Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -113/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FMČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 koga zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 283/2025-10 od 13. listopada 2025., dana 16. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava kao osnovana, a dijelom odbija kao neosnovana žalba tuženika, te se:

a/ potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 283/2025-10 od 13. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 437,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. listopada 2025. do isplate.

b /preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-283/2025-10 od 13. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak iznad dosuđenog iznosa od 437,50 eura do iznosa od 875,00 eura (dakle za razliku od 437,50 eura, ), tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

Poslovni broj: Gž:113/2026-4

- iz čl. 2. st. 6. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3213558245, sklopljenog dana 12. lipnja 2008. godine između tužitelja HMČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, potvrđenog dana 11. srpnja 2008. godine po javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević iz Zagreba pod br. OV-6274/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„ Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o

Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju HMČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana isplati iznos od 464,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 12. srpnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju HMČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime parničnog troška isplati iznos od 875,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi pod točkom III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP ), s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Poslovni broj: Gž:113/2026-4

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Odredbom članka 167. st. 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

6. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a, te kako tužena u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvar, to je valjalo smatrati žalbu tužene kao žalbu na rješenje.

7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju kojeg zastupa odvjetnik na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.,126/22 i 138/23 dalje: Tarifa) priznat parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR -a.

9. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

10. P rema odredbi Tbr. 8. 1. Tarife za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, stranci se priznaje nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. 2.

11. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao sastav sastav tužbe od 09. siječnja 2025., te sastav obrazloženog podnesaka od 05. ožujka 2025., kako to ima u vidu Tbr. 8. točka 1. Tarife.

12. Nadalje, odredbom Tbr 9. točka 1. Tarife propisano je da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč 1., 3., 6. i 7. Tarife, dok odredbom Tbr 9. točka 3. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7.1., 3., 6. i 7. Tarife ali ne više od 50 bodova.

13. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu navedene odredbe Tarife tužitelju priznao zatražene troškove pristupa na dva ročišta i to ročište za glavnu raspravu od 18. rujna 2025 i ročište za objavu presude od 13. listopada 2025.

Poslovni broj: Gž:113/2026-4

14. Naime, odredbom članka 335. ZZP-a propisano je donošenje, objava, pisana izrada i dostava presude, te tako stavkom 6. citirane odredbe propisano kako je ročište na kojem se presuda objavljuje sud dužan zakazati na ročištima kojima je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stanaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

15. Iz dikcije odredbe članka 335. ZPP-a potpuno jasno proizlazi kako ročište na kojem se presuda objavljuje nije dispozitivna stanačka radnja kao što to uostalom nisu ni ostala ročišta koja se održavaju tijekom postupka (pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu).

16. Odredbe za održavanje ročišta su kogentne prirode, te je sud jedini ovlašten zakazivati ročišta, time da je slobodan u određivanju termina za ročište, te može (ali i ne mora uvažiti stranačke prijedloge).

17. Prema tome nema govora o tome da bi se sukladno odredbi članka 155. ZPP moglo govoriti o trošku koji nije bio nužan za vođenje parnice, te je utoliko žalbeni navod tuženika u tom pravcu neosnovan.

18. Međutim, osnovano tuženik u žalbi upite na činjenicu pogrešno utvrđene visine predmeta spora (VPS), te posljedično tome i pogrešnog iznosa dosuđenog troška.

19. U konkretnom slučaju radi se o sporu u kojem je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu koji se odnosni na novčanu svotu, pa su za određivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavne odredbe članka 40. ZPP-a.

20. Odredbom članka 40. stavak 2. ZPP-a propisano je da u situaciji kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, a što nije slučaj u konkretnoj pravnoj stvari kako to pogrešno prihvaća prvostupanjski sud.

21. Naime, zahtjev na utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu, te se taj zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 464,53 eura.

22. Imajući u vidu VPS u iznosu od 464,53 eura, pravilnom primjenom Tbr. 7. točka 1., i Tbr. 8. točka 1. tužitelju je valjalo priznati sastav tužbe od 09. siječnja 2025., te sastav obrazloženog podnesaka od 05. ožujka 2025., u visini od po 50 bodova, te primjenom Tbr.9. točka 1. i 3., troškove pristupa na ročište, 18. rujna 2025 (50 bodova), a ročište za objavu presude od 13.listopada 2025.(25 bodova), ili sveukupno 175 bodova.

23. Imajući u vidu Tbr. 50 Tarife kojom je propisana visina boda od 2,00 eura, to je tužitelju valjalo obistiniti iznos od 350,00 eura, uvećan za PDV 25% ili sveukupno dosuditi 437,50 eura, a ne kako to prvostupanjski sud pogrešno dosuđuje u iznosu od 875,00 eura.

Poslovni broj: Gž:113/2026-4

24. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužene djelomično odbiti kao neosnovanu, a dijelom uvažiti i preinačiti pobijani dio rješenja te odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 437,50 eura temeljem odredbe članka 382. točka 3. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

25. Kako tuženik nije u cijelosti uspio u žalbi, istome je trebalo, na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi o člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, priznati i trošak sastava žalbe, primjenom odredbe Tbr.10.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) u visini od 25 bodova, dakle 50,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV od 25%, ili sveukupno 62,50 eura, slijedom čega je riješeno kao u točci II. izreke.

.

U Splitu 16. ožujka 2026.,

SUDAC:

Boris Mimica