REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kžzd-64/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆP zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj putem branitelja Nenada Škare, odvjetnika u Zagrebu i žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-176/2024 od 7. svibnja 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ĆP kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 7. svibnja 2025. Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika ĆP proglasio krivim da je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilja u obitelji - opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) te dva kaznena djela povrede djetetovih prava - opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, te je temeljem čl. 179.a KZ/11, počinjenog na štetu supruge HP utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjenog na štetu mlt. djeteta LP utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjenog na štetu mlt. djeteta ČP utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 51. KZ/11 izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku uračunava se vrijeme provedeno u Zatvoru Zagreb od 24. srpnja 2024. do 11. prosinca 2024.

1.2. Temeljem čl. 57. u svezi čl. 64. KZ/11 primjenjuje se djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, temeljem koje se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a u odnosu na preostali dio u trajanju od 1(jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, primjenjuje se uvjetna osuda neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem čl. 70. KZ/11 okrivljenom ZP izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana. Temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera može trajati najdulje 2 (dvije) godine.

1.4. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava se okrivljeni da ukoliko ne bude surađivao sa povjerenikom za zaštitni nadzor ili izvršavao izrečenu sigurnosnu mjeru ova uvjetna osuda može biti opozvana i samo iz tog razloga.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. i st. 3. istog članka ZKP/08 okrivljeni ZP dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura troškove provedenog vještačenja po vještaku dr. Željku Mariniću u ukupnom iznosu 1.049,08 (tisućučetrdesetdevet eura i osamcenti) eura, te troškove punomoćnika oštećenika odvjetnika Velimira Leskovara o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Nenada Škare, odvjetnika u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, da pobijanu presudu preinači na način da oslobodi okrivljenika od optužbe, a podredno da usvoji žalbu i ukine prvostupanjsku presudu zbog učinjenih povreda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je ponijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1 ZKP/08) i odluke o troškovima kaznenog postupka (čl. 471. st. 2. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni na način da se okrivljeniku izrekne stroža kaznena sankcija te damu se naloži plaćanje svih troškova kaznenog postupka.

3. Na žalbe nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u nazočnosti zamjenice za mladež županijskog državnog odvjetnika u Zadru, Darije Padovan Buškulić, zamjenika branitelja okrivljenika Luke-Matea Ukalovića, odvjetnika u Zadru, a u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika ĆP, branitelja okrivljenika Nenada Škare, odvjetnika u [adresa] i opunomoćenika oštećenika Velimira Leskovara, odvjetnika u Pregradi.

5.1. Na sjednici vijeća zamjenica ŽDO Zadar za mladež, Darija Padovan Buškulić navela je da predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu. Nadalje, predlaže se prihvatiti žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u donosu na oba žalbena razloga, s time da se ističe kako ovako blaga sankcija u vidu djelomične uvjetne osude, kada se cijene sve otegotne okolnosti, bezobzirnost i upornost postupanja kao i posljedice koje su nastupile počinjenjem kaznenog djela, ni na koji način ne može ostvariti specijalnu ni generalnu prevenciju, stoga se predlaže usvojiti žalbu.

5.2. Na sjednici vijeća zamjenik branitelja okrivljenika, Luka-Mateo Ukalović, odvjetnik u Zadru naveo je da ostaje kod žalbe te predlaže se odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

6. Žalbe okrivljenika ĆP i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovane.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja sadržaja navedene zakonske odredbe, ističe da postoji proturječnost između izreke presude i razloga na kojima se temelji presuda, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

8.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice HP, tvrdeći da je sud osudio okrivljenika isključivo na temelju iskaza oštećenice HP, a koji iskaz je po mišljenju obrane proturječan i kontradiktoran, te je protivan provedenom nalazu i mišljenju vještaka Marinića.

8.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice HP, koja je detaljno i okolnosno iskazivala o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, odnosno o obiteljskom nasilju kojem je bila izložena od strane okrivljenika, a njezin iskaz u cijelosti je potvrđen iskazima svjedoka EP i FP, ali i dijelom iskazom svjedokinje IP, majke okrivljenika, koja iako je svojim iskazom nastojala zaštititi okrivljenika koji je njezin sin, ipak je navela da je bila prisutna i vidjela kako je mldb. ČP bio uznemiren i plakao. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

8.3. Osim toga, iskaz oštećenice HP potkrijepljen je i medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je kod oštećene pregledom kod psihijatra utvrđeno da je ista zbog kronične izloženosti obiteljskom nasilju je postala uznemirena, narušenog sna, u brizi za sebe i djecu, da je oštećenici postavljena dijagnoza reakcije na teški stres i poremećaja prilagodbe te da joj je zbog toga određena i medikamentozna terapija.

8.4. Nasuprot tome, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu te drži da je ista usmjerena na umanjenje, odnosno otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika, pri čemu ističe da je njegova obrana nelogična, nedosljedna i životno neuvjerljiva, te je protivna iskazima oštećenice HP te iskazima svjedoka FP i EP, kao i spisu priležećoj materijalnoj dokumentaciji.

8.5. U odnosu na činjenicu alkoholiziranosti okrivljenika, odnosno činjeničnu tvrdnju da je isti učestalo u alkoholiziranom stanju, pa i u prisutnosti djece, u inkriminiranom razdoblju vrijeđao oštećenicu HP, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu, ističe se da je u postupku provedeno vještačenje po vještaku dr. Željku Mariniću, iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na prosječnom nivou, emocionalno je sniženog kapaciteta, nezrelih i nestabilnih, ali i jednostavnijih je odlika osobnosti, što u osnovi odgovara mješovitom poremećaju ličnosti. Vještak nadalje zaključuje da se kod okrivljenika nije razvila ovisnost o alkoholu, iako on negira konzumiranje alkohola u potpunosti, međutim heteroanamnestički podaci u spisu ukazuju na konzumiranje alkohola i iste treba imati na umu s dužnom pažnjom, tako da se njegovo konzumiranje alkohola vrlo vjerojatno odvija na prigodnom nivou i u okviru društvene potražnje, što nije dovelo do sada manifestnih simptoma koji bi govorili o postojanju alkoholne bolesti. U konačnici, vještak je zaključio da je, cijeneći njegov način i stil življenja, strukturu ličnosti, psihičke poteškoće vezane uz strukturu ličnosti i ponašanja, duboko poremećene obiteljske međuodnose i dinamiku istih, situacione uvjete u kojima se nalazio, kao i socijalnu komunikaciju, isti bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno.

8.6. Prema tome, nisu osnovani navodi žalitelja da bi iskaz oštećenice HP bio suprotan provedenom psihijatrijskom vještačenju od strane prim. dr. sc. Željka Marinića, u pogledu činjenice alkoholiziranosti okrivljenika, ovo stoga što se okrivljenik tereti da je učestalo u alkoholiziranom stanju inkriminirano se ponašao, a što je potvrdila sama oštećenica, ali i vještak psihijatar koji je zaključio da heteroanamnestički podaci ukazuju na konzumiranje alkohola, iako se kod istog nije manifestirala alkoholna bolest. Činjenica da se kod okrivljenika nije razvila alkoholna bolest, ne dovodi u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi se okrivljenik učestalo u alkoholiziranom stanju tijekom inkriminiranog razdoblja nasilno ponašao prema svojoj supruzi HP, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude.

8.7. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su se u radnjama okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, jer je okrivljenik svojim ponašanjem teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod oštećenice HP izazvao strah za njezinu sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj, a pri tome je postupao sa izravnom namjerom. Također je nedvojbeno utvrđeno da se na inkriminirani način okrivljenik ponašao i u prisutnosti djece, maloljetne LP i maloljetnog ČP, iako svjestan da takvo protupravno ponašanje ugrožava i njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, a čime su u radnjama okrivljenika ostvarena i obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Ovo vijeće u tom pravcu u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

8.8. U odnosu na žalbene navode da bi iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Krapina od 12. veljače 2025. (l.s. 341-346) proizlazilo da su djeca o ocu govorila afirmativno i pozitivno te da je prijedlog HZSR-a da se što prije počnu ostvarivai susreti i druženje okrivljenika i djece, ističe se da takve tvrdnje žalitelja ne dovode u pitanje činjenicu dokazanosti počinjenja kaznenih djela povrede djetetovih prava na štetu mldb. LP i ČP, ovo tim više što i iz samog izvješća proizlazi da su djeca bila izložena nasilnom ponašanju oca, protiv kojeg se i vodi postupak, te je upravo zbog navedenog predloženo da djeca stanuju s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose kad se za to stvore uvjeti.

8.9. Prema tome, iz svih razloga koje navodi prvostupanjski sud evidentno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 , na štetu supruge HP i dva kaznena djela povrede djetetovih prava na štetu djece LP i ČP, kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na sve kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

9.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

10. I državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim navedene žalbe nisu osnovane.

10.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo pod toč. 17. - 26., koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

10.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, kako je to precizirano u izreci pobijane presude, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljeni ZP u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Također je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a sukladno zaključku sudskog vještaka Željka Marinića. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom sa zaštitnim nadzorom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 11. prvostupanjske presude.

11. Nadalje, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s obzirom da je prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir imovno stanje okrivljenika, istog obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st 1. i 2 toč. 3. ZKP/08, kako je to precizirano u izreci pobijane presude, pri čemu će o ostalim troškovima kaznenog postupka sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem, kada u spis budu dostavljeni točni podaci o učinjenim troškovima, kao i zahtjev za naknadu tih troškova.

12. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA ZA MLADEŽ

Dijana Grancarić