REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kžzd-17/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Dijane Grancarić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TVNZ, zbog kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18,126/19,84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja okrivljenika Maria Sokača, odvjetnika iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj Kzd-71/2025 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku ČVNZ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, uz izricanje djelomične osude tako da se od kazne koju je okrivljenik osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, temeljem odredbe čl. na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 29. rujna 2025., pa nadalje.

II. U ostalom dijelu, žalba okrivljenika se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 22. prosinca 2025. broj Kzd-71/2025 Općinski sud u Varaždinu proglasio je okrivljenika TVNZ krivim zbog počinjenja dva kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - upoznavanjem djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, pa ga je uz primjenu odredbi čl. 51.st.1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 57. KZ/11, okrivljenom ČVNZ izriče se djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je okrivljeni ČVNZ osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čk. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom ČVNZ platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeset eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Maria Sokača, odvjetnika u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjsko sudu na ponovni postupak ili pak da preinači pobijanu presudu u odluci o kazni.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika je podnijelo ODO u Varaždinu, te predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

. 5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

6.1. Žalitelj u svojoj žalbi u bitnome ukazuje kako inkriminiranim ponašanjem okrivljenika nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. KZ-a, prvenstveno iz razloga što, prema navodima žalitelja, pokazivanje spolovila nije bilo namjerno, odnosno da kod okrivljenika nije bilo nikakve svijesti niti namjere da žrtve upozna s pornografskim sadržajem, što proizlazi iz činjenice da nije sačinio niti poslao fotografiju ili videozapis svoga spolovila, niti je uopće "zumirao" mobitel na svoje spolovilo; a pri čemu žalitelj ukazuje na sudsku praksu u vidu presude Općinskog suda Koprivnici posl. br. Kzd-6/2023-43 od 17. siječnja 2024. iz koje slijedi da je taj sud zauzeo stav da se slika muškog spolnog organa poslana drugoj osobi ne može smatrati pornografskim sadržajem.

6.2. Međutim, vezano za presudu Općinskog suda u Koprivnici, pravilno državni odvjetnik ističe kako se radi o nepravomoćnoj presudi protiv koje je državno odvjetništvo podnijelo žalbu te se još uvijek čeka odluka po toj žalbi. S time u vezi, potrebno je ukazati da glede tog pitanja postoji potpuno suprotna sudska praksa, te u tom smislu ukazuje na presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Kžzd-20/2022-5 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Kzd-8/2021-7 od 24. svibnja 2021., a u kojoj presudi taj sud zauzima stajalište da slanje fotografija fokusiranih na muški spolni organ, jest pornografski sadržaj.

6.3.Ističe se da je iskaze svjedokinja žrtvi prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio jer su iskazivale detaljno i okolnosno, u bitnome međusobno suglasno te su njihovi iskazi sukladni i dokumentaciji u spisu, a u bitnome su potvrđeni i iskazom svjedokinje TV, okrivljenikove supruge (u dijelu gdje ista navodi da je okrivljenik inkriminiranog dana s njezinog mobitela vodio razgovor preko videopoziva te da ona sama tog dana nije uputila poziv T), kao i dokumentaciji u spisu. Svjedokinje nisu ni u kakvom srodstvu s okrivljenikom niti u kakvoj zavadi te sud zaključuje da iste nemaju nikakvih razloga niti motiva lažno iskazivati i time teretiti okrivljenika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno njihove iskaze u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne.

6.4. Sud je također dao valjane razloge iz kojih obranu okrivljenika ne prihvaća kao osnovanu, već isključivo usmjerenu u pravcu otklona od kaznene odgovornosti jer je njegova obrana u suprotnosti sa ostalim dokazima, iz kojih proizlazi da je okrivljenik svjesno i znajući da se radi o djevojčicama, istima putem videopoziva učinio pristupačnim pornografski sadržaj odnosno pokazivao im svoje nago tijelo uključujući i spolni organ.

6.5. Zaključak da je okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježaja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da se kritične zgode nije radilo o nekom slučajnom ili nehajnom pokazivanju golog tijela, već da se radilo o radnji poduzetoj u spolne svrhe proizlazi iz iskaza djevojčica, osobito dijelova njihovih iskaza (osobito iskaza ČV) gdje opisuju kako je u jednom trenutku počeo nešto šaptati, stavio prst na usta u znak tišine, odložio mobitel negdje dolje i ispred njih se pokazao potpuno gol, kao i iz okolnosti da je upravo okrivljenik bio taj koji je inicirao kontakt s djevojčicama te je bio svjestan njihove dobi, a kako to i prvostupanjski sud pravilno zaključuje pod t. 14.7. obrazloženja.

6.6. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljenika, pravilno zaključio da je okrivljenik počinio oba kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen.

6.7. Slijedom iznijetog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika proglasio krivim za učin inkriminiranih kaznenih djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik ističe da je izrečena kazna previsoka, te da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakotne okolnosti kao što su držanje pred sudom, nekažnjavanost i smanjenu ubrojivost uslijed alkoholiziranosti.

7.1. Naime, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani. Pri tome je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotno cijenio sam način počinjenja djela iz kojeg proizlazi visok stupanj kriminalne volje te upornosti kod okrivljenika.

7.2. Iako žalitelj ističe u žalbu činjenicu da bi okrivljenik zbog alkoholiziranosti bio bitno smanjeno ubrojiv, ističe se da se radi o paušalnim navodima obrane koji nisu ničim potkrijepljeni niti dokazani, jer nije provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika na navedenu okolnost, niti je obrana isto predlagala u dokaznom postupku. Činjenica okrivljenikovog držanja pred sudom nije olakotna okolnost koju bi trebalo valorizirati prilikom odmjeravanja kazne, kako to tvrdi žalitelj.

8. Izrečenom će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, uz izrečenu djelomičnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, po mišljenju ovog vijeća ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe čl. 41. KZ/11. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika u pogledu odluke o kazni.

8.1. S obzirom da u pisanom otpravku presude, u izreci rješenja nije navedeno da se okrivljeniku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora treba uračunati vrijeme oduzimanja slobode, iako je isto navedeno u zapisniku o objavi presude, kao i u obrazloženju pobijane presude, to je u tom dijelu po službenoj dužnosti valjalo preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljeniku na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 29. rujna 2025., pa nadalje.

8.2. U ostalom dijelu, žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

9. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zadru, 9. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković