REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-766/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AŠ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-444/2017-68 od 23. listopada 2025., u javnoj sjednici održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog AŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-444/2017-68 od 23. listopada 2025., proglašen je krivim optuženi AŠ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom opisanog u članku 236. stavak 1. KZ/11 te je temeljem istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 dalje: ZKP/08) oštećeniku Jadran d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB 56994999963 dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 256,95 eura (dvjesto pedeset i šest eura i devedeset i pet centi) koji je u obvezi nadoknaditi optuženi AŠ, u roku od 15 (petnaest) dana. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi AŠ je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AŠ putem branitelja Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., obaviješteni su na njihovo traženje optuženi AŠ i njegov branitelj Vlado Vladika, odvjetnika iz Rijeke, te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je odvjetnik Kristian Čarapić u zamjeni za branitelja odvjetnika Vladu Vladiku, koji je ustrajao na navodima iz pisane žalbe, dok nije pristupio državni odvjetnik i optuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.
6. Žalba nije osnovana.
7. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, jer je u činjeničnom opisu izreke pobijane presude naveden Hotel Kaštel koji i nije oštećen i nema pravnu osobnost, što je razvidno i iz točke II) izreke u kojoj je imovinskopravni zahtjev dosuđen oštećeniku „Jadran“ d.d. Crikvenica.
8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima izreka pobijane presude nije nerazumljiva i u proturječju s njezinim razlozima, a sud prvog stupnja je iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koji se tiču predmetne inkriminacije i odluka sadržanih u izreci, iz koje izreke je jasno, kako je to i obrazloženo u pobijanoj presudi da su u Hotelu Kaštel boravili optuženi AŠ, njegova supruga UŠ i mlt. NŠ, te posebno u točki 7. obrazloženja pobijane presude da je iz računa Hotela Kaštel (Jadran d.d. Crikvenica), (list 4 spisa), razvidno da je račun navedenog Hotela Kaštel, tvrtke Jadran d.d., izdan na ime AŠ, kako je to razvidno i iz samog tog računa. Stoga ti razlozi nisu niti u jednom dijelu u koliziji, tako da ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio žalbu optuženika iz ove žalbene osnove, jer nije našao da bi u konkretnom slučaju bila ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj.
9. Također nije u pravu žalitelj kada daljnju povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 vidi u odnosu na izračun visine pričinjene štete odnosno protupravno pribavljene imovinske koristi za optuženika jer je za istu prvostupanjski sud dao jasne i u svemu valjane razloge. Pri tome iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik u odnosu na visinu štete i protupravno pribavljene imovinske koristi žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz koje zakonske osnove se također žali, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.
10. Naime, osporavajući iznos visine usluga korištenja ugovorenog smještaja u hotelu Jadran za optuženika, njegovu suprugu i njihovo dijete, utvrđenog temeljem računa TD Jadran d.d. Crikvenica u ukupnom iznosu od tada 1.936,00 kuna za razdoblje od 30. lipnja do 4. srpnja 2016., kao temelja za navedeni iznos štete odnosno imovinske koristi, žalitelj tvrdi da obzirom je optuženik 3. srpnja 2016. oko 3,05 sati izazvao prometnu nesreću u Zagrebu, nije koristio usluge smještaja do 3. srpnja 2016. (smatrajući da je optuženik hotel napustio 2. srpnja 2016. u večernjim satima), a njegova supruga je s njihovim djetetom hotel napustila 3. srpnja 2016. u ranim jutarnjim satima, bez da se odjavila na recepciji i bez da je podmirila račun, usluge od strane optuženika nisu korištene do 3. srpnja 2016., koji datum je obuhvaćen izmijenjenim činjeničnim opisom, i 4. srpnja 2016. koji nije obuhvaćen izmijenjenim činjeničnim opisom, pa kada bi se iznos umanjio za te dane, ukupna visina štete odnosno protupravno pribavljene imovinske koristi da ne bi prelazila 1000, 00 kuna pa bi se radilo o sitnom djelu prijevare i nastupila zastara kaznenog progona, čime je povrijeđen i kazneni zakon sukladno članku 469. točki 4. ZKP/08.
10.1. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, da u situaciji kada je usluga korištenja hotelskog smještaja za optuženika, njegovu suprugu i njihovo mlt. dijete, ugovorena 30. lipnja 2016. do 4. srpnja 2016. ( 4 noći), ali su, najprije optuženik 2. na 3. srpnja 2016. u noćnim satima, a potom i njegova supruga s djetetom 3. srpnja 2016., napustili hotel bez javljanja djelatnicima hotela i bez plaćanja smještaja, namjera ugovaranja smještaja i prouzročene štete je bila na ugovoreno razdoblje od 4 noći, jer je za to razdoblje ugovoren i formalno korišten smještaj, bez obzira na trenutak napuštanja istog, jer nigdje nije ugovoreno da se gosti moraju nalaziti u hotelskoj sobi u tom razdoblju, pogotovo u situaciji ako je to napuštanje i izvršeno s ciljem izbjegavanja plaćanja računa, pa se taj iznos u kojem nisu boravili u hotelu ne može odbiti od ostvarene imovinske koristi i prouzročene štete. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio i u tom pravcu precizirao činjenični opis, da je usluga faktički korištena do 3. srpnja 2016., a šteta, ali i imovinska korist je pravilno obračunata za razdoblje do 4. srpnja 2016., odnosno po računu za svih troje 4 noći, sukladno računu (list 4 spisa) i to upravo u iznosu od 1.936,00 kuna. Stoga se ne radi kaznenom djelu prijevare iz članka 236. stavka 1. i 3. KZ/11 kako se to tvrdi u žalbi, već o kaznenom djelu iz članka 236. stavka 1. KZ/11 za koje nije nastupila zastara kaznenog progona, te u tom smislu nije došlo do povrede Kaznenog zakona.
10.2. Konačno, protivno navodima u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud, nakon analize iskaza djelatnice hotela GŠ i računa za boravak u hotelu, iz kojih je nedvojbeno utvrđeno da su i optuženik i njegova supruga napustili hotel bez javljanja i bez plaćanja računa od strane optuženika, koji račun je nakon što je optuženikova supruga naknadno zvala hotel i tražila račun, i poslan, ali nije plaćen niti do kraja suđenja, analizom iskaza optuženika i svjedočkog iskaza njegove supruge AŠF, pravilno zaključio da su iskaz optuženika i njegove supruge, sami za sebe, ali i međusobno kontradiktorni glede razloga odlaska iz hotela i ne plaćanja računa, te pravilno zaključio da je predmetno postupanje poduzeto od strane optuženika s ciljem da svi borave u hotelu, a da račun ne plati, odnosno s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, prethodno dovodeći djelatnika hotela u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica da će račun platiti, i time ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Isto iz razloga što je u obrani pred državnim odvjetnikom optuženik naveo da je ostao dužan, ali je u Zagreb išao po tekstil, pa su zvali hotel da im pošalje uplatnicu da plate, ali hotel nije poslao uplatnicu, a on je voljan platiti, a supruga da nije imala dovoljno novca jer je novac bio kod njega, a na raspravi naveo da je otišao u Zagreb kod čovjeka s kojim je radio krovište i koji ostao mu je dužan, a supruga da je imala novce te je mogla platiti smještaj, a njega da povratno nitko iz hotela nije kontaktirao. Te razlike u iskazima na raspravi nije pojasnio. S druge strane različito od obrane optuženika, ali i iskaza svjedokinje GŠ, svjedokinja AŠF navela je da je optuženik otišao u Zagreb po njenu bankovnu karticu da bi joj je donio jer da su njoj trebali sjesti neki novci, dakle iz različitih razloga od onih koje je naveo optuženik. Nju da su na mobitel nazvali iz bolnice da je optuženik imao nesreću drugi dan ujutro te da se ona s kćeri autobusom uputila do Zagreba do njega. Nisu se nikome javili u hotelu da odlaze jer da je zablokirala kako su je zvali to jutro u šest. Hotel možda da je poslao račun, ali oni da nisu imali sandučiće koji se zaključavaju pa možda ako je račun i poslan netko da ga je izvadio van. Ne zna da li se optuženik povratno javio hotelu i zatražio podatke za uplatu. Čini joj se da je optuženik bio nakon te nesreće u bolnici dva dana, što je suprotno podacima bolnice po kojoj je optuženik bolnicu napustio na isti dan prijema. Ne sjeća se da je li njen suprug povratno zvao hotel da bi podmirio dug. Ona da nije kontaktirala zaposlenike hotela te se ne sjeća da bi kontaktirala sa zaposlenicom u hotelu vezano za plaćanje. Pri tome, protivno navodima u žalbi, okolnost sudjelovanja supruge i eventualne njene kaznene odgovornosti ni na koji način ne utječe na tako utvrđenu kaznenu odgovornost optuženika.
11. Nadalje, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, uzevši u obzir stupanj krivnje, te polazeći i od svrhe kažnjavanja, pravilno cijenio otegotnim optuženikovu višestruku osuđivanost kroz kontinuirano dugogodišnje razdoblje i zbog istovrsnih kaznenih djela, te da je u kriminalno postupanje involvirao i svoju tada maloljetnu kćer, dok mu je olakotnim cijenio protek vremena od počinjenja djela, slijedom čega je pravilno utvrdio da će se upravo kaznom na koju je osudio optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.
12. Iz tih razloga, te s obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda kao ni povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud po članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženog AŠ je trebalo odbiti kao neosnovanu sukladno članku 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Rijeka, 11. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Srebrenka Šantić
