Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2703/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Barić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik RS, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-167/2023-13 od 2. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-167/2023-13 od 2. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici isplate iznos od 38.300,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2005. do isplate (točka I. izreke), kao i da tuženici naknade troškove postupka tužiteljici u iznosu od 4.000,00 eura, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se tuženici zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 38.300,00 eura na ime kupoprodajne cijene koju su se tuženici obvezali platiti tužiteljici.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženica CS 7. lipnja 2004. zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi poslovni prostor - lokal br. 14 na prvom katu objekta za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 eura, pri čemu u tom Ugovoru nije naveden rok za plaćanje ugovorene cijene,

- da je CS u Izjavi o dugovanju od 7. lipnja 2004. navela kao tužiteljici na ime kupoprodajne cijene za navedenu nekretninu duguje iznos od 45.000,00 eura, koji se obvezuje platiti do 31. prosinca 2004.,

- da su ČS, CS i ŽS u Izjavi o dugovanju od 1. listopada 2010. naveli kako su kao obitelj dužni tužiteljici platiti iznos od 45.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu te da potvrđuju da su svi oni dužnici tužiteljice i da odgovaraju solidarno za cijeli iznos duga, koji da se obvezuju isplatiti do 31. prosinca 2011.,

- da su tuženici u Izjavi o dugovanju od 14. veljače 2020. izjavili kako potvrđuju da su tužiteljici dužni solidarno isplatiti iznos od 38.300,00 eura na ime neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene za poslovni prostor u [adresa]; također je navedeno da su "kao garancija isplate duga" na supruga tužiteljice AS prepisane nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je suprug tužiteljice AS upisan kao suvlasnik nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tržišna vrijednost suvlasničkog dijela od 1/2 dijela tih nekretnina prema podacima Porezne uprave iznosi najmanje 44.203,00 eura,

- da je svjedok AS u svom iskazu naveo da se upisao kao vlasnik nekretnina na temelju pravnog posla sklopljenog s 1. tuženikom, čija je svrha bila osiguranje isplate ostatka kupoprodajne cijene,

- da je 1. tuženik u svom iskazu naveo da mu je suprug tužiteljice predložio da kao garanciju isplate ostatka kupoprodajne cijene prenese u vlasništvo njegov suvlasnički dio jednog zemljišta, što da je i učinio.

7. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja smatrao da su tužiteljica i 2. tuženica CS zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine te da su tuženici dužni isplatiti tužiteljici iznos od 38.300,00 eura na ime kupoprodajne cijene, koji iznos nije plaćen, a u odnosu na koje potraživanje je 1. tuženik pristupio dugu kao solidarni dužnik.

7.1. Nadalje je taj sud smatrao da je za utuženo potraživanje dano osiguranje upisom prava vlasništva na nekretninama u korist supruga tužiteljice AS, kako to sve proizlazi iz Izjave o dugovanju od 14. veljače 2020., pa da se ne radi o situaciji iz odredbe članka 38. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), tim više jer su tuženici i nakon tog prijenosa prava vlasništva nastavili s otplatom duga sve do tužbe.

8. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Nadalje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženike na isplatu utuženog iznosa tužiteljici na temelju odredbe članka 9. ZOO-a, kao što je pravilno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o situaciji iz odredbe članka 38. ZOO-a, jer se tuženici nisu oslobodili utužene obveze prijenosom prava vlasništva nekretnina s imena 2. tuženika na ime supruga tužiteljice AS.

10. Stoga, neosnovano tuženici u svojoj žalbi ističu da je tražbina tužiteljice prestala ispunjenjem. To iz razloga jer i po ocjeni ovog suda iz provedenoga dokaznog postupka ne proizlazi da bi tražbina tužiteljice bila ispunjena. Dapače, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, a cijeneći sadržaj Izjave o dugovanju od 14. veljače 2020., kao i iskaze saslušanog 1. tuženika i svjedoka AS, stranke su u tom radnjom osiguravale tražbinu tužiteljice.

10. Odredbom članka 38. ZOO-a je propisano da dužnik čija obveza ima jednu činidbu, ali mu je dopušteno osloboditi se svoje obveze ispunjenjem neke druge određene činidbe, može se koristiti tom mogućnošću sve dok vjerovnik u ovršnom postupku ne primi potpuno ili djelomično ispunjenje činidbe, što predstavlja građanskopravnu ponudu, a što u konkretnom sporu nije slučaj, što se ponovno ističe.

10.1. Dakle, tuženici tijekom postupka, a i sada u žalbi, daju svoju ocjenu primjene materijalnog prava suprotstavljajući je ocjeni prvostupanjskog suda, čime nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke i ne dovode ovaj sud do drugačijeg zaključka. Zbog toga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 151. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, što tuženici posebno ni ne osporavaju.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tuženika trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Split, 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić