Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2677/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika CESTAR d.o.o., Matice Hrvatske 1, Split, OIB: 27471262195, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-578/2021-30 od 10. srpnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-578/2021-30 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati s osnove neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 2.760,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. rujna 2021. do isplate, kao što je odbijen i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj isplati s osnove tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 159,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 22. rujna 2021.g. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj naknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu, koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 27. studenog 2018. na kolniku ulice [adresa], a u kojoj je zadobila tjelesne ozljede na način kada je na osobni automobil kojim je upravljala palo stablo i ozlijedilo je.

6. Prvostupanjski je sud na temelju rezultata provedenih dokaza, zaključio da tuženik nije obvezan naknaditi štetu koju tužiteljica potražuje, a koja joj je nesporno nastala u predmetnom štetnom događaju, iz razloga što je taj sud utvrdio da je šteta nastala izvan djelatnosti i obveze tuženika, slučajem s kojim tuženik nije imao nikakve veze i koji mogao predvidjeti, otkloniti niti spriječiti, i to naletom stabla na kolnik i osobni automobil tužiteljice.

6.1. Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako je tužiteljica upravljala svojim osobnim automobilom kada je stablo doletjelo sa strane i palo na automobil u kretanju, iznenada, što i sama tužiteljica u svom iskazu potvrđuje i što proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, kao i prekršajnog postupka koji je vođen pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, protiv tuženika kao prvookrivljenika i GP kao drugookrivljenika, odnosno odgovorne osobe, a koji su presudom tog suda poslovni broj Pp P-3073/2029-9 od 13 . listopada 2021. oslobođeni optužbe, upravo za događaj iz kojeg tužiteljica temelji svoje potraživanje u ovom predmetu.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako se predmetna prometna nesreća dogodila na nerazvrstanoj cesti, a održavanje komunalne infrastrukture da je obveza jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Splita, odnosno osobe na koju je ta obveza prenesena u skladu s propisom, dok da ugovor koji je zaključen između Grada Splita i tuženika ne daje uporište tužiteljici da ovu štetu potražuje od tuženika, jer taj sud smatra da ne postojanje obveze tuženika da uklanja stabla i predmete s površina koji ne predstavljaju kolničku površinu niti uski pojas uz kolničku površinu, pri čemu je zaključio da na nikakav način ophodar tuženika nije mogao predvidjeti s kojeg područja brda [adresa] će stablo doletjeti na cestu.

6.3. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka DP utvrdio da je čitavo brdo [adresa], predio [adresa], bilo opožareno prije toga (što je i općepoznato) i da zna da su Hrvatske šume angažirale nekoga da to čisti, a njegov posao ophodara da se odnose na rad na čitavoj kolničkoj površini i jedan metar širine sa strane ceste, pa ako bi se bilo što vidjelo da bi moglo prijetiti, onda da se reagira, ali da se ne može spaziti ništa što prijeti s brda ili iz šume jer to jednostavno nije moguće zapaziti. Iskaz ovoga svjedoka sud je prihvatio kao logičan i uvjerljiv, navodeći kako ne nalazi objektivne mogućnosti niti obveze tuženika da predvidi štetni događaj, jer se radilo o velikoj površini na kojoj su stabla i grane, pa kod okolnosti jakog juga koje je puhalo spornog dana, prvostupanjski je sud zaključio kako je naneseno doletjelo s nemale udaljenosti, a da se radilo o grani, odnosno stablu odloženom u uskom cestovnom pojasu, da onda silina udara na osobni automobil tužiteljice očito ne bi bila toliko jaka.

6.4. Na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno činjenice da je prometna nesreća nastala tako što je s nepoznate udaljenosti na kolnik odnosno osobni automobil tužiteljice doletjelo stablo, i da to nije mogao predvidjeti nitko, pa ni sama tužiteljica, a niti ophodar tuženika, prvostupanjski sud zaključio je da se radi o slučaju za koji tuženik ne odgovara i koji je potpuno izvan njegove odgovornosti i nadležnosti. Kako je nesporna činjenica da je na tom području ranije bio požar i da eventualno postoji mogući propust vezano za potrebu uklanjanja nagorenih stabala, ali ta dužnost da nije bila tuženikova dužnost, već trećih osoba, pri čemu je naveo da je i sam ophodar kazao da zna kako su Hrvatske šume angažirale nekoga da to čisti.

6.5. Dakle, prvostupanjski je sud smatrao da je tuženik u ovom slučaju postupao u sklopu svoje djelatnosti i zaključenog pravnog posla s Gradom Splitom i da nema propusta tuženika u obavljanju tih preuzetih obveza, jer da je uzrok štete izvan domene i obveze tuženika, a da se radilo o slučaju koji se nije mogao ni izbjeći ni predvidjeti od strane ophodara tuženika, pa da u ovom događaju u kojem je tužiteljica (na žalost stradala) da tuženik nije odgovoran naknaditi joj štetu koju je pretrpjela i koju trpi, zbog čega nije izvodio dokaze na okolnosti visine štete koju trpi, zbog čega je odbio njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni su sumnju.

8. Prema odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

9. U ovom slučaju u kojem je utvrđeno da je tužiteljica upravljala svojim osobnim automobilom kada je stablo doletjelo sa strane i palo na njezino vozilo kojim je upravlja, i to iznenada s nepoznate udaljenost i s područja koje je bilo opožareno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o slučaju za koji tuženik ne odgovara i koji je potpuno izvan njegove odgovornosti i nadležnosti te koji se nije mogao ni izbjeći ni predvidjeti od strane ophodara tuženika, koji je prethodno dana kada se desila nesreća obišao dionicu ceste na kojoj se desila nesreća.

9.1. Stoga, tuženik i prema mišljenju ovoga sud nije odgovoran naknaditi tužiteljici štetu koju je pretrpjela, iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio da prije nesreće na dionici ceste na kojoj se desila nesreća nije bilo nikakvog stabla na cesti niti je bilo većih intervencija, a kako je utvrdio i da nije bilo ni nikakve opasnosti za promet na udaljenosti od jedan metar od kolnika, to je pravilno taj sud zaključio da tuženik nije odgovoran tužiteljici za štetu koju trpi.

9.2. Pri tome se napominje da stablo samo po sebi nije opasna stvar, već to čine njegove osobine, pa bi tako opasnu stvar predstavljalo sagorjelo stablo u požaru (i zdravo stablo može predstavljati opasnu stvar, ako ono svojim položajem i veličinom predstavlja povećanu opasnost za ljude i stvari koji obavljaju određene aktivnosti u njegovoj blizini). Naime, područje brda [adresa] bilo je opožareno i kako stablo kod vremenskih neprilika (jakog vjetra, oluje i sl.) predstavlja opasnu stvar (u takvim okolnostima dolazi do mogućnosti da se istrgne iz svog korena i odleti, a što se u ovom slučaju i desilo), jer je dana kada je tužiteljica doživjela predmetnu nesreću puhalo jako jugo, to je očito da je sagorjelo stablo doletjelo iznenada i iz nepoznatog dijela brda, pri čemu je palo na tužiteljičino vozilo kada ju je nažalost ozlijedilo i nanijelo joj štetu.

9.3. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da tužiteljica nije dokazala, a što je bitno za ocjenu odgovornosti tuženika za štetu koju potražuje, da se stablo nalazilo na kolniku koji održava tuženik ili unutar cestovnog pojasa (jedan metar), zbog čega je osnovano zaključio da se nalazilo izvan cestovnog pojasa za održavanje za koje je zadužen tuženik i time da ne bi bio u obvezi naknade štete tužiteljici.

9.4. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi i da su Hrvatske šume nakon požara na brdu [adresa] čistile opožareno područje i da se stablo nije nalazilo u cestovnom pojasu, to su neosnovani žalbeni navodi da je ophodar mogao uočiti opasnost od izgorenog stabla i da je trebao postupiti s povećanom pažnjom tog dana jer je puhao jak vjetar, a sve iz svih prethodno iznesenih razloga. Iz navedenog proizlazi da se ne može zaključivati o šteti kao posljedici skrivljenog postupanja tuženika jer tuženik nije vidio takvo stablo na cesti niti na cestovnom pojasu, a što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka ophodara, kojeg je sud saslušao detaljno i opširno, i što je u skladu s ostalim izvedenim dokazima (utvrđenjima u prekršajnom spisu), pa neosnovano tužiteljica prigovora ocijeni iskaza tog svjedoka od strane prvostupanjskog suda.

10. Točno je kako to tvrdi tužiteljica da ona nije mogla izbjeći štetni događaj jer je stablo palo na njezin osobni automobil u vožnji, ali za to prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda nije odgovoran tuženik, već bi bio vlasnik stabla koji je propustio isto održavati, odnosno koji je propustio pravovremeno izvršiti sječu tako izgorenog stabla, dok su ostali žalbeni navodi sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić