Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-794/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa OHC, mag.iur., po generalnoj punomoći Su-81/23, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 20. veljače 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 6. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2569, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/3039, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenog 2023.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 29. siječnja 2024. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2569, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023., kojim se točkom I. izreke odbija prigovor OH podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/3039, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenog 2023., kao neosnovan, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev OH za naknadu troškova. Potonjim rješenjem OH, rođenoj **.**.1982., roditelju BH, rođenog **.**.2015., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je sporno, je li prvostupanjsko rješenje bilo donijeto od strane nadležnog upravnog tijela, a što je osnovni preduvjet za postojanje (zakonitog) prvostupanjskog rješenja, te posljedično tomu i drugostupanjskog rješenja. Navedeno tim više, jer je prvostupanjsko rješenje donijeto u postupku koji je jednostrano pokrenut po službenoj dužnosti, bez prijedloga odnosno zahtjeva stranke. Nadalje, sporna je primjena materijalnih i procesnih odredbi sadržanih u Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (,,Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 25/22. od 9. rujna 2022.; dalje: Odluka/22). Ujedno, sporno je, je li tuženik počinio više bitnih povreda postupka po Zakonu o općem upravnom postupku (,,Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Zaključno, sporna je zakonitost točke II. izreke drugostupanjskog rješenja o troškovima. Kako bi se moglo utvrditi, je li upravo Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, nadležno upravno tijelo odnosno ovlaštena ustrojstvena jedinica, temeljem propisa o ustrojstvu tijela tuženika, za postupati prema članku 7. Odluke odnosno primijeniti Odluku/22, i to na način, da ex offo donosi prvostupanjsko rješenje po članku 7. Odluke. Naime, Gradska skupština odlukama definira (načelno) ustrojstvo i djelokrug gradskih upravnih tijela, dok 2. tijelo tuženika Gradonačelnik potonjima određuje upravitelja u vidu pročelnika, odgovornog gradonačelniku, te im donosi pravilnik o unutarnjem redu kojim (detaljno) razrađuje ustrojstvo i djelokrug. Pojednostavljeno, gradska uprava u užem smislu, (v. članak 117. Statuta) služi za izvršenje volje i ovlasti jedinih dvaju tijela Grada Zagreba – gradskoj skupštini i gradonačelniku. Gradska upravna tijela u radu nisu neovisna. Trenutno je na snazi Odluka o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (,,Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 17/21. od 20. srpnja 2021., uz dvije dopune i izmjene koje nisu relevantne za spor, ali se radi preciznosti propisa navode, - broj: 24/21., te broj: 24/21.

- dalje zajedno: Odluka o ustrojstvu), po čijem su članku 45. sve ranije odluke o ustrojstvu i djelokrugu koje su dotada bile na snazi prestale važiti. Time je od srpnja 2021. hijerarhijska organizacija u bitnome drugačije ustrojena. Navedeno je bitno jer je tim propisom (broj: 17/21., op.a.) osnovan i ustrojen Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (dalje: Ured). Međutim, ustrojstvene jedinice Ureda ustrojene su tek naknadno, stupanjem na snagu, od gradonačelnika donesenog, Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (,,Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 13/22 od 2. svibnja 2022.; dalje: Pravilnik Ureda). Donositelj prvostupanjskog rješenja je osnovan i ustrojen tek Pravilnikom Ureda u svibnju, 2022. Pravilnik Ureda za demografiju je bitan za kontekst, jer unatoč stupanju na snagu Odluke o ustrojstvu (broj: 17/21.), uslijed čega je prestao djelovati Ured za demografiju, i dalje je ostao na snazi Pravilnik Ureda za demografiju u odnosu na sve zatečene i preuzete službenike i ovlasti sve do 27. travnja 2022., kada je donijet Pravilnik ureda. Sumirano, Ured postoji od 05/2021., ali do 05/2022. nema ustrojstvene jedinice, tj. donositelja predmetnog prvostupanjsko rješenja. Očito je iz članka 2. i članka 18. Pravilnika Ureda. Nota bene zbog Pravilnika Ureda za demografiju, svi nekadašnji službenici Ureda za demografiju, zbog odredbi zadnjih izmjena i dopuna Pravilniku Ureda za demografiju (2/20, op.a.), a sve do dana stupanja na snagu članka 16. Pravilnika Ureda, nisu imali ovlast voditi upravne postupke i/ili rješavati iste, a nisu nikada imali ovlast pokrenuti samostalno po službenoj dužnosti upravne postupke, koji bi potom vodili i/ili rješavali.

2.1. Stoga preostaje samo utvrditi, koje su bile ovlasti donositelja prvostupanjskog rješenja na dan stupanja na snagu Odluke/22 odnosno na dan 17. rujna 2022., odnosno primijeniti pravo koje je ranije iznijeto. Time će se nedvosmisleno moći utvrditi, je li se osnovan prigovor, da donositelj prvostupanjskog rješenja nije nadležno tijelo, a time niti donositelj ovlaštena službena osoba za donošenje prvostupanjskog rješenja, jer potonji ne može imati veće ovlasti od ustrojstvene jedinice u kojoj obavlja službu. Ne može biti sporno, imajući u vidu ranije citirani članak 119. stavak 3. Statuta, ali i Odluku o organizaciji te Pravilnik Ureda, da je nedvojbeno u trenutku stupanja na snagu Odluke/22 odnosno članka 7. stavka 2. Odluke, odnosno dana 17. rujna 2022. moralo postojati ujedno i ''nadležno gradsko upravno tijelo'' za provođenje toga propisa. Vrijedi istaknuti da nakon što se gradskom upravnom tije lu jednom uspostavi nadležnost, ista traje sve dok se zasebnim aktom ne odluči drugačije, inače bi imali pravnu nesigurnost, te bi izgubili svrhu sva uređenja propisana u Statutu, Odluci o ustrojstvu i Pravilniku Ureda. Temeljem članka 5. stavka 1. Pravilnika Ureda razvidno je da Sektor za socijalnu politiku nije ovlašten uopće obavljati upravne poslove, iako su isti predviđeni u djelokrugu Ureda, ali spadaju pod Sektor za socijalnu zaštitu ( v. članak 4. stavak 1. Pravilnika Ureda). Samim time je očito da ovaj Sektor nema ovlast uopće postupati u upravnim stvarima. Naročito ne i odlučivati u odnosu na prestanak prava na novčanu pomoć na temelju članka 7. Odluke, time više jer ne predviđa ikakav prestanak novčane pomoći, već ostvarivanje. Međutim, radi otklanjanja bilo kakvih dvojbi, upućuje se dalje na članak 5. stavak 2. točku 2.2. Pravilnika Ureda, kojim su propisane ovlasti Odjela za demografski razvoj. Zaključno, već iz navedenog djelokruga poslova samoga Sektora za socijalnu politiku, razvidno je da ta ustrojstvena jedinica unutar Ureda nije ovlaštena postupati niti na bilo koji način u upravnim poslovima Ureda, nego isključivo samo stručnim. Time nisu ovlaštene drugačije činiti niti niže jedinice ustrojene da bi izvršavale upravo poslove koje ima u djelokrugu Sektor za socijalnu politiku. Konkretno, niže jedinice u službi Sektora ne mogu rješavati upravne poslove Ureda koje nije čak ni Sektor ovlašten izvršavati odnosno obavljati, u što bi spadalo svakako donošenje prvostupanjskog rješenja klasificiranog po naznačenoj KLASI sa oznakom UP/I.

2.2. Međutim, upućuje se konačno i na članak 5. stavak 2. točku 2. 2. alineja

2.2.1. Pravilnika Ureda. Naime, člankom 5. stavkom 2. točkom 2.2. alinejom 2.2.1. Pravilnika Ureda točno su propisane ovlasti koje unutar Odjela za demografski razvoj Sektora za socijalnu politiku Ureda, smije obavljati Odsjek za pronatalitetnu politiku. Tom odredbom je u bitnome propisano: ,,rješavanja NEUPRAVNIH zahtjeva povezanih s ostvarenjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja ''. Kako je iz same činjenice da je prvostupanjsko rješenje nedvojbeno donijeto po službenoj dužnosti od strane donositelja pozivanjem na članak 7. Odluke (stavak 2.) odnosno posljedično Odluci/22 važećoj tek od 17. rujna 2022., a ne na temelju ikakvog zahtjeva povezanog s ostvarivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja, tim više je očito da je donositelj akta uistinu bila neovlaštena ustrojstvena jedinica odnosno da je i sam službenik koji je postupao bio neovlaštena osoba. Naročito jer se odlučuje u izreci da prestaje novčana pomoć, a ne da se ostvaruje ista. Tim više ako imamo u vidu da je prvostupanjsko rješenje svakako akt upravne naravi.

2.3. Zaključno, posebno je svemu tomu tako, ukoliko se razmotri u kontekstu iznijetoga i članka 16. Pravilnika Ureda. Istim je propisano da u ustrojstvenim jedinicama Ureda, u upravnom postupku postupa onaj službenik u opisu poslova kojeg je vođenje postupka ili rješavanje o upravnim stvarima. Međutim, u prvostupanjskom rješenju se donositelj poziva na pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti, pa se ne rješava odnosno vodi postupak koji prethodi rješavanju, već samostalno i pokreće postupak. Temeljem svega prethodno iznijetoga, razvidno je da je tužba osnovana. Navedeno iz razloga jer donositelj prvostupanjskog rješenja nije bilo ovlašteno gradsko tijelo tuženika odnosno ustrojstvena jedinica za donošenje prvostupanjskog rješenja. Ujedno, time nije bio ovlašten postupati ni njegov službenik kao službena osoba.

2.4 Drugostupanjsko rješenje je nezakonito per se, jer ne sadrži vlastoručni potpis donositelja, odnosno ne sadrži uopće vlastoručni potpis. Naime, postojeći rukopis na drugostupanjskom rješenje ne sadrži niti jedno čitljivo slovo latiničnog pisma, a kamoli napisano ime i prezime donositelja, ili barem inicijale. Već se radi više o crtežu, a ne slovima. Pri tome se ističe da je iz deponiranog potpisa gradonačelnika tuženika očito da se gradonačelnik HH drugačije potpisuje. Samim time, drugostupanjskom rješenju nedostaje bitan element da bi isto bilo perfektno uopće. Što ga čini nezakonitim ipso iure.

2.5. Drugostupanjsko rješenje je nezakonito također i iz razloga jer je donijeto od strane nenadležne osobe. Statut propisuje da je gradonačelnik ovlašten rješavati po prigovorima na odluke gradskih upravnih tijela u neupravnim stvarima.

2.6. Odluka/22 je člankom 6. definirana kao tzv. temporalni odnosno vremenski propis, pa je tuženik bio dužan najkasnije do 31. prosinca 2022. istu primijeniti. Međutim to je propustio učiniti. Stoga, su sve kasnije odluke nezakonite, jer dodatno potvrđuju da je tuženik postupao bez ovlasti.

2.7. Prvostupanjsko rješenje, te time i drugostupanjsko rješenje, nezakonita su, jer je gradsko upravno tijelo pokrenulo upravni postupak po službenoj dužnosti suprotno članku 42. ZUP-a. Naime, konkretno upravno tijelo, nema zakonsko uporište odnosno ovlast za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti , naročito imajući u vidu i odredbu članka 16. Pravilnika Ureda, već je ovlašteno samo voditi i rješavati u upravnim stvarima, ali ne i pokrenuti postupke po službenoj dužnosti. Za razliku od primjerice upravnih gradskih tijela tuženika koja izvršavajući ovlasti državnih ureda u iznimnim slučajevima imaju i ovlast pokrenuti postupke po službenoj dužnosti. Nedvojbeno je da članak 7. Odluke odnosno Odluka nije zakon, već podzakonski propis.

2.8. Prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje su nezakonita, i iz razloga, jer je nije bilo omogućeno prethodno izjašnjavanja stranke u prvostupanjskom postupku, što je suprotno članku 30. ZUP-a, a čime je stranka u cijelosti onemogućena sudjelovati u postupku u kojemu se nedvojbeno odlučivalo o njezinim pravima i obvezama.

2.9. Tuženik je u cijelosti neosnovano primijenio Odluku, zanemarujući u cijelosti da tužiteljica nije nikada svoje pravo stekla na temelju Odluke, pa ga poradi izmjena i dopuna iste, niti temeljem iste ne može niti izgubiti. Konačno, tužiteljica je pravo stekla osobno, a ne kao korisnik novčane pomoći za dijete. Stoga, članak 4. stavak 2. Odluke/22, odnosno članak 7. Odluke niti Odluka kao takova ne mogu proizvoditi prava niti obaveze na tužiteljicu koja je svoja prava stekla na temelju potpuno druge mjere Grada Zagreba donijete u skladu s njegovom pronatalitetnom politikom.

