REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1433/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja DONPOSTAČ-DNJIPRO (društvo s ograničenom odgovornošću), Ukrajina, 62370 Harkivska oblast, Ulica Zavodska 49, Solonicivka, OIB: 69595676156, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SomMar Adria d.o.o., Aleja seljačke Bune 17A, Zagreb, OIB: 44489930503, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti zastupnika po zakonu stranaka, za tužitelja FPC, a za tuženika FP, te zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice VP i punomoćnika tuženika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.383,20 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 9.632,70 eur, počevši od 2. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 10.117,80 eur, počevši od 5. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 9.632,70 eur, počevši od 28. prosinca 2023. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.964,44 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. ožujka 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.518,29 eur, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova, u preostalom dijelu, za iznos od 2.437,50 eur.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 3. srpnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da su stranke 22. ožujka 2023. zaključile Ugovor o kupoprodaji robe, a na temelju kojeg da je tužitelj isporučio tuženiku Ugovorom predviđenu robu (drveni ugljen odnosno brikete drvenog ugljena). Za isporučenu robu da je tužitelj ispostavio tuženiku račune (br. 12, 5/3 i 13), na ukupan iznos od 29.383,20 eur, koje da tuženik nije o dospijeću podmirio. U skladu s predmetnim Ugovorom predviđenim, stranke da su spor oko (ne)plaćanja, a vezano uz tuženikove prigovore nedostacima kvalitete isporučene robe, pokušale riješiti pregovorima, no nakon sastanaka održanih 11. i 12. prosinca 2023. u Zagrebu da dogovor nije postignut. Potom da je tuženik obavijestio tužitelja da je dio robe obračunat na predmetnim računima , a glede koje je robe prigovarao kvaliteti, uništio. Na ovaj način da je tuženik onemogućio povrat robe tužitelju, odnosno provjeru osnovanosti prigovora kvaliteti od strane nezavisnog laboratorija (kako je predmetnim Ugovorom predviđeno). Stoga tužitelj potražuje plaćanje na temelju računa ispostavljenih tuženiku za isporučenu robu .

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Prije svega, navodi da je 12. veljače 2024. izvršio tužitelju plaćanje iznosa od 1.419,26 eur, a po osnovi računa br. 12. utuženog u ovom postupku. Osim toga, i prije ovako izvršenog plaćanja, da je sam tužitelj obavijestio tuženika da je, s obzirom na ranije izvršena plaćanja po prethodno izdanim računima, tuženikov dug po računu br. 12. umjesto iznosa iskazanog na računu (9.632,70 eur), pravilno 7.832,58 eur, dakle da je evidentiran preplaćeni iznos od 1.800,12 eur, a temeljem kojeg da je tužitelj namirio dio potraživanja po osnovi računa br. 12. Nadalje, navodi da tužitelj jest isporučio robu obračunatu na predmetnim računima, no da je isporučena roba imala nedostatke, odnosno da nije imala svojstva ugovorena odredbom čl. 7. predmetnog Ugovora. O navedenom da je tuženik obavijestio tužitelja, no da tužitelj nedostatke nije otklonio (zamijenio robu s robom bez nedostataka). Da je tužitelj navedenog bio svjestan, tuženik tvrdi da proizlazi i iz činjenice da je zbog nedostataka kvalitete isporučene robe tužitelj izdao tuženiku kreditna odobrenja kojima su umanjeni iznosi obračunati na utuženim računima (za ukupan iznos od 12.632,70 eur). Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ističe izjavu o prijeboju, a na temelju koje da je utuženo potraživanje prestalo. Naime, navodi da su stranke, osim glede prodaje koja je predmet spora imale i drugih poslovnih odnosa. Tuženik da je tužitelju unaprijed platio naknadu za izradu vrećica za pakiranje ugljena s odgovarajućim oznakama (tuženikovog brenda odnosno vrste ugljena). Međutim, tužitelj da, unatoč primljenoj uplati, nije isporučio ugovorene vrećice, i to da nije isporučio 3492 vrećice za Fruity ugljen , odnosno 1726 vrećica za Woody ugljen. S obzirom na ugovorenu cijenu, od 0,42 eur po vrećici, da tužitelje nije isporučio robu u plaćenom iznosu od 2.191,56 eur. Stoga, ovu svoju tražbinu na povrat plaćenog (po osnovi neisporučenih vrećice) tuženik prebija s tužiteljevim potraživanjem koje je predmet spora. Tužitelj da je osim s tuženikom poslovao i sa društvom povezanim s tuženikom, društvom Maras Sommer GmbH iz Njemačke. Ovo društvo da prema tužitelju ima potraživanja koja je ustupilo tuženiku (cesijom). Naime, tužitelj da je od društva Maras Sommer GmbH primio unaprijed plaćanje iznosa za isporuku vrećica za ugljen s brendom Wildfire. Međutim, tužitelj da nije isporučio cjelokupnu ugovorenu i plaćenu količinu, odnosno da nije isporučio 7030 od dogovorenih 10000 vrećica. S obzirom na dogovorenu cijenu po vrećici od 0,39 eur, to da nije isporučena roba u vrijednosti od 2.741,70 eur. Nadalje, da je tužitelj društvu Maras Sommer GmbH izdao knjižno odobrenje na iznos od 579,15 eur. Konačno, da se tužitelj obvezao društvu Maras Sommer GmbH izvršiti povrat iznosa od 5.500,00 eur, a koji je društvo Maras Sommer GmbH uplatilo društvu Carbon Pro, ali za korist tužitelja. S obzirom da tužitelj nije izvršio ugovorenu obvezu, po osnovi koje je plaćanje izvršeno društvu Carbon Pro, to da je isti dužan vratiti primljena sredstva. Dakle, tuženik ističe prijeboj tražbina utuženih u ovoj parnici s protutražbinama koje tvrdi ima prema tužitelju i onih koje je ustupom stekao od tužiteljevog vjerovnika društva Maras Sommer GmbH (za ukupan iznos od 11.012,41 eur).

3./ Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je naveo da omaškom nije uzeo u obzir plaćanje na koje tuženik ukazuje, u iznosu od 1.419,26 eur , odnosno preplate temeljem ranije ispostavljenih računa (u iznosu od 1.800,12 eur), a za koja plaćanja da valja umanjiti tražbinu utuženu temeljem računa br. 12. U odnosu na navode tuženika vezane uz izdana knjižna odobrenja u odnosu na račune koji su predmet spora, osporava da bi ova odobrenja imala učinak na visinu tražbine. Naime, ukazuje da su odobrenja dana uvjetno, a koji da se uvjet nije ispunio jer nakon danih odobrenja da tuženik nije ispunio svoje obveze i izvršio plaćanja kako je, u svrhu izdavanja ovih odobrenja, među strankama bilo dogovoreno. Smatra da je tuženik postupao prijevarno. Naime, tvrdi da je isporučena roba plaćanje koje tužitelj potražuje bila u cijelosti ispravna. Ovu robu da je tuženik očito prodao. Nadalje, da tuženik, unatoč tome što tužitelju nije omogućio da robu, glede koje je tvrdio da postoje nedostaci, preuzme nazad, odbija izvršiti plaćanje.

4./ U odnosu na potraživanja koja tuženik ističe u prijeboj, tužitelj prije svega ukazuje da je glede tražbine po osnovi ugovorenih i plaćenih, a neisporučenih vrećica tuženiku (2.191,56 eur), tijekom pregovora radi pokušaja mirnog rješenja predmetnog spora, bio spreman uzeti ovu potraživanje u međusobni obračun. Međutim, s obzirom da dogovor u konačnici nije postignut, da su bez učinka izjave tužitelja dane u vezi s ovim potraživanjem tijekom pregovora. Nadalje, tužitelj osporava da bi tuženiku bila ustupljena potraživanja od strane društva Maras Sommer GmbH, osim za iznos od 579,15 eur. Dakle, osporava tražbinu u iznosu od 2.741,70 eur, koju da bi društvo Maras Sommer GmbH imalo prema tužitelju (neisporučene vrećice branda Wildfire), kao i tražbinu u iznosu 5.500,00 eur. Naime, glede potonje da se radi o tražbini prema društvu različitom od tužitelja, društvu Carbon Pro, a obvezu ispunjenja ove tražbine da tužitelj nije preuzeo. Stoga, osim za iznos od 579,15 eur, osporava da bi tuženikova izjava o prijeboju imala učinak na visinu utuženog potraživanja i u preostalom dijelu osporava osnovanost i visinu tražbina po osnovi kojih tuženik ističe prijeboj.

5./ S obzirom na plaćanja na koja tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu, a koja tužitelj ne osporava (1.419,26 eur, 1.800,12 eur i 579,15 eur) tužitelj je (podneskom od 11. listopada 2024.) izjavio da djelomično povlači tužbu glede iznosa utuženog po osnovi računa br. 12, na način da s osnove ovog računa ne potražuje iznos od 9.632,70 eur kako je u tužbi navedeno, već iznos od 5.834,27 eur. U ostalom dijelu, prigovore tuženika smatra neosnovanima.

6./ Tuženik, koji je o djelomično povlačenju obavješten 16. listopada 2024., izjavio je, u roku predviđenom odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), podneskom od 30. listopada 2024., da na povlačenje ne pristaje.

7./ Djelomično povlačenje, suprotno shvaćanju tužitelja, nije preinaka (razlog iz odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a). S obzirom da je tužba djelomično povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, za povlačenje je, neovisno o razlozima na koje tužitelj ukazuje (da bio o plaćanjima bio obavješten tek nakon podnošenja tužbe), nužan pristanak tuženika (razlog iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a). S obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje, ova je tužiteljeva izjava (o djelomičnom povlačenju) bez učinka na opseg predmeta spora, odnosno u tužbi istaknutog tužbenog zahtjeva.

8./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun br. 12. (list 8-9 spisa) sa specifikacijom br. 7. (list 18-22 spisa), račun br. 5/3 (list 15-17 spisa) sa specifikacijom br. 1/3 (list 10-14 spisa), račun br. 13. (list 31-34 spisa) sa specifikacijom br. 8. (list 43-48 spisa), CMR listovi (list 34-42 spisa), korespondencija stranaka elektroničkom poštom (list 23-30, 142-146, 152-153, 157-160, 169-170, 177- 179, 180-182, 183-185, 206-211, 192 spisa), Kupoprodajni ugovor br. KIC-SmA od 22. ožujka 2023. (list 49-68 spisa), potvrde o plaćanjima (list 109-112, 165-167 i 175 spisa), Ugovor o cesiji od 30. kolovoza 2024. (list 113 spisa), Korespondencija tuženika s njegovim poslovnim partnerima (list 129-136 spisa), Knjižna odobrenja (list 147-151, 171-174 spisa), račun za papirnate vreće od 4. srpnja 2023. (list 155-156 spisa) i od 15. kolovoza 2023. (list 161-163 spisa), prepiska tuženika preko Whatsapp-a s predstavnikom društva Carbon Pro (list 187-188 spisa), računi stranaka za učinjene prijevode (list 5, 6, 138-139 i 265-266 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci MP (list 236-239 spisa), EP (list 239—241 spisa), ŽP (list 243- 248 spisa) i zastupnika po zakonu stranaka za tužitelja VPC (list 250-253 spisa) i za tuženika FP (list 253-258 spisa).

9./ Isprave koje nisu sastavljene na hrvatskom jeziku, a uz koje stranke nisu dostavile prijevode (priložene na listovima 80-82, 104-108, 114-128, 196, 263 spisa), nisu uzete u obzir prilikom donošenja odluke (razlog iz odredbe čl. 232. st. 2. ZPP-a).

10./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem iznosa od 29.383,20 eur, na temelju računa ispostavljenih tuženiku (broj 12, 5/3 i 13), a za robu isporučenu na temelju među strankama zaključenog Kupoprodajnog ugovora br. KIC-SmA od 22. ožujka 2023.

12./ Prije svega, s obzirom da se, jer je tužitelj pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a tuženik domaća pravna osoba, radi o sporu s međunarodnim elementom, a imajući u vidu da sporna tražbina proizlazi iz ugovora o kupoprodaji robe, stranke su pozvane očitovati se o mjerodavnom materijalnom pravu u primjeni. Stranke su suglasne da se na pitanje zateznih kamata na tužiteljevu tražbinu koja je predmet spora primjenjuje hrvatsko materijalno pravo kao mjerodavno. Međutim, tužitelj je shvaćanja da se na predmetni ugovorni odnos, uz odredbe Konvencije UN-a o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe ("Narodne novine –Međunarodni ugovori" 10/84, dalje Bečka konvencija), podredno primjenjuju odredbe ukrajinskog prava kao mjerodavnog materijalnog prava, pri čemu tijekom postupka niti ukazuje o kojim bi se odredbama radilo niti dostavlja sadržaj ovih materijalnopravnih odredaba. Tuženik je shvaćanja da su stranke ugovorile primjenu hrvatskog materijalnog prava kao mjerodavnog.

13./ Po shvaćanju ovog suda, imajući u vidu da se nedvojbeno radi o sporu vezanom uz međunarodnu prodaju robe, primjenjuje se Bečka konvencija, imajući u vidu da su stranke u sporu pravne osobe sa sjedištima u državama koje su ovu Konvenciju ratificirale (Ukrajina i Hrvatska), a osim toga da su stranke u predmetnom Ugovoru upravo ugovorile primjenu ove Konvencije (uvod Ugovora). Međutim, po shvaćanju ovog suda, stranke su, uz primjenu Bečke konvencije, dakle za pitanja koja ovom konvencijom nisu uređena, ugovorile primjenu hrvatskog materijalnog prava kao mjerodavnog. Naime, za razliku od Ukrajine, Hrvatska jest članica Europske Unije, a stranke su kao mjerodavno pravo izrijekom odredile EU trgovačko pravo (čl. 9.3. Ugovora). Osim toga, stranke su ugovorile da će se sporovi koji su vezani uz ovaj ugovor ili proizlaze iz njega, uključujući i tumačenje Ugovora, njegovo provođenje, povredu ili nevaljanost, razmatrati pred hrvatskim sudom, a u skladu s propisima Republike Hrvatske (čl. 9.2. Ugovora). Po shvaćanju ovog suda, iz ovih je ugovornih odredaba nedvojbeno da su stranke izvršile odabir i da su ugovorile primjenu hrvatskog materijalnog prava kao mjerodavnog.

14./ Među strankama nije sporno da su poslovale na temelju zaključenog Kupoprodajnog ugovora br. KIC-SmA od 22. ožujka 2023. (list 49-68 spisa), na način da je tužitelj kao prodavatelj isporučivao tuženiku kao kupcu drveni ugljen ili brikete drvenog ugljena, pri čemu se ova roba, zahtjevi vezani uz njezinu kvalitetu, cijena, količina, ukupni troškovi, uvjeti dostave i plaćanja dogovaraju za svaku zasebnu seriju i navode, u ovom Ugovoru i specifikaciji (za svaku narudžbu) koja čini sastavni dio Ugovora (čl. 1.1. i 1.2. te 2.1. Ugovora). Ugovor je zaključen za razdoblje do 31. prosinca 2023., odnosno dok stranke ne ispune u potpunosti svoje obveze (čl. 13.1. Ugovora).

15./ U više ugovornih odredaba stipulirane su obveze vezane uz kvalitetu robe koja je predmet ugovora. Tako je ugovorena odgovornost tužitelja za kvalitetu sirovine koja se koristi u proizvodnji i za kvalitetu ambalaže u kojoj se drveni ugljen doprema tuženiku (čl. 6.3. Ugovora). Nadalje, dogovoreno je da palete na kojima se roba dostavlja moraju imati odgovarajući fitosanitarni certifikat (čl. 6.8. Ugovora). U slučaju mokrih vreća, mokrog uljena, nekarboniziranih komada drva, oštećenih paleta ili oštećenih vreća ugljena, premalog ugljena ili prevelikog postotka praha (više od 1 %), da je prodavatelj obvezan odvesti robu natrag u vlastitom trošku u roku od 7 dana (čl. 6.9. Ugovora). Nadalje, ugovoreno je da tuženik radi isključivo s drvenim ugljenom koji prodaje restoranima i hotelima, stoga da granulacija mora biti veća od 40-150 mm, jer da tuženik ne trguje s manjom granulacijom. Ovaj nedostatak da za posljedicu ima povrat robe u potpunosti, a troškove da snosi tužitelj. Svi komadići ugljena da moraju biti u potpunosti karbonizirani na način da ne smiju davati "žuti plamen" na početku paljenja. S obzirom da tuženik već dugo trguje ugljenom, da su odstupanja od ovako navedene kvalitete nedopustiva. Tužitelj da jamči da će sve pošiljke biti dogovorene kvalitete (kako bi se izbjegla situacija da su 2-3 kamiona natovarena vrlo dobrom robom, a nakon toga da počne dostava robe smanjene kvalitete – s povećanim udjelom prašine i vlage, niskim ugljikom, ugljenom kod kojeg se pri paljenju pojavljuje crni dim) (čl. 7. Ugovora).

16./ Nadalje, Ugovorom je predviđen i postupak vezan uz reklamacije (čl. 12. Ugovora), i to na način da je pisane reklamacije glede količine, nedostataka na ambalaži ili drugih nedostataka, tuženik dužan dostaviti u roku od najviše 30 kalendarskih dana od primitka robe. U slučaju da tuženik prigovara nedostacima ambalaže, da je dužan dostaviti fotografije kao dokaz ovih nedostataka. Pisane reklamacije vezane uz skrivene nedostatke (vezane uz kvalitetu, granulaciju, udjel vode i drugo), tuženik da je dužan dostaviti u roku od 30 dana od otkrivanja (čl. 12.1. Ugovora). Nedostatna kvaliteta da se mora potvrditi potvrdom nezavisnog laboratorija, a troškove da snosi tužitelj. No, nikakve laboratorijske analize da nisu potrebe ako je nedostatak vidljiv golim okom (pregledavanjem i paljenjem ugljena) (čl. 12.2. Ugovora). Sve troškove vezane uz otklanjanje nedostataka da snosi tužitelj, i to prepakiranje zbog nesukladnosti sa specifikacijama, troškove vezane uz nepredviđeno skladištenje, troškove povrata i prisilnog uništavanja robe (čl. 12.3. Ugovora).

17./ Nije sporno da je tužitelj tuženiku, na temelju predmetnog Ugovora, isporučio robu plaćanje koje potražuje u ovoj parnici. Naime, tužitelj je na temelju Specifikacije br. 7. od 11. listopada 2023. isporučio tuženiku 1386 vrećica drvenog ugljena (od po 10 kg) (od kojih 1344 komada Woody ugljena, a 42 komada vreća ugljena bez naznačene robne marke), za što je ispostavio tuženiku račun broj 12, na iznos od 9.632,70 eur (list 18-22 spisa). Nadalje, tužitelj je na temelju Specifikacije br. 1/3 od 11. listopada 2023. isporučio tuženiku 1386 vrećica drvenog ugljena (od po 10 kg) (Fruity ugljena), za što je ispostavio tuženiku račun broj 5/3, na iznos od 10.117,80 eur (list 10-14 spisa). Ova je roba isporučena 24. odnosno 27. listopada 2023. Nadalje, tužitelj je na temelju Specifikacije br. 8 od 3. prosinca 2023. isporučio tuženiku 1386 vrećica drvenog ugljena (od po 10 kg) (Woody ugljena), za što je ispostavio tuženiku račun broj 13, na iznos od 9.632,70 eur (list 43-48 i 32-33 spisa). U predmetnim je Specifikacijama navedena granulacija ugljena od 40-150 mm. Osim toga, u predmetnim su Specifikacijama navedene i druge karakteristike ugljena koji je predmet narudžbe (primjerice sadržaj pepela manji od 4%) te da tužitelj jamči da će isporučena roba biti u skladu s naručenom kvalitetom. Dakle, kada se sadržaj odredaba o kvaliteti iz ovih Specifikacija dovede u vezu s Ugovorom na temelju kojeg je roba naručena, to je za zaključiti da je Specifikacijama određeno da granulacija mora biti od 40 -150 mm (iako je u Ugovoru navedeno da mora biti veća), da pepela ne smije biti više od 4% (iako je u Ugovoru navedeno više od 1%), dok se u ostalim karakteristikama kvalitete odredbe Ugovora i Specifikacija dopunjuju.

18./ Nadalje, s obzirom na navode tužitelja, nije sporno da je na temelju izvršenog tuženikovog plaćanja (12. veljače 2024. iznos od 1.419,26 eur po osnovi računa br. 12) te po osnovi više plaćenog od strane tuženika na temelju ranije izdanih računa (u iznosu od 1.800,12 eur), odnosno na temelju tuženikove izjave o prijeboju dane u ovoj parnici, a u dijelu u kojem tužitelj prijeboj ne osporava (za iznos od 579,15 eur), dugovanje prema računu br. 12 trebalo biti iskazano u umanjenom iznosu, odnosno u iznosu od 5.834,27 eur.

19./ Među strankama je sporna osnovanost i visina preostalog dijela utuženog potraživanja, dakle temeljem računa br. 12 u iznosu od 5.834,27 eur, temeljem računa br. 5/3 u iznosu od 10.117,80 eur i temeljem računa br. 13 u iznosu od 9.632,70 eur.

20./ Ovo stoga što tuženik osporava obvezu plaćanja ovih računa jer , prije svega, tvrdi da je roba koja je u njima obračunata imala nedostatke stoga što da se nije radilo o granulaciji kako je ugovorena (od 40-150 mm) već o manjoj granulaciji, odnosno postotku praha u vrećicama znatno većeg postotka od ugovorenog (4%). Stoga da tuženik ovu robu, prema Ugovornim odredbama, nije dužan platiti. Tuženik tvrdi da je o nedostacima obavijestio tužitelja, da su pregovarali o načinu razrješenja spornog odnosa, no u konačnici da dogovor nije postignut. Nadalje, tvrdi da ga je tužitelj, jer je tvrdio da će robu s nedostacima preuzeti, a tuženiku isporučiti robu bez nedostataka, zatražio da neko vrijeme robu s nedostacima čuva, no da se potom prestao javljati. S obzirom da čuvanje ove robe za tuženika predstavlja poteškoću, da je tuženik u konačnici preostale vreće ugljena (s nedostacima), a koje već nije bio isporučio dalje svojim kupcima, uništio paljenjem odnosno odnošenjem na reciklažno dvorište po svojim zaposlenicima. Dio robe da je tuženik, jer je vjerovao tvrdnjama tužitelja da unatoč nedostacima granulacije u pojedinim isporučenim vrećama nije sva isporučena roba s nedostacima, prethodno već bio isporučio dalje svojim kupcima, koji su mu potom kvaliteti robe prigovarali, a tuženik da je povodom prigovora svojih kupaca izvršio i zamjenu s robom koju pribavlja od drugog dobavljača (a ne tužitelja). Konačno, da je tužitelj bio svjestan da isporučena roba ima nedostatke, tuženik smatra da je razvidno i stoga što je tužitelj izdao tuženiku kreditna odobrenja kojima je umanjen iznos obračunat na svakom od utuženih računa. Stoga tuženik smatra da, kada bi tužitelj i moga potraživati od tuženika plaćanje temeljem predmetnih računa, svakako da ne može potraživati plaćanje ne uzimajući u obzir umanjenja koja je sam temeljem utuženih računa izdao (za ukupan iznos od 12.632,70 eur). Osim toga, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja, na temelju izjave o prijeboju dane u ovoj parnici, na ukupan iznos protutražbine prema tužitelju u iznosu od 11.012,41 eur, a po osnovi kojeg prijeboja da je prestao dio utuženog potraživanja.

21./ Tužitelj pak osporava da je isporučena roba imala nedostatke. Tvrdi da je tuženik uništavanjem robe onemogućio da se utvrd i je li roba odgovarala ugovorenoj kvaliteti provjerom kod neovisnog laboratorija, odnosno da je onemogućio tužitelja preuzeti robu. Stoga smatra da je tuženik isporučenu robu dalje prodao svojim kupcima i da neosnovano odbija plaćanje temeljem računa koji su predmet spora. Izdana kreditna odobrenja tvrdi da su bez učinka, jer da su izdana pod uvjetom da tuženik ispuni s izdavanjem ovih odobrenja u vezi preuzete obveze, a što da tuženik nije učinio. Konačno, tužitelj osporava osnovanost i visinu tražbina na temelju kojih tuženik ističe prijeboj (osim za iznos od 579,15 eur).

22./ Odlučne činjenice vezane uz postojanje nedostataka isporučenog ugljena, obavještavanje stranaka s tim u vezi i postupanje stranaka radi razrješenja spornog odnosa, sud je prije svega utvrdio na temelju pisanih isprava - korespondencije stranaka elektroničkom poštom. Po ocjeni ovog suda, paušalni su prigovori tužitelja, koji tijekom postupka vjerodostojnosti sadržaja dostavljene komunikacije stranaka elektroničkom poštom nije prigovarao, istaknuti na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, jer da nije moguće utvrditi radi li se upravo o prepisci tuženika s predstavnikom tužitelja SP (sinom zastupnika po zakonu tužitelja MPC i komercijalnim direktorom tužitelja zaduženim za prodaju u razdoblju od 2022. do 2024.), odnosno da sadržaj djeluje modificirano. Naime, dio korespondencije dostavio je sam tužitelj, pa je očito da se radi o vjerodostojnoj komunikaciji. Osim toga, tužitelj nije određeno naveo glede kojih prepisaka komunikacije elektroničkom pošto bi vjerodostojnost sadržaja prepiske osporavao. Osim toga, po ocjeni ovog suda, sumnja u vjerodostojnost sadržaja ove pisane prepiske ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, jer navodi iz iskaza nisu suprotni sadržaju ove pisane komunikacije, već se upravo s ovom pisanom komunikacijom logično nadopunjuju.

23./ Nakon održanog sastanka u Zagrebu 11. i 12. prosinca 2023., a na koji je pristupio kao predstavnik tužitelja NP, **.**.2023. (list 23-30 spisa), isti se obraća tuženiku i navodi da su dostave izvršene u studenom (dakle roba obračunata na računima koji su predmet spora br. 12 i 5/3) bile daleko od savršenih. Predlaže da tuženik pripremi snimke za svih 66 paleta (količina iz dva kamiona), određujući koliko je tuženik prodao dalje svojim kupcima, koliko je naplatio, koliko će od prodanog zbog reklamacija kupaca ostati nenaplaćeno, koliko je kod klijenata tuženika uništeno, a koliko je na skladištu kod tuženika. Dalje navodi da će robu iz tuženikovog skladišta (prema suglasnim iskazima saslušanih stranaka i svjedoka to je nakon što je NP bio na sastanku 11. i 12. prosinca 2023. bilo oko 33 paleta), tužitelj da će pokupiti, vratiti i prodati drugom kupcu, a tuženika navesti kao prodavatelja, pri čemu da će zaradu (od prodaje drugom kupcu) koristiti za pokriće Woody kamiona (račun br. 12), ostatak prenijeti na temelju računa 5/3 (to je račun za Fruity ugljen); a Friuty ugljen nadalje platiti umanjen za 1.500,00 eur (to je račun 5/3). Dalje navodi da je treći kamion (F ugljena) na putu (to je roba obračunata na utuženom računu br. 13), a ovu isporuku da će tuženik platiti ako kvaliteta bude u redu. Nadalje, navodi da će stranke za daljnje dostave pripremiti način provjere kvalitete te da će za provjeru kvalitete odgovarati njegov otac. Ova provjera da mora uključivati tjedno ispitivanje u laboratoriju, video test gorenja i granulacije te fotografije paleta. Ako roba ne bude odgovarala kontrolnoj listi kvalitete (koju će stranke naknadno dogovoriti po obrascu koji će predložiti tuženik), da roba neće napustiti tužiteljevu tvornicu. Da tužitelj ima kapacitet dostaviti jedan Woody i jedan Fruity kamion ugljena u siječnju, no da i dalje radi na opcijama za financiranje kojima bi mogao dozvoliti rok plaćanja ovih isporuka do 60 dana. U budućim dostavama da su, na jedan kamion restoranske (dakle veće granulacije), potrebna dva kamiona standardne granulacije. Konačno, navodi da je, nakon sastanka 11. i 12. prosinca 2023., ostalo za raspraviti dostavljanje od strane tuženika dokaza o reklamacijama kupaca za uništene palete, jer da FP za sada to ne želi dostaviti.

24./ Tuženik potom, 15. prosinca 2023., odgovara (zaposlenica MP), i navodi da je kvaliteta ugljena isporučenog u listopadu, a kojeg je dakle NP pregledao 11. i 12. prosinca 2023. (Woody i Fruity ugljen preostao na tuženikovom skladištu) loša i da je ova roba tuženiku izazvala katastrofu, iz tog razloga da tužitelj može slobodno smatrati da su sve palete uništene, jer da su one uništile tuženika. Vezano za kamion u dolasku, da je tuženik voljan platiti ovu robu (dakle obračunatu na računu br. 13) ako kvaliteta bude odgovarajuća, no tek kad provjeri kvalitetu robe. Dokaze o uništenju, reklamaciji i šteti da neće slati jer da obveze koje tuženik ima glede ograničenja u obradi osobnih podataka (GDPR) ne daju takve ovlasti tuženiku. Glede plaćanja za isporučeni kamion Fruity ugljena (račun br. 5/3) da će stranke dogovoriti, jer da još nije poznato tuženiku što će biti.

25./ Dakle, nedvojbeno je da je prethodno ovoj prepisci i dolasku tužiteljevog predstavnika na sastanak 11. i 12. prosinca 2023. između stranaka komunicirano vezano uz nedostatke robe isporučene, a obračunate na računima br. 12 i 5/3. U vrijeme održavanja sastanka, otprilike pola količine tako isporučene robe više nije bilo na skladištu kod tuženika jer je robu tuženik prodao svojim kupcima. Očito je da je roba bila potpuno neodgovarajuće kvalitete, s obzirom na zahtjeve koje je (prema sadržaju Ugovora i Specifikacija) tuženik imao, a koji prigovor je tužitelj očito prihvatio. Naime, tužitelj je nudio robu koja je preostala na skladištu preuzeti i prodati drugom kupcu, tako ostvarenim sredstvima namiriti plaćanje po računima br. 12. i 5/3. Nadalje, tužitelj je nudio da plaćanje kamiona koji je na putu tuženik izvrši ako kvaliteta bude u redu pa je očito da je prihvatio prigovore tuženika da prethodno isporučena roba nije bila odgovarajuće kvalitete. Konačno, tužitelj sam navodi da se za dalje dostave uspostavi procedura koja će osiguravati da nema više nedostataka kvalitete. Nelogični su stoga navodi tužitelja tijekom postupka da bi roba bila bez nedostataka jer prodavatelj koji je isporučio robu bez nedostataka svakako ne bi, nakon održanog sastanka na kojem je robu imao prilike vidjeti, postupao na način kako je to učinio NP u svom dopisu prethodno citiranom. Stoga okolnost da je tuženik, unatoč tužiteljevim zahtjevima, odbio dostaviti tužitelju dokaze o reklamacijama kupaca (pozivajući se na obveze vezane uz ograničenja obrade osobnih podataka), ne čini ipak uvjerljivima tvrdnje tužitelja da roba ne bi imala nedostataka. Naime, očito je, po shvaćanju ovog suda, da se NP u postojanje nedostataka glede kvalitete morao i osobno uvjeriti na sastanku koji je prethodio citiranom njegovom pisanom obraćanju. Naime, nelogično je da bi, a da nije prihvatio prigovor tuženika da je roba u potpunosti neodgovarajuće kvalitete, nudio postupanje kao što je to u predmetnom dopisu učinio (da zamjeni robu i podmiri troškove s tim u vezi te da se dogovori postupanje glede daljnjih dostava koje bi omogućilo odgovarajući pregled robe i postupke glede odgovornosti za nedostatke u kvaliteti). Naime, iz citirane prepiske stranaka nedvojbeno je da ugljen isporučen i obračunat na računima br. 12 i 5/3 nije bio odgovarajuće kvalitete, a stranke da su, s obzirom na ovu okolnost o kojoj je tuženik obavijestio tužitelja nastojale postići dogovorno razrješenje sporne situacije.

26./ Nadalje, 15. siječnja 2024. (list 177-179 spisa), MP traži od NP potvrdu da je, u skladu s dogovorenim, kamion F ugljena koji je stigao 27. prosinca 2023. (obračunat u računu br. 13.) zamjena za kamion ugljena obračunat u fakturi br. 12. i da stoga ovu fakturu (br. 12.) tuženik nije dužan podmiriti. Nadalje, za kamion Fruity ugljena (račun br. 5/3), tuženik prije svega prigovara da se uopće nije radilo o ovoj vrsti ugljena, a što da je i sam NP vidio, te traži financijsko odobrenje tužitelja u iznosu od 1.500,00 eur. Osim toga, s obzirom na robu isporučenu na paletama koje nisu odgovarale dogovorenima (lažne EU palete), traži financijsko odobrenje da daljnji iznos od 1.500,00 eur, jer da tuženik mora robu prepakirati i na taj način izbjeći počinjenje kaznenog djela. Dakle, tuženik očito nije prihvatio tužiteljev prijedlog vezan uz prodaju robe. Navedeno je logično ako se ima u vidu da je ugljen pakiran u vrećicama s oznakom tuženikovog brenda i da tuženiku, s obzirom da ugljen nije odgovarajuće kvalitete, ne odgovara trgovanje s ovom robom i prodaja trećima (na tužiteljev prijedlog tuženik je trebao biti naveden kao prodavatelj). NP odgovara da tuženik traži financijsko odobrenje (umanjenje) za tri fakture (koje su predmet ove parnice), u iznosu od 10.823,58 eur. Dalje navodi, da je tužitelj razumio da tuženik nije pretovario sve palete i da je zadržao neke palete koje nije upotrijebio. Zbog carinske kontrole kojoj je tužitelj podložan, predlaže da tužitelj izda financijsko odobrenje u iznosu od 9.000,00 eur, no koje da će raspodijeliti na sve tri fakture (u iznosu od po 3.000,00 eur). Ovo stoga što da ukrajinska carina ne može prihvatiti otpis cijelog kamiona i da počinje naplaćivati tužitelju iznos od 0,3% od fakture po danu. Ovo da bi se moglo zaustaviti sudskom prijavom, što međutim da nije opcija. Konačno, postavlja tuženiku upit da tuženik predloži kako da se zatvori dug između društava Carbon Pro i Maras Sommer, u iznosu od 5.500,00 eur (a za GG dakle ugljen Grill Guru).

27./ Ovi potonji navodi tužitelja ukazuju da je upravo tužitelju bilo u interesu spor oko isporučenog ugljena koji zbog izostanka ugovorenih svojstava nije odgovarao tuženiku riješiti na način drugačiji od onog predviđenog predmetnim Ugovorom. Naime, prema ugovornim odredbama, tužitelj je bio dužan ovu robu, o svom trošku preuzeti i vratiti. Osim toga, zbog ukrajinskih carinskih propisa na koje sam tužitelj ukazuje, nije mu bilo prihvatljivo izvršiti otpis cijele isporučene količine (na način da tuženik račune koji su robu pratili ne podmiruje), jer navedeno tužitelja izlaže daljnjim gubicima. Stoga je logično da tužitelj nudi rješenje sporne situacije na način da on sam organizira daljnju prodaju robe, a tuženik da bude naveden kao prodavatelj (dakle ne i da tužitelj robu vrati u Ukrajinu), da izda odobrenja (umanjenja računa), no da tuženik izvrši plaćanje (kako tužitelj ne bi bio podložan carinskim kaznama), a da se, kako bi se navedeno osiguralo (jer je logično da tuženik, koji je uz isporučenu robu neodgovarajuće kvalitete ima i daljnje troškove jer je platio prijevoz ove robe nije voljan vršiti daljnja plaćanja robe koja nije odgovarajuće kvalitete i koju stoga ne može prodavati svojim kupcima ) postigne dogovor da tuženik izvrši određena plaćanja po osnovi računa za predmetnu robu. Stoga je logično i da tužitelj, a kako bi smanjio financijske gubitke kojima je izložen zbog isporuke roba neodgovarajuće kvalitete i ugovornih obveza koje s tim u vezi ima (čl. 7. i čl. 12. preuzeti robu nazad i snositi sve troškove s tim u vezi), nudi tuženiku zatvaranje obveza iz drugih poslovnih odnosa (Carbon Pro i Maras Sommer), a sve kako bi radi izbjegavanja carinskih kazni prikazao plaćanje računa za robu isporučenu s nedostacima. Imajući nadalje u vidu da su stranke ugovorni partneri, dakle da su upućene jedna na drugu u ovom poslovnom odnosu jer samo dobrim međusobnim poslovanjem ostvaruju financijsku korist (od prodaje ugljena) te da, kod tužitelja u opisnoj situaciji financijske izloženosti, niti tuženik ne može očekivati da će ostvariti zaštitu kako je ugovornim odredbama predviđeno (povrat i zamjenu robe uz naknadu učinjenih troškova prijevoza), logično je da je tuženik pregovarao, iako osporavajući obvezu plaćanja predmetnih računa (zbog nedostataka kvalitete robe uslijed kojih je nije mogao dalje plasirati svojim kupcima), voljan prikazati plaćanje spornih računa kako tužitelja ne bi izlagao daljnjem trošku (ukrajinskih carinskih kazni). Konačno, nedvojbeno je i da je na mogućnost ostvarivanja ugovornih prava svakako od značajnog utjecaja činjenica da se tužitelja nalazi u ratom pogođenoj zemlji. Naime, očito je stoga da, su u svrhu uređenja međusobnih financijskih odnosa, a sve radi izbjegavanja daljnje štete za stranke, 17. siječnja 2024. (list 142-146 spisa) MP postavlja upit LP kako je izračunao dug tuženika po računu br. 12. u visini od 7.531,68 eur (utužen u ovoj parnici za iznos od 9.632,70 eur), a isti pojašnjava da je pogriješio, da dug po ovom računu iznosi 7.832,58 eur, jer da je postojala preplata po prethodnim fakturama, a sve informacije da su dostupne u zajedničkoj tablici .

28./ Iz navedenog postupanja po shvaćanju ovog suda razvidno je da su stranke pokušavale naći rješenje prije svega polazeći od toga da isporučena roba nije odgovarajuća za tuženika i da ju stoga ne može dalje prodavati kako je planirano (svojim kupcima), no da je tužitelju zbog carinskih propisa otpis cijelog kamiona (cijele isporučene količine na tri kamiona) neprihvatljiv jer mora tada podmirivati carinske obveze. Stoga je logično da su pregovori, unatoč tuženikovom protivljenju da plati robu koja nije bila odgovarajuće kvalitete, ali tada još uvijek u nastojanju stranaka da nastave suradnju, vođeni na način da se računi koji su predmet spora, podmiruju, no uzimajući u obzir i druge poslovne odnose stranaka (izvan isporuka roba obračunate na računima koji su predmet spora), a osnovom kojih bi se umanjile obveze odnosno daljnja plaćanja koja je tuženik dužan izvršiti.

29./ Nedvojbeno je da je na mogućnost dogovornog rješenja nepovoljno utjecala i okolnost da je tuženik imao prigovora i glede kvalitete ugljena isporučenog u trećem kamionu, krajem prosinca 2023. Naime, i sam NP iskazao je da je tuženik prigovorio kvaliteti robe u trećem kamionu. Očito je da uslijed navedenog, nije uspjelo tužiteljevo nastojanje da isporukom trećeg kamiona izvrši zamjenu za količinu robe koja nije odgovarala, a isporučene je prvim kamionom, u listopadu 2023.

30./ Unatoč navedenom, stranke nastavljaju pregovore radi razrješenja međusobnih odnosa. Naime, 5. veljače 2024. (list 206-211 spisa), NP se obraća tuženiku i navodi da je od odvjetnika dobio pozitivno mišljenje vezano uz tužiteljevo pravo da od tuženika potražuje plaćanje u cijelosti na temelju sva tri računa (utužena u ovoj parnici). No, tužitelj da ne želi pokretati sudski postupak i da želi nastaviti suradnju s tuženikom. No, da smatra da za tužitelj postoji rizik da tuženik neće, a nakon što tužitelj izda knjižna odobrenja, izvršiti dogovoreno plaćanje. Stoga predlaže telefonski razgovor i pronalaženje zajedničkog rješenja. Ovi navodi tužitelja, po ocjeni ovog suda, upućuju na zaključak da je tužitelj bio svjestan da su osnovani prigovori tuženika i da ugljen nema odgovarajuća svojstva, uslijed čega je isporučenu robu o svom trošku tužitelj bio dužan preuzeti od tuženika. Stoga, tužitelj, jer mu povrat robe očito predstavlja neprihvatljiv izdatak, a otpisom kamiona je izložen ukrajinskim carinskim kaznama, nudi izdavanje knjižnih odobrenja, no uz uvjet da tuženik izvrši određena plaćanja. Naime, tužitelj kroz svo ovo razdoblje pisano ne komunicira da će ugljen preuzeti i prevesti nazad u Ukrajinu. Imajući u vidu i tužiteljevu ponudu iz prosinca 2023. tuženiku, za zaključiti je da tužitelj i nije imao namjeru robu vratiti u Ukrajinu, već je, uz navođenje tuženika kao prodavatelja, dalje prodati i tako umanjiti gubitke uzrokovane isporukom koja tuženiku zbog izostanka ugovorene kvalitete ugljena nije odgovarala. Također je logično da navedeno tuženiku nije odgovaralo, jer je ugljen pakiran u vrećice s tuženikovom oznakom. Stoga su logični navodi tuženika da je tužitelj, dok ne nađe rješenje na koji način s ovom robom dalje trgovati, tražio da ugljen ostane kod tuženika, jer je navedeno za tužitelja svakako financijski najisplativije. MP odgovara da tužitelj zanemaruje da postoji i druga strana, vezana uz nedostatke kvalitete isporučene roba, a što da je i sam pisano potvrdio. Navodi da je tužitelj ponudio knjižna odobrenja, a tek potom da će tuženik izvršiti plaćanje, u jednakim tjednim ratama, prema dogovoru. Sve navedeno ukazuje, po ocjeni ovog suda, da su stranke, u nastojanju da se tužiteljeva pozicija dodatno ne oteža otpisom cjelokupne isporučene količine (uslijed ukrajinskih carinskih propisa), nastojale urediti međusobne odnose prikazujući plaćanje po spornim računima, no nakon što usuglase međusobna ukupna financijska potraživanja.

31./ Tužitelj je potom 8. veljače 2024. (list 147-149 spisa) izdao tuženiku tri knjižna odobrenja, po osnovi tri predmetna računa (utužena u ovoj parnici), na ukupan iznos od 12.632,70 eur (odnosno po pojedinim računima na iznose od 4.213,44 eur, 4.205,82 eur i 4.213,44 eur). Zatim je 12. veljače 2024. tuženik platio 1.419,26 eur, po osnovi dijela računa br. 12.

32./ Nelogično je da bi tužitelj, imajući sve prethodno izloženo u vidu, da je smatrao da je isporučeni ugljen ispravan i da je tuženik njime dalje trgovao, izdao kreditna odobrenja za robu isporučenu u iznosu od 29.383,20 eur, na iznos od 12.632,70 eur. Naime, prije svega, iz pisane komunikacije nedvojbeno je da je tužitelj o nedostacima bio obavješten i da je prihvatio tuženikove prigovore. Nelogično je da bi tužitelj takva odobrenja, umanjujući svoje tražbine, izdao da je smatrao da je ugljen ispravan i da ga je tuženik dalje prodao. Konačno, niti iz kojeg dijela pisane komunikacije stranaka ne proizlazi da bi navedeno tužitelj smatrao. Postupanje tužitelja upravo upućuje na zaključak, a kako tvrdi i tuženik, da su stranke nastojale postići dogovorno rješenje oko uređenja međusobnih financijskih obveza, polazeći s jedne strane od tuženikove pozicije, da ne plaća robu koja nije bila ugovornih svojstava, a s druge strane tužiteljeve pozicije, da mu otpis cjelokupnog iznosa računa (za svaki od tri kamiona) nije prihvatljiv zbog ukrajinskih carinskih propisa. Stoga je tužitelj očito nudio umanjiti svoje tražbine, no na način da tuženik, ipak, a kako se ne bi radilo o otpisu cjelokupne isporučene količine, izvrši određena plaćanja. Logično je stoga da je tuženik, po uvjetom daljnjih plaćanja, jer niti tuženiku nije prihvatljivo daljnje financijsko izlaganje, komunicirao s tužiteljem u namjeri da se u obzir uzmu i preostali poslovni odnosi. Na ovaj zaključak upućuje i daljnja komunikacija. Naime 9. veljače 2024. (list 152-153 spisa), MP postavlja upit NP koliko vreća za ugljen Fruity ima, a on odgovara pitanjem hoće li raspored plaćanja biti u skladu s obećanim prije no što su izdana financijska odobrenja. Navodi da je na zalihi 3492 Fruity vreće, te 1726 Woody vreća koje je tuženik unaprijed platio. Osim toga, da je tužitelj greškom otisnuo 10.000 Woody vreća, a za što da je tiskari platio 30%, kako bi spriječio da se te vreće prodaju drugim dobavljačima ugljena uz popust. Dakle, očito je da je tuženik u dogovor o daljnjim plaćanjima uključivao i preostala otvorena potraživanja prema tužitelju. Takvo je postupanje logično s obzirom na cjelokupnu situaciju, jer je očito da je tuženik nastojao, imajući u vidu cjelokupnu situaciju i nemogućnost tužitelja da izvrši preuzete obveze, urediti i druga otvorena potraživanja u zajedničkoj suradnji.

33./ Ponovno MP (12. i 13. veljače 2024 (list 169-170 i 180-182 spisa), postavlja upit NP koliko je tužitelj vreća za ugljen Fruity tiskao, jer da je tuženik primio samo 4 kamiona. Nadalje, navodi da stranke još moraju riješiti neka pitanja. Dalje, navodi da je tuženik platio 10 000 vreća za brand Wild fire, no da je primio samo dva kamiona. Predlaže preuzeti ostatak od 7.030 vreća, ili da se od tuženikovog duga odbije iznos od 2.856,70 eur (dakle plaćeno, a neisporučeno za vreća brenda Wild fire). Nadalje, postavlja upit može li tužitelj podmiriti dug prema njemačkom društvu (Maras Sommer) ili da tuženik preuzme ovo potraživanje i da se ono također odbije od ukupnog duga prema tužitelju. NP odgovara da je tiskao 8100 Fruity vreća, od koji je otpremljeno 4.158, o da je ostalo 3.492 vreće (no za ukazati je da zbroj ne odgovara jer je 4.158 + 3.492 = 7.650). Nadalje, da je tiskano 9.220 vreća Wild fire (od 9 kg), da je otpremljeno 2.970 vreća, a preostalih 6.250 vreća da tuženik može preuzeti. Navodi da će vreće vratiti tuženiku. Dakle, tužitelj očito nije bio voljan i preostala otvorena potraživanja uključiti u dogovor, već je ustrajao na određenom plaćanju. Ponovno tužitelj ukazuje da je tuženik obećao dug podmiriti u tri jednake uplate, u roku od tri tjedna te da smatra da je tuženik dužan robu platiti s obzirom da su riješena sva pitanja koja da se odnose na kvalitetu. Situacija s proizvodom Grill Guru da je već riješena s FP. Potom MP traži pojašnjenje, kako je tužitelj tiskao manje od 10.000 vreća, a uvijek da je navodio da je minimum upravo 10.000 vreća. Predlaže da tužitelj navede kada tuženik vreće može preuzeti, ili da će i plaćene iznose za neisporučene vreće odbiti od tuženikovog duga. Dalje navodi, a vezano za proizvod Grill Guru da je tužitelju dano do znanja da će morati vratiti avans od 5.500, eur, a da će tuženik pokušati riješiti njegovu (tužiteljevu) kaznu. Dalje navodi da ovo nije situacija u koju je tuženik doveo tužitelja, već upravo tužitelj tuženika i da će dugo biti potrebno tuženiku radi oporavka. Konačno, da je povjerenje tužitelj uništio i da je sada tuženik odlučio poduzeti mjere kako bi se zaštitio. Da će tuženik izvršiti plaćanje čim bude imao sredstva na raspolaganju, a ako avans od 5.500,00 eur tužitelj ne želi vratiti, da će za ovaj iznos tuženik umanjiti svoj dug prema tužitelju.

34./ Dakle, za zaključiti je da stranke, unatoč nastojanju, nisu postigle konačni dogovor oko spornog odnosa. Naime, očito je da je da nije pravilan zaključak koji navodi NP, da su među strankama riješena sva pitanja koja su se odnosila na kvalitetu. Konačno, na nelogičnost ove tvrdnje upućuju i iznosi o kojima su stranke pregovarale, naime, po predmetna tri računa tužitelj potražuje iznos od 29.383,20 eur, knjižna odobrenja izdao je na iznos od 12.632,70 eur pa preostaje iznos od 16.750,50 eur po ovim računima (s obzirom na u njima fakturirane iznose). Svakako se nije moglo, imajući u vidu analizirani sadržaj pisane komunikacije stranaka, raditi o dogovoru da bi tuženik platio ovaj iznos, jer je tuženik ustrajao da bi treći kamion predstavljao zamjenu za prvi, pod uvjetom da je odgovarajuće kvalitete. Konačno, iz dopisa koji je nastavno uputila MP nedvojbeno je da je tuženik u obračun imao namjeru uključiti i druga potraživanja iz poslovanja s tužiteljem, očito s ciljem ukupnog uređenja financijskih podnosa.

35./ Tužitelj je potom, 3. srpnja 2024. podnio predmetnu tužbu, kojom potražuje plaćanje po ukupnim iznosima na koje su računi izdani, a tuženik je u odgovoru na tužbu od 5. rujna 2024., kojeg je tužitelj primio 28. rujna 2024. , istaknuo prigovor prijeboja za iznos od 11.012,41 eur. Tuženik je 4. rujna 2024. (list 157-160 spisa), obavijestio tužitelja o izvršenoj cesiji na koju se poziva u ovoj pravnoj stvari prigovorom prijeboja, a tužitelj je potom, 11. listopada 2024. (list 192 spisa) obavijestio da su kreditna odobrenja od 8. veljače 2024. stavljena izvan snage.

36./ Iz svega izloženog ne proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda da bi odobrenja izdao uvjetno, pod uvjetom da tuženik izvrši plaćanja oko kojih je postignut dogovor vezan uz izdavanje odobrenja, jer takav dogovor o preostalom plaćanju očito nije postignut stoga što stranke financijske obveze nisu usuglasile, kao niti daljnji navod da odobrenja tužitelja nije izdao stoga što bi prihvatio da je roba imala nedostatke, već stoga što ga je tuženik, odbijanjem plaćanja, doveo o tešku situaciju. Naime, ovi su navodi suprotni cjelokupnoj prepisci stranaka koja nedvojbeno ukazuje da su stranke upravo pregovarale nastojeći postići rješenje spornog odnosa koji je nastao jer roba isporučena na predmetna tri kamiona nije bila ugovorene kvalitete i stoga za tuženika nije bila odgovarajuća. Konačno, iz prepiske stranaka također ne proizlazi da su odobrenja izdana uvjetno, kao u konačnici niti iz isprava o ovim odobrenjima. Proizlazi, kada se u obzir uzmu sve okolnosti koje iz prepiske stranaka proizlaze, da je, a kako to u konačnici u svom iskazu i navode svjedoci EP i MP te zastupnica po zakonu FP, tužitelj odobrenja dao bez dodatnih uvjeta, a da plaćanje ispostavljenih računa od strane tuženika, umanjenih samo za iznos izdanih odobrenja, tuženiku nije, s obzirom na nedostatke robe, bilo prihvatljivo. Dakle, i nakon izdanih knjižnih odobrenja stranke nisu postigle suglasnost o iznosu koji bi tuženik bio dužan podmiriti po osnovi predmetnih isporuka. Proizlazi nadalje da je tuženik postupao prihvaćajući plaćanje temeljem predmetnih spornih računa, no u umanjenim iznosima, s ciljem nastavka suradnje i razrješenja spornih odnosa, imajući u vidu da tužitelju otpis cjelokupne količine nije bio prihvatljivo rješenje s obzirom na ukrajinske carinske propise i financijske izdatke kojima je, u slučaju neplaćanja niti dijela spornih računa, izložen.

37./ Dakle, i nakon što je tužitelj izdao knjižna odobrenja, ne proizlazi da je postignuta suglasnost o načinu obračuna i namirenja preostalih potraživanja. Naime, imajući u vidu sve okolnosti, logični su navodi tuženika da mu, jer roba nije odgovarala dogovorenoj kvaliteti, nije bilo prihvatljivo predmetne tri fakture podmiriti (29.383,20 eur) umanjene za izdana odobrenja (12.632,70 eur) jer bi tada preostao iznos po ovim fakturama od 16.750,50 eur, a koji iznos očito tuženiku nije bio prihvatljiv s obzirom na značajni izostanak ugovorne kvalitete ugljena kao i činjenicu da je treći kamion trebao predstavljati zamjenu za prvi (dakle bez plaćanja prvog) te da je u vezi s isporukom predmetna tri kamiona imao i troškove prijevoza za koji nije sporno da ga je podmirio tuženik za sva tri kamiona. Logično je stoga da su stranke dogovor nastojala postići imajući u vidu i ukrajinske carinske propise, koji, za slučaj da tuženik uopće ne izvrši plaćanje po računima za izvezenu robu, počinje naplaćivati kaznu tužitelju, a što je očito objema strankama bio cilj izbjeći. Međutim, istovremeno s rješavanjem ovog problema vezanog uz postupanje ukrajinske carine, stranke pregovaraju o ukupnom iznosu koji bi tuženik platio tužitelju za robu isporučenu na tri predmetna kamiona. No, ne proizlazi da je takav dogovor postignut, iako su stranke nastojale. Međutim, s obzirom da druga otvorena potraživanja tuženika prema tužitelju, tuženiku, s obzirom na cjelokupnu situaciju, očito nije bilo prihvatljivo vršiti daljnje plaćanja i time povećavati svoju izloženost tužitelju. Ovo je, po ocjeni ovog suda, logično postupanje tuženika, ako se ima u vidu da tužitelj neuredno ispunjava obveze (na način da ne isporučuje prethodno plaćene vrećice za pakiranje ugljena, odnosno da ne isporučuje ili isporučuje sa znatnim nedostacima naručeni ugljen). Stoga je tuženik očito nastojao postići dogovor na način da se urede sve sporna potraživanja.

38./ Konačno, da je tuženik postupao na ovaj način, iako je zapravo osporavao obvezu plaćanja računa koji su predmet spora, logično je i stoga što je tuženik očito nastojao smanjiti štetu koja bi mu uslijed cijele situacije mogla nastati. Naime, iako je tuženik kao kupac imao pravo vratiti kupljenu robu ili tražiti da je tužitelj kao prodavatelj zamijeni onom bez nedostataka, očito je bilo da ostvarenje ovog prava tuženika nije izgledno. Naime, tužitelj koji je već bio u teškoj situaciji (imajući prije svega u vidu da obveze nije uredno ispunjavao (nije otisnuo sve dogovorene i plaćene vrećice, neke je otisnuo krivo pa mu je nastao dodatni trošak, ugljen nije uspijevao isporučiti u dogovorenoj kvaliteti i količini), odvoženjem ugljena koji je isporučio i dostavom zamjenskog (sve o tužiteljevom trošku jer je tuženik prijevoz za ovako isporučeni ugljen neodgovarajuće kvalitete već podmirio) tužitelj bi se izložio daljnjim nepredviđenim troškovima. Osim toga, valja imati u vidu da je tužiteljevu situaciju nedvojbeno moralo otežavati i ratno sranje u Ukrajini iz koje ugljen dobavlja. Osim toga, ne proizlazi da je ostvarenje prava tuženika kao kupca na ovaj način tužitelj uopće i nudio. Ovo stoga što je tužitelj nudio da isporučeni ugljen sam proda drugom kupcu, a tuženika da navede kao prodavatelja, a tako ostvarenu zaradu da koristi za pokriće troškova koji su u vezi s navedenim nastali. Dakle, tužitelj očito nije niti nudio tuženiku zamjenu robe kako je predviđena Ugovorom (čl. 6.9. kojom je ugovoreno da je tužitelj dužan robu odvesti natrag o vlastitom trošku, čl. 7. kojom je ugovoreno da nedostatak ugovorene granulacije (od 40-150 mm) ima za posljedicu pravo tuženika na povrat robe u potpunosti o tužiteljevom trošku i čl. 12. Ugovora), Konačnom, logično je da od strane tužitelja predložena prodaja tuženiku nije bila prihvatljiva jer ga izlaže dodatnom riziku, s obzirom da je na vrećama u kojima je ugljen pakiran otisnut tuženikov prodajni znak, a da tuženiku nije prihvatljivo da se u prometu označena njegovim znakom pojavljuje roba koja nije odgovarajuće kvalitete. U takvoj je situaciji upravo za tužitelja očito najjednostavnije rješenje bilo ugljen s nedostacima zbog kojih tuženiku nije odgovarao, ostaviti kod tuženika dok ne nađe neko rješenje da daljnjim raspolaganjem s ovom robom umanji vlastite izdatke. Konačno, tužitelj, iako tvrdi da ga je tuženik, jer je ugljen u konačnici uništio, onemogućio u preuzimanju ove robe, niti u kojoj prepisci s tuženikom nije tražio da robu preuzme, a što je u slučaju nedostataka na kakve tuženik ukazuje bila obveze tužitelja. Naime, tužitelj je tek na samom početku pregovora, naveo da će robu preuzeti i prodati drugom kupcu, a tuženika naznačiti kao prodavatelja, no u daljnjem tijeku spornog odnosa niti je navodio niti je tražio preuzimanje sporne robe. Logični su stoga navodi tuženika da je tužitelj tražio da ugljen s nedostacima tuženik čuva za njega, a da je to tuženik prihvatio, no ograničeno vrijeme.

39./ Jer su proturječni sadržaju dopisa kojeg je sam NP uputio tuženiku 14. prosinca 2023., nakon sastanka u Zagrebu održanog 11. i 12. prosinca 2023., sud je dijelom ocijenio navode iz iskaza ovog svjedoka neistinitima. Naime, neistinitima su ocijenjeni navodi da mu je tuženik omogućio pregled samo jedne od vreća otvaranjem, a drugih samo s vanjske strane opipom i da nije utvrdio da bi glede granulacije ugljen odstupao od ugovornih uvjeta. Naime, nelogično je da bi tada isti samo koji dan kasnije u svojoj poruci elektroničke pošte naveo da su isporuke dva kamiona u studenom 2023. bile daleko od savršenih te nudio dogovaranje postupka provjere kvalitete i da će količinom iz trećeg kamiona zamijeniti robu isporučenu prvim . Naime, nelogično je da bi na ovaj način tužitelj postupao da je povodom prigovora kvaliteti došao na skladište kod tuženika u Zagreb, a da mu tuženik nije omogućio da se pregledom robe uvjeri u osnovanost prigovora nedostatka ugovorene kvalitete. Također nelogično je da ovaj svjedok, nakon što ga je tuženik kako tvrdi 17. studenog 2023. obavijestio o nedostacima, glede granulacije i dima prilikom izgaranja, ove reklamacije nije smatrao službenima. Očito je naime da jest, jer je pristao poslati zamjenskih kamion, što svakako ne bi činio da nije prigovore smatrao osnovanim i izlagao se dodatnim troškovima preuzimanja robe kada ona ne bi imala nedostatke zbog kojih bi tuženik imao pravo tražiti povrat robe. Također su neistiniti navodi da je tužitelj imao namjeru preuzeti količinu koja se na skladištu nalazila kada je NP 11. i 12. prosinca 2023. vršio pregled i naknaditi troškove koji su tuženiku nastali. Naime, u svom dopisu 13. prosinca 2023. isti ne navodi da će robu preuzeti i troškove podmiriti, kako je ugovorom bio dužan učiniti, već nudi tuženiku drugačija rješenja, na način da robu proda navodeći tuženika kao prodavatelja i tako ostvarenim sredstvima da se namiruju troškovi isporuke robe s nedostacima. Neistiniti su i navodi da bi isti tada shvatio je da je tuženik i robu glede koje je prigovarao dalje prodao, jer je nelogično da bi tada ovaj svjedok s tuženikom nastavio pisanu komunikaciju, kao što je to učinio nastavno u siječnju 2024., a potom izdao i kreditna odobrenja. Naime, nelogično je da bi, da je smatrao da se radi o ispravnoj robi koju je tuženik dalje prodao, ovaj svjedok nastavio pisano komunicirati s tuženikom obrazlažući da otpis cijelog kamiona nije prihvatljiv zbog ukrajinskih carinskih propisa, odnosno pozivajući tuženika da predloži način zatvaranja duga između Carbon Pro i Maras Sommer. Naime, na ovaj način ne postupa ugovaratelj koji smatra da ga je njegov partner prevario, prodajući robu za koju ističe prigovor izostanka ugovorene kvalitete zbog koje da je ugljen za tuženika u cijelosti neupotrebljiv. Neistiniti su i navodi da je kamion kojim je ugljen isporučen krajem prosinca 2023. trebao preuzeti robu glede koje bi bila dogovorena zamjena. Naime, NP navedeno ne spominje u pisanoj prepisci u vrijeme kada je treći kamion na putu, a svakako bi bilo logično, da je robu želio preuzeti neposredno u tom vremenu ovo i naveo. Ovaj svjedok naprotiv ne navodi u svojoj pisanoj komunikaciji s tuženikom da će ugljen preuzeti u smislu povrata robe uslijed nedostataka, kako je Ugovorom bilo predviđeno, već nudi tuženiku da robu proda, uz navođenje tuženika kao prodavatelja, što svakako ne predstavlja izvršenje tuženikovog ugovornog prava na povrat robe s nedostatkom. Također su očito neistiniti navodi ovog svjedoka da nema veze s potraživanjem prema društvu Carbon Pro kada je sam tražio od tuženika, u pisanoj komunikaciji 15. siječnja 2024., da tuženik predloži način zatvaranja ovog duga. Konačno, nelogičnost navoda iz iskaza ovog svjedoka, da je tuženik prodajom onemogućio tužitelju preuzimanje robe na koje je tužitelj bio spreman, proizlazi iz cjelokupnog postupanja ovog svjedoka. Naime, nije logično da bi ovaj svjedok da je smatrao polovicom prosinca 2023. da ga je tuženik prevario i robu, unatoč prigovora kvaliteti, prodao svojim kupcima, ponovno pristupio na sastanak kod tuženika oko V, a osim toga nastavio pregovore s tuženikom kako to proizlazi iz pisane komunikacije sve do veljače 2024. s ciljem dogovoriti djelomično plaćanje računa koji su predmet spora.

40./ Na nelogičnost navoda tužitelja ukazuje i da zastupnik po zakonu tužitelja, ujedno i otac NP, u svom iskazu navodi da nema saznanja o povezanom poslovanju s društvom Carbon Pro, iako je u tijeku pregovora radi razrješenja spornog odnosa upravo NP tražio od tuženika da predloži način zatvaranja duga koji ovo društvo ima prema Maras Sommer GmbH. Na isti način, ovaj zastupnik naveo je da nema saznanja o poslovnim odnosima stranaka vezano uz neisporuku vrećica za pakiranje ugljena s otisnutim brendom, a za koje je tužitelj od tuženika primio plaćanja, iako je NP o ovim potraživanjima pregovarao s tuženikom u cilju razrješenja međusobnih financijskih odnosa. Konačno, iskazao je da nema saznanja da bi tuženik prigovarao kvaliteti ugljena isporučenoj u trećem kamionu, krajem prosinca 2023., iako je i sam NP iskazao da je takve prigovore tuženik dao, no da ih nije potkrijepio fotografijama. Naime, u situaciji kada je kako i zastupnik po zakonu tužitelja i njegov sin iskazuju, trećim kamionom trebala biti izvršena zamjena količine iz prva dva kamiona, upravo je odlučno, s obzirom na prigovore kvaliteti glede nedostatne granulacije, da li je kvaliteta u trećem kamionu koji isporučuje zamjensku robu bila odgovarajuća. NP stoga očito nije obavijestio svojeg oca o ovoj odlučnoj okolnosti i prigovorima koje je tuženik iznio glede kvalitete ugljena isporučenog trećim kamionom. Konačno, nelogični su navodi iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja da bi zamjenu pristao izvršiti samo na temelju prigovora da se prilikom izgaranja pojavljivao crni dim, a ne stoga što da isporučeni ugljen nije bio odgovarajuće granulacije. Naime, NP iskazao je da su se prigovori odnosili i na nedostatke vezane uz granulaciju. Osim toga ovaj je svjedok prilikom pregleda robe 11. i 12. prosinca 2023. očito pregledavao osnovanost prigovora glede granulacije. Naime, nije navodio da bi provjeravao svojstva paljenjem ugljena što bi bilo logično učiniti da je zamjena izvršena, kako tvrdi zastupnik po zakonu tužitelja, samo zbog prigovora glede ovog svojstva kvalitete. Konačno, s obzirom na cjelokupno postupanje tužitelja, nelogična je tvrdnja zastupnika po zakonu tužitelja da bi, s obzirom na organizaciju proizvodnog procesa kod tužitelja, bilo nemoguće da kupac kod dogovorene granulacije kao u konkretnom slučaju (40-150 mm) dobije isporuku manje granulacije. Da je tome tako, nelogično bi bilo da nakon pregleda rova NP navede da je isporučeni ugljen daleko od savršenog i da uopće tužitelj pristane zamijeniti jedan cijeli kamion robe. Konačno, i sam NP u svom je dopisu 14. prosinca 2023. predložio da glede daljnjih dostava stranke ugovore, na način kako to predloži tuženik, postupak provjere kvalitete, pa i provjerom glede granulacije. Naime, tako nešto ne bi bilo logično da prihvaća tužitelj kao prodavatelj ako smatra da organizacija proizvodnog procesa osigurava da je granulacija morala odgovarati dogovorenoj i da nije moguće da bi glede dogovorene veličine bilo odstupanja.

41./ Sadržaj pisane komunikacije logično potkrjepljuje u svojem iskazu tuženikova zaposlenica MP, koja je u konačni s JP kao predstavnikom tužitelja i komunicirala. Naime, ista je, u skladu s pisanom komunikacijom, logično i životno uvjerljivo iskazala da je ubrzo nakon što je dio robe isporučene i obračunate na računima br. 12 i 5/3 tuženik dalje distribuirao svojim kupcima da je primio reklamacije o kojima je odmah obavijestio tužitelja. Da je tužitelja tada pristao poslati treći kamion radi zamjene, no da je na njemu isporučena roba bila jednako loše kvalitete. Iako je dogovor bio otpis količine isporučene na jednom kamionu, da je tužitelj odobrenja izdao umanjujući sva tri ispostavljena računa, jer da je tako tužitelju bio knjigovodstveno prihvatljivije. Tuženik da je na ovo pristao, jer je imao interes nastaviti suradnju, a da je dogovor stranaka bio da će glede preostalog otvorenog potraživanja izvršiti usuglašavanje potraživanja i iz drugih povezanih poslovnih odnosa. NP da je od tuženika tražio da robu zadrži na skladištu, a on da će je naknadno prodati nekom drugom. No, unatoč tome što se uvjerio u nedostatke robe, da je protekom vremena NP počeo umanjivati svoju odgovornost i obveze. Cjelokupna isporučena roba da je imala nedostatke, a samo dio cjelokupne isporučene količine da je tuženik dalje prodao svojim kupcima. Povodom reklamacija tuženikovih kupaca, da je dio robe vraćen tuženiku. Roba iz trećeg kamiona da kupcima tuženika uopće nije distribuirana, a u konačnici, jer ju tužitelj nije preuzimao, da je tuženik robu sam uništio, dijelom spaljivanjem na vlastitoj parceli, a dijelom odnošenjem na reciklažno dvorište.

42./ Nadalje, u skladu s navodima iz iskaza svjedokinje MP iskazao je i svjedok EP, član društva tuženika. Ocjena je ovog suda da su navodi iz iskaza ovog svjedoka, imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti slučaja, također logični i životno uvjerljivi. Naime, isti je iskazao da se odmah po isporuci količine iz prva od dva kamiona koji su predmet spora na skladište kod tuženika uvjerio da ugljen nije bio odgovarajuće granulacije već da se radilo o velikom udjelu prašine. O navedenom da je telefonom obavijestio NP s kojim je i inače komunicirao u predmetnom poslovnom odnosu. S obzirom da da je isti uvjeravao da nije moguće da bi cijela isporučena količina bila neodgovarajuća, tuženik da je dio robe distribuirao dalje svojim kupcima. No, ubrzo da su uslijedile reklamacije tuženikovih kupaca. NP da je potom pregledao robu kod tuženika na skladištu i razrezivanjem oko 20ak vreća da se uvjerio da su pune prašine, a ne odgovarajuće granulacije ugljena. Iz razgovora NP s njegovim ocem da je zaključio da su ljuti na osobu od koje je tužitelj nabavio ovaj ugljen. NP da je tada nudio različita rješenja spornog odnosa, no u konačnici da dogovor nije postignut. Naime, tuženiku da nije bilo prihvatljivo, jer je rova bila u cijelosti neodgovarajuća, vršiti niti djelomična plaćanja računa koje je tužitelj ispostavio za ovu robu. Također, tuženiku da nije bilo prihvat ljivo da tužitelj prodaje robu, jer je ugljen bio pakiran u vrećama s tuženikovim oznakama pa bi to, jer je ugljen bio neodgovarajuće kvalitete, za tuženika značilo daljnju štetu . Također je iskazao da je robu koja je preostala na tuženikovom skladištu tuženik u konačnici uništio, dijelom paljenjem, a dijelom predajom na reciklažu. Da se ne radi o svjedoku koji, isključivo zbog osobne zainteresiranosti, jer je član društva tuženika, iskazuje o odlučnim činjenicama ukazuju i njegovi navodi u kojima, iako se radi o tražbinama glede kojih tuženik ističe prijeboj, navodi da nema saznanja da bi tuženik tužitelju platio određene količine vrećica za pakiranje ugljena, a da tužitelj nije svu dogovorenu količinu isporučio. Da je odnos između stranaka s ovim u vezi postojao, nedvojbeno je iz pisane prepiske stranaka, a osim toga i iz iskaza NP.

43./ Konačno, u skladu s ovim iskazima, je i iskaz tuženikove zastupnice po zakonu FP. Stoga je ocjena ovog suda da su navodi i iz ovog iskaza, imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti slučaja, također logični i životno uvjerljivi. Naime, u bitnome ista je iskazala da je treći isporučeni kamion trebao zamijeniti robu iz prvog kamiona, no da drugi kamion, Fruity ugljena, unatoč nedostacima o kojima je obavješten, tužitelj nije bio voljan zamijeniti. Da je odmah po isporuci na skladištu kod tuženika bilo vidljivo da se radi o ugljenu koji nema ugovorena svojstva jer da vreće nisu bile napunjene ogovarajućom granulacijom. NP da je stoga poslala fotografije paleta prilikom iskrcavanja, no on da ju je uvjeravao da nije moguće da bi cjelokupna količina imala nedostatke. Granulacija ugljena u drugom kamionu također da nije bila odgovarajuća, jer da je mogla iznositi do najviše 70 mm, a da je bilo komada manjih od 40 mm. Ovaj kamion da je tuženik želio vratiti tužitelju, no na inzistiranje NP da je pristala prihvatiti robu, očito vjerujući da će stranke dogovorno riješiti sporni odnos . On da je predložio da prodaju robu koja tuženiku ne odgovara, no da mu je navela da to za tuženika nije prihvatljivo jer da je roba pakirana u vreće s tuženikovom oznakom. Ona da ga je tražila da robu uzme, no da njemu nije odgovaralo da robu prevozi nazad u Ukrajinu, prepakirava pa ponovno prevozi radi prodaje. Stoga da nije nudio da bi robu trećim kamionom odvezao, već da je upravo tražio da tuženik ovu robu čuva na svojem skladištu. Niti roba na trećem kamionu da nije bila odgovarajuća, jer nije imala potrebnu ugovorenu veličinu granulacije, a što da je za tuženika nužno svojstvo jer ugljen prodaje kupcima koji, radi pripreme hrane (restorani), traže veću granulaciju . Zbog poteškoća koje su NP i MPC, s kojima posluje od 2019., imali da je poslovanje vezano uz dobavu ugljena za roštilj vršeno preko više različitih s njima povezanih društava, ne samo tužiteljem. Umanjenje računa koje je tužitelj bio spreman izdati, da za tuženika nije bilo prihvatljivo jer se radilo o robi sa znatnim nedostacima, a osim toga da je tuženik imao i troškove prijevoza ove robe. No, NP da je ustrajao da, zbog ukrajinskih carinskih propisa, ne može umanjiti predmetne račune za veći iznos te da je predlagao da nastave suradnju i usklade financijska potraživanja na način da on izdaje umanjenja za daljnje isporuke. Plaćanje izvršeno u veljači 2024. da je učinjeno u namjeri nastavka suradnje i razrješenja spornog odnosa. U konačnici da je isporučeni ugljen s nedostacima tuženik sam uništio, u razdoblju od kraja trećeg do kraja petog mjeseca 2023., paljenjem i odnošenjem na reciklažno dvorište. Logični su stoga i uvjerljivi navodi zastupnice po zakonu tuženika da dogovor između stranaka, a sukladno kojem bi tuženik podmirio utužene račune, umanjene isključivo za iznos izdanih kreditnih odobrenja nije bio postignut, jer da tuženiku takvo plaćanje jer se radilo o ugljenu sa znatnim nedostacima glede ugovorenih svojstava nije bilo prihvatljivo. Nadalje, da je vezano uz obavještavanje o nedostacima postupala imajući u vidu neposrednu komunikaciju s JP kao predstavnikom tužitelja, koji da je prihvatio prigovore vezane uz nedostatke ugovorenih svojstava, slijedom čega da nisu organizirana vještačenja kojima bi se svojstva ugljena utvrdila. Da je, smatrajući da će se sporni odnos riješiti, prihvatila zadržati robu s nedostacima na čuvanju za tužitelja, no kada joj je postalo očito da je tužitelj neće preuzeti da je ovaj ugljen uništen na način koji je tuženiku očito omogućavao najmanje troškove. Konačno, logični su stoga i životno uvjerljivi navodi FP da je uništavanje ugljena isporuka kojeg je predmet spora većim dijelom spaljivanjem pokraj tuženikovog skladišta u Kerestincu dogovorila s JP, koji je dakle o navedenom očito imao saznanja iako tvrdi suprotno. Ovo stoga što je očito da je ovaj način uništavanja za obje stranke predstavljao najmanju štetu, a troškovi potrebni za daljnje raspolaganje ovim ugljenom (prepakiravanje i prosijavanje kojim bi se mogla prodati količina od 20- 30 % ukupne količine kako iskazuje FP) da su očito premašivali koristi koje bi daljnja prodaja za stranke mogla imati.

44./ Na istinitost tuženikovih navoda da je isporučeni ugljen imao nedostatke zbog kojih ovaj ugljen tuženik nije mogao dalje prodavati svojim kupcima, a u koju ga je svrhu od tužitelja nabavljao i što je u konačnici predmetnim Ugovorom između stranaka i bilo utvrđeno (čl. 7. Ugovora), ukazuju i dopisi tuženikovih kupaca. Naime, iz dopisa tuženikovog kupca prodajnog lanca Metro (list 134 spisa), od 7. ožujka 2024. razvidno je da je Fruity ugljen "zatvoren" već više od 60 dana, a što ukazuje da ovaj ugljen tuženik nije isporučio ovom svojem kupcu kako je planirao, što bi zasigurno učinio da se radilo o ugljenu bez nedostataka kako to tužitelj tvrdi. Nadalje, u kolovozu 2024. (list 135 spisa), tuženikov kupac Metro navodi da je dostupnost Woody i Fruity ugljena na njihovom skladištu izuzetno niska, a zbog poteškoća koje tuženik ima s uvozom. Ovaj problem da je kupac na početku uvažavao, no da mu, jer se radi o njegovim klijentima kojima je dostupnost važan čimbenik, stvara gubitke u poslovanju. Uz problem vezan uz neraspoloživost robe da je također postojao i problem s kvalitetom i da su stoga kupci robu vraćali. Nadalje, da je problem vezan uz kvalitetu ugljena koji je tužitelj isporučivao tuženiku postojao i prije spornih isporuka proizlazi i iz dopisa tuženikovog kupca Bird d.o.o. iz listopada 2023. (list 136 spisa) u kojem ovaj kupac navodi da je, uz problem nedostupnosti planiranih količina, i kvaliteta bila jako loša, odnosno da su i sami testirali "bezdimni" ugljen i da je utvrđeno da su reklamacije njihovih kupaca opravdane, jer da je dima jako puno, temperatura da je nikakva, granulacija znatno manje, a ugljen da jako brzo izgori.

45./ Utvrđeno je stoga da je ugljen isporučen na predmetna tri kamiona, a vrijednost kojeg je obračunata na računima br. 12, 5/3 i 13, koji su predmet ova parnice imao nedostatak na način da njegova granulacija nije odgovarala dogovorenoj (od 40 - 150 mm), a koje svojstvo da je prije svega tuženiku kao kupcu bilo odlučno jer ugljen prodaje za potrebe restorana i hotela pa je nužno da se radi o tako ugovorenoj, dakle većoj granulaciji ugljena. S obzirom na ovaj nedostatak kvalitete, tužitelj je robu bio dužan preuzeti, o vlastitom trošku, u roku od 7 dana. S obzirom da ispunjavanje ove tužiteljeve obveze tužitelju očito nije bilo prihvatljivo, jer niti je nudio niti je bio spreman robu preuzeti u cijelosti u roku od 7 dana, stranke su, unatoč ugovornoj stipulac iji o odgovornosti tužitelja kao prodavatelja za nedostatak vezan uz potrebnu granulaciju, pregovarale o drugim načinima rješenja spornog odnosa. No, u konačnici dogovor nije postignut. Tuženik je od ukupno isporučene količine na tri kamiona (otprilike 99 paleta), neposredno nakon isporuke prodao dalje svojim kupcima oko 33 palete, a u konačnici, s obzirom da dogovor s tužiteljem nije postignut uništio je oko 66 paleta , dijelom paljenjem, a dijelom zbrinjavanjem u reciklažnom dvorištu po svojim zaposlenicima.

46./ Imajući u vidu prije svega citirane Ugovorne odredbe, za ukazati je da laboratorijske analize kojima bi se nedostaci potvrdili nisu bile potrebne (čl. 12.2. Ugovora), jer se očito radilo o nedostacima vidljivim golim okom (pregledavanjem ugljena). Konačno, dostava fotografija Ugovorom je predviđena samo glede nedostataka vezanih uz ambalažu (čl. 12.1. Ugovora). Naime, ako se radi o nedostatku u pogledu manje veličine granulacije no što je ugovorena (40 -150 mm) i znatno veće prisutnosti praha (više od 4%), logično je da za navedeno niti tužitelj kada je ugljen pregledao nije tražio laboratorijska ispitivanja, niti je u tu svrhu uzeo koju od isporučenih vreća radi samostalnog provođenja analiza, već je prihvatio prigovore tuženika i nakon održanog sastanka 11. i 12. prosinca 2023. kojom prilikom je ugljen pregledao, naveo da je bio daleko od savršenog.

47./ Imajući nadalje u vidu odredbe Bečke konvencije, tuženik kao kupac koji se služi svojim ugovornim pravom da robu odbije, bio je dužan poduzeti prema okolnostima slučaja razumne mjere za čuvanje robe (čl. 86. st. 1. Bečke konvencije). Strana koja je dužna čuvati robu može je predati na čuvanje i trećoj osobi, o trošku druge strane, no uz uvjeti da troškovi čuvanja nisu nerazumni (čl. 87. Bečke konvencije). Konačno, strana koja je robu dužna čuvati, može je i prodati u skladu s odredbom čl. 88. Bečke konvencije.

48./ Međutim, povreda od strane tuženika ovih njegovih obveza vezanih uz čuvanje robe koja je zbog nedostataka potrebne kvalitete u bitnome odstupala od ugovorene slijedom čega je tuženik kao kupac imao ugovorno pravo da takvu robu u potpunosti vrati tužitelju, suprotno shvaćanju tužitelja, ne može imati za posljedicu dužnost tuženika platiti tužitelju račune za isporučenu robu, kao da se radilo o robi bez nedostataka, sve i da je povrat robe, jer ju je uništio, onemogućio. Tužitelju bi tada tuženik mogao odgovarati za povredu obveze vezene uz čuvanje robe (iz odredbe čl. 86., 87. i 88. Bečke konvencije). Međutim, tužitelj u ovoj parnici zahtjev ne temelji na činjeničnoj tvrdnji da je tuženik povrijedio svoje obveze glede čuvanja roba koja je imala nedostatke ugovorene kvalitete, a zbog kojih je tuženik imao pravo vratiti ovu robu tužitelju. Tužitelj naime tvrdi da je tuženik, jer je robu uništio, povrat onemogućio. Takvi su navodi, a kako proizlazi iz ocjene izvedenih dokaza, neosnovani jer tužitelj nije niti nudio postupiti u skladu s ugovorenim i ugljen koji nije bio odgovarajući, jer nije imao ugovorenu granulaciju, preuzeti u roku od 7 dana od isporuke , već su stranke prije svega nastojale sporni odnosno razriješiti na drugačiji način. No, po shvaćanju ovog suda, iako stranke u navedenom nisu uspjele, a imajući u vidu sve prethodno analizirane okolnosti konkretnog slučaj, tužitelj, koji iako obavješten o nedostacima nije bio spreman izvršiti svoju ugovornu obvezu te u cijelosti zamijeniti neodgovarajuću robu, odnosno u tome nije uspio jer i roba koju se dostavio radi zamjene nije bila odgovarajuće kvalitete, ne može osnovano potraživati plaćanje na temelju ispostavljenih računa, ne uzimajući u obzir da se radilo o robi s nedostacima zbog kojih za tuženika isporuka ove roba nije moga ostvariti ugovorom predviđenu svrhu predmetnog odnosa kupoprodaje.

49./ Dakle, s obzirom da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da je isporučeni ugljen bio bez nedostataka i da je tuženik takav ugljen prodao dalje svojim kupcima, a tužitelju da odbija platiti račune za tri uredno isporučena kamiona, tužiteljev zahtjev za plaćanjem na temelju računa koje je tuženiku ispostavio za isporučenu robu (br. 12, 5/3 i 13) utvrđen je neosnovanim. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, okolnost da je, isticanjem prigovora prijeboja za iznos od 11.012,41 eur, tuženik dijelom priznao osnovanost tužiteljevog zahtjeva, za iznos stavljen u prijeboj, dakle djela, no ne i cijele visine utuženog potraživanja, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iz ostalih je navoda tuženika nedvojbeno da, iako ističe prijeboj, prigovara osnovanosti i visini utužene tražbine u cijelosti. S obzirom da, po ocjeni ovog suda, tužiteljeva tražbina nije osnovana, jer nema osnove potraživati plaćanje, nisu od utjecaja među strankama sporne činjenice, da li je ova tražbina mogla valjano prestati na temelju izjave o prijeboju koju je tuženik dao tijekom ove parnice. U konačnici, tuženik osporava osnovanost cjelokupnog potraživanja, jer tvrdi da, zbog nedostataka ugljena, utužene račune nije bio dužan podmiriti, a prijeboj ističe tek za dio utuženog iznosa. Stoga nisu utvrđivanje među strankama sporne činjenice vezane uz osnovanost i visinu tražbina kojima tuženik tvrdi da bi prebio dio utuženog potraživanja.

50./ Ocjenjujući da nisu potrebni radi odnošenja odluke, sud je odbio tužiteljev i tuženikov dokazni prijedlog financijskog vještačenja međusobnih potraživanja stranaka. Nadalje, odbijen je i tuženikov prijedlog saslušanja svjedoka (ĆP, OP, ŠP, GP) na okolnost osnovanosti i visine tražbine koje tuženik ističe u prijeboju i postojanja reklamacija tuženikovih kupaca na ugljen dobavljen od tužitelja, kao i tuženikov prijedlog informatičkog vještačenja s obzirom na od strane tužitelja osporenu vjerodostojnost dostavljene komunikacije stranaka elektroničkom poštom, jer je ocjena suda da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene izvedenim dokazima.

51./ Tužiteljev zahtjev sud je utvrdio neosnovanim, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu parničnih troškova, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je prouzročio (čl. 154. st. 1. ZPP-a). O tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučeno je na odredbe čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Tuženik je priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu (prema T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur,

- sastav podneska od 30. listopada 2024. (obračunat je prema T.br. 8/4 Tarife, ovo stoga što u bitnome tuženik ponavlja ranije iznijete navode, a potrebno je bilo za vođenje postupka tek protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, glede koje dispozicije se ne radi o obrazloženom podnesku), u iznosu od 50,00 eur,

- zastupanja na ročištima 28. travnja 2025., 2. listopada 2025., 26. siječnja 2026. i 29. siječnja 2026., (T.br 9/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eur,

dakle ukupno 2.550,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.187,50 eur.

52./ Trošak za sastav podneska od 13. rujna 2025. nije priznat na teret tužitelja, jer tuženik, uz navođenje da to čini zbog opsežnosti dokumentacije, u prilogu ovog podneska dostavlja prijevode isprava sastavljenih na stranom jeziku, a priloženih uz tužbu. Stoga, kako se prema navodima samog tuženika radi tek o dodatnom podnesku radi opsežnosti dokumentacije koja se sudu dostavlja elektroničkim putem, to nema razloga za obračun dodatne odvjetničke radnje. Trošak za sastav podneska od 18. travnja 2025. i 29. svibnja 2025. nije priznat jer u ovom podnescima tuženik u bitnome ponavlja ranije navode, odnosno, nakon održanog pripremnog ročišta daje pojašnjenja i dopune svojih navoda koja je bio dužan i mogao dati prilikom poduzimanja ranijih radnji za koje je nagrada priznata.

53./ Nadalje, tuženiku je priznat trošak za ovjerene prijevode isprava dostavljenih kao dokaza prema priloženom računu (list 138 spisa), u iznosu od 330,79 eur.

54./ Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđena naknada paničnih troškova u iznosu od 3.518,29 eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 2.437,50 eur, njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku