Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-33/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja mlljt. ELB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice mlljt. EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zz IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Uni Zečević Šeparović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 130 P Ob-147/2023-26 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 130 P Ob-147/2023-26 od 14. siječnja 2025., u točki I. i II izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, mijenja se visina uzdržavanja određena točkom II pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-425/2021 od 27. siječnja 2022., te se nalaže tuženiku, plaćati uzdržavanje za mlljt. ILB mjesečni iznos od 500,00 eura, počev od 03. veljače 2023. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele a neplaćene obroke povišenog uzdržavanja plati odjednom u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, te i dalje plaćati mjesečno uzdržavanje do svakog 15-tog mjesecu a u slučaju kašnjenja s plaćanjem dužna je platiti zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke mijenja se visina uzdržavanja određena točkom II pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 425/2021 od 27. siječnja 2022. te se nalaže tuženiku, plaćati za uzdržavanje mlljt. EL mjesečni iznos od 450,00 eura, počev od 03. veljače 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele a neplaćene obroke povišenog uzdržavanja plati odjednom u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, te i dalje do svakog 15-tog mjesecu a u slučaju kašnjenja s plaćanjem dužan je platiti zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je mlljt. I-tužitelj sa zahtjevom za plaćanje mjesečnog uzdržavanja u iznosu višem od dosuđenog pod točkom I ove presude i II-tužiteljica sa zahtjevom za plaćanje mjesečnog uzdržavanja u iznosu višem od dosuđenog pod točkom II izreke ove presude. Točkom IV izreke odbijena je mlljt. II-tužiteljica s dijelom zahtjeva za plaćanjem povišenog iznosa uzdržavanja za razdoblje od 01. veljače 2023. do 03. veljače 2024. Točkom IV izreke odbijeni su mlljt. tužitelji s dijelom zahtjeva da će izvanredne troškove mlljt. djece (proslave rođendana, krizme, pričesti, zdravstvena pomagala, izleti, putovanja) majka IL i otac VL, snositi zajednički, svaki u pola dijela. Točkom VI izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak dok su rješenjem suda odbijen zahtjev mlljt. tužitelji za donošenjem privremene mjere sadržaja navedenog u izreci rješenja.

2. Protiv točke I i II izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 156/23- dalje ObZ).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da tužitelji nisu dokazali koje su se okolnosti promijenili u odnosu na ranije donesenu odluku ni kako su se povećale potrebe djece. Tvrdi da je dogovoreni iznos utvrđen ranijom presudom dostatan za uzdržavanje tužitelja. Tvrdi da troškove koji se odnose na privatne satove nogometa, tuđih rođendana i turnira sud nije trebao uzeti u obzir kod određivanja uzdržavanja te da cijene odjevnih predmeta nisu realne. Troškovi života da su poskupjeli jednako tuženiku i tužiteljima s time da je njemu smanjena plaća. Sadašnja plaća da mu iznosi 2.500,00 eur-a, a ne 3.000,00 eur, kako utvrdio sud prvog stupnja i da mu je smanjena za više od 1.000,00 eur. Nastavno ističe da nije jasno na čemu sud temelji utvrđenje o stjecanju dodatnog prihoda od dohotka i kapitala jer da je primio tek jednokratnu isplatu za jedno predavanje u iznosu od 400,00 eur dok je od dionica HT-a dobio cca 75,00 kn na godišnjoj razini. Tvrdi da je bolestan, dijagnosticiran mu je psihički poremećaj pa da nije u mogućnosti ostvariti dodatnu zaradu.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud u odnosu na pobijani dio presude utvrdio:

- da su se promijenile okolnosti od dana donošenja ranije presude jer da su se povećali osnovni životnih troškova (troškove hrane, cijene robe i usluga, te režijski troškova). Mlljt. I-tužitelj da je krenuo u srednju školu, i da su mu povećani troškovi zbog višesatnog izbivanja iz kuće i kupnje hrane te socijalnog života (kina i druženje s prijateljima), da pohađa i privatne satove nogometa, kao i troškovi odjeće i obuće. Mlljt. Morana da sada pohađa 6. razred osnovne škole i njoj da su se povećali troškovi života, odjeće, obuće, hrane, troškove proslave rođendana, dioptrijskih naočale, školskog pribora i izleta,

-da je tuženik u redovnom radnom odnosu kao liječnik zaposlen u KB Merkur, te da ostvaruje prosječnu mjesečnu plaću u iznosu 3.306,92 eura. Tuženik je također i vlasnik osobnog automobila i dionica, te ostvaruje i dodatan iznos od dohotka od kapitala te drugog dohotka od ukupno 584,02 Eura. Vlasnik je 183 dionice HT čija je tržišna vrijednost oko 30,50 Eura, odnosno u ukupnoj vrijednosti oko 5.581,50 eura. U svojoj poreznoj kartici da ima upisanog mllt. I-tužitelja kao odbitak i na toj osnovi da su njegova mjesečna primanja veća za 232,27 eura više, dok prema sada važećoj sudskoj odluci za sina plaća mjesečni iznos od 238,90 eura,

-da bi prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine br. 49/24 od 26. travnja 2024.:dalje-Odluci) iznos mjesečnog uzdržavanja za mlljt. ILB trebao bi iznositi 715,00 eura mjesečno a za mlljt. EL 650,00 Eura mjesečno, odnosno ukupno 1.365,00 eura za oboje djece, dok da tuženik trenutno plaća 457,00 eura,

-da su stvarne mogućnosti tuženika i njegov realni životni standard daleko viši od iznosa koji plaća za uzdržavanje maloljetne djece u smislu odredbe čl. 311. Obiteljskog zakona te da tuženik nije dokazao tvrdnju o učestalim bolovanjima i smanjenim prihodima po toj osnovi dok činjenica da je obveznik plaćanja nenamjenskog kredita ne utječe na obveze plaćanja uzdržavanja za maloljetnu djecu,

-da je sud u smislu odredbe čl. 313. Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, br. 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske: dalje ObZ-a) uzeo u obzir i sve druge mogućnosti zarade tuženika vodeći računa o dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti tuženika, koji je po struci liječnik i može ostvariti i dodatna primanja rada izvan radnog odnosa i to ne samo u struci (dežurstva, predavanja, privatna praksa) već i izvan njega. Tuženik kao obveznik plaćanja uzdržavanja s redovnim primanjima iz radnog odnosa u iznosu od oko 3.000,00 eur mjesečno, da može doprinositi za uzdržavanje mlljt. I-tužitelja iznosom od 500,00 eura mjesečno i II-tužiteljice iznosom od 450,00 eura mjesečno i da taj iznos smatra primjerenim s obzirom na utvrđene materijalne potrebe djece,

-da se u smislu odredbe čl. 311. st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u ovom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove uzdržavanja djeteta i da se u smislu odredbe čl. 311. st. 2. ObZ-a određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja,

-da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tuženik obveznik uzdržavanja punoljetne kćeri koja je redovna studentica, jer da je ta obveza postojala i u vrijeme donošenja ranije odluke i da su primanja tuženika takva da bez štete za vlastito uzdržavanje može podmiriti i tu obvezu.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinio ni bitnu povredu postupka iz članka 354. stav 2 točka 11. ZPP-a. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je presudom od 27. siječnja 2022. utvrđeno da je tuženik dužan plaćati za uzdržavanje prvotužitelja iznos od 240,00 eur (1.800,00 kn) te za uzdržavanje drugotužiteljicu iznos od 226,00 eur (1.700,00 kn). Sporno je, jesu li se od donošenja te presude do podnošenja tužbe u ovom predmetu 03. veljače 2023. izmijenile okolnosti koje opravdavaju povećanje iznosa uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. ObZ-a.

10. Naime, odredbom čl. 285.ObZ-a je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile.

11. Iako je prošlo relativno malo razdoblje od donošenja prvostupanjske presude kojom je određeno uzdržavaju do podnošenja predmetne tužbe prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se potrebe za uzdržavanjem mlljt djece povećale u smislu da je mlljt. prvotužitelj ELB krenuo u srednju školu dok je drugotužiteljica ĐL učenica viših razreda osnovne škole, pohađa šesti razred osnovne škole. Porast troškova života te povećane ukupne mjesečne potrebe mlt. tužitelja sada starije životne dobi utjecalo je na povećane troškova njihove prehrane, odijevanja, higijenskih potreba, troškova slobodnih aktivnosti i drugih životnih izdataka.

12. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, primanja tuženika u 2023. (za nastavno razdoblje nema obračunskih lista) nisu iznosila 3.000,00 eur kako utvrđuje jer iz sadržaja obračunskih lista proizlazi da su njegova neto primanja u 2023. iznosila oko 2.500,00 eur kao što tvrdi tuženik u žalbi dok je dodatan iznos dohotka od kapitala te drugog dohotka ostvario tek jednokratno, ali to nije dovelo u pitanje zakonitost pobijane presude.

13. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio potrebe mljlt. djece i iznos kojim je tuženik dužan doprinositi u njihovom uzdržavanju. Naime, visina uzdržavanja utvrđena je u skladu s Odlukom o tablici o prosječnih potreba maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 48/23 i 49/24) i iznosi manje od iznosa iz te tablice koja za dijete starije od sedam, odnosno starije od 13 godina za roditelja s tim primanjima (2.500,00 eur) predviđa novčani iznos od 478,00 za drugotužiteljicu, odnosno 526 za prvotužitelja u 2023. god., odnosno u 2024. i više od tog iznosa. Iz navedenog proizlazi da je utvrđeno uzdržavanje i u skladu s Odlukom ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

14. Iako tuženik ima i treće dijete koje je dužan uzdržavati pravilno je prvostupanjski sud prilikom ocjene mogućnosti tuženika uzeo u obzir činjenicu da ostvaruje stabilna i redovita primanja te da je s obzirom na svoju profesiju liječnika u bolnici sposoban ostvariti i dodatne prihode što opravdava zaključak da svojim osnovnim i eventualno dodatnim prihodima može osigurati sredstva za svoj život i za život svoje djece. Pri tom treba kazati da tvrdnju o nemogućnosti ostvarivanja dodatne zarade zbog psihičke bolesti i bolovanja tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao, dok iz sadržaja obračunskih lista ne proizlazi da bi učestalo koristio bolovanje.

15. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbi čl. 368. sv. 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

16. Nepobijani dio točke III do VI izreke presude i rješenje suda, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Tajana Polić