REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-2232/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., OIB: 53062837670, Zagreb, Šenoina ulica 3, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica iz OD Jajaš i Vukelić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP leasing d.d., OIB: 23780250353, Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik ĐK, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetničke vježbenice ŠK i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice BK, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 06763/15 od 20. ožujka 2015. godine koji su zaključili SG LEASING d.o.o. kao davatelj leasinga i ANAMIL d.o.o. kao primatelj leasinga na iznos 102.762,36 eur, radi korištenja MAKINA SL 500 STROJ ZA ROLANJE PVC.
II/ Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.023,07 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB - a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. te od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kako slijedi: počev od 21.03.2015. pa do isplate na iznos 296,50 EUR
počev od 09.06.2015. pa do isplate na iznos 0,98 EUR
počev od 09.06.2015. pa do isplate na iznos 11,67 EUR
počev od 09.06.2015. pa do isplate na iznos 20,47 EUR
počev od 09.06.2015. pa do isplate na iznos 8,85 EUR
počev od 21.07.2015. pa do isplate na iznos 15,47 EUR
počev od 22.07.2015. pa do isplate na iznos 1,33 EUR
počev od 12.08.2015. pa do isplate na iznos 0,01 EUR
počev od 25.08.2015. pa do isplate na iznos 0,25 EUR
počev od 25.08.2015. pa do isplate na iznos 0,01 EUR
počev od 25.08.2015. pa do isplate na iznos 0,02 EUR
počev od 25.08.2015. pa do isplate na iznos 15,54 EUR
počev od 06.10.2015. pa do isplate na iznos 15,46 EUR
počev od 06.10.2015. pa do isplate na iznos 21,52 EUR
počev od 27.10.2015. pa do isplate na iznos 0,21 EUR
počev od 17.11.2015. pa do isplate na iznos 15,61 EUR
počev od 08.12.2015. pa do isplate na iznos 15,62 EUR
počev od 12.01.2016. pa do isplate na iznos 15,61 EUR
počev od 12.03.2016. pa do isplate na iznos 15,63 EUR
počev od 12.03.2016. pa do isplate na iznos 15,58 EUR
počev od 06.04.2016. pa do isplate na iznos 15,29 EUR
počev od 05.05.2016. pa do isplate na iznos 0,08 EUR
počev od 05.05.2016. pa do isplate na iznos 15,37 EUR
počev od 14.06.2016. pa do isplate na iznos 1,13 EUR
počev od 14.06.2016. pa do isplate na iznos 13,89 EUR
počev od 06.07.2016. pa do isplate na iznos 0,29 EUR
počev od 08.07.2016. pa do isplate na iznos 15,38 EUR
počev od 04.08.2016. pa do isplate na iznos 15,34 EUR
počev od 09.09.2016. pa do isplate na iznos 15,28 EUR
počev od 22.10.2016. pa do isplate na iznos 15,34 EUR
počev od 04.11.2016. pa do isplate na iznos 0,00 EUR
počev od 15.11.2016. pa do isplate na iznos 15,31 EUR
počev od 16.12.2016. pa do isplate na iznos 15,36 EUR
počev od 04.01.2017. pa do isplate na iznos 15,49 EUR
počev od 24.02.2017. pa do isplate na iznos 15,22 EUR
počev od 15.03.2017. pa do isplate na iznos 15,15 EUR
počev od 12.04.2017. pa do isplate na iznos 15,19 EUR
počev od 12.05.2017. pa do isplate na iznos 15,30 EUR
počev od 14.06.2017. pa do isplate na iznos 15,09 EUR
počev od 07.07.2017. pa do isplate na iznos 15,10 EUR
počev od 09.08.2017. pa do isplate na iznos 15,10 EUR
počev od 06.09.2017. pa do isplate na iznos 15,12 EUR
počev od 11.10.2017. pa do isplate na iznos 15,35 EUR
počev od 14.11.2017. pa do isplate na iznos 2,35 EUR
počev od 21.11.2017. pa do isplate na iznos 13,05 EUR
