REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4786/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD UMAG, Umag, G. Garibaldi 6, OIB 84097228497, protiv 1. tuženika Stečajne mase iza SANING d.o.o. „u stečaju“, Zagreb, Kninski trg 13, OIB 43496330341, kojeg zastupa stečajni upravitelj Hrvoje Kraljičković iz Zagreba, Kninski trg 13 i 2. tuženika FORUM PROJEKT d.o.o. Čakovec, Otona Zupančića 3, OIB: 58896094314, kojeg zastupa punomoćnik Ines Mošmondor, odvjetnica iz Čakovca, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-147/2025-85 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2025-85 od 10. listopada 2025. u točkama I., II., III., IV. i dijelu točke V. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove postupka u iznosu od 2.093,38 EUR s kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2025-85 od 10. listopada 2025. u dijelu točke V. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove postupka u iznosu od 124,15 EUR s kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 124,15 EUR s kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2025-85 od 10. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je ništetan Ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016., sklopljen između prednika prvotuženika i drugotuženika, s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV -418/17 od 19. siječnja 2017. te da se naloži drugotuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 69.195,69 EUR sa zakonskom zateznim kamatama (točka I. izreke) te su odbijeni eventualno kumulirani zahtjevi kojima je tužitelj tražio da se utvrdi da ne postoji subjektivno obvezno pravo drugotuženika potraživati od tužitelja isplatu novčanog iznosa u visini od 377.051,00 kuna s odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, a to temeljem presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P - 1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016., s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. te da se naloži drugotuženiku isplatiti tužitelju novčani iznosa u visini od 521.354,95 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2020. godine, pa do isplate (točka II. izreke), da se utvrdi ništetnim Ugovor o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016., sklopljen između prvotuženika i drugotuženika sa ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. te da se zabrani drugotuženiku naplatiti, osobito izvansudskom ovrhom, tražbinu koja proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016. (točka III. izreke), da se utvrdi da ne postoji subjektivno obvezno pravo drugotuženika potraživati od tužitelja isplatu novčanog iznosa u visini od 377.051,00 kuna s odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, a to temeljem presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016. s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. i da se zabrani drugotuženiku naplatiti, osobito izvansudskom ovrhom, tražbinu koja proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P - 1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016. (točka IV. izreke) te je naloženo tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplatiti drugotuženiku iznos od 2.217,53 eura uvećan za zakonske zatezne kamate (točka V. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da Ugovor o ustupanju tražbine koji su sklopili prvotuženik i drugotuženik nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), da nije protivan odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13; dalje: ZFPPN) te je donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i zahtjeva istaknutih u eventualnoj kumulaciji. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Žalbu je protiv presude podnio tužitelj s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili jedan od zahtjeva istaknutih u eventualnoj kumulaciji. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da trošak korištenja luksuznog vozila koji se ogleda u plaćanju iznadprosječne zakupnine i za koji nije postojala prethodna suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe, predstavlja trošak redovnog poslovanja subjekta u predstečajnom postupku, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da pravni prednik prvotuženika nije postupio protivno odredbama iz čl. 17. st. 3. i čl. 22. ZFPPN-a te da čak i neovisno o tome je li plaćanje tražbine društva drugotuženika po osnovi najma vozila bilo nužno za redovno poslovanje (ono iz čl. 17. st. 1. i 2. ZFPPN-a), takvo plaćanje remetilo je, po prirodi stvari, jednakomjerno namirenje vjerovnika predstečajne nagodbe. Po logici stvari, svaki odljev sredstava nužno uzrokuje manjak raspoloživog novca koji bi se mogao kanalizirati u otplatu dugova prema ostalim vjerovnicima pa je predmetni ugovor o cesiji ništetan. Navodi još da je sud pogrešno odmjerio trošak drugotuženiku jer je za podnesak od 3. siječnja 2022. priznao naknadu po Tbr. 8. t. 1. Tarife, a radi se o podnesku uz koji su dostavljene isprave, a ne o obrazloženom podnesku te da je pogrešno priznata naknada za zastupanje na ročištu od 10. rujna 2025. u punom iznosu, a na tom se ročištu nije raspravljao.

4. Tuženi nisu podnijeli odgovore na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Ovdje se napominje da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, a ovaj je sud sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP -a ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

9. U ovom postupku prvostupanjski sud je ranije pod poslovnim brojem poslovni broj P-21/2024-67 donio presudu od 14. lipnja 2024. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je je ništetan Ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016., sklopljen između prednika prvotuženika i drugotuženika, sa ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od 2017. (točka I. izreke), naloženo je drugotuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 69.195,69 EUR sa zakonskom zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženima da tužitelju, u jednakim dijelovima, plate troškove postupka u iznosu od 591,23 EUR (točka III. izreke). Na tu je presudu drugotuženik podnio žalbu te je ovaj sud odlukom poslovni broj Pž-3897/2024-3 od 13. svibnja 2025. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U obrazloženju navedene odluke ovog suda je, između ostalog, navedeno da su odredbe čl. 17. st. 7. i čl. 22. ZFPPN-a, na temelju kojih je prvostupanjski sud donio odluku, prestale važiti 1. rujna 2015., pa da je odluka prvostupanjskog suda donesena na temelju nevažećih zakonskih odredbi.

11. Iz obrazloženja sada pobijane presude prvostupanjskog suda proizlazi da prvostupanjski sud ne prihvaća navode višeg suda iz obrazloženja odluke poslovni broj Pž-3897/2024-3 od 13. svibnja 2025. da su odredbe čl. 17. st. 7. i čl. 22. ZFPPN- a prestale važiti jer odredba čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona propisuje da će se postupci predstečajne nagodbe pokrenuti na temelju Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) dovršiti prema odredbama toga Zakona pa prvostupanjski sud i raniju odluku o tužbenom zahtjevu (koju je ovaj sud ukinuo) i odluku poslovni broj P -147/2025-85 od 10. listopada 2025. temelji na odredbama ZFPPN-a jer je u trenutku stupanja na snagu Stečajnog zakona (1. rujna 2015.) bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe nad društvom prvotuženika što znači da su se odredbe čl. 17. st. 7. i st. 22. tog Zakona, kao i druge odredbe tog zakona, primjenjivale i nakon stupanja na snagu Stečajnog zakona.

12. U prvom redu – postupak predstečajne nagodbe je nad prvotuženikom otvoren rješenjem od 13. listopada 2015. u vrijeme kada je već na snazi bio Stečajni zakon/2015., a kako je Stečajni zakon stupio na sagu 1. rujna 2015. pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da bi postupak predstečajne nagodbe nad prvotuženikom bio u tijeku u trenutku stupanja na snagu Stečajnog zakona. Drugo, odredbom čl. 445. st. 2. Stečajnog zakona propisano je da danom stupanja na snagu tog zakona (1. rujna 2015.) u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) prestaje važiti odredba čl. 1. t. 3., odredbe čl. 3. t. 10., 11., 12, 14. i 15., čl. 17. st. 7…“.

I treće predmetni Ugovor o najmu vozila i Ugovor o ustupu tražbine sklopljeni su nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, i nakon 1. rujna 2015. kada više nisu bile na snazi odredbe čl. 17. st. 7. i čl. 22. ZFPPN-a.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi tvrdio da su tuženici, društvo SANING i društvo FORUM PROJEKT 28. prosinca 2016. sklopili Ugovor o ustupanju tražbine kojim je društvo SANING na društvo FORUM PROJEKT prenijelo novčanu tražbinu koju je imalo prema tužitelju na temelju presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. u iznosu od 377.051,00 kn uvećanu za dosuđene zakonske zatezne kamate, da je tužitelj za taj ustup tražbine saznao zaprimanjem obavijesti i poziva na plaćanje od strane drugotuženika 7. kolovoza 2019., da tužitelj nije priznao navedeno ustupanje iz razloga njegove ništetnosti, da je navedeni ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. ništetan iz razloga što je u trenutku njegova sklapanja bio protivan prisilnim propisima posebice čl. 22. tada važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15), prednik prvotuženika u trenutku sklapanja ugovora nije bio ovlašten samostalno i samovoljno raspolagati tom tražbinom jer je u tom trenutku nad istim bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe, da je rješenjem Financijske agencije od 13. listopada 2015. nad društvom SANING otvoren postupak predstečajne nagodbe pa je bilo zabranjeno raspolagati tražbinama prema trećima ukoliko bi se time remetilo jednakopravno namirenje vjerovnika, da navedeno propisuje odredba čl. 17. st. 3. i 4. ZFPPN-a, da je predmetnim ugovorom o prijenosu tražbine dužnik predstečajne nagodbe SANING raspolagao svojom tražbinom iz pravomoćne presude na nedopušten način i to tako da je osigurao naplatu iz svoje imovine samo u korist jednog vjerovnika - drugotuženika remetivši time jednakomjerno namirenje ostalih vjerovnika u predstečajnom postupku koji imaju isti redoslijed namirenja. Dalje navodi da je odredba čl. 22. u vezi s čl. 17. st. 3. i st. 4. ZFPPN -a kogentna odredba čije kršenje dovodi do ništetnosti pravnog posla.

14. Iz podataka u spisu dalje proizlazi da je tužitelj u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. i zabranu provedbe ovrhe, da je nakon podnošenja tužbe provedena ovrha protiv tužitelja kojem je 30. rujna 2020. s računa ustegnut iznos od 521.354,95 kn na temelju presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i ugovora o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. u korist drgotuženika, da je podneskom od 6. listopada 2020. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da umjesto zabrane provedbe ovrhe traži da mu se izvrši povrat iznosa od 521.354,95 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

15. Dalje iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj postavio zahtjeve u eventualnoj kumulaciji pa tako traži da se utvrdi da ne postoji subjektivno obvezno pravo drugotuženika potraživati od tužitelja isplatu novčanog iznosa u visini od 377.051,00 kuna sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, a to temeljem presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016., s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. i da se naloži drugotuženiku isplatiti tužitelju novčani iznosa u visini od 521.354,95 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2020. godine, pa do isplate.“ (točka II. petita), da se utvrdi ništetnim Ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. sklopljen između prvotuženika i drugotuženika sa ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. te da se zabrani drugotuženiku naplatiti, osobito izvansudskom ovrhom, tražbinu koja proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016. (točka III. petita), da se utvrdi da ne postoji subjektivno obvezno pravo drugotuženika potraživati od tužitelja isplatu novčanog iznosa u visini od 377.051,00 kuna s odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, a to temeljem presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016., s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u [adresa], broj ovjere: OV-418/17 od dana 19. siječnja 2017. te da se zabrani drugotuženiku naplatiti, osobito izvansudskom ovrhom, tražbinu koja proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P - 1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od dana 28. prosinca 2016. (točka IV. petita). Sud je dopustio preinaku uz obrazloženje da je došlo do promijenjenih okolnosti nakon podnošenja tužbe, na koje tužitelj nije mogao utjecati, u skladu s odredbom čl. 190. ZPP-a.

16. Tuženi osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva te zahtjeva istaknutih u eventualnoj kumulaciji uz navod da tužitelj nije osporio postojanje svoje obveze plaćanja iznosa od 377.051,00 kn s pripadajućom kamatom sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda, da su neosnovani navodi tužitelja o ništetnosti ugovora o ustupu potraživanja kao i o povredi jednakosti vjerovnika odnosno o pogodovanju vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe.

17. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o ustupanju tražbine koji je 28. prosinca 2016. sklopljen između društva SANING kao cedenta/ustupitelja te društva FORUM PROJEKT kao cesionara/primatelja, a predmet ustupanja je tražbina koju društvo SANING ima prema tužitelju s osnova troškova parničnog postupka u iznosu od 377.051,00 kn utvrđenog presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. Predmetna presuda je postala pravomoćna 4. rujna 2019., a ovršna 21. studenog 2019.

18. Iz podataka u spisu proizlazi da se tražbina koja je prenesena odnosi na tražbinu koju je društvo drugotuženika imalo prema prvotuženiku i koja proizlazi iz Ugovora o najmu vozila od 15. listopada 2015., iznosi 43.062,00 EUR, dospijeva na naplatu 8 dana po ispostavi računa, a najkasnije 31. prosinca 2017., da je 1. svibnja 2018. sklopljen Aneks 1. kojim je najamnina smanjena sa 1.300,00 EUR + PDV na 1.050,00 EUR + PDV, a 1. kolovoza 2018. sklopljen je Aneks 2 kojim je promijenjen predmet ugovora, do tada je predmet najma bilo vozilo VW TOUAREG, a od tada HONDA ACCORD.

19. Odredbom čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.) te da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.).

20. Odredbom čl. 17. ZFPPN propisano je da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje (st. 1.), Smatra se da su za redovno poslovanje nužna plaćanja za:

1. prioritetne tražbine,

2. plaće radnika od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe,

3. operativne troškove poslovanja (električna energija, voda i dr.),

4. nabavu robe i usluga potrebnih za redovno poslovanje,

5. porez na dodanu vrijednost, trošarine, doprinose i druge poreze koji od strane dužnika moraju biti obračunati i plaćeni u skladu s propisima,

6. troškove postupaka pred javnopravnim tijelima,

7. troškove izrade dokumentacije potrebne za pokretanje i provedbu postupka predstečajne nagodbe (st. 2.), da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj (st. 3.), da se radnjama iz stavka 3. osobito smatraju: preusmjeravanje novčanih i financijskih tijekova na drugu osobu, davanje zajma, isplaćivanje predujma dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treće osobe, osobito na povezana društva (st. 4.), da je poduzetnik dužan od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere financijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti (st. 5.), da osim redovnih poslova, iz stavka 2., poduzetnik može poduzimati i druge poslove koji su predviđeni kao mjera financijskog restrukturiranja iz stavka 5. tog članka (st. 6.).

21. Nadalje, premda je i odredbom čl. 17. st. 1. ZFPPN-a propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, dužnik ne smije plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim tražbina iz čl. 17. st. 2. t. 1., i st. 6. toga Zakona, postupanje protivno tim zakonskim odredbama nema za posljedicu ništetnost pravnog posla (u konkretnom predmetu, ugovora o ustupanju tražbine). Naprotiv, i prema odredbi čl. 88. st. 1. t. 2. ZFPPN-a za postupanje poduzetnika protivno čl. 17. ZFPPN-a je (također) propisana njegova prekršajna odgovornost. Prema tome, budući da je nad društvom SANING rješenjem Financijske agencije od 13. listopada 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe, to predmetni Ugovor o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO -a nije ništetan zbog postupanja cedenta Saning d.o.o. Pula.

22. Kako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku utvrdio da su troškovi najma vozila bili nužni troškovi poslovanja, a Ugovor o najmu je odobrila i povjerenica, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovdje se još navodi da su neosnovani žalbeni navodi da su vozila koja su bila predmet najma luksuzna vozila jer to tužitelj samo tvrdi, a ne dokazuje niti o tome ima ikakvih podataka u spisu.

23. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su neosnovani i zahtjevi istaknuti u eventualnoj kumulaciji jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a utvrdio sljedeće:

- da drugotuženik do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku na račun tužitelja nije vratio iznos od 521.354,95 kn na pa je o točkama 2. drugo i trećem eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu bespredmetno raspravljati,

- da tužitelj ima prema prvotuženiku tražbinu po osnovi komunalne naknade, da je ta tražbina utvrđena u stečajnom postupku u iznosu od 406.067,00 kuna / 53.894,35 eura na dan 30. kolovoza 2019., da je najprije osporena, da se vodio parnični postupak u vezi s osporavanjem te da je taj postupak okončan povlačenjem tužbe,

- da prvotuženik ima prema tužitelju tražbinu na temelju presude poslovni broj: P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. u iznosu od 377.051,00 kuna koja je dospjela na dan donošenja presude,

- da je tužitelj drugotuženiku dao izjavu o prijeboju u tužbi koju je podnio 31. kolovoza 2020. te da je drugotuženik za izjavu saznao 13. listopada 2020. kad je primio tužbu,

- da je tužitelj dao izjavu o prijeboju i prvotuženiku 23. listopada 2019.,

- da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj (prvotuženik) dužan obavijestiti dužnika (tužitelj) o ustupanju, da tu prvotuženik nije učinio nego je drugotuženik (kao primatelj) o tome obavijestio tužitelja 7. kolovoza 2019.,

- da je tužitelj nakon toga 23. listopada 2019., iako je znao za ustupanje, dao izjavu o prijeboju prvotuženiku (ustupitelju) pa nije moglo doći do prijeboja te je tužitelj i dalje ostao u obvezi, sada prema drugotuženiku koji ga je o ustupanju obavijestio,

- da nema dokaza da bi se tužitelj očitovao na obavijest o ustupu,

- da je tužitelj izjavu o prijeboju trebao dati drugotuženiku u skladu sa odredbom čl. 84. st. 2. ZOO-a i u slučaju da je to učinio 23. listopada 2019. njegova obveza bi prestala, ali kako je umjesto drugotuženiku izjavu o prijeboju uputio prvotuženiku, i to nakon što je obaviješten da je tražbina ustupljena, to nisu nastupili učinci prijeboja,

- da je tužitelj, dakle, izjavu o prijeboju drugotuženiku dao u tužbi koju je podnio 31. kolovoza 2020., da je drugotuženik za to saznao primitkom tužbe 13. listopada 2020. pa nisu mogli nastupiti pravni učinci prijeboja jer je prije toga, 30. rujna 2020. drugotuženik u cijelosti naplatio tražbinu koja mu je ustupljena, odnosno tražbinu sa kojom je tužitelj htio prebiti svoje potraživanje,

24. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava iz Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnom nagodbi te Zakona o obveznim odnosima, kao i sa odlukom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i zahtjeva istaknutih u eventualnoj kumulaciji, suglasan je i ovaj, viši sud.

25. Naime, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da su troškovi najma vozila bili nužni troškovi poslovanja, da je Ugovor o najmu odobrila i povjerenica, da je točno da je odredbom čl. 17. st. 1. ZFPPN-a propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja ali da su od toga izuzeta plaćanja koja su nužna za redovno poslovanje, da dužnik ne smije plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim tražbina iz čl. 17. st. 2. t. 1., i 6. toga Zakona te da postupanje protivno tim zakonskim odredbama nema za posljedicu ništetnost pravnog posla. Stoga je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da Ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. sklopljen između prvotuženika i drugotuženika nije ništetan, a slijedom toga i da nije osnovan zahtjev postavljen u eventualnoj kumulaciji da ne postoji subjektivno pravo drugotuženika potraživati od tužitelja iznos kojim je ugovorom o ustupanju tražbine ustupljen.

26. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., III. i IV. izreke, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Međutim, u odnosu na tužiteljevu žalbu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke, valja reći da je žalba djelomično osnovana. Naime, osnovano navodi tužitelj u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio trošak drugotuženiku jer je za podnesak od 3. siječnja 2022. priznao naknadu po Tbr. 8 t. 1. Tarife, a radi se o podnesku uz koji su dostavljene isprave, a ne o obrazloženom podnesku. Stoga je pravilnom primjenom odredaba Tarife, Tbr. 8 t. 4., valjalo priznati drugotuženiku naknadu za sastav tog podneska u iznosu o 62,50 EUR (25 b. uvećano za trošak poreza 12,50 EUR), a ne kako je to pogrešno priznao prvostupanjski sud iznos od 186,65 EUR.

28. Stoga je za razliku u iznosu od 124,15 EUR valjalo preinačiti odluku o troškovima sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude (čl. 373. ZPP -a) te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

29. U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Tarife, pa tako i kada je za trošak zastupanja na ročištu održanom 10. rujna 2025. priznao naknadu po Tbr. 9 t. 1. Tarife. Ovo iz razloga što iz zapisnika s ročišta proizlazi da se na ročištu raspravljalo o glavnoj stvari te je na tom ročištu i zaključena glavna rasprava. Slijedom navedenog, žalba je u preostalom dijelu neosnovana.

Zagreb, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović