Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-5/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji, Brankice Malnar, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Beli Manastir, protiv I-protustranke mlljt. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici, II-protustranke ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III-protustranke RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-protustranke KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi produljenja mjere privremenog povjeravanja mlt. djeteta izvan obitelji, rješavajući žalbu protustranaka ŠE, i RE, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj R1 Ob-910/2025-2 od 19. studenog 2025., dana 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe protustranaka ŠE i RE kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj R1 Ob-910/2025-2 od 19. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, točkom I izreke, mlljt. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2010. imenovan je poseban skrbnik radi zaštite prava i interesa mlljt. djeteta u predmetnom postupku. Točkom II izreke za skrbnika mu je imenovana ZE djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Osijek, Trg A. Starčevića 12.Točkom III izreke utvrđeno je da je posebna skrbnica ovlaštena zastupati mlljt. dijete u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu R1 Ob-910/25 radi produljenja privremenog povjeravanja mlljt. djeteta izvan obitelji. Točkom IV izreke utvrđeno je da je poseban skrbnik dužan zastupati dijete u postupku za koji je imenovan, obavijestiti dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način koji je primjeren dječjoj dobi i prema potrebi kontaktirati s roditeljem ili drugim osobama koje su djetetu bliske. Točkama V do VII izreke utvrđeno je da se nakon pravomoćnog okončanja postupka poseban skrbnik razrješava dužnosti zastupanja mlljt. djeteta, da se mlljt dijete i nadalje privremeno povjerava i smještava na svakodnevnu skrb u udomiteljsku obitelj KE te da se mjera izriče u trajanju od 30 dana dok je točkom VIII izreke određeno da se osobni odnosi roditelja ŠE i RE sa mlljt. djetetom EE ostvaruju u udomiteljskoj obitelji KE jednom tjedno svake subote od 10,00 do 12,00 sati, bez mogućnosti odvođenja djeteta iz udomiteljske obitelji. Točkom IX izreke utvrđeno je da roditelji imaju sva prava i dužnosti u vezi sa ostvarivanjem roditeljske skrbi o djeci, osim prava na stanovanje s djetetom i svakodnevne skrbi o mlljt. djetetu.
2. Protiv tog rješenja žale se protustranke ŠE i RE ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 67/18, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP) u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 156/23- dalje ObZ).
3. U odvojenim žalbama tvrde da ĐE nije bio zapušteno dijete, pogriješili su što ga nisu slali u školu i kod doktora, ali će sada raditi sve što socijalna služba od njih zahtjeva. Tvrde da se stanje u obitelji popravilo i da povratak djeteta ne predstavlja rizik za njega i da su spremni surađivati sa zdravstvenim djelatnicima i sa školskim ustanovama te da supruzi između sebe više nemaju nesuglasica. RE potvrđuje da boluje od PTSPI-a ali navodi da se drži terapije i ne pije alkohol. ŠE u žalbi tvrdi da se ĐE liječio u bolnici i da mu je sada dobro iako mu je boravak u bolnici bio stresan i želio je ići kući. Otac da više ne živi s njom i da su odnosi između njih dobri. Priznaje da je kratko bila u zatvoru, ali tvrdi da je kazna bila neutemeljena.
4. Predlažu uvaženje žalbi.
5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da je u interesu mlljt. djeteta, s obzirom i na njegovo psihičkog zdravlje, te nedovoljne roditeljske kapacitete oca i majke da mlljt. ĐE da i dalje bude izdvojen iz obitelji kako bi se zaštitio njegov psihički integritet,
-da je radi zaštite interesa mlljt. djeteta, a primjenom članka 3 Konvencije o pravima djeteta, te članka 150-152 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23:dalje- ObZ) valjalo odlučiti kao u izreci.
8. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 152. stavak 3. ObZ-a kada je produljio trajanje privremene mjere o boravku mlljt. ĐE u udomiteljskoj obitelji na daljnjih 30 dana.
9. Prema odredbi čl. 152. sv. 3. ObZ-a mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi te smještaj djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kada je mjera određena, a u posebno opravdanim okolnostima sud je može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili zavoda za socijalni rad produljiti za daljnjih trideset dana.
10. U konkretnom slučaju proizlazi da na strani roditelja i nadalje postoje rizici koji ugrožavaju psihofizički razvoj djeteta. Naime, sadržaja izvješća o obiteljskoj procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 13. studenog 2025., socijalne amneze od 12. studenog 2025. te nalaza i mišljenja psihologa od 13. studenog 2025. opravdava utvrđenje da u proteklom periodu nije došlo do značajnih promjena u obitelji.
11. Sadržajem tih izvješća i nalaza je utvrđeno da su mehanizmi funkcioniranja ŠE i RE nedovoljni za svakodnevno funkcioniranje, osobito za nošenje s roditeljskom ulogom i zadacima te angažiranju u brizi o mlljt. ĐE. Iako na bazičnoj razini zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta utvrđeno je da u potpunosti izostaje briga o zdravlju i školovanju mlljt. ĐE. Činjenice da su posljednje vrijeme kao što tvrde i u žalbi na verbalnoj razini izrazili spremnost suradnje sa institucijama ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer je potrebno, kako to navodi i psihologica u svom nalazu i mišljenu utvrdilo jesu li roditelji doista sposobni poduzeti konkretne mjere traženja psihološke pomoći za sebe i surađivati sa institucijama, bolnicom i školom po pitanjima svog mlljt. sina.
12. Žalbeni navodi žalitelja da dijete nije bilo zapušteno i da su se o njemu brinuli te da ispunjavaju uvjete za njegovi povratkom u obitelj, predstavljaju njihovo subjektivno mišljenje koje nema uporište u spisu pa kao takvo ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja koje je utemeljeno na priloženoj dokumentaciji i doneseno temeljem naprijed citirane zakonske odredbe.
13. Imajući u vidu cilj i svrhu mjere privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi radi privremeno izdvajanje djeteta kada postoji opasnost da bi ostankom u vlastitoj obitelji bili dovedeni u opasnost zdravlje i život djeteta, odnosno kada su sigurnost djeteta i njegov pravilan psihofizički razvoj ugroženi, koje okolnosti i opasnosti još uvijek postoje, prvostupanjski sud je pravilno, primjenom odredbe čl. 152. sv. 3. ObZ-a, produljio mjeru privremenog povjeravanja djeteta u udomiteljsku obitelj.
14. Obzirom na navedeno, nisu ostvareni žalbeni razlozi žalitelja te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a valjao odbiti žalbu protustranaka ŠE i RE kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Rijeci 11. ožujka 2026.
Sutkinja:
Brankica Malnar
