Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-426/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, i 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeši, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-416/2016-63 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 416/2016-63 od 23. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, da solidarno isplate tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 1.858,12 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, da solidarno isplate tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.640,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.990,41 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 3.498,12 eur do utuženih 3.875,51 eur (za iznos od 377,39 eur), kao neosnovanim.

2. Protiv prvostupanjske presude i točke III. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe sa kamatama koje teku od donošenja drugostupanjske odluke.

3. Žali se 1. tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troška postupka, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Žalbu podnosi i 2. tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog i žalbenog troška tuženiku.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi u svezi štetnog događaja od 4. veljače 2013.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je ovosudni spis br. Pn-419/2016 spojen na predmetni spis radi vođenja jedinstvenog postupka, budući da se radi o istom štetnom događaju, s time da je u ovom predmetu utužena imovinska šteta na vozilu, a u predmetu Pn-419/2016 neimovinska šteta i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege,

- da je 1. tuženik pasivno legitimiran kao jedinica lokalne samouprave na čijem je području nastupio štetni događaj ([adresa]),

- da je pasivno legitimiran i 2. tuženik na kojeg je 1. tuženik prenio obveze uklanjanja snijega i leda,

- da iz zapisnika o očevidu od 27.2.2013. proizlazi da je u vrijeme očevida na licu mjesta dana 4.2.2013. u 07:26 sati kolnik [adresa] u [adresa] bio: hrapav, valovit, slab, zaleđen, neposut i klizav,

- da je iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Sesvetama br. Pp 3 P-895- 13 od 1.7.2013. razvidno da je istom presudom okrivljeni FŽ oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. u svezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je u postupku utvrđeno da do nezgode nije došlo zbog neprilagođene brzine kretanja okrivljenika, već zbog zaleđenog neposutog, klizavog kolnika,

- da iz dnevnika baze zimske službe proizlazi da je dana 4.2.2013. u 07:50 sati izdan interni nalog za posipavanje Cvjetne ulice, te da se počelo sa posipavanjem u 08:15 sati, dok je noć prije 2. tuženik izašao na teren u 21:35 sati i vratio se u 05:30 sati, ali nije razvidno u koje je vrijeme 2. tuženik bio na dionici gdje se dogodio štetni događaj,

- da iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda od 12.6.2025. (list 221- 225 spisa) proizlazi da je dana 4.2.2013. površina tla bila smrznuta, te da je na području [adresa] dan ranije 3.2.2013. palo 20,00 mm oborina i da je bilo mraza na tlu, kao i da je minimalna dnevna temperatura zraka bila -3,9 °C, dok je u 07:00 sati bilo 0,0 °C,

- da je tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknuo da je kritične zgode oko 07:00 sati išao na posao, te da se kretao svojim osobnim vozilom Cvjetnom ulicom u kojoj stanuje u smjeru grada nizbrdo, da se u naravi radi o opasnoj cesti, tako da se uvijek po njoj vozi polako, pogotovo zimi, da se sjeća da je bilo leda na cesti, a zbog čega da je u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom i završio u ogradi, da ga je hitna pomoć odvela u KB Dubrava gdje mu je iniciran Schantzov ovratnik, da mu je tuđu pomoć i njegu nakon nezgode pružala supruga,

- da je sud prihvatio iskaz tužitelja, kao životan i logičan,

- da je na očevidu na licu mjesta dana 4.6.2020. tužitelj pokazao smjer svoga kretanja i mjesto štetnog događaja, te je sud utvrdio da se tužitelj kritične zgode kretao nizbrdo Cvjetnom ulicom u pravcu raskrižja sa Bistričkom ulicom i da je s osobnim vozilom završio u ogradi napuštenog noćnog kluba na desnom oštrom zavoju Cvjetne ulice,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da je tužitelj upravljao osobnim vozilom većom strminom kolnika Cvjetne ulice u Paruževini, a kada je zbog poledice njegovo osobno vozilo ulaskom u sve oštriji desni zavoj proklizalo i nastavkom zadržavanjem tangencijalne putanje naletjelo prednjim više lijevim dijelom na nasuprotno zavoju položenu betonsko-zidanu-metalnu dvorišnu ogradu, a kojom je brzinom osobno vozilo silazilo niz strminu kolnika i kada je počelo njegovo nekontrolirano kretanje da nije bilo moguće utvrditi, jer za to na zaleđenoj površini kolnika nisu ostali vidljivi materijalni tragovi, bilo kočenja ili zanošenja, da je naletna brzina vozila na ogradu iznosila oko 15 km/h, da kako nije poznata stvarna klizavost asfaltirane površine, to brzina na nizbrdici nije morala znatnije odstupati od naletne brzine na ogradu, ali tom brzinom da nije bilo moguće izvesti kontrolirano skretanje ulaskom u zavoj, da je kod brzina od 15 km/h moguće na mokrom kolniku i većoj nizbrdici s pritisnutom pedalom radne kočnice zaustaviti vozilo na putu od oko 1,8 m, pa da se nastanak nesreće može povezati s pojačanom klizavošću kolnika na većoj nizbrdici, a na kojoj tužitelj kočenjem nije uspio zadržati vozilo, ali bi to mogao da je kolnik posipavanjem bio održavan mokrim, da je na vozilu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], marke Mazda 323 1.3i/1999. godina proizvodnje, u štetnom događaju nastupila totalna šteta, a vrijednost vozila da je iznosila 20.000,00 kn, dok su ostaci vozila vrijedili 6.000,00 kn, te je zadržavanjem ostataka visina štete iznosila 14.000,00 kn,

- da iz dopune nalaz i mišljenja vještaka proizlazi da bi bolje očuvano vozilo doista moglo vrijediti 2.000,00 ili 3.000,00 kn više od onoga što je on naveo, no on da je procjenu vrijednosti utvrdio na temelju dostupnih podataka, jer vozilo osobno nije mogao pregledati, da je u konkretnom slučaju na osobnom vozilu tužitelja nastala totalna šteta, budući ista nastaje kada su troškovi popravka veći od 75 % vrijednosti vozila, pa da je, dakle, granica totalne štete u konkretnom slučaju 15.000,00 kn, da su karakteristike oštećenja osobnog vozila tužitelja takve da su oštećenja u svojoj cjelini mogla nastati prilikom naleta na dvorišnu ogradu i nema elemenata za zaključivanje da bi navedeni dijelovi bili ili mogli biti oštećeni prije predmetnog štetnog događaja, niti se u zapisniku o očevidu navodi takva mogućnost, da što se tiče utvrđenja vrijednosti ostataka vozila radi se o procjeni, te ne postoje objektivni kriteriji koji mjere vrijednost ostataka, a koliko bi iznosila stvarna vrijednost vozila da je vidljiva stvarna kilometraža vještak da nije naveo u nalazu, jer ista nije poznata, ali bi to odstupanje moglo biti oko 10 %, da osobno vozilo tužitelja nije sletjelo s kolnika klasičnim zanošenjem u desnom zavoju tako da je proklizavalo lijevim bokom u lijevu stranu već je zadržalo tangencijalnu putanju zavoja u kojeg je ulazilo, pa da navedeno pokazuje da je postojao odnos između stanja površine kolnika i brzine kretanja tužitelja na način da je s pritisnutom papučicom radne kočnice vozilo nastavilo svoju tangencijalnu putanju, te nije bilo u lijevom bočnom zanošenju, da je došlo do lijevog bočnog zanošenja tada da bi se moglo reći da je brzina kretanja tužitelja bila uzrokom nastanka predmetne nesreće, da sama hrapavost kolnika nužno ne smanjuje prianjanje kolnika u smislu klizavosti,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao stručan i objektivan

- da je kolnik [adresa] u [adresa] kritične zgode bio zaleđen,

- da se tužitelj, a prema oštećenjima na njegovom osobnom vozilu, prije ulaska osobnim vozilom u zavoj kretao brzinom od najviše cca 15 km/h (nalaz prometnog vještaka), što da je više nego primjerena brzina za kretanje vozila u zimskim uvjetima,

- da osobno vozilo tužitelja ulaskom u desni zavoj kritične zgode nije proklizavalo lijevim bokom u lijevu stranu već je zadržavalo tangencijalnu putanju zavoja u kojeg je ulazilo, što potvrđuje da brzina kretanja tužitelja nije bila uzrok nastanka prometne nesreće (dopunsko očitovanje vještaka sa ročišta od 13.4.2022.),

- da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja, pa na njegovoj strani nema nikakve krivnje za isti,

- da prigovor prekluzije nije osnovan, budući da je tužba sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), podnesena u roku od 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, pa kako se štetni događaj dogodio 4.2.2013., a tužba je podnesena sudu 3.2.2016., ista da je podnesena u zakonskom roku,

- da iz nalaza liječnika vještaka od 10.6.2023. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje desnog ramena, dok je iz liječničke potvrde od 5.5.2022. utvrđeno da tužitelj do 4.2.2013. nije imao prometnu nezgodu, da je liječenje tužitelja završeno mjesec dana nakon štetnog događaja tj. oko 4.3.2013,

- da je tužitelj od zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana, a manjeg intenziteta 20 dana, da je pretrpio i primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, a u daljnjem tijeku liječenja da je postojao i sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, da životna aktivnost kod tužitelja nije smanjena, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno kroz 14 dana i 1 sat dnevno kroz 7 dana, dakle ukupno 35 sati,

- da je vještak u dopuni nalaza i mišljenja naveo da u zdravstvenom kartonu postoji podatak da je tužitelj 2013. imao ozljedu vratnog segmenta kralježnice, te prije štetnog događaja od 2009. do 2013. da nema podataka o tegobama vezanim za vratnu kralježnicu, a takvih podataka nema niti u periodu nakon štetnog događaja, da navedeno potvrđuje i potvrda liječnika opće prakse od 5.5.2022., da je ocjenu fizičkih bolova, straha i tuđe pomoći dao sukladno medicinskoj dokumentaciji, težini ozljeđivanja, načinu liječenja i kliničkom pregledu tužitelja, da predmetni štetni događaj nije doveo do smanjene životne aktivnosti, pa ni eventualne degenerativne promjene kod tužitelja nemaju utjecaja na njegovu ocjenu fizičkih bolova, straha i tuđe pomoći.

9. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je do štete u konkretnom slučaju došlo isključivo zbog zaleđenog, neposutog, klizavog kolnika, a kako to jasno proizlazi i iz zapisnika o očevidu od 27.2.2013. i pravomoćne presude Prekršajnog suda u Sesvetama br. Pp 3 P-895-13 od 1.7.2013. S druge strane 2. tuženik u postupku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP da nije dokazao da je u konkretnom slučaju kolnik na licu mjesta u vrijeme štetnog događaja bio posipn, jer da to nije razvidno iz dostavljenog dnevnika baze zimske službe, a iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi upravo suprotno. Sukladno navedenom 1. i 2. tuženik da su temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO a u vezi sa odredbama čl. 1045., 1049. i 1084. ZOO dužni tužitelju naknaditi štetu. Obveza tuženika da je sukladno odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO solidarna. Imajući u vidu karakter ozljeda i životnu dob tužitelja (rođen je 1957.) istom da sukladno odredbi čl. 1100. ZOO i čl. 1095. st. 1. ZOO te temeljem izmijenjenih kriterija o visini naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada na ime neimovinsku štete u iznosu od 1.500,00 eur i imovinske štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 140 eur, dok mu na ime imovinske štete s osnova totalne štete na automobilu pripada iznos od 1.858,12 eur, dakle ukupno iznos od 3.498,12 eur, a za preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 377,39 eur tužitelja da je valjalo odbiti. Tužitelju da je na dosuđeni iznos imovinske štete i neimovinske štete zakonska zatezna kamata priznata od 9.2.2016. pa do isplate. Naime, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanke štete, dok sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako iz nalaza liječnika vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja bilo završeno još 4.3.2013., a tužba je podnesena sudu 3.2.2016., tužitelju da na ukupni iznos štete pripadaju zakonske zatezne kamate od 9.2.2016. pa do isplate, jer je obveza naknade štete svakako dospjela nakon utuženja, odnosno 9.2.2016.

10. Za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

11. S pravom 2. tuženik u žalbi tvrdi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točka 11. ZPP.

12. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da 2. tuženik u postupku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da je u konkretnom slučaju kolnik na licu mjesta u vrijeme štetnog događaja bio posipan, jer da to nije razvidno iz dostavljenog dnevnika baze zimske službe, a iz utvrđenog činjeničnog stanja da proizlazi upravo suprotno.

13. Međutim takav zaključak za sad nije moguće prihvatiti, jer je 2. tuženik radi utvrđenja odlučnih činjenica-na okolnosti posipanja mjesta štetnog događaja predložio, izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka- RŽ i SŽ, koje dokaze prvostupanjski sud nije izveo, a njihovo neizvođenje u pobijanoj odluci ne obrazlaže već navodi da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi upravo suprotno.

14. Prema odredbi čl. 221.a ZPP u kojoj je normirano pravilo o teretu dokazivanja koje je prvostupanjski sud ovdje primijenio iako se na istog nije izričito pozvao, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja ispunjene su tek kad sud izvede i u skladu s člankom 8. ZPP ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokaza) predložila radi utvrđenja odlučnih činjenica.

16. Odbijajući dokazni prijedlog 2. tuženika uslijed čega nisu postojale procesne pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. i 221.a. ZPP obzirom je navedeni propust bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da sud nije ni pokušao izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti- je li bilo posipano mjesto štetnog događaja.

17. Iz naprijed navedenih razloga i činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

18. Slijedom navedenoga, primjenom članka 369. ZPP prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi imajući u vidu primjedbe ovog suda, u ponovljenom postupku otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te dopunio činjenično stanje izvođenjem po tužitelju predloženih, a neizvedenih dokaza, nakon čega će ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Splitu, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac