Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžmp-2/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća za mladež, Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JV i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1., u vezi sa člankom 228. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika JV, FV i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku, pod brojem Kmp-1/2023 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je optuženi JV djelima pod točkom I.1., I.2. i I.3. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11, te djelima pod točkom I.4. i I.5. za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni, te se optuženom JV za dva produljena kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11 utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 9 (devet) mjeseci, te se temeljem članka 51. KZ/11 optuženi JV osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se ukida presuda prvostupanjskog suda u odnosu na optuženog VV, u odnosu na točku 8. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

III. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje presuda prvostupanjskog suda glede odluke o kazni, na način da se:

optuženi VV, za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, za koje je oglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, optuženi FV, za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, za koje je oglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, optuženi MV, za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, za koje je oglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

IV. U ostalom se dijelu žalba državnog odvjetnika, te u cijelosti žalbe optuženika odbijaju kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi JV proglašen je krivim pod točkom 1 . da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 3. u vezi članka 229. stavak 1. točka 1. i članka 228. stavak 1. KZ/11, pod točkom 2. kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, pod točkom 3. kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, pod točkom 4. kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i pod točkom 5. kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te je okrivljeniku JV za djelo pod točkom 1. za djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za djelo pod točkom 2. iz članka 229. stavak 1. KZ/11,utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za djelo pod točkom 3. iz članka 229. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za djelo pod točkom 4. iz članka 229. stavak 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za djelo pod točkom 5. iz članka 228. stavak 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te je optuženi JV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je potom, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik JV osuđen neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom JV u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako oduzimanje slobode i to od 18. siječnja 2016. do 25. travnja 2016. te 13./14. siječanj 2016.

2. Optuženici VV i FV proglašeni su krivima da su počinili po kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, te su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda na način da se kazne zatvora na koju su okrivljenici VV i FV osuđeni neće izvršiti, ukoliko okrivljenici u roku provjeravanja od po 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

3. Temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi VV oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11

4. Temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi FV oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11.

5. Optuženi MV proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju okrivljeni MV osuđen neće izvršiti, ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

6. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik GV sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.200,00 (dvijetisućedvjestoeura) eura u cijelosti je upućen u parnicu.

6.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik SV sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 663,61

(šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent) eura (prije 5.000,00 (pettisućakuna) kuna) u cijelosti je upućen u parnicu.

6.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeno [trgovačko društvo] sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 5.597,62 eura (pettisućapetsodevedesetsedameruaišezdesetdvacenta) (42.175,25 kuna) četrdesetdvijetisućestosedmdesetpetkunaidvadesetpetlipa) u cijelosti je upućeno u parnicu.

7. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi JV, putem braniteljice Josipe Miffek – Herak, odvjetnice iz Petrinje, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, te odluke o kazni, uz prijedlog da se preinači pobijana presuda i 1. okrivljenog oslobodi od odgovornosti za kaznena djela za koja se u ovom postupku tereti, odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Žalba je podnesena i od strane optuženog FV, putem braniteljice Nade Kovačević, odvjetnice iz Siska, pobijajući je zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, te odluke o kazni, uz prijedlog da se uvaži žalba i ukine pobijana presuda, podredno preinači pobijana presuda i oslobodi 3. okrivljenog od optužbe.

9. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku je pravodobno podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude pobijajući je zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka i odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

10. Odgovor na žalbu je podnesen od strane optuženog JV, putem braniteljice Josipe Miffek – Herak, odvjetnice iz Petrinje, uz prijedlog da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, kao neosnovana, te od strane optuženog FV osobno, uz prijedlog da se potvrdi prvostupanjska presuda i odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, kao neosnovana.

11. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

12. Stranke nisu zahtijevale održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bilo korisno za razjašnjenje stvari.

13. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku je djelomično osnovana, dok žalbe optuženika JV i FV nisu osnovane.

14. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženici JV i FV kada u žalbama navode da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je prvostupanjski sud, u pogledu odlučnih činjenica dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, koja nije nerazumljiva, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude. Tvrdnjom državnog odvjetnika kako je prvostupanjski sud stava da iskaz 1. okrivljenog JV kojim tereti 2. okrivljenog VV i 3. okrivljenog FV nije potkrijepljen niti jednim dokazom, te prihvaćanjem iskaza optuženog VV i FV kako ih JV neosnovano tereti je u potpunosti proturječno razlozima zbog kojih je JV proglašen krivim, ne predstavlja argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

15. Optuženi JV i FV se žale i zbog povrede kaznenog zakona, ali ne navode i ne obrazlažu koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, te je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da bi na štetu optuženika FV bio povrijeđen kazneni zakon, te je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno u odnosu na optuženika JV na radnje kaznenih djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 i iz članka 229. stavak 3. u vezi sa stavkom 1 točka1. i člankom 228. stavak 1. KZ/11, te kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. točka 1. KZ/11 opisane pod točkom 1.-5. izreke presude primijenio odredbe o stjecaju kaznenih djela, budući je navedena kaznena djela optuženi počinio od 2. svibnja 2015. do 11. lipnja 2015. na području [adresa], te od 21. studenog 2015. do 10. siječnja 2016. u [adresa], te su djela počinjena na istovrstan način, stoga je očito da u navedenim slučajevima postoji suštinski istovrsni modus operandi, vremenska i prostorna povezanost, dakle sve one komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela, tako da je optuženi JV u konkretnom slučaju počinio dva produljena kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11.

16. Kako produljeno kazneno djelo isključuje stjecaj kaznenih djela, trebalo je i kazne za ta kaznena djela odmjeriti unutar kazne za po jedno produljeno kazneno djelo, te je optuženom JV za dva produljena kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 9 (devet) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 optuženi JV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

17. Nadalje, optuženi JV u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da se pobijana presuda temelji na "priznanju" optuženika JV, te da je utvrđeno da dijelovi njegovog iskaza nisu točni i ne odgovaraju vremenski i prostorno samim događajima, što čini iskaz optuženika nelogičnim. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to na temelju iskaza JV, u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela za koja se tereti optužnicom, smatrajući taj iskaz istinitim, jer je detaljan, budući okrivljenik okolnosno opisuje radnje, mjesto i vrijeme svog postupanja i u suglasnosti s materijalnim i personalnim dokazima i to u odnosu na točku 1. s iskazom oštećene JVZ, zatim u odnosu na točku 2. i 3. priznanje okrivljenika je u suglasnosti s snimkama video nadzora iz kojih proizlazi da su u prostor ušle dvije zamaskirane osobe, jedna sa pajserom, odnosno da je u drugom prostoru kamera uništena i fotodokumentacijom očevida, zapisnika o očevidu, kriminalističko-tehničke pretrage događaja iz kojih proizlazi da su nasilno otvorena vrata upotrebom podesnog alata kojim su napravljena mehanička oštećenja., dok je u odnosu na točku 4. priznanje okrivljenik u suglasnosti s zapisnikom o očevidu PP Glina od 8. travnja 2016 i odštetnim zahtjevom [trgovačko društvo] od 2. prosinca 2015. sa inventurnom listom, a u odnosu na točku 5. u suglasnosti s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta iskazima svjedoka IV i AV.

18. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika protiv točke 3. oslobađajuće presude u odnosu na optuženike VV i FV i točke 2. oslobađajuće presude u odnosu na optuženog VV, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su kaznena djela teške krađe počinjena na štetu [trgovačko društvo]" d.o.o., da je navedena kaznena djela počinio optuženi JV, te da nije dokazano da je optuženi JV navedena kaznena djela počinio sa VV, odnosno sa FV.

18.1. Naime, u odnosu na događaj od 11. lipnja 2015. je vidljivo, iz snimke nadzorne kamere da su u unutrašnjost trgovine ušle dvije zamaskirane osobe, tako da je jasno da navedeno kazneno djelo nije počinio samo optuženik JV, koji u svom iskazu navodi da je kazneno djelo teške krađe od 25. svibnja 2015. počinio zajedno sa VV i MV, a kazneno djelo teške krađe od 11. lipnja 2015. zajedno sa VV i FV.

18.2 Međutim, prvostupanjski sud opravdano iskaz optuženog JV u kojem tereti VV, MV i FV da su navedena kaznena djela počinili zajedno sa njim, smatra nevjerodostojnim.

18.3. Naime, JV u obrani navodi da je kazneno djelo pod točkom 1b optužnice (točka I.2. izreke presude) počinio dana 25. svibnja 2015. zajedno sa VV i MV, međutim uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 31. svibnja 2016. je vidljivo da je odbačena kaznena prijava protiv MV za navedeno kazneno djelo, jer iz dopisa Odgojnog zavoda u Turopolju od 4. svibnja 2016. (l.s.335) proizlazi da se MV nalazio u tom zavodu od 4. ožujka 2015. do 17. veljače 2016. i da je imao odobrene izlaske, ali nije imao dana 25. svibnja 2015.

18.4. Isto tako, JV u obrani navodi da je kazneno djelo pod točkom 2a optužnice (točka I.4. izreke presude počinio 21. studenog 2015. oko 01:45 sati zajedno sa HV, a uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 31. svibnja 2016. je vidljivo da je odbačena kaznena prijava protiv HV za navedeno kazneno djelo jer iz dopisa "[obrt]", Sestara majke Terezije iz Zagreba od 05. svibnja 2025. (l.s.334) proizlazi da je HV boravio u njihovom prenoćištu u Zagrebu za beskućnike od 2. studenog 2015. do 30. studenog 2015. da se svi boravci i odsustva evidentiraju, te da se korisnici moraju najkasnije do 19:30 sati vratiti u prenoćište, a ukoliko do tog vremena ne dođu, ne pušta ih se unutra.

18.5. Stoga, uzevši u obzir navedeno, jasno upućuje na zaključak da je iskaz optuženog JV o tome tko je s njim sudjelovao u počinjenju kaznenih djela neistinit, te kako je to jedini dokaz koji je teretio optuženike VV i FV, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optuženog ZV da bi pod točkom 2. izreke počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, te optužene ZV i FV da bi pod točkom 3. izreke počinili kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11.

19. Sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika u odnosu na točku 8. oslobađajuće presude u odnosu na optuženog VV, jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je iskaz oštećenog SV u suprotnosti pisanoj izjavi, iz koje proizlazi da je SV prodao predmetno vozilo optuženom VV.

19.1. Kako to navodi i državni odvjetnik u žalbi, nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da je iskaz SV u suprotnosti s izjavom, odnosno kupoprodajnim ugovorom, jer je oštećeni SV izjavio da on nije popisao taj dokument. Uvidom u sam kupoprodajni ugovor je vidljivo da isti nije ovjeren, niti je naveden datum sklapanja ugovora, tako da postoji mogućnost da je ugovor naknadno sastavljen, te da nije potpisan od strane SV, a kako bi se optuženi oslobodio od kaznene odgovornosti, sukladno iskazu oštećenog SV od 11. svibnja 2016. i 27. listopada 2023. u kojim navodi da on nije sudjelovao u sastavljanu predmetnog dokumenta, niti je potpisao taj dokument u rubrici "vlasnik", a kada mu je predočena predmetna izjava sa sigurnošću navodi da to nije njegov potpis, jer se on tako ne potpisuje, te da nije prodao vozilo ... 5" VV.

19.2. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je pogrešno, za sada utvrdio da je iskaz oštećenog SV neistinit, a koju činjenicu je mogao utvrditi provedbom grafološkog vještačenja, stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, te je ukinuta presuda prvostupanjskog suda u odnosu na optuženog VV, u odnosu na točku 8. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje i odluku u odnosu na ovu točku optužbe.

19.3. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke u odnosu na ovu točku optužbe na koje mu je ukazano, te će provesti dokazni postupak na način da će odrediti grafološko vještačenje i putem vještaka utvrditi je li potpis u rubrici "vlasnik" predmetne izjave potpisan od strane SV.

20. Budući su žalbe državnog odvjetnika, te optuženika JV i FV usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika i to protek vremena od počinjenja kaznenih djela, budući su kaznena djela počinjena tijekom 2015. godine, te da su optuženici JV, VV i MV kaznena djela počinili kao mlađi punoljetnici, kao i da je optuženi VV otac sedmero djece, a optuženi FV otac četvero djece, te činjenicu da su optuženi VV i FV priznali počinjenje kaznenog djela, dok je od otegotnih okolnosti uzeta u obzir višestruka ranija osuđivanost svih optuženika,

20.1. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odabira kazneno-pravne sankcije nije pravilno ocijenio okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Za istaknuti je da je pri tome prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. Naime optuženici su višestruko osuđivane osoba i to optuženi JV i FV 20-ak puta, optuženi VV 15-ak puta i optuženi MV 10-ak puta, svi optuženici uglavnom za kaznena djela teških krađa, koji su iskazali visok stupanj upornosti u vršenju kaznenih djela, te ranije izrečene kazne nisu na optuženike utjecale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Stoga je pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti za navedena kaznena djela potrebno optuženicima izreći strože kazne, pa je ovaj sud optuženog JV, za dva produljena kaznena djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, optuženog VV, za jedno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, optuženog FV, za jedno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i optuženog MV, za jedno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

20.2. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenih djela nanijeli društvu u cjelini (članka 4. i članak 47 KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje izrečene kazne zatvora može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kazneno djelo.

21. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08 to je presuđeno i riješeno kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 i članka 481. stavak 2. ZKP/08.

U Dubrovniku 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež:

Nikša Lučić