počev od 06.02.2018. pa do isplate na iznos 30,75 EUR
počev od 23.02.2018. pa do isplate na iznos 15,20 EUR
počev od 03.05.2018. pa do isplate na iznos 15,22 EUR
počev od 23.05.2018. pa do isplate na iznos 15,48 EUR
počev od 16.06.2018. pa do isplate na iznos 15,05 EUR
počev od 26.09.2018. pa do isplate na iznos 15,44 EUR
počev od 23.10.2018. pa do isplate na iznos 15,39 EUR
počev od 20.11.2018. pa do isplate na iznos 26,83 EUR
počev od 22.12.2018. pa do isplate na iznos 15,15 EUR
počev od 16.01.2019. pa do isplate na iznos 15,18 EUR
počev od 12.02.2019. pa do isplate na iznos 15,20 EUR
počev od 19.03.2019. pa do isplate na iznos 4,21 EUR
počev od 13.04.2019. pa do isplate na iznos 15,19 EUR
počev od 28.05.2019. pa do isplate na iznos 16,71 EUR
počev od 28.05.2019. pa do isplate na iznos 0,14 EUR.
III/ Nalaže se tuženiku u roku od osam dana tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počev od donošenja ove presude do plateža."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 eur, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu, za iznos od 625,00 eur.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 23. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 06763/15 od 20. ožujka 2015., koji su zaključili prednik tuženika, SG LEASING d.o.o. (OIB 8745792574) kao davatelj leasinga i ANAMIL d.o.o. (OIB: 29315506757) kao primatelj leasinga. Ugovorom o cesiji broj SGL 003 pravni sljednik društva ANAMIL d.o.o. (nakon provedene statusne promjene pripajanja), društvo ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., je ustupio tužitelju 1/20 svoje tražbine prema tuženiku po osnovi stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o financijskom leasingu. Nadalje, tvrdi da je predmetni Ugovor ništetan jer da je ugovorena promjenjiva naknada za leasing, na način da se visina rate obračunava i usklađuje prema indeksu Euribor 3-mjesečni. No, s obzirom da ugovorom nije određen promjenjivi parametar odnosno struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar te postoje li objektivni i provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar, da je činidba primatelja leasinga zbog toga neodređena i neodrediva, a što da za posljedicu ima ništetnost ove ugovorne odredbe. Pri tome ističe da pojam Euribor ne predstavlja općepoznatu činjenicu te da, s obzirom na navedeno, predmetni Ugovor očito nije napisan na razumljiv način, a kako to određuje Zakon o leasingu, slijedom čega da je ništetan i jer je suprotan prisilnom propisu. Nadalje, tvrdi da je predmetna ništetna odredba o promjenjivoj naknadi očito bila odlučujuća pobuda suugovaratelja, osobito tuženika, za zaključivanje ovog ugovora, slijedom čega da ništetnost ove ugovorne odredbe za posljedicu ima ništetnost ugovora u cijelosti. Tvrdi da je predmetni Ugovor ništetan i stoga što da ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora , a izostanak koje odredbe da, jer se po shvaćanju tužitelja na ovaj ugovor primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, ima za posljedicu ništetnost. Na temelju predmetnog Ugovora korisnik da je davatelju leasinga isplatio ukupan iznos od 770.831,13 kn, a, s obzirom na tvrdnje o ništetnosti i izvršeni ustup, tužitelj, iako mu je ustupljena 1/20, potražuje 1/100 plaćenog iznosa, odnosno iznos od 1.023,07 eur, iskazano po mjesečnim uplatama, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršenog plaćanja jer da je tuženik bio nepošteni stjecatelj.
2./ Tužitelj predlaže pokrenuti ogledni postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pitanja:
- je li činidba određena ili odrediva u ugovorima o (operativnom, financijskom) leasingu kojima je ugovorena promjenjivost naknade, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar , te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar;
- primjenjuju li se odredbe Zakona o obveznim odnosima o pravilima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit na ugovore o financijskom leasingu pokretnih stvari i je li ugovor o financijskom leasingu pokretnih stvari ništetan kada je ugovoreno pravo otkupa predmeta leasinga nakon isplate zadnje rate/naknade ako ne sadržava odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora;
- je li činidba odrediva u ugovorima o kreditu (ugovorima o financijskom leasingu, ugovorima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, i sličnima koji uključuju platež redovne kamate) kojima je ugovorena promjenjivost činidbe, uz određeni promjenjivi parametar, a nije jasno određeno tko određuje i kako određuje taj (npr. EURIBOR/LIBOR), tj. nije jasna formula na koji način EURIBOR/LIBOR i/ili slični parametar utječe na promjenjivu činidbu osobito prije donošenja Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014.
3./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva. Prije svega, osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju, jer da mu tražbina nije valjano ustupljena, s obzirom da ustupitelju zaključivanje cesija zbog blokade računa i pokrenutog predstačajnog postupka nije bilo dopušteno. Osim toga, da tražbina koja je predmet ustupa nije određena. S obzirom da tužitelj nije stranka predmetnog Ugovora, smatra da nije ovlašten tražiti utvrđenje njegove ništetnosti. Nadalje navodi, u bitnome, da predmetni Ugovor sadrži sve odredbe koje je, u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, morao sadržavati, a činidba primatelja leasinga da je određena. Nadalje, u odnosu na Euribor kao referentnu kamatnu stopu da se, glede ove stope, radi o općepoznatoj činjenici, a vrijednosti ovog parametra da su javno dostupne. Svakako, da predmetna odredba nije bila odlučujuća pobuda pa, sve i da jest ništetna, da navedeno nema za posljedicu ništetnost ugovora u cijelosti. Osporava shvaćanje da bi se na predmetni Ugovor primjenjivale odredbe općeg obveznopravnog propisa o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, ukazujući da prednost u primjeni imaju odredbe specijalnog propisa, Zakona o leasingu. Ističe prigovor zastare. Protivni se pokretanju oglednog spora kako to predlaže tužitelj.
4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 06763/15 od 20. ožujka 2015. (list 22- 31 spisa), Ugovor o cesiji (list 32 spisa), pregled plaćanja (list 33-57 spisa), rješenja Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga u postupku posrednog nadzora pokrenutom po službenoj dužnosti nad poslovanjem leasing društva (list 58-170 spisa), izvadci iz sudskog registra (list 171-250 spisa), stručni članci (list 251-271 spisa), sudska praksa (list 283-287, 332-375, 388-402 spisa), zapisnici o saslušanju svjedoka u drugim postupcima (list 302-331, 378-383, 404-415, 417-427, 430-477 spisa).
5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o leasingu i zahtjev povrat dijela plaćenog na temelju ovog ugovora tuženiku, a koju tražbinu je tužitelju ustupio pravni slijednik primatelja leasinga.
7./ Nije sporno da su Anamil d.o.o. kao primatelj leasinga i prednik tuženika SG Leasing d.o.o. (OIB 08745792574) kao davatelj leasinga zaključili Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 06763/15 od 20. ožujka 2015. (list 22- 31 spisa). Nije sporno da se na predmetni Ugovor primjenjuju Opći uvjeti prednika tuženika za ugovore o financijskom leasingu, kao niti sadržaj spisu priloženih i od strane ugovaratelja (prednika tužitelja) parafiranih općih uvjeta.
8./ Sporno je da li je predmetni ugovor ništetan iz razloga kako to tužitelj tvrdi, s posljedicom prava na povrat iznosa koje je tuženik primio na temelju ništetnog ugovora. Nadalje, sporna je aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na tuženikove prigovore nevaljanosti ustupa tražbine koja je predmet spora.
9./ Na temelju Ugovora o cesiji od 21. listopada 2024. i priloženih izvadaka iz sudskog registra utvrđeno je da je tužitelju pravni slijednik društva Anamil d.o.o., nakon provedene statusne promjene pripajanja, društvo Anamil logistika d.o.o., ustupilo 1/20 novčanih tražbina na temelju povrata stečenog po osnovi ništetnih odredaba iz predmetnog Ugovora o leasingu.
10./ Po ocjeni ovog suda, nisu osnovani tuženikovi prigovori valjanosti predmetnog Ugovora o cesiji. Naime, prema podacima iz sudskog registra, u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora, predstečajni postupak nad društvom Anamil logistika d.o.o. je bio okončan jer je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-409/2021-84 od 12. prosinca 2023. prihvaćen je Izmijenjeni Plan financijskog restrukturiranja nad ovim dužnikom. Stoga okolnosti vezane uz nedopuštenost zaključivanja ugovora o cesiji jer da je u tijeku predstečajni postupak nisu od utjecaja, niti bi eventualna blokada ovog društva (nemogućnost plaćanja) imala za posljedicu ništetnost predmetnog Ugovora o cesiji. Iako u predmetnom Ugovoru o ustupu novčani iznos tražbine koja je predmet ustupa nije određen, ustupljena tražbina je odrediva jer je ustupljena 1/20 tražbine temeljem određenog, predmetnog, Ugovora o leasingu po osnovi prava na povrat plaćenog temeljem ništetnosti ovog Ugovora (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje ZOO)).
11./ Neosnovano tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za isticanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o leasingu, jer pravo na isticanje ništetnosti nemaju samo ugovorne strane, već i svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a tužitelj to svakako jest, s obzirom da mu je ustupljen dio tražbine po osnovi stečenog bez osnove kao posljedice navodne ništetnosti predmetnog Ugovora o leasingu.
12./ U odnosu na tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti predmetnog Ugovora o leasingu prije svega valja ukazati da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a) te je vezan činjeničnom osnovnom tužbe. Naime, pravni posao može biti ništetan iz više razloga, a pravni zaključak suda o ništavosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno odlučnih činjenica koje je stranka iznijela tijekom postupka (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-170/2011-2). Dakle u ovoj parnici sud utvrđuje postojanje razloga ništetnosti na temelju činjenica koje je tužitelj iznio i na kojima temelji zahtjev za utvrđenje ništetnosti (čl. 186. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a).
13./ Sukladno odredbi čl. 4. Zakona o leasingu ("Narodne novine" br. 141/13.), mjerodavnog prema vremenu zaključivanja predmetnog ugovora o leasingu, Posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj leasinga se obvezuje za to plaćati naknadu (st. 1.). Posao leasinga iz stavka 1. ovoga članka s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog leasinga i posao operativnog leasinga (čl. 5. st. 1.), a posao financijskog leasinga je pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga (čl. 5. st. 2.).
14./ Odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o leasingu propisani su obvezatni sastojci svakog ugovora o leasingu (i to: 1. tvrtka i sjedište davatelja leasinga, 2. tvrtka i sjedište, odnosno ime, prezime i adresa primatelja leasinga, 3. određenje posla leasinga (financijski ili operativni), 4. detaljno određenje objekta leasinga, 5. vrijednost objekta leasinga, 6. ukupni iznos naknada, 7. iznos pojedine naknade, 8. vrijeme trajanja ugovora i 9. razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora). Nadalje, propisano je da ugovor o leasingu mora biti sklopljen u pisanom obliku (st. 5.) te da mora biti napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga (st. 6.). Odredbom čl. 52. st. 2. Zakona o leasingu propisano je da ugovor o financijskom leasingu mora obavezno sadržavati i odredbe o: 1. iznosu učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, 2. iznosu, broju i rokovima plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica) te 3. nominalnu i efektivnugodišnju kamatnu stopu.
15./ Na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuju se Zakon o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (čl. 53. Zakona o leasingu).
16./ Predmetni ugovor o leasingu sadrži sve obvezatne uglavke propisane čl. 52. Zakona o leasingu, pri čemu su uglavci od 1. do 8. iz citirane zakonske odredbe sadržani u samom ugovoru o leasingu, a razlozi i uvjeti prijevremenog prestanka ugovora u Općim uvjetima na koje se predmetni ugovor o leasingu poziva. Nadalje, predmetni ugovor o leasingu sadrži i odredbu o iznosu učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga (28.312,50 eur), iznosu mjesečne rate (1.534,21 eur), broju i rokovima plaćanja pojedinih rata (priloženi plan otplate) te godišnju kamatnu stopu (5,49%) i efektivnu kamatnu stopu (6,27%).
17./ Suprotno shvaćanju tužitelja, odredba o naknadi iz ovog Ugovora, dakle o činidbi nije neodređena niti neodrediva. Naime, prema odredbi čl. 272. st. 2. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili ako su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi.
18./ Naime, odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora određen je iznos rate (1.534,21 eur), kamatna stopa (5,49%), realna godišnja kamatna stopa (6,27%). Nadalje, u ovom je Ugovoru pojašnjeno je da je ugovorena kamatna stopa (5,49%) varijabilna i da je izračunata na bazi indeksa Euribora 3-mjesečnog na dan sklapanja ugovora uvećanog za maržu od 5,4510%. Nadalje, prema odredbi čl. 9.10. Općih uvjeta, ugovorna kamatna stopa navodi se u ugovoru, promjenjiva je i ovisi o tromjesečnom ili šestomjesečnom EURIBOR-u, LIBOR-u ili drugom baznom indeksu dogovorenom između stranaka. Nadalje, ugovoren je postupak pregovaranja o povećanim iznosima naknade kao posljedice poremećaja na financijskom tržištu, bez mogućnosti da davatelj jednostrano izmijeni Ugovor (čl. 9.11. Općih uvjeta) . Dakle, predmetnim je Ugovorom određeno da se kamatna stopa, o kojoj ovisi promjena naknade (leasing rate), sastoji od dva parametra, indeksa Euribora 3-mjesečnog i fiksne marže te da se mijenja prema promjeni ugovorenog indeksa.
19./ U odnosu na tvrdnje tužitelja o neodređenosti i neodredivosti činidbe iako je promjena ugovorne kamate vezana uz dogovoreni bazni indeks Euribor 3-mjesečni, valja ukazati da cjelokupni europski financijski sustav koristi Euribor kao referentnu kamatnu stopu. Radi se naime o referentnoj stopi na neosiguranom tržištu koja se računa za nekoliko različitih rokova dospijeća: jedan tjedan, jedan mjesec, tri mjeseca, šest mjeseci i dvanaest mjeseci. Ovom stopom upravlja Europski institut za tržišta novca (EMMI) koji Euribor definira kao stopu po kojoj banke u Europskoj uniji i članicama Europskog udruženja slobodne trgovine mogu pribaviti sredstva na neosiguranom međubankovnom tržištu. Euribor se utvrđuje za valutu euro, a utvrđuje se na dnevnoj razini od strane informacijskog sustava Thomson Reuters kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj posuđuju neosigurana sredstva u eurima. Kao i ostale referentne kamatne stope, Euribor je javno dostupan, a njegove vrijednosti se mogu, između ostalog, pronaći na internetskim stranicama EMMI -ja (https://www.emmi-benchmarks.eu/emmi/).
20./ Stoga je, po shvaćanju ovog suda, činidba odrediva jer Ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti, s obzirom da je promjena mjesečne rate vezana isključivo uz kretanja indeksa 3-mjesečnog Euribora. Nedvojbeno je da su podaci o kretanju ovog indeksa objektivni i javno dostupni. Stoga odredba predmetnog Ugovora kojom je ugovorena promjena kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog Euribora nije protivna odredbi čl. 272. ZOO-a, o određenosti odnosno odredivosti činidbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 704/2024-2 od 2. listopada 2024.).
21./ Navodi tužitelja da njemu ili drugim osobama (primjerice primatelju leasniga, djelatnicima tuženika ili sucima, saslušanje kojih predlaže na ovu okolnost) pojam Euribor ne predstavlja općepoznatu činjenicu nisu od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica jer, sve i da su osnovani ovi navodi, da pojedinima od navedenih osoba nije poznato što je, kako se računa ili određuje predmetna referentna kamatna stopa, ne bi imali za posljedicu ništetnost predmetne ugovorene odredbe kako to tužitelj tvrdi. Naima, valja imati u vidu da se konkretno ne radi o potrošačkom ugovoru, već o Ugovoru o leasingu zaključenom između trgovaca, pa je primatelju leasinga svakako bilo odnosno moralo biti poznato što je pojam Euribora uz promjenu kojeg je, kao referentne kamatne stope, vezana ugovorena promjena kamatne stope i da su podaci o kretanju ovog indeksa javno dostupni jer je primatelj leasinga kao trgovac u predmetnom pravnom odnosu bio dužan postupati s povećanom pažnjom (pažnjom dobrog gospodarstvenika) (čl. 10. st. 1. ZOO-a).
22./ Stoga nadalje nisu osnovani niti navodi tužitelja da bi predmetni Ugovor bio napisan na nejasan i nerazumljiv način, a s posljedicom ništetnosti.
23./ Za dodati je da, osnovano ukazuje tuženik, ništetnost predmetne ugovorne odredbe o promjenjivosti naknade sve i kada bi bila utvrđena iz razloga kako to tužitelj tvrdi ne bi za posljedicu imala ništetnost cijelog predmetnog Ugovora (razlog iz odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a). Naime, odlučujuća pobuda davatelja leasinga je svakako naplata leasing rata, a ne promjenjivost naknade, pri čemu Ugovor nedvojbeno sadrži odredbu o početno ugovorenoj pojedinačnoj rati koju je primatelj dužan podmirivati davatelju.
24./ Stoga je, jer s obzirom na izloženo, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, sud odbio dokazne prijedloge tužitelja radi saslušanja svjedoka na okolnost da bi predmetna odredba o promjenjivoj naknadi predstavljala odlučujuću pobudu zbog koje je ugovor sklopljen pa da bi za posljedicu imala ništetnost ugovora u cijelosti, i na okolnost saznanja o postojanju, kretanju i dinamici Euribora, odnosno postojanja objektivnog i provjerljivog kriterija na temelju kojeg se određivao.
25./ Nisu osnovane niti tvrdnje tužitelja da je predmetni Ugovor ništetan stoga što ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Naime, radi se o odredbi izostanak koje je predviđen kao uzrok ništetnosti za ugovore o kupoprodaji s pridržajem prava vlasništva, u skladu s odredbom čl. 466. st. 2. ZOO-a, koji Zakon predmetni ugovor uređuje. Međutim, u skladu s prethodno citiranim odredbama Zakona o leasingu, prije svega odredbe Zakona o leasingu kao lex specialis uređuju prava i obveze stranaka iz ugovora o leasingu, dok se na ugovore o leasingu tek podredno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i to samo ako Zakonom o leasingu nije drugačije određeno. Na temelju odredbe čl. 472. ZOO-a ne proizlazi, po shvaćanju ovog suda, primjena odredbe čl. 466. st. 2. ZOO-a na predmetni Ugovor, jer su odredbama Zakona o leasingu propisani obvezatni sastojci ugovora o leasigu (čl. 52. ovog Zakona), no nije predviđeno da bi ovi ugovori morali sadržavati odredbu u smislu odredbe čl. 466. st. 2. ZOO-a.
26./ S obzirom da nisu osnovane tvrdnje o ništetnosti predmetnog Ugovora iz razloga kako to tužitelj tvrdi i na temelju činjenica koje je tužitelj iznio potkrjepljujući svoje navode, to nije osnovan niti zahtjev za povratom plaćenog tuženiku na temelju predmetnog Ugovora. Stoga, jer nisu od utjecaja na donošenje odluke, sud nije utvrđivao činjenice vezane uz izvršena plaćanja i pravilnost obračuna utuženog iznosa (1/100 plaćene svake rate), odnosno vezane uz tvrdnju da bi tužitelj ima pravo na povrat jer je plaćanje (njegov prednik) izvršio da bi izbjegao prisilu (naplatom po predanoj zadužnici), te nadalje tuženikov prigovor zastare.
27./ U odnosu na tužiteljevo pozivanje na rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), donesena u postupku posrednog nadzora za ukazati je da utvrđenja iz ovog rješenja nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari jer se ne odnose na prednika tuženika kao davatelja leasinga, dakle na predmetni ugovor o leasingu ili ugovore o leasingu sličnog sadržaja. Osim toga, u postupcima nadzora na koje tužitelj ukazuje proizlazi da je nepravilnost utvrđena u postupanju pojedinih davatelja leasinga na način da usklađivanje nije vršeno u skladu s ugovorenim uvjetima, dakle s tržišnim promjenama ugovorenih referentnih kamatnih stopa (3m Euribor i 3m Libor) na tromjesečnoj osnovi. Međutim, tužitelj niti tvrdi niti zahtjev u ovoj pravnoj stvari osniva na propustu tuženika usklađivanje vršiti u skladu s načinom ugovorenim u konkretnom slučaju.
28./ U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama ZPP-a kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka predlažu vodi, međutim takav prijedlog sud (suca) prvog stupnja ne obvezuje niti je po njemu dužan postupiti, traženjem od predsjednika suda zakazivanja sjednice odjela radi rasprave o pretpostavkama za podnošenje prijedloga Vrhovnom sudu. Naime, tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja radi kojih tužitelj pokretanje oglednog postupka predlaže, ne proizlazi da bi se radilo o pitanjima o kojima ovisi odluka u većem broju sporova koji su pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 502.j ZPP-a). Naime, o pitanjima koja navodi tužitelj već su izražena pravna shvaćanja, kako u odlukama sudova prvog stupnja, no i u odlukama sudova drugog stupnja te povodom revizija, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Svakako, i u konkretnom slučaju, tužitelj na raspolaganju ima redoviti put kontrole odluke u ovoj pravnoj stvari, pa i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije.
29./ Konačno, po ocjeni ovog suda, nema mjesta prekidu ovog postupka s obzirom na zahtjev za prethodnu odluku podnesen Sudu Europske unije na koji ukazuje tužitelj. Naime, tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnosti u ovoj pravnoj stvari ne temelji na tvrdnji o manipulacijama referentnim kamatnim stopama (primjerice Euriboru), već na shvaćanju da je određivanje promjene naknade (činidbe) uz kretanje ovog indeksa neodređeno i neodredivo. Razlozi zbog kojih ovaj sud takvo shvaćanje tužitelja ne smatra osnovanim prethodno su izloženi.
30./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). S obzirom da je tužitelj u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje, uz suglasnost stranaka, vrijednost predmeta spora u ovom je dijelu utvrđena je u iznosu od 20.000,00 eur (čl. 40. st. 4. ZPP-a). O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife u iznosu od 500,00 eur) i zastupanja na ročištu 28. travnja 2025., 30. rujna 2025. i 27. siječnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife, u iznosu od po 500,00 eur ). Ovako priznate troškove (2.000,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 eur. Trošak za sastav podneska od 2. lipnja 2025. nije priznat jer, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban, s obzirom da tuženik u bitnome ponavlja ranije iznijete navode (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a).
31./ Slijednom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
