Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-84/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-61364/2025-2 od 13. lipnja 2025., dana 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
1. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-61364/2025-2 od 13. lipnja 2025. u točki II izreke.
2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, naloženo je ovršeniku da nadoknadi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 46,87 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom II izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eur, kao neosnovan.
2. Protiv točke II izreke rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP) koji se primjenjuju u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13., 93/14., 55/16.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).
3.U žalbi tvrdi da je osnovan njegov zahtjev za naknadom troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i da su neosnovane tvrdnje suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu nastao taj trošak jer da bez tog dokaza ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe izravnom naplatom. Odredba Tarife ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te se poziva na drugačije odluke sudova donesen u istovrsnim predmetima.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. OZ-a.
7. Pravilno je primijenio odredbe materijalnog pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška pribave potvrde ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije ni nastao, dok je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a i 21. OZ-a ovršenik obavezan nadoknaditi ovrhovoditelju samo opravdane troškove postupka, znači troškove koji su doista nastali.
8. Naime, iz sadržaja predmeta proizlazi da je na rješenje o ovrsi na temelju kojega je pokrenut predmetni postupak izravne naplate, stavljena potvrda ovršnosti po Javnom bilježniku Viki Despot Roso iz Zagreba 09. travnja 2025., za vrijeme važenja OZ/24, zbog čega ovrhovoditelj nije imao trošak pribave javnobilježničke potvrde jer je tu potvrdu, u smislu odredbe članka 283. stavka 1. OZ-a/20, Javni bilježnik obvezan staviti sam, bez zahtjeva stranke.
9. Tom je zakonskom odredbom propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. U situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.
10. Žalbena tvrdnja da su drugi Županijski sudovi u istim činjeničnim situacijama drugačije odlučili ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer odluke tih drugih sudova nisu obvezujuće za ovaj žalbeni sud budući da je, u smislu odredbe čl. 20. stavak 1. točka 1. Zakonu o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23., 155/23. i 36/24.), dužnost Vrhovnog suda ujednačavati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi ovrhovoditelja su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. OZ.- a odlučeno kao u točki I izreke.
12. Ovrhovoditelj koji nije uspio sa žalbom ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. stavak 1 u vezi sa čl. 166. ZPP-a te čl. 21. OZ- a).
13. Nepobijani, usvajajući dio točke I izreke rješenja, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 11. ožujka 2026.
Sutkinja:
Brankica Malnar
