cijene. On je napisao sve što se nalazi plavom kemijskom na prvoj strani, s time da ne zna tko je što napisao običnom olovkom niti na prvoj niti na drugoj strani jer on nije. Svjedok da nikada nije primio novac od tuženika za izvedene radove niti je povezan sa tužiteljem u smislu obavljanja neke funkcije. Tuženik je znao da njegov sin ima firmu, ljude i opremu i da on može raditi. Njegov sin je kod tuženika izveo zemljane radove (iskop putem bagera rovokopača) i poslove betonaže te je davao upute radnicima na gradilištu. Po njegovim saznanjima nije plaćen predujam za utužene radove, a upotrjebljeni materijal u tim radovima bio je od tužitelja. Tužitelj je ispostavio fakturu nakon obavljenih radova (koju on nije vidio). Dogovoreno je plaćanje u ratama od 2.000,00 kn te je tuženik izvršio dvije uplate po 2.000,00 kn na račun tužitelja u banci. Radove u vikendici tuženika u [adresa], poslije radova koji su ovdje utuženi, radili su on i ZP sa selskim majstorima, dok tužitelj nije ništa radio u [adresa].

13. Na temelju iskaza svjedoka SP prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi kako je navedeni svjedok bio radnik tužitelja. Kod tuženika su radili potporne zidove iza i ispred kuće, ploču te su uređivali sobe. Osim njega, na gradilištu su bili TP i DP, također radnici tužitelja. Nije mu poznato ništa vezano za visinu naknade koju su ugovorile stranke za predmetni posao. Prema njegovim saznanjima nije bilo prigovora na same radove. Poznaje ČP jer je isti otac direktora tužitelja te je dolazio prilikom izvođenja radova, ali nije ništa radio. Radovi na izgradnji potpornih zidova, strojnog iskopa, ručno i strojno zatrpavanje drenažne cijevi s batudom, omotavanje drenažne cijevi goetekstilom, trajali su oko 2 mjeseca, a u tom periodu ČP je dolazio često, skoro svaki dan. Znao im je donositi gablec i slično, nadgledao je radove i, pretpostavlja, komunicirao s tuženikom. Direktor tužitelja je radio na bageru.

14. Na temelju iskaza svjedokinje RP, supruge tuženika, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da su navedenoj svjedokinji poznati radovi na kući supruga jer se radila gornja škarpa iza kuće i donji dio škarpe oko kuće. Radove je, prema dogovoru, izvodio gospodin ČP. Isti je doveo svoje radnike, a nakon otprilike tri do četiri tjedana došao je i njegov sin koji je radio na bageru, imao dio iskopa zemlje te je postavljao knauf i struju po kući. Gospodin ČP je dovozio i odvozio radnike na gradilište glede prednje škarpe kombijem te je davao upute za rad. Nije vidjela da je CP davao upute radnicima na gradilištu, a radnici joj nisu poznati. Radnici su radili kod tuženika otprilike dva mjeseca. Bila je nazočna dogovoru između supruga i gospodina ČP, s time da nije bila prisutna u dijelu kada su bili dogovoreni radovi za prednju škarpu. Radovi su djelomično izvršeni budući da je bilo nekih propusta koji nisu kasnije popravljeni, a ne zna zašto nije prigovarano na nedostatke. Tuženik je sve platio i to u ratama. Nije joj poznato poznato da je tuženik vršio uplate u korist tužitelja, a samo je jedanput nazočila primopredaji novca između tuženika i ČP te ne zna o kojem je iznosu riječ. Tuženik nije dobio račun za radove na prednjoj škarpi. Nakon što je obavio radove sa škarpom oko kuće, ČP je radio postavljanje škarpe na vikendici na [adresa] te zalijevanje deke na istoj vikendici, zajedno sa svojim radnicima. Nema saznanja je li CP radio na vikendici.

15. Na temelju iskaza svjedoka ĐP, sina tuženika, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da iz istoga proizlazi da su se tuženik i svjedok dogovarali sa gazdom Š (ne zna točno ime i prezime), a radovi su obavljani na adresi [adresa]. Svjedok se sa Š dogovorio za škarpu uz brdo što je i napravljeno, a kasnije su trebali raditi i unutarnje uređenje, ali su se razišli. Sve uplate išle su na ruke Đ. Nije bio prisutan dok se njegov otac dogovarao za donju škarpu, ali mu je rekao da je sve dogovorio sa Š. Poznato mu je da su plaćeni radovi oko podizanja zida odnosno škarpe uz cestu. Njegov otac je plaćao u ratama, u gotovini i to samo Č. Direktora tužitelja zna samo pod nadimkom C te je on s dečkima tamo fizički obavljao radove. Radove na bageru radio je uglavnom C, a ponekad i Č. Upute za rad davao je Č, a kad njega nije bilo C, dok je radnike dovozio uglavnom Č, a ponekad C. Nakon što su izvedeni radovi na škarpi u [adresa], izvodili su se radovi na vikendici i to od strane ČP te se njegov otac žalio na kvalitetu radova.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kojeg je u cijelosti prihvatio, prvostupanjski sud utvrđuje količinu radova koja se sastoji od izrade škarpe, izrade potpornog zida, radova na prednjem zidu dvorišta i nasipavanju dvorišta, a čija vrijednost iznosi 28.905,35 kn (bez PDV-a 25%) i 36.131,69 kn (sa PDV-om 25%). U navedeni iznos uračunati su tuženikova batuda i računi sa str. 23. i 24. sudskog spisa.

17. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o građevini u smislu čl. 3. st. 1. toč. 5. Zakona o gradnji (''Narodne novine'' br. 153/13.) te da bi na predmetni pravni odnos valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) koji se odnose na ugovor o građenju i to čl. 620. Međutim, budući da predmetni ugovor nije sklopljen u pisanom obliku, zaključuje da se imaju primijeniti odredbe ZOO-a o ugovoru o djelu.

18. Cijeneći sadržaj iskaza zz tužitelja u dijelu u kojemu isti navodi da se u lipnju 2015. nalazio u Šibeniku gdje je obavljao radove te da je njegov otac ČP rekao da mogu radove izvoditi na kontinentu jer preko ljeta na moru nisu mogli raditi pa da bi zato isti napisao i potpisao potvrdu s lista 119 spisa te ju slikao i poslao na mobitel, a da se zz tužitelja se s ponudom suglasio, prvostupanjski sud zaključuje da je ta ponuda bila isključivo obavijest ČP zz tužitelja o radovima koji bi se izvodili te o njihovoj cijeni.

19. Dakle, opisanom radnjom nije sklopljen ugovor između parničnih strana, u smislu odredbi čl. 590. i čl. 252. st. 1. ZOO-a.

20. Pritom ukazuje da je nelogično i neživotno da bi svjedok ČP potpisivao potvrdu ako se on nije obvezao tuženiku izvesti radove, odnosno da bi potpisivao potvrdu koja se samo služi da se zz tužitelja obavijesti o mogućim radovima i obračunu cijene.

21. Nadalje zaključuje da, prema nalazu i mišljenju vještaka, cijena radova bez pdv-a iznosi 28.905,35 kn, a što sadržajno korespondira s iskazom tuženika koji je iskazao da je cijena radova bila 29.500,00 kn s time da mu je svjedok ČP rekao da mu može cijenu spustiti za 10%. Pritom je tuženik dao iskaz prije nego je sačinjen nalaz i mišljenje, slijedom čega isti, u pogledu ugovorene cijene, smatra uvjerljivim, logičnim i istinitim. Također, izvornik potvrde s lista 119 spisa sadržajno glede iznosa i radova korespondira s nalazom i mišljenjem vještaka na koji stranke nisu imale primjedbi. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud cijeni istinitim i dio iskaza tuženika u dijelu u kojem je isti naveo da je sa ČP ugovorio radove, a ne s tuženikom, kao i da je uplaćivao određene iznose tužitelju jer mu je ČP dao takvu uputu.

22. Uzimajući u obzir da su iskazi stranaka i svjedoka u cijelosti kontradiktorni, prvostupanjski je sud posebno cijenio materijalne dokaze i to potvrdu s lista 119 spisa, kao i nalaz i mišljenje vještaka te njihovom analizom zaključio da tužitelj nije dokazao da je zaključio ugovor s tuženikom.

23. S time u vezi prvostupanjski sud zaključuje da su iskazi zz tužitelja, svjedoka ČP i svjedoka SP u bitnim dijelovima suprotni materijalnim dokazima, slijedom čega iste ne cijeni istinitima u bitnim dijelovima koji se odnose na poslovni odnos između tužitelja i tuženika, odnosno da bi tužitelj zaključio ugovor s tuženikom i da je tužitelj izveo radove oko postavljanja potpornog zida, kao i na cijenu radova.

24. Pozivom na odredbu čl. 9. ZOO-a, čl. 219. st. 1. te čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19 i 80/22. – dalje: ZPP/22), zaključuje da tužitelj nije dokazao svoje navode s dovoljnim stupnjem životne uvjerljivosti.

25. Naime, tužitelj je društvo koje se lukrativno i trajno bavi pružanjem usluga građenja te nije sporno da u svom poslu mora postupati u skladu s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a), slijedom čega je njegova obveza, između ostalog, dokazati postojanje i sadržaj ugovora, da su upravo ugovorene usluge pružene tuženiku, postojanje računa ispostavljenog na temelju zaključenog ugovora, kao i da je PDV plaćen na temelju tog računa, a propust tužitelja da tako postupi ne smije ići na štetu tuženika.

26. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao osnovu za terećenje tuženika te, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP/22, odlučuje kao toč. I. izreke, a budući da tužitelj nije uspio u parnici, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, sukladno čl. 154. ZPP/22 odbija kao neosnovan i odlučuje kao u toč. II. izreke pobijane presude.

27. Pozivom na odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP/22 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.), odlučuje kao u toč. III. izreke, dok dio zatraženog troška tuženika odbija kao neosnovan te odlučuje kao u toč. IV. izreke pobijane presude.

28. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji tužitelj ukazuje u žalbi.

28.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao jasne i dostatne razloge o ocjeni materijalnih dokaza, a što je reproducirano i u ranijem dijelu obrazloženja ove presude. U svrhu izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, tužitelj upućuje na toč. 24.-46. obrazloženja prvostupanjske presude, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud.

29. Premda tužitelj osnovano ukazuje na odredbu čl. 294. ZOO-a, odnosno da nedostatak pisane forme ugovora o građenju ne utječe nužno na pravnu valjanost samog ugovora, okolnost je li u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o građenju ili ugovor o djelu nije odlučna, budući da, i prema stajalištu ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi bio aktivno legitimiran za vođenje ove parnice.

30. Naime, tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz na temelju kojeg bi se, s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, moglo zaključiti da bi parnične stranke bile u ugovornom odnosu, a navedeni zaključak nije moguće izvesti niti na temelju personalnih dokaza.

31. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja danog na ročištu 26. studenog 2018. između ostalog, proizlazi da je njegov otac, u dogovoru s njim, rekao tuženiku koliko bi ti radovi otprilike koštali, ali se ne može sjetiti iznosa koji je rekao. Nadalje navodi da na dokumentu s lista 22 spisa (original na listu 119 spisa) nisu popisani svi radovi za koje traži naknadu ovom tužbom, već samo dio. Detalji oko radova iz tog dokumenta dogovarani s njim, dok je ČP više imao ulogu savjetnika.

32. Iz dopunskog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja danog na ročištu 3. listopada 2022., između ostalog, proizlazi da je potvrdu s lista 22 spisa potpisao njegov otac zato što on nije bio fizički prisutan u [adresa], a ista je sastavljena prije nego što je on došao u [adresa] i prije nego što je tužitelj dogovorio posao s tuženikom. Njegov otac mu je slikao tu potvrdu i poslao na mobitel, a on se s njom usuglasio. Tuženik da mu je uplatio 6.000,00 kn na ime predmetnog dugovanja, a oni su se dogovorili za 41.500,00 kn s PDV-om te u ovom postupku da traži isplatu samo za radove koji su opisani na potvrdi na listu 119 spisa.

33. Iz opisanih dijelova iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je njegov otac, u dogovoru s njim, rekao tuženiku koliko bi ti radovi otprilike koštali te su detalji oko radova s dokumenta na listu 22 spisa dogovarani s njim. Međutim, iz dopunskog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je potvrda s lista 22 spisa sastavljena prije nego što je tužitelj dogovorio posao s tuženikom, a što je proturječno dijelu iskaza u kojem zakonski zastupnik tužitelja navodi da se suglasio s potvrdom na listu 22 spisa.

34. Uvidom u predmetni dokument ovaj je sud utvrdio da je za izradu ''ab potpornog zida ispred i bočno od kuće, 20 m[3] x 1.100,00 kn po m betona'' navedena cijena od 22.000,00 kn, dok je za ''strojni iskop i ručno strojno zatrpavanje drenažne cijevi, sa batudom i zemljom iz iskopa. Drenažna cijev omotana batuda odvojena od zemlje 300 g geotextilmom, 5 dana x 1.5,000,00 kn'' navedena cijena 7.500,00 kn. Citirani tekst sastavio je ČP te predmetni dokument potpisao, što među strankama nije sporno.

35. Zakonski zastupnik tužitelja prvo navodi da na dokumentu s lista 22 spisa nisu popisani svi radovi za koje traži naknadu ovom tužbom, već samo dio, a zatim u dopunskom iskazu navodi da se s tuženikom dogovorio za iznos od 41.500,00 kn s PDV-om te da u ovom postupku traži isplatu samo za radove koji su opisani na potvrdi na listu 119 spisa. Dakle, iskazuje proturječno sam sebi, ali i dokumentaciji priležećoj spisu.

36. Nastavno na navedeno, nelogičan je, neživotan i proturječan iskaz ČP u dijelu u kojem navodi da nije bio nazočan kada su se njegov sin i tuženik dogovarali, da ne zna koji su radovi dogovoreni i za koju cijenu, a da je potvrdu na listu 22 spisa napisao i potpisao zato što se svakodnevno družio s tuženikom te je isti pitao koliko bi to koštalo pa da je on to otprilike skicirao. Također, navedeni svjedok iskazuje da je dogovoreno plaćanje u ratama od 2.000,00 kn, a što je proturječno s dijelom njegova iskaza u kojem navodi da ne zna za koju su cijenu dogovarani radovi.

37. U takvoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da potvrda s lista 22 spisa, u odnosu na zakonskog zastupnika tužitelja može predstavljati samo obavijest istome o radovima i njihovoj cijeni, dok se upravo ČP, kao fizička osoba, obvezao tuženiku izvesti predmetne radove. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto bi ČP uopće potpisivao navedeni dokument i koja je funkcija tog potpisa, tim više što isti nije niti zaposlenik tužitelja.

38. Iz okolnosti predmetnog slučaja proizlazi da tužitelj i ČP međusobno surađuju (bez zasnivanja formalnog radnog odnosa) pa okolnost da bi na predmetnim radovima eventualno radili radnici tužitelja nije neživotna niti nelogična, međutim ista se tiče samo odnosa između tužitelja i ČP te je to stvar njihova dogovora. Iz istog razloga, a cijeneći rezultate dokaznog postupka i (ne)dokazanost odlučnih činjenica, okolnost da bi tuženik uplatio u nekoliko navrata iznos po 2.000,00 kn na račun tužitelja ne može sama po sebi predstavljati dokaz na temelju kojeg bi se mogao utvrditi ugovorni odnos stranaka. S time u vezi, irelevantni su žalbeni navodi da tužitelj kao pravna osoba mora opravdati svaku uplatu izvršenu na njegov račun. Činjenica je da ne postoji zapreka za izvršenje uplate na račun pravne osobe, a okolnost je li ta uplata opravdana ili nije, može eventualno biti relevantna za potrebe nekog drugog postupka. U okviru ovoga postupka, s obzirom na rezultate dokaznog postupka, ista nije od presudnog značaja. Jednako tako, zakonski zastupnik tužitelja, premda u iskazu navodi da je na sporni račun plaćen PDV, za navedeno nije dostavio dokaz.

39. Zaključno, tužitelj, kao pravna osoba koja se profesionalno bavi s građevinskim radovima, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, premda je bio u obvezi, nije dokazao da bi upravo on s tuženikom sklopio pravni posao. Sam zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu navodi da se u konkretnome slučaju trebala ishodovati građevinska dozvola i izvedbeni projekt, što znači da se trebala voditi građevinska knjiga i projekt te prijava gradilišta, međutim ništa od navedenog nije realizirano. Dakle, tužitelj nije pružio niti jedan relevantan dokaz da bi upravo on bio izvođač predmetnih radova, a na temelju kojeg bi se mogla utvrditi njegova aktivna legitimacija.

39.1. Naime, i sama činjenica da su po dovršetku ovih radova i nakon izdavanja predmetnog računa za tuženika i njegovu obitelj obavljeni daljnji radovi upućuje na zaključak da u konkretnom tripartitnom odnosu (tužitelj-ČPtuženik) nije bilo spora jer, kako je navedeno, suradnja je nastavljena.

40. Budući da tužitelj žalbom određeno ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a da ovaj sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnost odluke o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, žalbeni navodi se i u tom dijelu ukazuju neosnovanima.

41. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a, odbiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi (toč. I. izreke), a budući da tužitelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

42. Toč. IV. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16.ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec