REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: K-53/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sutkinji Meliti Adamek Mlinac uz sudjelovanje zapisničara Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AB zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KO-DO- 121/2022-1 od 24. listopada 2022., nakon održane javne rasprave dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti državnoodvjetničkog savjetnika pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi ŠB, okrivljenog AB osobno uz branitelja NB, odvjetnika u [adresa] i oštećene ABR osobno, istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NB i TB, rođene A, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u mjestu [adresa], državljanin RH, elektrostrojar, zaposlen u Jadroliniji, s mjesečnim primanjima od 1.640,00 eur, razveden, otac dvoje punoljetne djece, sa završenom srednjom školom, srednjeg imovnog stanja, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi postupak, ranije osuđivan, brani se sa slobode
k r i v j e
što je:
u razdoblju od travnja 2020. do ožujka 2021. u Čaglinu i Završju, s unaprijed stvorenom nakanom da dospjele račune ne plati i time se nepripadno materijalno okoristi, iako je znao da za to nema novaca, od obrta [obrt], vlasnice ABR, iznajmio osobni automobil, pri čemu je ABR neistinito naveo da će račune za najam automobila redovito plaćati, što potom nije učinio niti vraćao automobil koji je koristio u navedenom razdoblju, nakon čega za najam automobila nije platio ukupno 34.250,00 kn, na koji način se okoristio za navedeni novčani iznos te za isti oštetio ABR,
d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevare - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) pa se okrivljenik
na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
II. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljenik KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa] dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku ABR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 34.250,00 kuna (trideset četiri tisuće dvjesto pedeset kuna), u protuvrijednosti u eurima to iznosi 4.545, 76 (četiri tisuće petsto četrdeset pet eura i sedamdeset šest centi) eura i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom pod uvjetima i rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.
III. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom EB se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka, i to paušalni trošak u iznosu od 100,00 eur (sto eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo (dalje u tekstu ODO) u Požegi podiglo je optužnicu broj KO-DO-121/2022-1 od 24. listopada 2022. protiv okrivljenog AB zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.
2. Okrivljenik se očitujući o optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Požegi na raspravama održanima 26. rujna 2025. i 16. ožujka 2026. očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom te da ne prihvaća postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenice.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenog AB na raspravi 16. ožujka 2026. (list 218 K spisa) te pročitao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 12. rujna 2022. kod PP Vukovar (list 97-100 K spisa), a na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana je snimka ispitivanja okrivljenog AB kod PP Vukovar od 12. rujna 2022. temeljem naloga ODO Požega broj Kir-DO-49/2022-3.
3.1. Isto tako u dokaznom postupku sud je pročitao opomenu pred ovrhu od 6. svibnja 2021. (list 8-9 K spisa), dopis oštećenice okrivljeniku od 10. ožujka 2021. (list 10 K spisa), račune obrta [obrt], vl. ABR (list 11-15 K spisa), ispis poruka između oštećenice i okrivljenika (list 60-62 K spisa), ugovore o najmu (list 63-73 K spisa), račune izdane na ime okrivljenika (list 76-87 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka/oštećenika ABR kod ODO Požega od 26. svibnja 2022. (list 56-58 K spisa) i kod ovoga suda od 26. rujna 2025. (list 177-179 K spisa) te izvršio uvid u poslovnu dokumentaciju oštećene od 7. listopada 2025. (list 181-193 i 202-204 K spisa).
3.2. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 sud je po službenoj dužnosti pregledao izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika od 16. ožujka 2026. (list 216-217 K spisa) i izvod iz kaznene evidencije okrivljenika od 16. ožujka 2026. (list 211-215 K spisa).
3.3. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog oštećene dostavljen podneskom od 7. listopada 2025. s naznakom Opis isprava o primicima u gotovini koji se u K spisu nalazi na stranicama 194-201 K spisa iz razloga što ne postoje relevantne činjenice u navedenom dokumentu koje bi sud mogao utvrditi vezano za ovaj postupak.
4. U ovom postupku nije bilo sporno da je u inkirminiranom razdoblju okrivljeni KB od obrta [obrt], čiji je vlasnik oštećena ABR uzeo u najam vozilo te isto i koristio za svoje potrebe.
4.1. Sporno je međutim je li kod okrivljenika postojala unaprijed stvorena nakana da dospjele račune nastalih na ime najma automobila od obrta [obrt], vlasnice ABR ne plati i time se nepripadno materijalno okoristi, iako je tada znao da za to nema novaca pri čemu je ostao dužan oštećenoj 34.250,00 kuna te za navedeni novčani iznos oštetio vlasnicu obrta [obrt] ABR. Uz navedeno sporno je i to je li okrivljenik vraćao automobil oštećenici kroz inkriminirano razdoblje.
5. Okrivljeni KB je u svojoj obrani pred naslovnim sudom 16. ožujka 2026. iskazao je da je bio na izdržavanju kazne u Zatvoru u Požegi i iznajmljivao je vozilo od oštećene kada bi bio pušten za vikend. Automobil bi ga sačekao na dogovorenom mjestu s ključevima i ugovorom i on bi ga vraćao na dogovoreno mjesto s ključevima. Fakture bi dolazile naknadno i to bi njegovi plaćali, a ponekada bi uplatio i on. Koliko zna, sve što je bilo po ugovorima to je bilo i plaćeno. Što je bilo sa svim izdanim fakturama ne zna te o navedenom nije imao više što za iskazati, a na pitanja okrivljenik nije htio odgovarati.
5.1. Ranije tijekom postupka ispitan po nalogu državnog odvjetnika kod PP Vukovar 12. rujna 2022. okrivljeni KB naveo je da nije točno da nije bio u kontaktu s oštećenicom. Ne zna koliki je iznos duga, jer nije redovito dobivao račune, ali ne bježi od duga. Vozilo je koristio duže od razdoblja koje mu se stavlja na teret i uredno za to plaćao što može dokazati uplatnicama. Iznajmljivao je različita vozila, ovisno koje je bilo slobodno. Na Škodi Octavii nije nastupila nikakva šteta dok ju je koristio. Aute je preuzimao tako što mu ih je oštećenica ostavljala ispred Kaznionice u Požegi ili na benzinskoj pumpi, a plaćao po povratu vozila i to uplatom na račun Raiffeisen banci na temelju uplatnice. Kada ga je oštećenica zvala da vrati vozilo zbog registracije, vratio ga je. Zadnje vozilo je ostavio na željezničkom kolodvoru u Kapeli pri čemu je ključeve ostavio kod prometnika. O tome nije obavijestio oštećenicu, a ona preuzela vozilo. Nije platio za tu vožnju. Nije dobivao opomene pred ovrhu, samo SMS poruke. Dugove nije u potpunosti podmirio, ali je plaćao. Oštećenica ga je kontaktirala telefonom. Uredno joj se javljao i govorio da mu je zbog covida teško s poslom. Priznaje da joj je dužan i da je vozila koristio u dužem periodu od onog koji mu se stavlja na teret. Ne zna koliko je dužan, a oštećenica je mogla napisati veći ili manji dug.
6. Ispitana u svojstvu svjedoka, oštećena ABR je u svom iskazu kod Općinskog državnog odvjetništva u Požegi 26. svibnja 2022. navela da je bila vlasnica obrta [obrt], Obrt za usluge koji je prvotno imao sjedište u [adresa], a potom u [adresa], te je zatvoren 7. travnja 2022. Obrt se bavio pružanjem usluga, a glavni posao je bio iznajmljivanje vozila odnosno rent a car. Krajem 2018. ili početkom 2019. javio se KB i rekao da želi iznajmiti automobil kako bi za vikend iz Zatvora u Požegi otišao kući u [adresa]. On je iznajmio automobil za koju uslugu mu je izdala tansakcijski račun koji je potom bio plaćen s računa njegovog oca. Misli da se taj čovjek zove FB. Potom je Krunoslav Raut najmanje 10 puta, najčešće vikendom, iznajmljivao automobil od njezinog obrta. Koristio ga je 2 do 3 dana, a te usluge je uplatom na račun obrta podmirivao njegov otac. Za iznajmljivanje automobila je sačinjavala ugovore o najmu na obrascu. Te ugovore je KB nekada potpisivao, a nekada ne, jer mu je ponekad znala ostaviti automobil na benzinskoj postaji gdje bi ga on potom preuzeo tako da se nisu niti sreli. Zadnji ugovor je sačinjen 3. prosinca 2019. Automobil koji je pri tome iznajmio je odvezao u Pulu gdje je bio premješten na izvršenje kazne zatvora. Ubrzo potom KB je uvjetno otpušten iz zatvora te je automobil zadržao za sebe, dok se više nije javljao niti vraćao automobil, a niti plaćao. Uglavnom se nije javljao na telefon, a kada bi se javio, obećavao je da će platiti. Usluga iznajmljivanja je bila plaćena sve do izdavanja računa od 4. travnja 2020., premda u tom vremenu nije plaćano redovito, već kad se skupi veći iznos, a te račune je platio otac od AB na račun obrta. Od travnja 2020. do ožujka 2021. KB nije platio ukupno 34.250,00 kn. Račune mu je slala poštom na adresu njegova prebivališta u [adresa] te ih je i fotografirala i slala mu ih na Whats App. Jednom prilikom je vezano za plaćanje tih računa razgovarala s majkom od AB koja je rekla da on nema novaca da to plati. U svibnju 2021. EB je poštom poslala opomenu pred ovrhu, ali on potom nije ništa platio. Ovrhu nije pokrenula iz razloga što je on rekao da ne radi, da niti neće raditi, te da nema imovine i da mu ne može ništa. Osim što KB nije platio uslugu najma automobila, imala je i troškove vezane za njegovo korištenje automobila na ime plaćanja kazni za parkiranja. Postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 34.250,00 kn.
6.1. Oštećena ABR je pred naslovnim sudom 26. rujna 2025. navela da koliko joj je poznato okrivljenik je služio kaznu u Požegi, imala je ustaljenu praksu suradnje sa zatvorenicima da im ostavi auto, da se istim služe i zatim joj ga vrate. Tako je bilo i sa okrivljenikom i u početku je sve uredno funkcioniralo, ona bi mu ostavila auto za uporabu, a njegov otac je uredno plaćao račune i auto bi bio uredno vraćen. Nakon nekog vremena počelo se događati da auto ne bude vraćen po nekoliko mjeseci uz izgovore da je on sada prebačen u Pulu, te da posjećuje doktore i ima razne obveze. Ona nema načine provjera je li netko na odsluženju kazne, ali je saznala da on više nije na odsluženju kazne, a okrivljenik joj je pričao kako trguje s automobilima i sl. što je kod nje izazvalo brigu za njezin automobil. Uspjela ga je dobiti nekoliko puta na mobitel, ali se s njime nije moglo razgovarati budući da je po njezinom mišljenju isti bio pod utjecajem alkohola ili sl. i bila je u velikoj brizi što će biti s njezinim automobilom. Na neki način uspjela je doći do njegove majke koja joj je u razgovoru rekla zar ne zna kome je dala auto i da je njoj žao oštećene, ali da ona kao njegova majka na njega nema nikakav utjecaj. Nakon mnogo poziva i poruka konačno joj je ostavio automobil u Kapeli na stanici i nakon toga joj je bezbroj puta obećavao platiti i slao slike naloga i sl., ali nikada joj nije plaćeno. Istaknula je kako je bila i popustljiva budući da je smatrala da je odslužio kaznu zatvora i da mu treba vremena da krene raditi i podmiri dugovanja. Nije znala zbog kojeg je kaznenog djela u zatvoru, a misli kako je rekao da je on bivši carinik koji je pao u nadzoru carine. Izdavala je račune za korištenje automobila te je u to vrijeme imala otvoren obrt na paušal, a da su ti računi i dalje vidljivi u poslovnim knjigama, oni koji su naplaćeni, a nenaplaćeni računi se niti ne knjiže do naplate, ali stoje u knjizi izlaznih računa. Povod za izdavanje računa bio je ugovor o najmu. U većini slučajeva ona bi ispunjavala ugovor o najmu i isti ostavljala u automobilu koji bi parkirala kod Kaznionice ili kod benzinske postaje Petrol, ali priznala je da bi u masi slučajeva okrivljenik vratio automobil, a da nije potpisao ugovor iz razno-raznih razloga, nije mogla precizirati koliko je točno ugovora potpisano, a koliko nije zbog proteka vremena. Ostavljala je ugovore o najmu za svako korištenje vozila i iste bi ostavljala u parkiranom automobilu jer su okrivljenici izlazili u razno doba dana, a ona živi u [adresa] pa je ovako bilo zgodnije. Ugovore koje je imala predala je u spis, a obrt je zatvoren već 4 godine i ne može reći je li predala sve ugovore koji se odnose na predmet. Nadalje je navela da prvi puta kada je okrivljenik auto zadržao nekoliko mjeseci više mu nije davala automobil, ali se zbog proteka vremena više ne sjeća svih detalja niti da li mu je izdala ugovor o najmu za taj put. Nije prijavila krađu auta policiji niti vlastima zbog straha od toga s kime ona surađuje budući da se nakon nekog vremena ispostavilo da on nije uhićen kao carinik. Nakon podnošenja kaznene prijave kontaktirao ju je okrivljenik te tražio da povuče kaznenu prijavu na što mu je ona odgovorila da će to učiniti ukoliko joj se plati što je on obećao učiniti, ali nije. Uputila mu je opomenu pred ovrhu, ali nije htjela pokretati ovršni postupak jer je znala da je okrivljenik nezaposlen i nije si htjela stvarati dodatni trošak, a morala bi pregledati svoju arhivu i provjeriti postojanje ugovora o najmu. Navela je da ona nije bila dužna voditi bilancu u svom poslovanju, ali da je spremna donijeti svu potrebnu dokumentaciju kako bi se utvrdilo postojanje svih izdanih računa. Uz navedeno je istaknula da ona temelji svoje potraživanje na dokumentaciji i napominje kako je ona plaćala i ovrhe na svoj auto dok je on bio kod okrivljenika, a vezano uz parking i sl. i to od Grada Pule, ali s obzirom na protek vremena nije sigurna.
7. Uvidom u opomenu pred ovrhu od 6. svibnja 2021. utvrđeno je da vlasnica obrta [obrt] ABR okrivljenog AB obavijestila o dugovanju koje ima, a koja dugovanja proizlaze iz uvida u poslovne knjige predmetnog obrta. Istim dopisom okrivljenik je pozvan da ukupno dugovanje u iznosu od 34.250,00 kuna uplati na žiro račun [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisen banke i to u roku od 8 dana od primitka predmetne opomene te je okrivljenik upozoren da će ako tako ne postupi vlasnica istog obrta biti primorana potraživanja zatražiti sudskim putem prisilnom naplatom i utuženjem uvećano za zakonsku kamatu. U istom dopisu prikazan je izlist knjigovodstvene kartice za kupca/dužnika AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz čega proizlazi da na ime računa broj 6/1/1 od 4. travnja 2020. isti duguje 1.050,00 kuna, na ime računa broj 7/1/1 od 14. svibnja 2020. duguje iznos od 4.000,00 kuna, na ime računa broj 9/1/1 od 13. lipnja 2020. duguje iznos od 3.000,00 kuna, na ime računa broj 13/1/1 od 13. srpnja 2020. duguje iznos od 3.000,00 kuna, na ime računa broj 14/1/1 od 28. srpnja 2020. duguje iznos od 1.500,00 kuna, na ime računa broj 15/1/1 od 27. kolovoza 2020. duguje iznos od 3.000,00 kuna, na ime računa broj 16/1/1 od 26. rujna 2020. duguje iznos od 3.000,00 kuna, na ime računa broj 17/1/1 od 5. studenog 2020. duguje iznos od 4.000,00 kuna, na ime računa broj 18/1/1 od 31. prosinca 2020. duguje iznos od 5.600,00 kuna, na ime računa broj 3/1/1 od 23. veljače 2021. duguje iznos od 5.400,00 kuna, na ime računa broj 8/1/1 od 3. ožujka 2021. duguje iznos od 700,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 34.250,00 kuna.
7.1. Uvidom u dopis upućen od strane oštećene ABR od 10. ožujka 2021. utvrđeno je da se ista dopisom obratila okrivljeniku kojeg je tom prilikom obavijestila da njegovo ukupno dugovanje iznosi 36.104,67 kuna zajedno s kratkim obrazloženjem kako je došla do navedenog iznosa.
7.2. Iz računa broj 6/1/1 od 4. travnja 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila registarske oznake [registarska oznaka] u trajanju od 50 dana, dok je cijena najma 100 kuna po danu, a koja tarifa od 100 kuna po danu je jednaka na svakom priloženom računu u ovom predmetu, odnosno ukupan iznos predmetnog računa je 5.000,00 kuna. Isto tako je izdan račun broj 7/1/1 od 14. svibnja 2020. na AB na ime najma vozila u trajanju od 40 dana, a koji iznos računa je 4.000,00 kuna, zatim je izdan račun broj 9/1/1 od 13. lipnja 2020. izdanog na AB na ime najma vozila u trajanju od 30 dana u iznosu od 3.000,00 kuna. Iz računa 13/1/1 od 13. srpnja 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 30 dana u iznosu od 3.000,00 kuna. Iz računa 141/1 od 28. srpnja 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 15 dana u iznosu od 1.500,00 kuna. Iz računa 15/1/1 od 27. kolovoza 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 30 dana u iznosu od 3.000,00 kuna. Iz računa 16/1/1 od 26. rujna 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 30 dana u iznosu od 3.000,00 kuna. Iz računa 17/1/1 od 5. studenog 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 40 dana u iznosu od 4.000,00 kuna. Iz računa 18/1/1 od 31. prosinca 2020. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 56 dana u iznosu od 5.600,00 kuna. Iz računa 3/1/1 od 23. veljače 2021. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 54 dana u iznosu od 5.400,00 kuna. Iz računa 8/1/1 od 2. ožujka 2021. proizlazi da je obrt [obrt] kao isporučitelj usluge primatelju usluge EB zaračunao trošak najma vozila u trajanju od 7 dana u iznosu od 700,00 kuna.
7.3. Uvidom u ispis poruka između oštećenice i okrivljenika (list 60-62 K spisa) proizlazi da je oštećenica u ime obrta [obrt] više puta slala poruke pozivnom broju [broj telefona] a s kojeg broja je oštećenoj odgovarao okrivljeni KB prilikom čega je tražila da joj isti uplati dugovani iznos na ime najma automobila te je u porukama više puta zatražila da joj se vrati automobil koji mu je dala u najam. Takva pisana korespondencija između okrivljenika i oštećene trajala je od kolovoza 2019. do kolovoza 2021.
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci presude.
8.1. Naime, sud je radi utvrđenja činjenica koje su sporne u ovome postupku proveo dokazni postupak koji se prvenstveno temeljio na materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu i to na računima izdanim na ime okrivljenika (list 76-87 K spisa), pisanoj komunikaciji između oštećene i okrivljenika (list 60-62 K spisa), ali i na uvjerljivom, dosljednom i logičnom iskazu oštećene ABR koja je iskazivala jasno i određeno, a odgovorila je i na sva postavljena pitanja. Uz navedeno sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza oštećene ABR obzirom da su njezini navodi u cijelosti potvrđeni materijalnom dokumentacijom, a to osobito računima izdanim od strane obrta [obrt] na ime najma automobila okrivljenom EB (list 76-87 K spisa), opomenom pred ovrhu od 6. svibnja 2021. (list 8-9 K spisa) te dopisom oštećenice okrivljeniku od 10. ožujka 2021. (list 10 K spisa). Osim navedenog, pojedine dijelove iskaza oštećenice tijekom postupka potvrdio je i okrivljenik prilikom ispitivanja kod PP Vukovar 12. rujna 2022. kojom prilikom je priznao da je oštećenoj ABR dužan određeni novčani iznos na ime najma automobila te je uz navedeno priznao korištenje automobila u dužem periodu od onog koji mu se stavlja na teret. Dakle, okrivljenik je u svojoj obrani danoj kod PP Vukovar jasno priznao da nije platio posljednju vožnju, odnosno najam automobila po povratu istog. U istoj obrani okrivljenik je naveo da je po povratu vozila plaćao uslugu najma i to uplatom na račun otvoren u Raiffeisen banci na temelju uplatnice, a koji podatak o uplati je lako provjerljiv i u odnosu na koji navod okrivljenik nije priložio dokaz o uplati kojim bi pobio svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Dakle, nedvojbeno je da je okrivljenik jedno vrijeme uredno ispunjavao svoju obvezu koju je imao na ime najma automobila prema oštećenoj sve do računa od 4. travnja 2020. nakon čega je nastavio uzimati u najam vozilo s nakanom da svaki slijedeći dospjeli račun ne plati i time se nepripadno materijalno okoristio, a iako je znao da za to nema novaca uvjeravao je oštećenicu putem pisane komunikacije, ali i putem poziva da će obvezu koju ima na ime najma ispuniti pri čemu je istu držao u zabludi glede svoje namjere plaćanja predmetne usluge. Dakle, svijest okrivljenika u inkriminiranom razdoblju da uslugu najma vozila nije u mogućnosti plaćati proizlazi iz činjenice da isti u danom trenutku nije bio financijski solventan jer je prije toga određeni vremenski period proveo u zatvoru uslijed čega nije ostvarivao prihode, a ranije mu je račune na ime najma automobila podmirivao otac sve do tog računa od 4. travnja 2020. Upravo ovakav slijed postupanja okrivljenika prema mišljenju ovog suda pokazuje kako je evidentno da okrivljenik nije niti imao namjeru oštećenici platiti najam vozila.
8.2. Prilikom ocijene obrane okrivljenika sud je utvrdio da je ista tijekom postupka bila nedosljedna te da je obrana koju je okrivljenik dao pred ovim sudom usmjerena isključivo na smanjenje, odnosno otklanjanje njegove odgovornosti u konkretnom slučaju. Okrivljenik je u svojoj obrani pred PP Vukovar detaljnije iskazivao, a takva obrana je u bitnome u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu i iskazom oštećene ABR, obzirom da je tom prilikom okrivljenik priznao da je oštećenici ostao dužan i da se u inkriminirano vrijeme koristio vozilom koje je uzeo u najam od obrta kojem je ona bila vlasnica, a vozilo je koristio i duže od onog perioda koje mu se stavlja na teret.
9. Iz svega dakle, proizlazi kako je okrivljenik neistinito naveo oštećenoj ABR koja je vlasnica obrta [obrt] da će račune za najam automobila redovito plaćati iako je iz svojih tadašnjih životnih okolnosti- boravak u zatvoru- znao da za to nema novca iz čega nedvojbeno proizlazi nakana okrivljenika da dospjele račune ne plati i time se nepripadno materijalno okoristi. Da je kod okrivljenika postojala svijest o dugu, odnosno obvezi plaćanja dospjelih računa oštećenoj ABR vlasnici obrta [obrt] nedvojbeno proizlazi iz obrane koju je okrivljenik dao kod PP Vukovar prilikom čega je priznao da je istoj dužan, odnosno da dugove koje ima prema obrtu kojemu je ona vlasnica nije u potpunosti podmirio i kao to da nije platio za najam kada joj je vratio vozilo. Uz navedeno svojim postupanjem je oštećenu duži vremenski period, odnosno cijelo inkriminirano razdoblje, držao u uvjerenju kako će ispuniti svoju dospjelu obvezu, a to na način da ju je obavještavao da su uplate izvršene iako o istim uplatama nije bilo dokaza niti su iste sjedale na račun oštećenice, a uz navedeno obećavao je pisanim putem oštećenoj u više navrata kroz inkriminirano vremensko razdoblje izvršiti povrat vozila i plaćanje duga te se više puta oglušio na molbe oštećenice da joj vrati vozilo i namiri dugovanje koje ima po osnovi najma vozila. Na prethodno opisani način je okrivljenik izbjegavao vraćanje vozila danog u najam i nastalog dugovanja po osnovi istog najma, a za koji dug ne postoji dokaz da je isplaćen, odnosno ne postoje evidentirane uplate na računu oštećenice.
9.1. Člankom 236. stavak 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
9.2. Uvažavajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj je sud našao nesumnjivo dokazanim da je okrivljenik postupao na način kako ga tereti optužnica i da su opisanim ponašanjem okrivljenika AB ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11 protiv imovine – prijevara.
10. Odredbom članka 47. KZ/11 koji propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
10.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznenog djela okrivljeni KB je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost okrivljenika bila isključena ili umanjena, a okrivljenik je bio svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljeni KB u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost okrivljenika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.
10.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao otegotnu okolnost sud okrivljenom EB cijenio činjenicu da je riječ o ranije osuđivanoj osobi i to višestruko kažnjavanoj zbog počinjenja kaznenih djela iz sfere kaznenih djela protiv imovine, odnosno okrivljenik je ranije više puta počinio isto kazneno djelo pa je za zaključiti da je riječ o osobi koja svoja ponašanja teško usklađuje sa zakonskim propisima. Uz navedeno okrivljeniku je sud otegotnim cijenjeno ustrajnost počinjenja kaznenog djela koja se očituje u vremenskom periodu radnje počinjenja koja je trajala gotovo godinu dana dok olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
10.3. S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku EB u odnosu na kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1., za koju zakon propisuje kaznu zatvora od šest mjeseca do pet godina, izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
10.4. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljenik je obvezan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj ABR iznos od 4.545, 76 eura, a koji imovinskopravni zahtjev je sud dosudio zbog činjenice da okrivljenik nije oštećenoj podmirio dospjele račune izdane na ime najma automobila uslijed počinjenja kaznenog djela za koje je ovdje proglašen krivim.
10.5. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, sud smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom EB naloženo je platiti sve troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
12. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.
U Požegi 16. ožujka 2026.
Sutkinja
Melita Adamek Mlinac
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 4 istovjetna primjerka.
Dna:
1. ODO u Požegi, na broj KO-DO-121/2022
2. KB, okrivljenik
3. Tomislav Filaković, branitelj okrivljenika
4. ABR, oštećenica
