Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž Ovr-64/2026-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz Kutine, protiv protivnice osiguranja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-546/2025-2 od 15. prosinca 2025., 12. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-546/2025-2 od 15. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je prihvaćen prijedlog predlagatelja osiguranja te je određena privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine, kojom se protivnici osiguranja zabranjuje otuđenje, opterećenje ili raspolaganje nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. broj [katastarska čestica] ukupne površine 3062 m2.
2. Protiv rješenja je žalbu podnijela protivnica osiguranja zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje; ZPP).
3. U žalbi tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere jer da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez mjere protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine. Navodi da ima redovita novčana primanja i to mirovinu u iznosu od 700,00 eura mjesečno pa da se naplata tražbine može provesti na mirovini, a ne na nekretnini. Osim toga da nije učinio vjerojatnim ni postojanje svoje tražbine, pri čemu navodi da je u parnici osporila tužbeni zahtjev. Smatra da je prijedlog za osiguranje sud trebao dostaviti na očitovanje, održati raspravu te saslušati stranke, a tek onda donijeti odluku. Ističe da se obrazloženje pobijanog rješenja temelji isključivo na onome što je predlagatelj naveo u prijedlogu. Ukazuje da je predlagatelj nakon pravomoćnosti presude kojom mu je bilo naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine, bez ikakve pravne osnove i odobrenja živio u nekretnini još sedam mjeseci, zbog čega da je bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak radi iseljenja, da je nekretninu ostavio u stanju nepogodnom za stanovanje, što da ukazuje na nepostojanje pretpostavki iz čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) za određivanje privremene mjere.
4. Predlaže rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su u nazočnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine.
7. Naime, predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine te je uz prijedlog priložio izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je protivnica osiguranja upisana kao vlasnica nekretnine na kojoj se zahtijeva osiguranje, potom podnesak, odgovor na tužbu u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P- 6/2023 te presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-272/2024 od 2. svibnja 2024., iz kojih isprava bi proizlazilo da je vođen parnični postupak u suprotnim stranačkim ulogama, u kojemu je protivnica osiguranja kao tužiteljica zahtijevala raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tuženik je podnio protutužbu zahtijevajući isplatu iznosa od 80.000,00 eura za pruženo uzdržavanje te 40.000,00 eura za izvršena ulaganja u narečenu nekretninu, s tim što je odlučeno o protutužbi raspravljati u odvojenom postupku. Dalje bi proizlazilo da je donesena pravomoćna presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju te zahtjev za brisanje zabilježbe ugovora.
8. Dakle, prijedlog je podnesen tijekom trajanja parničnog postupka za isplatu iznosa od 120.000,00 eura, u kojem postupku predlagatelj osiguranja tvrdi da je ulagao sredstva u nekretninu u vlasništvu protivnice osiguranja te da ju je uzdržavao, budući da su stranke sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju 2001., da je kroz to vrijeme živio s protivnicom osiguranja, svojom bakom, pa isplatu zahtijeva s obzirom na činjenicu da je ugovor raskinut.
9. Prijedlog je, dakle, podnesen u skladu s člankom 341. OZ-a, kojim je propisano da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena (stavak 1.). Prema čl. 344. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (stavak 1.). Jedna od mjera koje su primjerice navedene u čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a, a koja se može odrediti radi osiguranja novčane tražbine, je zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti svoje nekretnine, uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige, a takvu mjeru je predloženo odrediti u ovom postupku.
10. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da iz priloženih isprava proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnici osiguranja, s obzirom na činjenicu da je ugovor o doživotnom uzdržavanju trajao dugi niz godina te da su stranke kroz to razdoblje živjele zajedno u nekretnini na kojoj se zahtijeva osiguranje.
11. Na žalbene navode protivnice osiguranja, treba odgovoriti da okolnost što protivnica osiguranja prima mirovinu istovremeno ne ukazuje da mjera na nekretnini ne bi bila potrebna. Štoviše, imajući u vidu visinu tražbine predlagatelja osiguranja po osnovi pruženog uzdržavanja te ulaganja u nekretninu te činjenicu da jedini prihod protivne stranke čini njezina mirovina, proizlazi da bi bilo kakvim raspolaganjem nekretninom, protivnica osiguranja osujetila naplatu tražbine predlagatelja osiguranja.
12. Glede ostalih žalbenih navoda, treba istaći da se u ovršnom postupku odredbe ZPP-a primjenjuju na odgovarajući način, u skladu s člankom 21. stavak 1. OZ-a, da prema članku 342. stavak 3. OZ-a rješenja o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi te da se u pravilu radi o potrebi hitnog postupanja, zbog čega nisu osnovane tvrdnje da je trebalo prethodno provesti dokazni postupak pa tek onda odlučiti o prijedlogu za određivanje privremene mjere.
13. Zbog izloženog je valjalo žalbu protivnice osiguranja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