2.10. Prvostupanjsko rješenje je nezakonito jer se ne može niti ispitati. Ono je naizgled kontradiktorno, nepotpuno, nejasno, izreka ne sadrži OIB osobe na koju bi se odnosilo ili druge osobne podatke, niti je jasno koje to novčano pravo odnosno novčana pomoć prestaje, niti točno komu prestaje, niti u kojem iznosu prestaje, niti na temelju čega je bila uopće stečena prije.

2.11. Zaključno, tužitelj ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika, da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta, kojim je na zahtjev tužiteljice potonjoj dodijelio određeno imovinsko pravo, isto ukine. Naime, niti VUS, niti USRH, nisu utvrdili da tuženik nije ovlašten ukidati danu novčanu pomoć, ali su jasno utvrdili da korisnici imaju pravo na sudsku zaštitu, pa samim time i da se ukidanje ne može izvršiti mimo zakona, ujedno niti suprotno ZUP-u, a niti Ustavu RH. Stoga se upućuje i da je počinjena bitna povreda, jer je rješenje donijeto na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u članku 131. stavku 2. u vezi s člankom 13. ZUP-a.

2.12. U odnosu na točku II. izreke drugostupanjskog rješenja, tužiteljica ističe da je ista nezakonita. Naime, prigovor je razvidno trebalo usvojiti, te sukladno tomu, na temelju članka 161. ZUP-a priznati zahtjev za naknadom troškova, jer ih je prouzročio sam tuženik, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Temeljem iznijetoga, očito je i točka II. izreke drugostupanjskog rješenja nezakonita, iako se radi o sporednom zahtjevu u odnosu na sam prigovor. Posljedično tomu, nužno je poništiti i drugostupanjsko rješenje u cijelosti.

2.13. Sukladno tomu, tužiteljica i potražuje da joj se na teret tuženika dosude troškovi ovog postupka primjenom Tarife odnosno primjenom Tbr. 27. st.1. t.2., te Tbr. 46., te Tbr. 54., i Tbr. 52. st.3. Tarife odnosno da se naloži tuženiku da joj isplati troškove postupka u roku od 15 dana od dana donošenja sudske odluke. Tužiteljica ujedno potražuje da joj se na troškove postupka dosudi i zakonska zatezna kamata, po stopi sukladno važećem članku 29. Zakonu o obveznim odnosima, tekuća na dosuđeni iznos troškova, od dana presuđenja pa do isplate.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Grada

Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2569, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/3039, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenog 2023., te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

4. Tužiteljica tijekom upravnog spora, između ostalog, prigovara da joj se narušava Konvencijsko i Ustavno pravo na mirno uživanje vlasništva, te da joj se narušava njezino legitimno očekivanje, pri čemu se krši načelo razmjernosti i zabrana diskriminacije po kriteriju dobi, jer gubitak prava je povezan isključivo s dobi jednog od djece tužiteljice dok se osobama u usporedivoj situaciji nastavlja plaćati novčana pomoć kao drugi dohodak zajedno s pripadajućim doprinosima. Navedeno neovisno o trajanju navedene mjere. Nadalje se prigovara da se narušava i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog i obiteljskog života tužiteljice, naročito jer je ista zajedno s obitelji prilagodila život upravo predmetnoj mjeri i svoj privatni i svoj obiteljski život s punim povjerenjem u pravnu sigurnost i pravomoćni upravni akt. Tužiteljica ukazuje također, da povreda nastaje uslijed povrede načela razmjernosti te kršenja zabrane diskriminacije, a to iz prethodno iznijetih razloga, te iz razloga jer se na tužiteljicu stavlja prekomjeran teret i to bez ikakvih kompenzacija. Ista predlaže da ju sud sasluša na individualne okolnosti vezane za prethodno iznijete povrede. Tužiteljica ističe da je tuženik propustio donijeti rješenje u prekluzivnom roku propisanom odlukom iz 2022. godine, pa su već i samim time ta rješenja nezakonita, jer su donesena bez procesnog ovlaštenja za donošenje istih.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, budući da su pobijano rješenje i rješenje prvog stupnja u cijelosti zakoniti. Opreza radi, tuženik ističe prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe. Tužiteljica ciljano fragmentarno citira propise koji se odnose na ustrojstvo i nadležnost odnosno citira propise koji su prestali važiti pokušavajući promašeno na taj način prikazati kako je rješenje prvog stupnja donijelo nenadležno tijelo. Naime, odredbom članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21.) određeno je koje poslove obavlja Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: nadležni Ured). Pravilnikom o unutarnjem redu nadležnog Ureda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22.), koji je stupio na snagu 10. svibnja 2022., utvrđen je unutarnji red nadležnog Ureda, način rada i upravljanje Uredom, unutarnje ustrojstvo, nazivi i djelokrug unutarnjih ustrojstvenih jedinica te upravljanje njima, sistematizacija radnih mjesta, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Tako je odredbom točke 2. članka 5. ovog Pravilnika određeno kako je u djelokrugu Sektora za socijalnu politiku, među ostalim, rješavanje i ostvarivanje novčanih pomoći za opremu novorođenog djeteta i novčanih pomoći za roditelja odgojitelja. Točkom 2.2. istoga članka određeno je kako Odjel za demografski razvoj obavlja poslove koji se, među ostalima, odnose na rješavanje i ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (u daljnjem tekstu: Odluka). Pojam „rješavanja“, po prirodi stvari, odnosno razumski i pravno logično predstavlja pojam koji podrazumijeva donošenje rješenja, kojim se, sukladno odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) odlučuje o upravnoj stvari. Stoga je nesumnjivo kako je navedenim Pravilnikom određeno da postupanje po Odluci znači donošenje rješenja odnosno obavljanje upravnih poslova. Nadalje, tužiteljica potpuno pogrešno citira dio točke 2.2.1. članka 5. navedenog Pravilnika te bezuspješno nastoji prikazati kako Odsjek za pronatalitetnu politiku rješava neupravne stvari. Naime, točka 2.2.1. članka 5. izmijenjena je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu nadležnog Ureda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 31/22.), a koje izmjene i dopune su stupile na snagu 27. listopada 2022., te je određeno, među ostalim, kako ovaj Odsjek obavlja poslove rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je jasno kako je u djelokrugu Odsjeka za pronatalitetnu politiku, kao gradskog upravnog tijela nadležnog za postupanje po Odluci, upravno postupanje odnosno donošenje pojedinačnih akata u upravnim stvarima sukladno Odluci.

5.1. Zaključno tuženik navodi kako je navedenim Pravilnikom određeno da poslovi radnog mjesta višeg upravnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, među ostalima, obuhvaćaju rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točka 73.). Nadalje, poslovi radnog mjesta upravnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike i radnog mjesta višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, među ostalim, obuhvaćaju rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točke 74. i 75.). Slijedom navedenog, više je no evidentno kako je rješenje prvog stupnja doneseno u okviru propisanog djelokruga nadležnog gradskog upravnog tijela te po ovlaštenom službeniku. Nadalje, tuženik je u cijelosti osnovano pokrenuo postupak po službenoj dužnosti, sukladno ovlasti iz Odluke koju je VUSRH ocijenio zakonitom. VUSRH je u presudi, broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

5.2. Nadalje, tuženik ističe kako ne postoji propis koji određuje točne elemente izgleda vlastoručnog potpisa pojedinca odnosno od čega se isti mora sastojati te je krajnje životno kako je potpis osobna stvar koju svaki pojedinac izražava na sebi svojstven način, koji način ne mora uvijek biti i izgledati identično.

5.3. Promašeni navodi nastavljaju se i u odnosu na navode kako je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer je doneseno od strane neovlaštene osobe. Naime, kao što je istaknuto Odluka je sukladno izraženom stavu VUSRH zakonita, pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek. VUS RH presudom, broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. odbija zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke 25/22, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

5.4. Nadalje, VUS RH ističe kako je zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te je time osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, a slijedom čega je prigovor kao takav definiran Odlukom zakonit.

5.5. I u odnosu na pravno pitanje obveze postupanja po roku iz članka 6. Odluke/22, tužiteljica također iznosi potpuno promašene stavove. Naime, radi se o neobvezujućem roku odnosno onome instruktivne naravi odnosno roku čije propuštanje ne povlači sa sobom negativne posljedice te se stoga radnja može izvršiti i po proteku istog

5.6. Tuženik ističe kako prema odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju, rješenje prvog stupnja doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke .

5.7. Tužiteljica niti u ovom stadiju upravnog spora, a niti u prethodnom stadiju upravnog postupka ne navodi odnosno ne konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak.

5.8. Razvidno je kako je prvotni zaključak iz 2019. godine donesen temeljem Odluke/2018, uključujući njezine izmjene 20/21 i 25/22. Iz teksta navedenih Odluka vidljivo je kako uređuju identičnu materiju, a što ujedno i nedvojbeno proizlazi i iz samoga naziva ovoga propisa s obzirom na to da su nazivi isti. Iz odluke prvog stupnja nedvojbeno proizlazi kako je u izreci istog kao korisnica predmetne novčane pomoći određena tužiteljica. Stoga se ne radi o različitim mjerama, korisnicima i uvjetima.

5.9. Nadalje, više je no razvidno kako rješenje prvog stupnja u cijelosti zadovoljava sve zahtjeve koje traži odredba članka 98. ZUP-a, posebice uzimajući u obzir kako je rješenje doneseno po službenoj dužnosti i to na osnovi podatka kojim je raspolagalo prvostupanjsko tijelo u svojoj službenoj evidenciji te koji podatak je relevantan za prestanak predmetne novčane pomoći tužiteljici koji prestanak je reguliran jednom odredbom, točnije alinejom stavka. „Sud poznaje pravo“, te ga nije potrebno učiti o tome kako u slučaju eventualnog uspjeha u sporu tužiteljica ostvaruje pravo na trošak zastupanja kao i kamate na isti.

5.10. Tuženik upire na pitanje valjanosti punomoći kojom se punomoćnik tužiteljice legitimira za zastupanje u predmetnoj stvari, na koja pitanja valjanosti zastupanja se, sukladno odredbi članka 21. ZUS-a, primjenjuju odredbe ZPP-a. Stoga je razvidno kako tužiteljica u tužbi nije navela niti jedan pravno relevantan razlog temeljem kojeg bi dovela u pitanje zakonitost pobijanog rješenja i rješenja prvog stupnja. Predmetna pravna stvar je samo i isključivo pravno pitanje o kojem je već odlučeno na način da je Odluka u cijelosti ocijenjena zakonitom

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3039, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenog 2023. (stranica 15-16 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2569, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. (stranica 17-21 spisa).

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 14. prosinca 2023. godine, kojim se točkom I. izreke odbija prigovor OH podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/3039, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenog 2023., kao neosnovan, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev OH za naknadu troškova. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pobijano rješenje donijeto na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18., 20/21 i 25/22., dalje u tekstu: Odluka), kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina. Stavkom 2. navedenog članka Odluke propisano je da će o prestanku novčane pomoći iz ovog članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti. Nadalje, prvostupanjsko upravno tijelo utvrdilo je da je dijete podnositeljice, za koje je podnositeljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, navršilo 7 godina života. U odnosu na navode prigovora tuženik ističe da je pobijano rješenje doneseno od strane nadležnog gradskog upravnog tijela Grada Zagreba. Naime, danom stupanja na snagu Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21.), sukladno članku 36. stavku 1. alineji 9. ove Odluke, prestalo je postojati gradsko upravno tijelo koje je donijelo zaključak, KLASA: 551-06/19-013/283, URBROJ: 251-21-21-1/002-19-02 od 19. travnja 2019. godine, kojim je podnositeljica ostvarila pravo na novčanu pomoć, odnosno Ured za demografiju. Sukladno članku 37. točki 7. Odluke o ustrojstvu Gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21.) sve poslove dotadašnjeg Ureda za demografiju preuzeo je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, koje gradsko upravno tijelo je donijelo predmetno rješenje. Također, predmetno rješenje doneseno je od strane službenika koji je imao puno ovlaštenje za donošenje istog. Naime, odredbom članka 23. stavka 1. ZUP-a određeno je kako u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Iz predmetnog rješenja vidljivo je kako je isto doneseno od strane službenika zaposlenog na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku. Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22, 31/22. i 26/23.) u opis poslova navedenog radnog mjesta, među ostalim, spada i rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

8.1. Vezano uz rok iz odredbe članka 6. Odluke/22 tuženik navodi da je isti instruktivne naravi odnosno da propuštanje ovog roka ne povlači sa sobom negativne posljedice propuštanja te se stoga radnja može izvršiti i po proteku istog. Stoga se u odnosu na Odluku/22 ne radi, kako to pogrešno podnositeljica navodi, o vremenskom propisu već je odredbom članka 6. Odluke/22 nadležnom gradskom upravnom tijelu dana svojevrsna, neobvezujuća uputa (instrukcija).

8.2. Nadalje, pobijano rješenje u cijelosti zadovoljava zahtjeve odredbe članka 98. ZUP-a, koje se odnose na sadržaj rješenja. Obveza navođenja osobnog identifikacijskog broja (OIB [osobni identifikacijski broj]a) određena je za uvod rješenja, a u kojemu je nesporno navedena, no ne i za izreku rješenja.

8.3. Pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je donijelo pobijano rješenje primjenjujući pravila neposrednog rješavanja u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (članak 49. stavak 1. alineja 1. ZUP-a), obzirom se pravo stanje stvari nedvojbeno moglo utvrditi samo na temelju podataka iz spisa kojim raspolaže prvostupanjsko tijelo te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje podnositeljice.

8.4. Pobijano rješenje doneseno je na osnovi odredbe članka 7. stavka 1. Odluke/22 u kojoj su navedeni slučajevi u kojima prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Potpuno je irelevantno to što u navedenoj odredbi pa time i u pobijanom rješenju nije navedeno kako podnositeljici prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja obzirom se radi o istoj stvari. Kao što je spomenuto, iz obrazloženja pobijanog rješenja (drugi pasus) vidljivo je kako isto doneseno temeljem članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22.).

8.5. Odredbom članka 76. stavka 1. ZoLPS određeno je kako upravna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u izvršavanju općih akata predstavničkog tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari). Ovoj odredbi sadržajno odgovara odredba članka 119. stavka 4. Statuta Grada Zagreba.

8.6. Zaključno tuženik navodi kako je Ustavni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: USRH) u svojoj odluci, broj: U-III-1744-2023 i dr. od 21. studenog 2023. potvrdio stav VUS RH izražen presudom, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. Tako USRH ističe nedvojbenu ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno konkretno Gradske skupštine Grada Zagreba, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta . Osim toga, USRH ističe da, kao što je slučaj s primjenom Odluke/21, i kod Odluke/22 riječ je o primjeni pravnog pravila na situacije koje nisu dovršene odnosno o "nepravoj ili kvaziretroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali su ti odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije.

8.7. Zahtjev podnositeljice za naknadom troška upravnog postupka je neosnovan. Naime, odredbom članka 161. stavkom 5. ZUP-a određeno je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, da troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju nesporno je da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, međutim, isti nije povoljno okončan za podnositeljicu pa podnositeljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka.

9. Sud smatra da su pobijane odluke zakonite, budući da su iste donesene na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, pobijani pojedinačni akti nadležnog gradskog upravnog tijela doneseni su na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), s time da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Poslovni broj: Usos-143/22-91 od 27. veljače 2023. godine ocijenio zakonitom Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 8. rujna 2022. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22). Time je ocijenio zakonitim i članak 6. Odluke/22, koji propisuje da o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

9.1. Glede prigovora tužiteljice da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika, treba uputiti na članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21. i 25/22.), koji propisuje da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Članak 10. navedene Odluke bio je predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom VUS RH, Poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke je odbijen. U toj presudi sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, te je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu VUS RH, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnošću pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani . Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje, VUS RH je imao na umu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, Broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019.

9.2. Tužiteljica neosnovano smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, jer je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

9.3. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, treba reći da je pravilno tuženik otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom članka 23. ZUP-a rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je člankom 5. podtočkom 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 75. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku, u opis poslova višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju u skladu s Odlukom u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, zbog čega je tuženik osnovano zaključio da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo, te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela, čime je postupljeno u skladu s člankom 23. ZUP-a.

9.4. Nadalje, rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni je instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi tuženik da je rješenjem VUS RH, Poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje Odluke/22, koja obustava izvršenja traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom istog suda, Poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

9.5. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika. Sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.

9.6. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi VUS RH, Poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima, pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi VUS RH, Poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti , te je zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

9.10. Ovaj Sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tužiteljice u pogledu diskriminacije na osnovi dobi djeteta, s obzirom da je članak 7. Odluke/18, odnosno članak 4. Odluke/22, kojim je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina, ocijenjen ustavnopravno prihvatljivim .

9.11. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, valja istaknuti da je VUS RH u presudi, Poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zakonitost odredbi Odluke/22 razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na prigovorima koje tužiteljica ističe i u ovom postupku, pri čemu valja ukazati na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS - a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Odlukom/22, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili VUS RH, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelje, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu, te prestanak novčane pomoći u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom.

9.12. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju (npr. o troškovima upravnog postupka, koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a nije povoljno okončan za podnositeljicu).

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu 6. ožujka 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis