Poslovni broj: Pn-67/2024-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KG iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OPĆINA MARIJA GORICA, Marija Gorica, Gorička ulica 18a, oib: 48658001244, zastupanog po punomoćniku Belizaru Bujanović, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 24. veljače 2026., koja je zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  je

1.Tuženik Općina Marija Gorica, Gorička 18a, Marija Gorica, oib:48658001244 dužan je tužiteljici KG, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 4.974,00eur sa zateznim kamatama tekućim na:

iznos od 40,00 EUR od 18.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 19.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 22.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 23.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 24.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 25.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 26.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 29.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 30.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 31.08.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 01.09.2023. godine,

iznos od 40,00 EUR od 02.09.2023. godine,

iznos od 4.100,00eur od 16. studenog 2023. godine,

iznos od 394,00eur od 16. ožujka 2026. godine do isplate, i to sve po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

2.Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.215,65eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 476,00eur sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023., te za zateznu kamatu na iznos od 394,00eur od 16. studenog 2023. do 15. ožujka 2026.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je 30. lipnja 2023. godine stradala u [adresa], općini [adresa], u [adresa], kada je upravljala biciklom po kolniku i zbog mimoilaska s motornim vozilom skrenula biciklom u desno gdje je naletjela na neoznačenu rupu na kolniku zbog čega je izgubila kontrolu nad biciklom i pala na tlo, zadobivši tako tjelesne ozljede, pa stoga zahtijeva od tuženika naknadu neimovinske i nenovčane i novčane imovinske štete prema tužbenom zahtjevu koji konačno postavlja svojim podneskom od 28. studenoga 2025. (list 82- 83), potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji, osporava nastanak štetnog događaja, osnovanost, kao i visinu tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor podijeljene odgovornosti i nedostatka kauzalnog neksusa.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u pisanu izjavu svjedoka AG, fotografije mjesta štetnog događaja i uništene odjeće i zaštitne kacige tužiteljice, fotografije tjelesnih ozljeda tužiteljice, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te račune za usluge liječenja fizikalnom terapijom u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i odštetni zahtjev tužiteljice od 15. studenog 2023. s poštanskom potvrdom o primitku od 16. studenog 2023., saslušao je zatim tužiteljicu i svjedoka AG, proveo je rekonstrukciju štetnoga događaja 22. svibnja 2025. i prometno vještačenje koje je povjerio prometnom vještaku Miši Barić, te medicinsko vještačenje koje je povjerio medicinskom vještaku Predragu Pavić.

4.Temeljem provedenog dokaznog postupka brižljivo i savjesno ocjenjujući sve izvedene dokaze i rezultate cjelokupnog dokaznog postupka u smislu čl. 8. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

6.Aktivna legitimacija tužiteljice, dakle, da je upravo ona subjekt prava i ovlaštenja iz odnosa u povodu kojega je došlo do ove parnice, nedvojbeno proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, kao i iz provedenih personalnih dokaza – iskaza same tužiteljice i svjedoka AG koje ovaj prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti, jer su u bitnom suglasni, a u skladu su i s ostalim dokazima provedenim na glavnoj raspravi te nisu dovedeni u razumnu i opravdanu sumnju ni procesnopravnim raspolaganjima tuženika ni rezultatima provedene prometne ekspertize .

7.Pasivna legitimacija tuženika kao vlasnika ceste u [adresa], općina [adresa], u [adresa] K, proizlazi iz odredaba čl. 100. i čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23, 156/25), a da se u ovom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti, proizlazi iz sadržajne regulacije odredaba čl. 98. Zakona o cestama, što tuženik niti ne osporava, odnosno ničime ne dokazuje drukčije.

8.Nastanak štetnog događaja nedvojbeno je utvrđen uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, kao i na temelju izvedenih personalnih dokaza - prihvaćenih iskaza tužiteljice i svjedoka AG.

9.Očevidom na licu mjesta spornog štetnog događaja, održanim dana 22. svibnja 2025., utvrđeno je da je tužiteljica kritične zgode pala na dijelu kolnika u [adresa], u mjestu [adresa], općina [adresa], te da je mjesto pada tužiteljice u međuvremenu (od časa štetnog događaja do dana očevida) sanirano, pa su na okolnost oštećenja kolnika koja su kritične zgode provocirala pad tužiteljice s bicikla izvedeni predloženi personalni dokazi.

9a.Prilikom rekonstruiranja štetnog događaja utvrđeno je da su i tužiteljica i svjedok GG identično pokazali samo mjesto štetnog događaja, to jest pada tužiteljice, a činjenica da je ono sada sanirano jasno ukazuje na oštećenja koja su na njemu postojala ranije.

10.Iz iskaza svjedoka AG proizlazi da je kritične zgode na mjesto štetnog događaja došao po pozivu tužiteljice nakon što je ova pala , kada ju je vidio u poluležećem položaju na rubniku ceste, da je bila vidno uznemirena i potresena te da je imala tragove krvi po licu. Nadalje, da je kraj nje vidio zaštitnu kacigu i zapazio na cesti rupu širine 15 cm, dužine 60 cm, dubine 10cm, te da mu je tužiteljice tada rekla da je pala s bicikla jer je kotačem bicikla zahvatila rupu prilikom mimoilaska s drugim vozilom.

11.Iz iskaza tužiteljice utvrđena je istinitost tužbenih navoda iz činjeničnoga supstrata tužbe, to jest da je tužiteljica kritične zgode vozila bicikl [adresa] u [adresa], kada je prilikom mimoilaženja s drugim, motornim vozilom koje joj je dolazilo ususret kotačem bicikla zahvatila rupu na cesti koju prethodno nije vidjela, zbog čega je pala na tlo i tjelesno se ozlijedila u predjelu desne strane tijela i glave, prilikom čega da je oštetila vizir zaštitne kacige koju je nosila i uništila sportsku odjeću (trenirku).

12.Kao što je već rečeno, sud je u cijelosti prihvatio kao istinite dane iskaze tužiteljice i svjedoka AG, jer su logični i životno vrlo uvjerljivi, a sukladni su u bitnomu kako međusobno, tako i svim ostalim dokazima provedenima na glavnoj raspravi, te utvrđenjima suda s održanoga očevida, dok tuženik ničime nije dokazao drukčije.

13.Prema tomu, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi egzistencija predmetnog štetnog događaja koji se dogodio upravo na način kako ga i opisuje tužiteljica, dakle, na nerazvrstanoj cesti kojom upravlja i koju održava tuženik kao njezin vlasnik u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o cestama, kad je tužiteljica prilikom vožnje biciklom, uslijed oštećenja, neravnina i udubljenja na kolniku, pala, pri čemu je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i u liječničkom vještvu.

14.Zbog toga iznijetog tuženik je u konkretnom postupku, ne samo pasivno legitimiran, nego i odgovoran za štetu koja nastaje kao posljedica propusta u vršenju njegove dužnosti održavanja predmetne dionice ceste. Naime, u konkretnom slučaju, tuženik je bio dužan održavati cestu na mjestu nezgode na način da ona bude posve sigurna za nesmetano kretanje ljudi i svih vozila, a što uključuje i sanaciju oštećenja, neravnina i/ili udubljenja do nivoa asfalta, kako bi se uklonio izvor opasnosti štete i spriječio nastanak štete.

15.Analiza provedenih dokaza i svih rezultata raspravljanja pokazuje da je tuženik to propustio učiniti, pa kao vlasnik i imatelj stvari, odnosno zemljišne površine-ceste kojom upravlja i održava je, a na kojoj se dogodio sporni štetni događaj, odgovara za štetu koja je time nastala za tužiteljicu.

16.Nadalje, iz dobivenih rezultata raspravljanja ovomu sudu ne proizlazi da bi tužiteljica bila bilo kako odgovorna za nastanak štete, jer se kritične zgode kretala biciklom po kolniku zbog nemogućnosti vožnje nogostupom ili biciklističkom stazom, posve koncentrirana na sigurno i mirno mimoilaženje s nailazećim vozilom zbog male širine ceste i pada ceste, pri čemu je koristila i adekvatnu zaštitnu opremu i odjeću.

17.Radi utvrđivanja osnovanosti i visine same štete sud je, osim navedenih personalnih dokaza, izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, te je izveo dokaz prometnim i medicinskim vještačenjem.

18.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet Miše Barić od 9. lipnja 2025. tako proizlazi da je na mjestu štetnog događaja širina ceste 3,2m, a da je pad 10,5% u smjeru kretanja tužiteljice, te da je prelazak biciklom preko oštećenja kolnika dubine oko 10cm mogao dovesti do destabilizacije bicikla i do pada tužiteljice, jer je prilikom izbjegavanja s nepoznatim vozilom iz suprotnoga smjera koncentracija vozača usmjerena većim dijelom na izbjegavanje sudara s vozilom nailazećim s lijeve strane, a pri čemu je tužiteljica zbog oštećenja na kolniku i pada ceste bila "prisiljena" prijeći biciklom preko udarne rupe i izvršiti skretanje u desnu stranu preko oštećenja na kolniku. Usto da je cijena vizira 35,00eur.

19.Sud je u cijelosti prihvatio takav nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je logičan i uvjerljiv, te je dan savjesno i u skladu s pravilima prometne struke , pri čemu stranke nisu zahtijevale usmeno saslušanje vještaka na raspravi (list 86).

20.Dakle, prema zaključcima provedene prometne ekspertize do nastanka predmetnog štetnog događaja moglo je doći na način kako ga je u dinamici njegovog odvijanja opisala tužiteljica, čime je nedvojbeno utvrđena uzročno posljedična veza između stanja ceste i nastanka štetnog događaja, to jest pada tužiteljice s bicikla, dok činjenica da se tužiteljica stabilno kretala biciklom upućuje na zaključak da je vozila brzinom ne manjom od 15km/h u času naleta na udarnu rupu.

21.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog liječnika vještaka dr. Predraga Pavić od 13. studenog 2025. tako proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila slijedeće tjelesne ozljede: iščašenje desnog lakta, otrgnuće trohleje desne nadlaktične kosti, otrgnuće koronoidnoga nastavka desne lakatne kosti i gnječno razdornu ranu brade. Zbog navedenih ozljeda tužiteljica da je trpjela bol jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, te slabijeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna. Tužiteljica da je trpjela tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te tzv. sekundarni strah radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana. Tužiteljici da je bila potrebna i tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno prva 2 tjedna po završetku hospitalizacije, te potom 3 sata dnevno iduća 2 tjedna, dakle ukupno 98 sati. U konkretnom slučaju kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7% koje se manifestira u vidu subjektivnih tegoba (bolovi u desnom laktu i podlaktici, slabija snaga u desnoj ruci), te u vidu kliničkim pregledom utvrđene umjetne palpacijske bolnosti obje strane lakatnog zgloba koji je diskretno voluminozniji u odnosu na lijevi zglob. Kod tužiteljice da je nakon gnječno razdorne rane zaostao na bradi poprečni ožiljak duljine 3cm i širine 0,2cm kao naruženost blažeg stupnja , dok je, pak, njezino liječenje završeno dana 1. rujna 2023. godine.

22.Sud je u cijelosti prihvatio takav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je logičan i uvjerljiv, te je dan savjesno i u skladu s pravilima medicinske struke , pri čemu stranke nisu zahtijevale usmeno saslušanje vještaka na raspravi (list 86).

23.Dakle, prema zaključcima provedene medicinske ekspertize nedvojbeno je utvrđena uzročno posljedična veza između pada tužiteljice i utvrđenih tjelesnih ozljeda tužiteljice.

24.Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka ZOO-a određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25.Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sukladnog priloženoj medicinskoj dokumentaciji i iskazu tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljica povodom tjelesnih ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah kako je to navedeno u nalazu i mišljenju, da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 7%, da joj je bila potrebna i pomoć i njega u ukupnom trajanju od 98 sati, te da joj je u blažem stupnju naružen izgled.

26.Dakle, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je tužitelj ici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje (trajnog karaktera) i na duševno zdravlje (privremenog karaktera).

27.Budući da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja u kojem je tužiteljica pala i tjelesno se ozlijedila, to opravdavaju, ispunjene su sve pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. u svezi s čl. 19. st. 1. ZOO-a da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28.Ocjenjujući jačinu i trajanje fizičkih bolova, te imajući pritom u vidu karakter, težinu i lokalitet pretrpljenih tjelesnih ozljeda kao i neugodnosti prilikom liječenja (bolovanje, hospitalizacija, rendgensko snimanje, nadlaktična imobilizacija, posjećivanje ambulante, mirovanje, medikamentozna i fizikalna terapija), ovaj sud smatra da tužiteljici po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 1.300,00eur.

29.Cijeneći utvrđeni intenzitet, vrstu i trajanje pretrpljenog straha, ovaj sud smatra da tužiteljici po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 700,00eur.

30.Cijeneći mišljenjem liječnika vještaka utvrđeni opseg smanjenja životne aktivnosti (7%), zatim prethodno već spomenute pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u času ozljeđivanja (40 godina), kao i njezin preostali životni i radni vijek, te uzimajući usto u obzir da će po prirodnom tijeku stvari zaostale trajne posljedice tužiteljica očito osjećati u okviru svakodnevnoga života i rada jer je tužiteljici dominantna desna ruka, ovaj sud smatra da tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uslijed duševnih boli koje trpi zbog smanjene životne aktivnosti pripada iznos od 1.100,00eur.

31.Nakon štetnog događaja kod tužiteljice je zaostao prethodno već opisani tjelesni – poprečni kožni ožiljak na bradi duljine 3cm i širine 0,2cm. Prema mišljenju liječnika vještaka opisani tjelesni ožiljak predstavlja naruženje blažeg stupnja. Imajući u vidu okolnost da se radi o svakodnevno vidljivom ožiljku, starosnu dob i zanimanje tužiteljice (krojačica), ovaj sud smatra, vodeći računa i o subjektivnim okolnostima slučaja, da tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog naruženosti kao pravična novčana naknada pripada iznos od 1.000,00eur.

32.Dakle, ovaj sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.100,00eur, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice za preostali iznos od 150,00eur neosnovan.

33.Temeljem čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a, sud je tužiteljici na ime naknade štete za pruženu tuđu pomoć i njegu utvrdio iznos od 294,00eur. Naime, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, kao i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljici za vrijeme liječenja i oporavka od posljedica ozljeđivanja bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 98 sati i da je ona doista pružana tužiteljici od strane nemedicinskog osoblja. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe iz čl. 223. ZPP-a utvrdio iznos od 3,00eur kao cijenu sata pružene tuđe pomoći, pa je stoga s te osnove dosudio tužiteljici iznos od 294,00eur, dok je preko toga iznosa, za iznos od 98,00eur, tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

34.Temeljem čl. 1046., čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO -a sud je tužiteljici za uništenu odjeću i vizir zaštitne kacige utvrdio novčanu naknadu u iznosu od 100,00eur. Naime, na temelju iskaza tužiteljice, čiji iskaz sud prihvaća kao životan, logičan i objektivno moguć u dinamici odigravanja štetnog događaja, a potkrijepljen je i snimljenim fotografijama uništene odjeće i vizira zaštitne kacige (list 7-9), utvrđeno je da je tužiteljica u času štetnog događaja nosila zaštitnu kacigu s vizirom koji je prilikom pada napukao, te na sebi imala trenirku koja je uništena u toj mjeri da se više ne može koristiti na uredan način. Kako tužiteljica za uništenu odjeću nema račun, a kako je prometni vještak procijenio visinu cijene kupnje novog vizira u iznosu od 35,00eur, sud je prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe iz čl. 223. ZPP-a, utvrdio tužiteljici iznos od 100,00eur kao visinu novčane naknade za taj vid novčane imovinske štete, dok je preko toga iznosa, za iznos od 228,00eur, tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

35.Konačno, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu štete s osnove troškova liječenja fizikalnom terapijom u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u ukupnom iznosu od 480,00eur s obzirom da u primjerenom roku nije dobila termin takve terapije u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi.

36.Budući da je prema mišljenju medicinskog vještaka bilo opravdano provesti žurnu fizikalnu terapiju u privatnoj zdravstvenoj ustanovi jer se ozljede lakta moraju rehabilitirati što ranije radi izrazite sklonosti zgloba kočenju koje se kasnije teško može popraviti, ovaj sud je temeljem čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a, prema dostavljenim računima o troškovima liječenja (list 18-29) dosudio tužiteljici naknadu štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 480,00eur.

37.Ukupno je, dakle, utvrđeno da je tužiteljica povodom štetnog događaja koji je provocirao vođenje ove parnice pretrpjela štetu u iznosu od 4.974,00eur. Prema tomu, od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.450,00eur, sud je utvrdio da je isti djelomično osnovan, i to za iznos od 4.974,00eur, dok je za iznos od 476,00eur neosnovan.

38.Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

38a.Člankom 1103. ZOO-a predviđeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

39.Obzirom da je prema stanju spisa, liječničkoj dokumentaciji za tužiteljicu i nalazu i mišljenju liječnika vještaka nesporno utvrđeno da je kliničko liječenje tužiteljice završeno prije podnošenja odštetnog zahtjeva (1. rujna 2023.), to je zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje osnovan od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. studenog 2023. (list 30-32), dok je u odnosu na odbijajući iznos neosnovan.

40.Zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu – naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu kada tužitelj istu nije plaćao, kao uostalom i za naknadu za uništenu odjeću, teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je tek tada poznat točan broj novčanih jedinica koje je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju. Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate osnovan u odnosu na iznos dosuđene naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu i naknade za uništenu opremu i odjeću od dana presuđenja 16. ožujka 2026. godine, a neosnovan za razdoblje prije toga i u odnosu na odbijajući iznos.

41. Odluka o plaćanju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete s naslova troškova liječenja temelji se na čl. 1086. ZOO-a.

42.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

43.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 2. i čl.155. ZPP-a.

44.U konkretnom slučaju tužiteljica je uspjela u omjeru od 91,26%, a tuženik u omjeru od 8,74%, što prema obračunu uspjeha stranaka u ovom sporu u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a daje omjer od 82,52% u kojem tužiteljica ima pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

45.Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/15, 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), a odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250,00eur (Tbr. 32.1. i 46. OT), tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2025. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), zastupanja na očevidu 22. svibnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT), zastupanja na ročištu 24. veljače 2026. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), sastava podneska od 3. srpnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), sastava podneska od 28. studenog 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,73eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 50,43eur, što ukupno iznosi 1.716,16eur, što prema obračunatom omjeru uspjeha tužiteljice u ovomu sporu od 82,52% iznosi 1.416,17eur.

45a.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. rujna 2024., jer je podnesen suprotno odredbama iz čl. 299a. st. 2. ZPP -a, a osim toga, taj podnesak po ocjeni suda nije bio niti svrsishodan ni potreban za vođenje ove parnice. 45b.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2025., 8. srpnja 2025., te od 12. kolovoza 2025., jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

46.Obzirom da su tužiteljici troškovi očevida suda u iznosu od 49,48eur, prometnog vještačenja u iznosu od 450,00eur i medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00eur priznati u cijelosti, tužiteljici je tako na ime troškova provedenog parničnog postupka dosuđen iznos od 2.215,65eur.

47.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

48.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 16. ožujka 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 100,86eur,

2. Tuženiku, po pun.,