Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-146/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1977/2022-42 od 29. veljače 2024., a koja je presuda ispravljena rješenjem poslovnog broja. Pr- 1977/2022 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1977/2022-42 od 29. veljače 2024., ispravljena rješenjem poslovnog broja. Pr-1977/2022 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene te potvrđuje točka II. izreke rješenja sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1977/2022-42 od 29. veljače 2024., ispravljena rješenjem poslovnog broja. Pr-1977/2022 od 4. ožujka 2024., u dijelu u kojem je tužena dužna tužitelju naknaditi trošak postupka od 53.976,48 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužene preinačava se citirano rješenje u dijelu točke II. izreke za iznos od 2.545,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom te rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.545,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženoj naloženo tužitelju na ime povrede prava osobnosti isplatiti 112.356,49 eur, na ime imovinske štete za troškove liječenja 796,34 eur, na ime tuđe pomoći i njege 19.637,58 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točke I do III izreke) te isplaćivati tužitelju naknadu rente s naslova tuđe pomoći i njege počevši od 1. srpnja 2023. pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, mjesečno iznos od 630,39 eur koji dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi utvrđuje se povlačenje tužbe za iznos od 100.000,00 eur s pripadajućom kamatom (točka I. izreke) te je tuženoj naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 56.521,48 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke).

3. Protiv citirane presude te točke II. izreke rješenja žalbu podnosi tužena pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjske odluke.

4. Tužitelj odgovorom na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijane odluke.

5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je kao namještenik pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, na radnom mjestu vozača, pretrpio 15. prosinca 2020., obavljajući rad po nalogu poslodavca. Kao uzrok nezgode tužitelj navodi propuste poslodavca koji su doveli do njegova ozljeđivanja i do nastupa teških i po život opasnih ozljeda, čime je došlo do povrede prava osobnosti.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

8. Točno je da se prvostupanjski sud izričito ne poziva na odredbe Zakona o radu te Zakona o zaštiti na radu, kojim je zakonima uređen specifičan odnos iz područja rada, već isključivo na odredbe ZOO-a, a koje gotovo identično određuju specifično područje odgovornosti za štetu te naknadu štete. Međutim ovaj propust prvostupanjskog suda nije doveo do nepravilne i nezakonite odluke.

9. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je između stranama nesporno:

- da je tužitelj 15. prosinca 2020. pretrpio ozljedu na radu kao namještenik tužene, kod koje je bio raspoređen na radno mjesto II. vrste-vozač, Zapovjedništvo za potporu, Opslužna bojna, Opslužništvo vojarne "Kralj Zvonimir" Knin, Opskrbno- transportni pododsjek, s mjestom službe u [adresa];

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, ispostave Šibenik Klasa: UP/I-116-02/20-45, Ur broj: 443-02-03-23/17-20- 4 od 30. prosinca 2020. proizlazi da je 15. prosinca 2020. tužitelj na temelju naloga zapovjednika PĐ, u krugu vojarne u [adresa] obavljao zamjenu pregorjelih električnih žarulja, kojom prilikom, na mjestima gdje nisu mogli dohvatiti žarulje sa zemlje NĐ i tužitelj da su koristili metalnu košaru za otpad i to na način da bi tužitelj ušao u metalnu košaru, a BĐ bi ga pomoću viličara skupa s košarom digao na potrebnu visinu, a konkretno oko 14,00 sati da su mijenjali žarulju na stupu na visini 4,6 m, kojom prilikom je tužitelj, zajedno s košarom, pao na pod, a košara da nema mogućnost pričvršćivanja na viličar te prilikom izvođenja poslova da nije korištena zaštitna oprema (kaciga, radne cipele);

- da iz prijave ozljede na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, redni broj slučaja: 20210000671 od 21. siječnja 2021. proizlazi da je tužitelj pretrpio teže ozljede 15. prosinca 2020. za vrijeme redovitog rada u vojarni 4. gardijske brigade Pauci u [adresa] prilikom izmjene žarulje na vanjskoj rasvjeti uslijed prevrtanja košare podignute od strane viličara te ispadanja istog iz košare i pada na tlo,

- da nije sporna ni odgovornost tužene za nastanak štetnog događaja,

- da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio više teških tjelesnih ozljeda (točkaste oguljotine glave zatiljno, krvnog podlijeva glave slijepoočnotjmenozatiljno desno, prijelom desne tjemene i zatiljne kosti, krvarenja pod tvrdu moždanicu, krvarenja pod meku moždanicu, krvarenja u mozgovinu, nagnječenja mozga te prijeloma desnog poprečnog nastavka, mase i lamine petog vratnog kralješka s ektruzijom diska C5/6 te posljedičnom medulopatijom i spastičnom tetraparezom);

- da tužitelj uslijed pretrpljenih teških tjelesnih ozljeda trpi teške posljedice jer je funkcijski nepokretna osoba vezana uz krevet i invalidska kolica uz inkontinenciju, ovisan o tuđoj njezi i pomoći te je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj pretrpio bolove, strah, naruženost te je zaostalo oštećenje organizma sa smanjenjem životnih aktivnosti 85%, što da je utvrđeno nalazima i mišljenjima vještaka prim. mr. sc. Časlava Lončara dr. (psihijatar), mr. sc. MĐ dr. (neurokirurga) te prof. dr. sc. IĐ (ortopeda);

- da je protiv tužitelju nadređenog PĐ, ODO u Šibeniku podiglo optužnicu Br KoDO -109/23 od dana 30,. ožujka 2023., jer je u svojstvu zapovjednika Opslužništva Vojarne 4. gardijske brigade " Pauci", dana 15. prosinca 2020, oko 08,00 sati, u [adresa], protivno čl.28.st.1., čl. 28. čl.36., čl. 41. i čl. 41. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/143,118/14,154/14,947/18 i 96/18 – dalje ZZR te čl. 3. toč.2. i toč.10. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine broj 5/84, dalje Pravilnik), olako smatrajući da time neće ugroziti tjelesni integritet namještenika, naložio podređenim namještenicima KĐ, raspoređenom na radno mjesto vozača i RĐ, raspoređenom na radno mjesto rukovatelja energetskog sustava, da izvrše zamjenu neispravnih električnih žarulja uporabom tehnički neprikladnog sredstva i znajući da namještenici nisu sposobni za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, a niti osposobljeni za rad na siguran način, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda tužitelja;

- da se u zapisniku o inspekcijskom nadzoru državnog inspektorata Split, Ispostava Šibenik od 30 prosinca 2020., kao uzrok nastanaka ozljede na radu tužitelja navodi loša organizacija rada, neispravnost radne opreme, a sve pozivom na čl. 18., 36. 41. i 44. ZZR-a te Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine 18/17).

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužena odgovorna za nastalu štetu koju je tužitelj, kao njen zaposlenik, pretrpio. Prigovor tuženika o tužiteljevom doprinosu šteti otklanja te obrazlaže da iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) proizlazi da bi se tužena mogla djelomično osloboditi odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz navedenog članka, kao što su viša sila, radnja tužitelja kao oštećenika i radnja treće osobe.

11. Uzimajući u obzir opisanu materijalnu dokumentaciju te cijeneći iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka ističe da tuženik nije dokazao da je tužitelju bila na raspolaganju bilo kakva zaštitna oprema koja je primjerena za obavljanje posla koji je tužitelj priliko, predmetne nezgode obavljao te da je i tužiteljev nadređeni PĐ u svom iskazu potvrdio da radne obuće i odjeće nisu imali za te zadatke, a da je tužitelj, zaposlen kao vozač od strane tuženika kao zaštitnu odjeću i obuću mogao dobiti ili trliš (plavu kutu ) te sportske cipele.

12. Tužitelj da nije ni bio osposobljen za rad na siguran način, jer nije ni bio zaposlen na radnom mjestu električara, već vozača te zadavanje predmetnog zadataka tužitelju i svjedoku RĐ koji je upravljao viljuškarom, a zaposlen je na radnom mjestu kuhara, da predstavlja teški nemar poslodavca, kako je i opisano u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru.

13. Prigovor tužene iznesen u pravcu podijeljene odgovornosti - da je tužitelj mogao odbiti radni zadatak ocjenjuje neprimjerenim te ističe da djelatnik koji želi doprinijeti svojim radom i u situaciji kada nema potrebnog kadra ni ne može sagledati opasnost posla i ne razmišlja o tome da može odbiti izvršenje posla, već postupa po nalogu poslodavca koji treba o tome voditi računa i u svakom segmentu radnog procesa u cijelosti poštovati zakonske odredbe zaštite na radu i snositi sve rizike takvog nezakonitog postupanja i olakog izdavanja radnih naloga za obavljanje zahtjevnih i opasnih poslova, konkretno posao izmjene žarulja na visinama od 4 do 5 metara.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, doduše pozivom na odredbu čl. 1067. ZOO-a, koja na identičan način određuje oslobađanje od odgovornosti kao i čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu pravilno otklanja prigovor doprinosa oštećenika šteti.

15. Naime, tužena kao poslodavac nije tužitelja, zaposlenog na radnom mjestu vozača, osposobila za rad na siguran način za poslove električara, a ni poslove za rad na visini. Također niti svjedok RĐ, zaposlen kao kuhar, nije bio osposobljen za rad upravljanja viljuškarem pomoću kojeg se tužitelja u košari dovelo do visine od 4-5 m. Također, tužena nije niti osigurala, a niti posjedovala, specifičnu radnu zaštitnu opremu, a radna plava kuta i sportske tenisice koje su tužitelj i svjedok RĐ imali na raspolaganju sigurno to nisu.

16. U tom je kontekstu neosnovano i pozivanje tužene na čl. 68. st. 1. i st. 2. toč. 5. Zakona o zaštiti na radu. Točno je da radnik ima obvezu obavljati rad s dužnom pažnjom te da ima mogućnost i pravo odbiti rad, ako isti ugrožava njegovu sigurnost. No, a kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, primarno je obveza poslodavca osigurati sigurne uvjete rada, kao i osigurati sredstva koja osiguravaju sigurnost radnika, što je tužena sve propustila te u dugotrajnom periodu od 11 godina nema u krugu vojarne zaposlenog električara, a niti osobu koja bi bila osposobljena za izvođenje takvih radova, što jasno ukazuje na nemar tužene, kao poslodavca i ne može se osnovano pozivati na pravo tužitelja da odbije izvršenje zadatka. Primarno iz razloga što ga nije osposobila za takav rad da bi onda uopće mogao biti u mogućnosti procijeniti rizik i opasnosti izvođenja zadanog mu posla.

17. U odnosu na visinu zahtjeva prvostupanjski je sud proveo dokaz medicinskim vještačenjima po vještacima dr. Miri Jurinoviću, spec. neurokirurgije, dr. IĐ, spec. ortopedije i dr. Časlavu Lončaru, spec. psihijatrije iz kojih u bitnom utvrđuje:

(nalaz dr. Jurinovića:

- da je tužitelj doživio povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje koja se ispoljila u trpljenju bolova, da je imao niz velikih i opetovanih neugodnosti, te da je trajno preostalo oštećeno tjelesno zdravlje kod tužitelja na račun visokog invaliditeta te mu je trajno potrebna pomoć od strane treće osobe, zaostalo je naruženje u velikom stupnju, bolove u jakom intenzitetu da je u diskontinuitetu trpio 10 dana, potom u srednjem stupnju u diskontinuitetu šest tjedana (42 dana), te u blagom stupnju tri mjeseca (90 dana). Poslije toga da je trpio bolove u blagom intenzitetu (stupnju) kroz osam mjeseci, ali povremeno i to po šest sati u danu, a nakon isteka godine dana od ozljeđivanja, da je trpio i trpjet će trajno bolove u blažem stupnju povremeno u danu - otprilike tri do četiri sata, ali te bolove uračunava u procijenjeno trajno oštećenje tjelesnog zdravlja tj. umanjenje životnih aktivnosti,

- trajno oštećenje tjelesnog zdravlja da se procjenjuje na račun tetrapareze i poslije kontuzijskih područja na mozgu, tužitelj da je praktički nepokretan, odnosno nepokretan bez pomoći druge osobe. Donji udovi da nisu paralizirani te da se ne može kazati da je to paraplegija, ali da se može konstatirati da je kod tužitelja parapareza izraženog jakog stupnja, desno s fenomenom ''olovne cijevi", lijevo s fleksijskom kontrakturom koljena, a stanje s rukama da je povoljnije – može se nespretno služiti rukama, gruba mišićna snaga je oslabljena te zato da dozvoljava postavljanje dijagnoze tetrapareze (slabosti sva četiri ekstremiteta), a tetrapareza da je prouzročena ozljedom vratnog segmenta kralježnice i kralježnične moždine, a uz slabost udova tužitelj da je i inkontinentan, imao je i epileptički napadaj posve vjerojatno nakon zadobivene ozljede mozga te isti može ponovno uslijediti zato što mu je dio moždanog tkiva trajno oštećen te trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i umanjenje životnih aktivnosti procjenjuje s 85% jer tužitelj da je funkcijski nepokretna osoba, ,osuđen" na krevet i invalidska kolica, trajno ovisan o tuđoj pomoći i njezi, a radi inkontinencije u idućim mjesecima i godinama u permanentnoj je opasnosti od uroinfekcija i konačno bolesti bubrega. Zdravstveno stanje što se tiče tetrapareze da je trajno, definitivno istekom godine dana od dana ozljeđivanja te da nije za očekivati pogoršanje zdravstvenog stanja,

-pomoć i njega da su tužitelju potrebni od strane treće osobe u godini 2021. kada nije bio u bolnicama odnosno Varaždinskim toplicama, (od 02.4.2021. do 29.9.2021.) i to po 7 sati u danu i k tome od strane stručne osobe (medicinska sestra, fizioterapeut) još jedan (1) sat u danu pet dana u tjednu, a trajno će trebati pomoć i njegu od strane treće osobe nakon otpusta iz Varaždinskih toplica (prosinac, 2011.) u trajanju od šest (6) sati u danu i to svih sedam dana u tjednu do danas i u buduće,

- kod tužitelja da je nastupila naruženost u velikom stupnju.

(nalaz dr. IĐ)

-stanje tužitelja da u uzročno- posljedičnoj vezi s ozljedom glave i vrata i isto je konačno, ne očekuje se poboljšanje, a pogoršanje da je moguće u smislu jačih kontraktura kukova i koljena, moguća je pojava novih dekubitusa na tipičnim mjestima. Zadobivene ozljede dovele su do teškog invaliditeta i suglasan je s procjenama sačinjenim po vještaku Jurinoviću.

(nalaz vještaka Lončara)

- da postoji izravna uzročno- posljedična veza između pretrpljene traume i smetnji na duševnom planu te tužitelj da je mogao doživjeti intenzivni strah na razini osjećaja neposredne životne ugroženosti, kod same nezgode tužitelj da je trpio " primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, da se nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji da je mogao potrajati tri tjedna, a dijelom je određen i trpljenjem boli jakog inteziteta 7 dana, mjestom ozljeđivanja (glava i strukture vrata) operativni zahvatom, Covidom 19 i urosepsom, da se nastavio strah srednjeg intenziteta idućih mjesec dana, a podržavan da je trpljenjem boli srednjeg intenziteta dva tjedna, provedenim obradama, djelom fizikalne terapije i bolničkim liječenjem te strah blagog intenziteta (plašnja) da će trajati cijeli život, što da je uključeno u trajnu povredu duševnog integriteta i stalno će ograničavati tužitelja u svakodnevnom funkcioniranju (osobno, emocionalno, i socijalno) što je dovelo do trajne povrede duševnog integriteta srednje teškog do teškog stupnja u visini od 60% do 65 %.

18. Cijeneći opisana utvrđenja iz nalaza vještaka te uzimajući u obzir čl. 19. i 1100. ZOO-a i navodeći da u konkretnom slučaju popravljanja neimovinske štete isplatom u novcu u iznosu utvrđenom prema Orijentacijskim kriterijima Građanskog odjela VSRH nije primjenjiva, zbog izuzetno teških posljedica zaostalih kod tužitelja. Pri tome posebno ističe da je tužitelj bio zdrav, pokretan te uživao u svim aspektima takvog života, a da je nakon predmetnog štetnog događaja i pretrpljene vrlo teške ozljede na radu došlo do takvih posljedica da je njegov život kakav je imao do ozljeđivanja trajno prestao. Tužitelj da je već i u godinama života (66 god), kad se takvo zdravstveno stanje uslijed zadobivenih trajnih posljedica može samo značajno pogoršavati te cijeneći veoma teške zaostale posljedice koje su dovele do nemogućnosti bilo kakvog samostalnog funkcioniranja, kao što je nepokretnost i trajna potreba za tuđom njegom i pomoći te sve posljedice koje to vuče za sobom i imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda pravične naknade, te sve u cilju da se tužitelju olakša veoma skupo i zahtjevno održavanje preostalih životnih funkcija, ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, uz nagodbom isplaćenih 100.000,00 eur, i daljnji iznos od 112.356,49 eura.

19. Suprotno stavu tužen, prvostupanjski je sud iznio obrazložene i relevantne razloge za procjenu visine neimovinske štete u iznosu od ukupno 212,356,49 eur, a valja naglasiti da i kad bi se isključivo matematičkom radnjom primjenjivali Orijentacioni kriteriji, razlika primjenom takvog obračuna i procijenjenog iznosa visine štete ne bi bila u rasponu od 60.000,00 do 70.000,00 eur.

20. Pravilno je prvostupanjski sud, a na što ukazuju i Orijentacijski kriteriji na koje se tužena poziva, istaknuo da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te da svakom pojedinom slučaju treba pristupiti individualno, jer kvalifikatorne okolnosti (trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha, stupanj nagrđenja i smanjenja životnih aktivnost) imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

21. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud opravdano cijenio sve okolnosti slučaja, kao aktivni svakodnevni radni život tužitelja prije štetnog događaja, nepokretnost i vezanost za krevet i invalidska kolica, ovisnost o drugome u svakom pa i najmanjem segmentu življenja, dob, nemogućnost oporavka i sl. 22. Primjenom čl. 223. ZPP-a, a obzirom na dostavu računa o troškovima liječenja nakon zaključenja pripremnog ročišta, prvostupanjski je sud odlučio o tim troškovima pravilno cijeneći i vrednujući sve potrebe (kao npr. lijekovi) i zdravstvene usluge koje nisu pokrivene osiguranjem putem HZZO-a te je dosuđen iznos od 796,34 eur i po ocjeni ovog suda primjeren

23. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na dosuđene troškove tuđe pomoći i njege valja istaknuti da je cijenu rada prvostupanjski sud odredio sukladno relevantnom parametru – cijeni rada prema odluci Doma Lovret, a to je cijena koju bi tužitelja, kojem je bila potrebna i pomoć stručne osobe, realno platio. Dodaje se da nije upitno da je to cijena sukladna Odluci, a tužitelj bi ju isplatio upravo u tom iznosu da mu je od strane stručne osobe Doma pružena te pitanje bruto i neto iznosa nije relevantno, kao što ne bi bilo upitno niti pitanje da se kojim slučajem uračunao PDV na uslugu, na koju je tužitelj obzirom na posljedice štetnog događaja, imao pravo zahtijevati.

24. Suprotno navodima žalbe osnovano je tužitelju dosuđen trošak sastava podnesaka od 31.05.2022., kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju koja je datirana s 26.05.2022., kao i datum slanja tužbe, a životno je da nepokretni tužitelj istu nije bio u mogućnosti na dan pregleda predati ju punomoćniku. Osnovan je i dosuđen trošak sastava podneska od 6. prosinca 2022. budući da se istim tužitelj očituje na nalaz vještaka, a činjenica da na taj nalaz nema primjedbi nije od značaja, budući da je u svakom slučaju trebalo proučiti nalaz, savjetovati se sa strankom i sl. 25. Međutim osnovano tužena osporava dosuđen trošak za sastav podneska od 6. prosinca 2022., kojim tužitelj postavlja zahtjev za naknadu troškova postupka, budući da se i po stavu ovog suda, takav zahtjev mogao postaviti već u tužbi te je stoga, obzirom na smisao čl. 155. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev za sastav tog podneska s pripadajućim PDV- om.

26. Kamata koja teče od 1. siječnja 2023. određena je sukladno čl. 29. ZOO-a te usklađena s prelaskom na valutu eur.

27. Tuženoj, primjenom čl. 166. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe budući da je u žalbenom postupku uspjela samo u neznatnom dijelu sporednog potraživanja (troška postupka).

28. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

29. Točka I. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec