Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-542/2023-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupanog po voditelju Područne službe Krapina MĆ, dr.med.spec., OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-75/2021- 126 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-75/2021-126 od 18. travnja 2023. u točkama I i III (očitom greškom navedeno točka II izreke) izreke, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d. d platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 2.335,15 eur (dvijetisućetristotrideset peteurapetnaestcenti) / 17.594,20kn[1] (sedamnaesttisućapetstodevedesetčetirikune dvadesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d nadoknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje parnični trošak u iznosu od 852,74 EUR (osamstopedesetdvaeurasedamdesetčetiricenta)/6.425,00kn(šesttisućačetiristodvade setpetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 2.803,83 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

2026. u roku od 15 dana,

dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.335,15 eur/17.594,20 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2008. do isplate (točka I izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 588,54 eur/4.434,35 kn ( točka II izreke ). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 852,74 eur/6.425,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2023. do isplate (točka III. izreke- očitom greškom navodi se točka II izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točka I izreke) i odluke o parničnom trošku žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet varati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanje presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je presudu moguće ispitati.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 377. st. 2. ZPP-a, odnosno da sud prvog stupnja ne bi raspravio sporne činjenice u skladu s uputom drugostupanjskog suda.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 2.335,15 eur/17.594,20 kn s kamatama na ime plaćenih troškova liječenja osiguranika tužitelja RĆ, koji je 10. veljače 2004. stradao u prometnoj nesreći prouzročenoj od strane osiguranika tuženika, a s obzirom na prigovor tuženika da je u cijelosti iscrpljena svota osiguranja za štete na osobama po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 805778549 Euroherc osiguranja d.d.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje:

- da se na konkretan pravni odnos primjenjuje odredba čl. 85. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 46/97 dalje: ZO) kojom je propisano da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos (stavak 1.); da se iznos iz stavka 1. ovoga članka posebno utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima (stavak 2.); ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju (stavak 3.); društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka (stavak 4.),

- da se iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta utvrđuje prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se po osnovi naknade imovinske štete u obliku novčane rente, visina te štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako bi iznos štete utvrđen na prethodno navedeni način bio veći od limita osiguranja, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s time da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev- 2689/11., Rev-231/2007., Rev x-430/09, i Rev-x-507/16 i dr.),

- da je primjenom citirane odredbe čl. 85. st. 4. ZO i u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik, u slučaju da je iscrpljen limit osiguranja, dužan naknaditi oštećenim osobama razmjeran dio naknade štete, ali tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja. Međutim, ako je osiguratelj u smislu odredbe čl. 85. st. 4. ZO postupao u dobroj vjeri, ne znajući da postoje i druge oštećene osobe, oslobađa se obveze isplatiti naknadu koja premašuje svotu propisanu u st. 1. istog članka (shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev-1355/12 od 2. prosinca 2015., i broj Rev-x-204/2017 od 16. lipnja 2020.),

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića od 26. lipnja 2015., a koji je izradio na temelju preslike police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 080577849, potvrda o izvršenim plaćanjima i izvodima o promjenama i stanju računa sa svim isplatama oštećenicima, dokumentacije sadržane u spisu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4239/12 (postupak vođen po tužbi tužitelja Euroherc osiguranja d.d. protiv tuženika JĆ i dr., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom), i to: specifikacije isplata svih oštećenika na osnovi pokrića po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 080577849, potvrdama o izvršenim plaćanjima i izvodima o promjenama i stanju računa sa svim isplatama oštećenicama, te potvrda o izvršenom plaćanju u korist tužitelja za troškove liječenja RĆ, proizlazi da je na temelju presude Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-357/07-33 od 28. studenoga 2008. i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 8917/11 tuženik oštećenicima u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. isplatio ukupno 513.436,39 kn, od čega 440.000,00 kn na ime glavnice, 57.423,76 kn na ime kamata te 16.012,63 kn za parnične troškove, te na temelju akontacije presude Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-397/05 od 20. prosinca 2006. i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5975/07 tuženik u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. oštećeniku RĆ isplatio ukupno 1.271.298,94 kn, od čega 1.153.675,22 kn na ime glavnice te 117.623,72 kn na ime kamata i troškova, pa ako sud utvrdi da se iscrpljenost osigurane svote računa na način da se od nominalnog iznosa limita osiguranja oduzmu nominalno isplaćeni iznosi naknada šteta, tada slijedi da je limit predmetne police osiguranja iscrpljen 10. svibnja 2010., isplatom mjesečne rente za oštećenika RĆ na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 575/07 te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 383,22 kune, odnosno da ukupno prekoračenje limita police iznosi 114.092,00 kn,

- da tuženik, kao osiguratelj, u konkretnom slučaju, isplatama po predmetnoj polici drugim oštećenicima, čime je došlo do iscrpljenja svote osiguranja u odnosu na predmetno potraživanje tužitelja, nije postupao u dobroj vjeri, s obzirom da je tužitelj još 4. ožujka 2008., tuženiku uputio zahtjev za naknadu predmetne štete, što znači da je tuženik već tada bio upoznat s navedenim potraživanjem tužitelja, te je i nakon tog datuma vršio isplate ostalim oštećenicima,

- da je prvostupanjski sud odredio novo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću na način da se utvrdi razmjeni dio osigurane svote koji pripada tužitelju, tako da zbog dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze društva tuženika po predmetnoj polici uzimajući u obzir:

- da su po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Krapini, poslovni broj P- 357/07-33 od **.**.2008. JĆ i OĆ (roditelji RĆ) pretrpjeli neimovinsku štetu, svaki u iznosu od 220.000,00 kn (ukupno 440.000,00 kn),

- da je u predmetu Općinskog suda u Krapini, poslovni broj P-132/07 RĆ ostvario naknadu neimovinske štetu u iznosu od 100.000,00 kn,

- da je po pravomoćnoj presudi u predmetu Općinskog suda u Krapini, poslovni broj P-397/05 od **.**.2006. RĆ ostvario naknadu neimovinske štete u iznosu od 607.000,00 kn, imovinsku (materijalnu) štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 9.900,00 kn te rente u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno počev od 1. prosinca 2004. pa nadalje, pri čemu je vještaku naloženo izračunati visinu ove štete kapitaliziranjem rente prema utvrđenoj mjesečnoj cijeni,

- da je između stranaka nesporno da je 13. studenoga 2008. tuženik, s osnove troškova liječenja RĆ, tužitelju po predmetnoj polici, isplatio iznos od 177.775,22 kn,

- da prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, a u skladu s prethodno preciziranim zadatkom suda, proizlazi da su u predmetnom štetnom događaju štetu pretrpjeli: JĆ i OĆ, RĆ te tužitelj,

- da je stoga vještak uzeo u obzir iznose koji bi svakom pojedinom oštećeniku koji je pretrpio neimovinsku štetu kao posljedicu predmetnog štetnog događaja bili suđeni prema kriterijima važećima u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, a radi se o ukupnom iznosu od 1.147.000,00 kn, i to kako slijedi: ABC.000,00 kn, OĆ 220.000,00 kn, te RĆ 707.000,00 kn (100.000,00 kn + 607.000,00 kn),

- da naknade imovinskih šteta (koje nemaju karakter rente) ukupno iznose 209.703,77 kn, što se odnosi na 9.900,00 kn štete s osnove tuđe pomoći i njege RĆ (prije početka tijeka rente po toj osnovi), 177.775,22 kn imovinske štete već isplaćene tužitelju te 22.028,55 kn imovinske štete koju tužitelj potražuje u ovom sudskom postupku,

- da je kapitalizirani iznos rente po osnovi tuđe pomoći i njege utvrđen polazeći od činjenice da je RĆ rođen 1984. (što znači da je u vrijeme početka kapitalizacije 1. prosinca 2004. imao navršenih 20 godina života), Tablica aktuarske matematike 1 koje su izražene prema tablicama financijske matematike i tablicama mortaliteta Republike Hrvatske za razdoblje 2000. -2002., da je zbog duljine razdoblja kapitalizacije korištena diskontna stopa od 5 % godišnje te s obzirom da renta na ime tuđe pomoći i njege koju treba kapitalizirati iznosi 1.800,00 kn mjesečno, to primjenom koeficijenta za izračun kapitaliziranog iznosa rente po osnovi izgubljene zarade i odgovarajuće formule, utvrđuje da kapitalizirani iznos vremenski neograničene rente za tuđu pomoć i njegu (od prosinca 2021. pa nadalje), iznosi 396.063,30 kn,

- rekapitulirano, sve štete obuhvaćene ovim nalazom i mišljenjem, iskazane prema cijenama i kriterijima u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja da iznose ukupno 1.752.767,07 kn, što se sastoji od: 1.147.000,00 kn imovinske štete (prema utvrđenju suda), 209.703,77 kn imovinskih šteta, 396.063,30 kn kapitaliziranog iznosa rente na ime tuđe pomoći i njege RĆ,

- s obzirom da je osigurana svota po predmetnoj polici osiguranja iznosila 1.400.000,00 kn, utvrđuje da ista nije dovoljna za podmirenje svih šteta iz predmetnog štetnog događaja, odnosno da su sve štete pokrivene u omjeru od 79,87 % (1.400.000,00 / 1.752.767,07 x 100).,

- da tužitelj nije imao primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovorio da nije pravilno utvrđen ukupan iznos svih šteta i omjer pokrivenosti istih, te da je predmetna dopuna nalaza vještaka u opreci s utvrđenjima istog vještaka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3334/2020, a koji nalaz i mišljenje je ovaj vještak dao na istu okolnost kao i u ovoj pravnoj stvari te prema kojem proizlazi da tuženik kao osiguratelj po istoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti i po istom štetnom događaju ima obvezu naknade štete: oštećeniku RĆ s osnove glavnice neimovinske i imovinske štete i kapitalizirane rente u iznosu od 1.209.958,94 kn, oštećenicima JĆ i OĆ s osnove glavnice naknade štete za naročito teški invaliditet bliske osobe u iznosu od 440.000,00 kn i HZZO-u, ovdje tužitelju, s osnove glavnice naknade štete na ime troškova liječenja u iznosu od 240.087,36 kn, što ukupno iznosi 1.890.046,30 kn, čemu da je potrebno pribrojiti i tražbinu tužitelja u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 22.029,00 kn, slijedom čega da ukupne štete iznose 1.912.075,30 kn, a ne 1.752.767,07 kn. Povrh toga, da nije sporno da je tuženik već isplatio tužitelju kao oštećeniku za štetu iz navedenog štetnog događaja i po istoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, iznos od 177.775,00 kn, čime da je tuženik ispoštovao princip razmjernog namirenja tužitelja kao oštećenika po istom štetnom događaju primjenom čl. 85. ZO o razmjernom smanjenju prava zbog ugroženosti svote osiguranja i u cijelosti naknadio štetu tužitelju, na koju okolnost je tuženik predložio kao dokaz priklop spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3334/2020,

- da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3334/2020 na okolnost utvrđenja isplata tuženika tužitelju kao oštećeniku za štetu iz navedenog štetnog događaja po istoj polici, iz razloga što je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju po predmetnom štetnom događaju po istoj polici za liječenje istog osiguranika (RĆ ) već isplatio iznos od 177.775,00 kn, kao i da se nalaz i mišljenje financijskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića koji je izrađen u tom predmetu koristi u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o nalazu izrađenom za potrebe drugog predmeta, tj. predmeta poslovni broj Pn-3334/2020,

- međutim, s obzirom da nalaz i mišljenje imenovanog vještaka izrađen za potrebe predmeta poslovni broj Pn-3334/2020 prileži ovom spisu, to da se financijski vještak očitovao na navedeni prigovor tuženika negirajući da bi njegov nalaz i mišljenje u ovom predmetu bio suprotan nalazu i mišljenju u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3334/2020 (ranije oznake Pn-3921/2007),

- naime, vještak navodi da tuženik tvrdi kako su u nalazu i mišljenju u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3334/2020 iskazane isplate u ukupnom iznosu od 1.890.046,30 kn, dok je uvidom u taj nalaz i mišljenje vidljivo kako su navedene isplate glavnica naknada šteta u ukupnom iznosu od 1.593.675,22 kn, dakle, da je iskazan iznos od 300.000,00 kn manji od onoga koji tuženik navodi. Tako primjerice, tuženik navodi da je tužitelju isplaćen iznos od 240.087,36 kn, dok je u nalazu i mišljenju u predmetu poslovni broj Pn-3334/2020, kao i u nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu, iskazan iznos od 177.775,22 kn, koliko je isplaćeno tužitelju, čime je tuženik iskazao isplatu od oko 65.000,00 kn veću od stvarno isplaćene tužitelju. Osim toga, nakon što je tuženik naveo iznos isplata tužitelju od 240.087,36 kn, nastavno navodi kako je tužitelju isplatio 177.775,00 kn, pa je očito tuženik u kontradikciji. Ističe neistinitim navod tuženika da bi u predmetu poslovni broj Pn- 3334/2020 vještak naveo isplate oštećeniku RĆ u iznosu od 1.209.958,94 kn, a koji iznos da bi sadržavao i kapitalizirani iznos rente, budući da u nalazu i mišljenju u predmetu poslovni broj Pn-3334/2020 uopće nije kapitalizirao rentu. Zaključno, vještak ističe kako stvarno postoje razlike između nalaza i mišljenja izrađenog u narečenom predmetu i nalaza i mišljenja u ovom predmetu, ali koje razlike da nisu u međusobnoj kontradikciji, već se radi o metodološki različitom pristupu, odnosno postavljenom zadatku vještačenja. Naime, u predmetu poslovni broj Pn- 3334/2020 zadatak vještaka bio je uzeti u obzir isplate glavničnih iznosa naknada šteta osobama koje trpe štetu iz predmetnog štetnog događaja, pa je u tom izračunu uzimao u obzir samo stvarno isplaćene iznose koji su do dana davanja nalaza i mišljenja u tom predmetu, odnosno do zaključno 22. studenog 2004., kako datuma posljednje obuhvaćene isplate, iznosile 1.593.675,22 kn. U ovom sudskom postupku izračune je sačinio u skladu s nalogom suda, a temeljna je razlika u tome što počevši od 1. prosinca 2004. nisu uzimane u obzir stvarne isplate po osnovi mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć i njegu oštećenika RĆ, već je taj iznos kapitaliziran, i iznosi 396.063,30 kn. Stoga da nema nikakve kontradikcije između ta dva nalaza.

8. Slijedom izloženoga, pozivom na odredbu iz čl. 85. ZO, te prihvaćajući u cijelosti navedeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik na ime predmetne štete u obvezi isplatiti tužitelju 79,87% iznosa od zatraženih 22.028,55 kn, što iznosi 17.594,20 kn, odnosno 2.335,25 eur, u kojem dijelu tužbeni zahtjev prihvaća osnovanim, dok u preostalom dijelu, za iznos od 588,54 eur/4.434,35 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

9. Uvidom u utužene račune utvrđuje da su svi plaćeni 3. ožujka 2008., iz kojih razloga, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

- dalje ZOO) tužitelju na iznos od 2.335,25 eur/17.594,20 kn dosuđuje zatezne kamate počev od 4. ožujka 2008. do isplate.

10. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 5. i čl.155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa).

11. Osnovano se žalbenim navodima tuženika osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da tuženik kao osiguratelj isplatama po predmetnoj polici drugim oštećenicima nije postupao u dobroj vjeri, jer da je tužitelj tuženiku uputio zahtjev za naknadu predmetne štete još 4. ožujka 2008., pa da je već tada tuženik bio upoznat s predmetnim potraživanjem tužitelja, ali je i nakon tog datuma vršio isplate ostalim oštećenicima.

12. Navedeno iz razloga jer je tuženik u postupcima u kojima su donesene presude na temelju kojih je vršio isplate isticao prigovor limita osiguranja uz ukazivanje na postojanje drugih oštećenika, a koji prigovori su pravomoćno odbijeni, kako to proizlazi iz narečenih presuda. Stoga je tuženik u smislu odredbe čl.85. st. 4. ZO prilikom isplata ostalim oštećenicima postupao u dobroj vjeri, slijedom čega je u obvezi spram tužitelja samo do iznosa propisane svote osiguranja, pa kako je ta svota izvršenim isplatama nesporno iscrpljena, to tuženik nije u obvezi isplate utuženog iznosa naknade štete tužitelju.

13. Da je tome tako proizlazi iz spisa u koje je sud izvršio uvid, i to spisa Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-357/07 (ranije P-19/07) u kojem su JĆ i OĆ roditelji, te UĆ, brat RĆ, zatražili naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 660.000,00 kn, a u kojem postupku je tuženik istaknuo da je ugrožen limit osiguranja, te ovo naveo i u žalbi, protiv presude poslovni broj P-357/07-33 od 28. studenoga 2008., isto tako i u podnesku od 1. prosinca 2014. (list 263.-330. spisa), u kojem se između ostaloga pozvao na presudu Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-387/07 od 19. listopada 2012. kojom je ukinuta obveza Euroherc osiguranja d.d. plaćati rentu oštećeniku RĆ za tuđu pomoć i njegu počev od 19. listopada 2012. jer da je iscrpljen limit osiguranja; nadalje, u podnesku od 6. srpnja 2015., u kojem upućuje na predmet vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3563/13, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., radi isplate; u podnesku od 12. srpnja 2022. u kojem upućuje na predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3115/22 (prvobitno Pn-3334/20 i Pn- 3921/07), u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., radi naknade štete i predmet poslovni broj P- 4239/12 vođen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranja d.d. protiv tuženika JĆ i dr., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u kojem postupku je prema nalazu financijskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića utvrđeno da je iscrpljena navedena polica osiguranja.

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

15. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

16. 1. Tuženiku je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak sastava podnesaka od 17. veljače 2010., 23. prosinca 2021., 12. srpnja 2022. i 29. prosinca 2022., prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, u iznosima od po 199,00 eur (prema vrijednosti boda 15,00 kn/1,99 eur), sastav podnesaka od 1. prosinca 2014., 25. svibnja 2015. i 26. kolovoza 2015., prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosima od po 49,75 eur, pristup ročištima 15. travnja 2021. i 8. ožujka 2023. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosima od po 199,00 eur, što iznosi ukupno 1.343,25 eur, PDV u iznosu od 335,81 eur, trošak sastava žalbe od 4. lipnja 2021. i predmetne žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife u iznosima od po 310,94 eur s PDV-om, plaćenih pristojbi na žalbe 2 puta po 75,69 eur te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 351,51 eur (200,00 eur i doplata od 151,51 eur), što iznosi ukupno 2.803,83 eur. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, i to u odnosu na sastav podnesaka od 22. veljače 2010., 27. listopada 2011., 6. srpnja 2015. i 20. listopada 2015., u kojima ponavlja navode iznesene u prethodnim podnescima te da na ročište od 14. srpnja 2022. tuženik nije pristupio.

16. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17. U preostalom dijelu (točka II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 588,54 eur/4.434,35 kn) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje izmijenjena.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović