Poslovni broj: Ps-25/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojed incu, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zrinki Rogina, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika EE, oib. [osobni identifikacijski broj], i drugotuženika ČE, oib: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Nini Šuk, odvjetniku iz Oroslavja, radi iseljenja i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 25. veljače 2026., koja je zaključena u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženicima KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana isele iz prostorija koje se nalaze u kući na adresi [adresa], a koja je sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica, i da predaju u posjed česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] bez osoba i stvari tužiteljici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

II.Nalaže se tuženicima KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplate tužitelju ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 261,17 EUR-a uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 23. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 25,00 EUR od 14. listopada 2024. do 22. travnja 2025., na iznos od 13,02 EUR od 16. rujna 2023. do 22. travnja 2025., na iznos od 68,40 EUR od 16. studenog 2023. do 22. travnja 2025., na iznos od 46,63 EUR od 17. siječnja 2024. do 22. travnja 2025., na iznos od 8,24 EUR od 16. svibnja 2024. do 22. travnja 2025., na iznos od 47,52 EUR od 16. svibnja 2024. do 22. travnja 2025., te na iznos od 32,45 EUR od 16. srpnja 2024. do 22. travnja 2025.

IV.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženicima KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 279,54 EUR-a uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja:

Na iznos od 74,58 EUR teče od 17.09.2024.,

Na iznos od 49,76 EUR teče od 20.11.2024.,

Na iznos od 42,13 EUR teče od 16.01.2025.,

Na iznos od 38,31 EUR teče od 18.03.2025.,

Na iznos od 49,76 EUR teče od 16.05.2025.,

Na iznos od 25,00 EUR teče od 31.07.2025., pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

V.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 166,65eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu protiv uvodno označenih tuženika radi iseljenja i isplate. U tužbi tako tvrdi da je knjižni vlasnik predmetne nekretnine, u naravi kuće i dvorište na adresi u [adresa], ukupne površine 281čhv, sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] i upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju da tuženici koriste bez pravnog temelja, a usto i da ne plaćaju režijske troškove. Stoga predlaže ovom sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci potražujući i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.Odgovarajući na tužbu tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prigovarajući aktivnoj legitimaciji tužitelja i ističući prigovor prava na dom, te predlažući tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopis tužitelja od 16. srpnja 2025., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 30. srpnja 2024. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Herceg broj Ovrv- 71730/2024 od 14. listopada 2024., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 27. lipnja 2025. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar broj Ovrv-64901/2025 od 31. srpnja 2025., zahtjev za naplatu od 14. listopada 2024. s očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, ugovor o najmu od 23. listopada 2014., izvod iz katastarskog plana i u prijepis posjedovnog lista, te je saslušao stranke.

4.Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka predloženih na okolnosti iz tužbene osnove spora, jer su sve činjenice koje bi se utvrđivale njihovim saslušanjem već utvrđene materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi, kao i procesnim raspolaganjima i iskazima samih parničnih stranaka.

4a.Također, sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem, jer je visina tužbenog zahtjeva za isplatu nedvojbeno utvrđena uvidom u prethodno već citirana materijalna dokazna sredstva, tj. uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 30. srpnja 2024. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Herceg broj Ovrv-71730/2024 od 14. listopada 2024., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 27. lipnja 2025. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar broj Ovrv - 64901/2025 od 31. srpnja 2025., kao i u zahtjev za naplatu od 14. listopada 2024. s očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja tek djelomično osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz nekretnine - kuće i dvorišta na adresi u [adresa], ukupne površine 281čhv, koja je izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] i upisana u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i za predaju te nekretnine u posjed, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa troškova režija koje je on (tužitelj) platio umjesto tuženika koji su ih korištenjem nekretnine sami izazvali.

7.U konkretnom slučaju nije sporna identifikacija predmeta-objekta spora, kao niti pasivna legitimacija tuženika kao posjednika predmetne nekretnine.

8.U konkretnom slučaju je sporno da li su tuženici dužni iseliti iz predmetne nekretnine i predati ju tužitelju, te da li su usto dužni nadoknaditi tužitelju iznose koje je ovaj umjesto njih platio na ime režijskih troškova stanovanja u toj nekretnini.

9.Iz danih iskaza stranaka proizlazi da su u predmetnu nekretninu tužitelj i prvotuženik zajedno s roditeljima uselili još 1994., da je tužitelj potom iz nje iselio 1996., a prvotuženik da je u njoj nastavio stanovati s roditeljima i kasnije s drugotuženikom u kontinuitetu do danas, prekinutom tek kratko 2010. kada se oženio i stanovao u kući drugotuženika. Nadalje, da je tužitelj predmetnom nekretninom obdaren od oca 1994. kako bi ovaj izbjegao plaćanje poreza i da nema drugih nekretnina u svomu vlasništvu, kao i da tuženici, zajedno sa svojom maloljetnom djecom, sve svoje stambene potrebe zadovoljavaju u predmetnoj nekretnini jer drugih nekretnina nemaju.

10.U konkretnom slučaju tužitelj je dakle vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao darovanjem, što proizlazi i iz stanja zemljišnih knjiga, dok tuženici ničime nisu dokazali drukčije, što onda znači da je tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika iseljenje i predaju stvari u svoj posjed u smislu pravila čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV).

11.Međutim, po mišljenju ovoga suda, tuženici osnovano prigovaraju pravu na dom prema čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenog 1997. (Narodne novine br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) i koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj temeljem čl. 134. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske, time da sadržaj pojmova propisanih Konvencijom određuje Europski sud za ljudska prava kroz svoju sudsku praksu.

11a.Dom u smislu u smislu čl. 8. st. 1. Konvencije čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. Dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene. Ne mora se raditi o stanu ili kući – dom može biti npr. i kamp kućica ili neki drugi prostor ako ga pojedinac opravdano smatra svojim domom i koristi ga kao dom. Dom je činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o pojmovnom određenju koje je dano u domaćem pravu.

12.Prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju iz iskaza prvotuženika da je u predmetnu nekretninu kao zajednički dom uselio zajedno sa svojim roditeljima, da u predmetnoj nekretnini zajedno s obitelji stanuje preko 20 godina uz kraće izbivanje provocirano sklapanjem braka s drugotuženikom, da su se tuženici, ali ne i sam tužitelj, brinuli o roditeljima prvotuženika i tužitelja koji su zajedno s njima stanovali u kući i da su tuženici kuću uredili prema svojim potrebama i u skladu sa svojim mogućnostima u kojoj skromno stanuju bez priključka električne energije s maloljetnom djecom koja su u njoj od rođenja, pa samo nju (kuću) poznaju kao svoj dom, proizlazi da su tuženici s predmetnom nekretninom doista ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost da bi se ista smatrala njihovim domom.

12a.Provodeći test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja ovaj sud stoga zaključuje da konkretno miješanje (jer značenje miješanja u smislu čl. 8. st. 2. Konvencije ima i sudska presuda za iseljenje), mada bi bilo utemeljeno na odredbama čl. 161. ZV-a koje su dostupne svima (objavljene javno) i s predvidivim učincima, ne bi bilo u skladu s opće prihvaćenim načelom vladavine prava jer ne bi bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja obzirom da je tuženicima predmetna nekretnina jednostavno egzistencijalno potrebna za život i vlastito korištenje, zbog čega tužitelj nema legitiman interes za raspolaganjem i kontrolom svoje imovine, jer se isti može postići i mjerom blažom od iseljenja (naplatom novčane naknade za korištenje nekretnine od tuženika).

12b.Smatrajući, prema tomu, da iseljenje tuženika nije razumno i razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za pravnim redom, kao i da bi nalog za njihovo iseljenje

1 Vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Đ c/a Hrvatska, zahtjev broj: 4215/10 od 29. svibnja 2012. 2 Vidi presudu Europskog suda za ljudska prava E c/a Hrvatska, zahtjev broj: 48833/2007 od 21. lipnja 2011. 3 Vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Č c/a Hrvatska, zahtjev broj: 3572/2006 od 22. listopada 2009.

predstavljao neopravdano miješanje u njihovo pravo na dom, ovaj sud je tužiteljev zahtjev za iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine ocijenio neosnovanim u cijelosti.

13.Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 30. srpnja 2024. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Herceg broj Ovrv-71730/2024 od 14. listopada 2024. i u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 27. lipnja 2025. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar broj Ovrv-64901/2025 od 31. srpnja 2025. utvrđeno je da je zbog neplaćenih mjesečnih računa za pružene usluge opskrbe vodom predmetne nekretnine davatelj usluge Zagorski vodovod d.o.o. pokrenuo postupak ovrhe protiv tužitelja radi njihove prisilne naplate, što ne spore niti sami tuženici koji ne negiraju da je za predmetnu nekretninu postojalo dugovanje koje je nastalo radnjama tuženika, a koje oni nisu podmirili.

14.Uvidom pak u zahtjev za naplatu od 14. listopada 2024. s očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate utvrđeno je da je temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Herceg broj Ovrv-71730/2024 od 14. listopada 2024. s računa tužitelja 23. travnja 2025. naplaćena ovršna tražbina ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. prema prijedlogu za ovrhu od 30. srpnja 2024. u sveukupnom iznosu od 261,17eur, i to prema pojedinačnim iznosima dospjelih a neplaćenih računa od 13,02eur, 68,40eur, 46,63eur, 8,24eur, 47,52eur i 32,45eur, uvećano još i za trošak predujma naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 19,91eur i za ovršni trošak u iznosu od 25,00eur, dok s druge strane tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju i prema prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja Zagorski vodovod d.o.o. od 27. lipnja 2025. i rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar broj Ovrv-64901/2025 od 31. srpnja 2025. u ukupnom iznosu od 279,54eur.

15.U konkretnom slučaju tužitelj, dakle, osnovano zahtijeva od tuženika da mu plate iznos od 261,17eur koji je tužitelj platio za dug tuženika provociran radnjama tuženika, zbog čega ima pravo potraživati taj iznos od tuženika zajedno sa zateznom kamatom od dana 23. travnja 2025. kada je taj iznos platio, sukladno odredbama iz čl. 29.. st. 1., čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), jer mu je na taj način umanjena imovina, dok s druge strane, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP-a, tužitelj neosnovano zahtijeva od tuženika da mu plate daljnji iznos od 279,54eur sa pripadajućom zateznom kamatom jer nije ničime dokazao da je i taj iznos on (tužitelj) platio.

16.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

17.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 2. i čl.155. ZPP-a.

18.U konkretnom slučaju tužitelj je uspio tek s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 261,17eur, dok je izgubio ovu parnicu u odnosu na tužbeni zahtjev radi iseljenja tuženika i u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 279,54eur, što znači da je tužitelj u ovomu sporu uspio u omjeru od 33% (dakle s jednim od ukupno tri kumulirana tužbena zahtjeva), dok su tuženici pak u ovomu sporu uspjeli u omjeru od 66,66% (dakle u odnosu na dva kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja), što prema obračunu uspjeha stranaka u ovom sporu u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a daje omjer od 33,33% u kojem tuženici imaju pravo potraživati od tužitelja nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

19.Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT), a odnosi se na jednokratnu nagradu za zastupanje u iznosu od 500,00eur (Tbr. 7.2. OT), što prema obračunatom omjeru uspjeha tuženika u ovomu sporu od 33,33% ukupno iznosi 166,65eur, kao u točki V. izreke presude.

20.Slijedom navedenih i obrazloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 9. ožujka 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 38,82eur

2. Tuženicima, po pun.