Broj: Ppž-4946/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EJ, kojeg brani Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i članka 54. stavak 1 točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine br. 107/2001, 87/2002, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Postaje prometne policije Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-1025/2023 od 8. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Postaje prometne policije Dubrovnik i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik JJ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 54. stavak 1 točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.163,61 eura. U trajanje izrečene novčane kazne uračunato je vrijeme od 2 (dva) dana kada je okrivljenik bio privremeno zadržan, što se izjednačava sa 79,64 eura, te mu je preostalo za platiti 2.083,97 eura. U odnosu na djelo prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4. istog propisa, okrivljenik je oslobođen od optužbe.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 26,00 (dvadesetšest) eura.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci u koju je uračunato vrijeme kada je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta.
5. Osobno vozilo marke Audi A3 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], privremeno oduzeto potvrdom broj 01406020, vraćeno je okrivljeniku.
6. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene kazne s obzirom da je isti višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja. Okrivljenik je uporan u činjenju prometnih prekršaja, nekritičan i prekršaje čini sa izravnom namjerom. Dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na okrivljenika jer i nadalje čini iste prekršaje pa smatraju nužnim oduzeti motorno vozilo. Također smatraju da nije bilo mjesta oslobađanja okrivljenika za prekršaj iz članka 289. stavak 4 . Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je prvostupanjski sud trebao zatražiti nadopunu ili ispravak optužnog prijedloga ako je smatrao da je to potrebno.
7. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači sukladno prijedlogu iz optužnog akta.
Žalba je neosnovana.
8. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 2.163,61 euro. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena novčana kazna primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenih djela, a kao olakotna okolnost pravilno je cijenjena činjenica da je okrivljenik priznao počinjena djela, te je uzeto u obzir i imovno stanje okrivljenika, dok je kao otegotna okolnost cijenjeno njegovo ranije kažnjavanje zbog prometnih prekršaja. Izrečena novčana kazna individualizirana je osobi okrivljenika i istom će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja.
10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u neposrednom kontaktu sa okrivljenikom stekao uvjerenje kako se može očekivati da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih djela prekršaja i sa primjenom zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci. S obzirom da i stanja spisa proizlazi da okrivljenik unazad tri godine nije prekršajno osuđivan, jer je u međuvremenu rehabilitiran, ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u primjerenom trajanju, i istom će se postići svrha zaštitnih mjera propisana odredbom člana 51. Prekršajnog zakona, kao i načelo razmjernosti počinjenom prekršaju sukladno članku 51.a Prekršajnog zakona.
11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Audi A3 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik u trenutku donošenje pobijane presude bio kažnjavan zbog prometnih prekršaja, kada su mu izricane novčane kazne. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se izrečenom kaznom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
12. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe tužitelja u odnosu na oslobađajuću odluku u odnosu na prekršaj iz članka 289, stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud smatra da je ista zakonita i pravilna, te da žalitelj pogrešno drži da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. U činjeničnom opisu prekršaja za koji se u konkretnom slučaju tereti okrivljenik u optužnom aktu nije konkretizirana izrečena zaštitna mjera i trajanje iste.
13. S obzirom da djelo, na način opisan u optužnom prijedlogu nema bitna obilježja prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenika oslobodio od optužbe, te je stoga žalba ovlaštenog tužitelja odbijena kao neosnovana.
14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. ožujka 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
