Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1264/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta br. 50., OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Ivici Mazalin odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8240/2023 od 1. travnja 2025., dana 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 8240/2023 od 1. travnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 422,26 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijen je tužitelj s zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2.Protiv presude suda prvog stupnja, žalbu izjavljuje tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tužitelja, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.No, u pravu je tužitelj kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.1.Naime, donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja, utvrđuje da između stranaka nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno da nije sporno da tužitelj prema tuženiku ima tražbinu po tekućem računu, no da je sporno da li je tuženik u obvezi podmiriti tu tražbinu u visini u kojoj to tužitelj traži. Nastavno tome, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O 7129/2018 od 4. rujna 2018. iza smrti sada pok. PN (prednice tuženika), sud utvrđuje da ostavinsku imovinu iste sačinjavaju pravo na potraživanje u neutvrđenom iznosu po računima broj: [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermarkische bank d.d.; da je uvidom u stanja na navedenim računima sud utvrdio da je na računu broj: [broj bankovnog računa], stanje na 4. rujna 2018. iznosilo -1.476,12 eur, a na računu broj: [broj bankovnog računa] na isti dan da je iznosilo 179,87 eur.

7.2.Slijedom tih utvrđenja, te uz primjenu čl. 71. st.1. t.2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003 i dr., dalje: ZN-a), sud prvog stupnja zaključuje da ukupna ostavinska imovina prednice tuženika, zbrajanjem svih iznosa s računa iznosi

-1.296,25 eur, pa da je stoga osnovan prigovor tuženika u smislu čl. 139. st.3. ZN-a, zbog čega odlučuje kao u izreci presude.

8.Sagledavajući do sada izneseno, napose razloge temeljem kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, proizlazilo bi da je Erste&Steiermarkische bank d.d. izvršila prijeboj tražbina po računima prednice tuženika, kao da se ne radi o dva različita računa.

No, uvažavajući navode iz historijata tužbe, odgovora na tužbu, te kasnija očitovanja parničnih stranaka, ali isto tako i sadržaj raspoložive dokumentacije, ovaj sud drži da iz svega toga nije razvidno ponajprije da bi se ranije spomenuti računi mogli promatrati kao jedan jedinstveni račun, ali isto tako ni da bi vršio bilo kakav prijeboj odnosno zbrajanje duga po jednom tekućem računu i iznosa koji se nalazi na drugom tekućem računu, napose ne onako kako je to učinio sud prvog stupnja.

Konačno, ni kada se analizira obrazloženje predmetne presude, za sada proizlazi da u istome sud nije naveo valjane i argumentirane razloge, za svoj zaključak o visini duga odnosno ostavinske imovine iza sada pok. pravne prednice tuženika.

9.Rukovodeći se svime prethodno iznesenim, uvjerenje je ovog suda, da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno na čemu je sud temeljio ranije izneseni stav, budući da za to nije dao razloge, posljedično čemu pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati, što je rezultiralo počinjenjem ranije navedene bitne postupovne povrede.

10.Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka, otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će, sukladno dispozicijama parničnih stranaka, o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja donijeti novi u na zakonu utemeljenu odluku.

11.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu suda prvog stupnja, te primjenom čl. 369. st.1. ZPP-a, predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić