Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-113/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća, te Saše Cvijetića i Sandre Juranović kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalista mr.sc. Tatjane Babić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐK, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-366/2023 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-366/2026 od 2. svibnja 2023., na temelju odredbe članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. i članka 125. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), ukinut je istražni zatvor protiv optuženog ĐK te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci ne navodeći posebno žalbene razloge, ali ističući u bitnom da zaključak prvostupanjskog suda o puštanju optuženog ĐK nije opravdan. Navedeno stoga što je sud, unatoč tome što je pravilno utvrdio ispunjenost zakonskih uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, izveo pogrešan zaključak o tome da daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenih kaznenih djela. Ovo pogotovo kad se uzme u obzir da se za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 2. KZ/11 može izreći kazna zatvora do osam godina dok se za kazneno djelo krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 može izreći kazna zatvora do pet godina.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno da na strani optuženog ĐK postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Isto je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da unatoč ispunjenosti zakonskih uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, daljnja primjena te mjere ne bi bila u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.

5. Tako je protivno navodima žalitelja, ispravno postupio prvostupanjski sud kad je ukinuo istražni zatvor optuženom ĐK navodeći da daljnje trajanje istražnog zatvora ne bi bilo u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela.

5.1. Naime, kod ocjene povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Prilikom donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski je sud uzeo u obzir sve ove odlučne okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08, ali je osim tih okolnosti, vodio računa i o maksimalnom trajanju mjere istražnog zatvora u ovom konkretnom slučaju propisane odredbom članka 133. stavka 1. točke 4. ZKP/08, činjenici da u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, dokazni postupak još nije ni započeo kao i o činjenici da je do isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora, preostalo jedan mjesec i 28 dana te da nije za očekivati da će se u tom razdoblju okončati prvostupanjski postupak.

5.2. Iako ispravno žalitelj ukazuje na kriminalnu količinu (tri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11), implicirajući time očekivanu visinu kazne i težinu djela, ipak valja navesti da istražni zatvor, u ovoj fazi postupka, ne može trajati dulje nego što je to propisano odredbom članka 133. stavka 1. točke 4. ZKP/08, odnosno dvanaest mjeseci. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je voditi računa o dosadašnjem trajanju istražnog zatvora kao i o svrsi koja se istražnim zatvorom želi postići. U ovom konkretnom slučaju, optuženi ĐK nalazio se u istražnom zatvoru deset mjeseci i 2 dana, odnosno do isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora preostalo je još jedan mjesec i 28 dana. S obzirom na to, i ovo vijeće ocjenjuje, a uzimajući u obzir težinu kaznenih djela za koja se optuženik tereti kao i visinu propisanih kazni, da bi se daljnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne čime bi došlo do povrede načela razmjernosti.

6. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić