Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2430/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića kao suca izvjestiteljica i člana vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BKS – leasing Croatia d.o.o., Ivana Lučića 2 a, Zagreb OIB: 52277663197, zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tamari Klaić-Stetter, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Povrv-74/2023-15 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 18. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BKS – leasing Croatia d.o.o.VJ kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju da naknadi tuženoj troškove postupka u iznosu od 4.332,95 EUR-a i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, tuženoj se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-619/14 od 6. studenog 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženoj EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju BKS leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB: 52277663197 plati iznos od 15.935,48 eur/120.065,86 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima počev od:

04.11.2014. na iznos od 4.392,40 eur/33.094,51 kn iz ugovora br. 2013/08, 04.11.2014. na iznos od 5.727,56 eur/43.154,29 kn iz ugovora br. 2169/08, 04.11.2014. na iznos od 5.815,52 eur/43.817,06 kn iz ugovora br. 2223/08 pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i za ovršne troškove u iznosu od 282,34 eur / 2.127,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom po gore navedenoj stopi počev od 06.11.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju BKS – leasing Croatia d.o.o., Ivana Lučića 2 a, Zagreb OIB: 52277663197, naknaditi tuženoj EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove ovoga postupka u iznosu od 4.332,95 eura (četiri tisuće tristo trideset tri eura i devedeset pet centa) skupa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, se u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 175,00 eura kao neosnovanim.

i riješeno je:

I. Dosuđuju se punomoćniku tužitelja Borisu Anišić, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Ilica 191 B troškovi nastali delegacijom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu na Općinski sud u Slavonskom Brodu na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-47/15-5 od 11. veljače 2015. u iznosu od 551,88 eura (petsto pedeset jedan euro i osamdeset osam centa) na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske.

II. Dosuđuju se punomoćnici tuženika Tamari Klaić-Stetter, odvjetnici iz Zagreba, Fijanova 12, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškovi nastali delegacijom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu na Općinski sud u Slavonskom Brodu, na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-47/15-5 od 11. veljače 2015. u iznosu od 551,88 eura (petsto pedeset jedan euro i osamdeset osam centa) na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske.

III. Odbijaju se punomoćnici stranaka sa preostalim zatraženim iznosom troškova nastalih delegacijom sudskog spisa kao neosnovanim.

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju da naknadi tuženoj troškove postupka u iznosu od 4.332,95 EUR-a i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, uz naknadu troška odgovora na žalbu tuženoj.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naplatu novčane tražbine u iznosu od 15.935,48 EUR-a / 120.065,86 kuna, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 282,34 EUR-a / 2.127,28 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na bianco mjenici, koju da mu je predala tužena, kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja po tri Ugovoru o financijskom leasingu broj 2013/08, broj 2169/08 i broj 2223/08, sklopljenim između tužitelja BKS- leasing Croatia i pravne osobe Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, a koju pravnu osobu da je zastupala tužena, kao direktorica te pravne osobe.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je Darja Bošnjak, Javni bilježnik u Zagrebu, dana 6. studenog 2014. pod poslovnim brojem Ovrv-619/14, po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tužitelja), donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenice (ovdje tužene) EJ, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 121.682,13 kuna zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 4. studenog 2014. do isplate, zatim troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.996,03 kuna, te predvidivih troškova u iznosu od 131,25 kuna.

7. Protiv tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ovršenica je u zakonskom roku podnijela prigovor, kojim u bitnom navodi, da ništa ne duguje ovrhovoditelju, jer da je vlastitu bjanko mjenicu, na kojoj ovrhovoditelj da temelji svoj prijedlog za ovrhu, dala ovrhovoditelju za osiguranje naplate leasing rata po jednom od više ugovora o operativnom leasingu, zaključenim između ovrhovoditelja kao davatelja leasinga i primatelja leasinga Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, i to za više vozila, koja da su bila predmetom tih ugovora, te predmetnom mjenicom da kao mjenični dužnik nije jamčila za naplatu cjelokupnog potraživanja, što da ga ovrhovoditelj kao davatelj leasinga prema društvu Turbo-Ritmu d.o.o. kao primatelju leasinga ima po svim ugovorima, već samo po točno određenom Ugovoru o financijskom leasingu.

8. Povodom navedenog prigovora ovršenice na navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Općinski sud u Novoj Gradiški je dana 18. ožujka 2015. godine pod poslovnim brojem Povrv-451/15-2 donio je rješenje, kojim je, točkom I. izreke, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Darje Bošnjak, Javnog bilježnika u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovrv-619/14 od 6. studenog 2014., stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu ukinute su sve provedene radnje, a točkom II. izreke odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U ovoj fazi postupka, po žalbi tužitelja, sporna je točka I. izreke prvostupanjske presude, kojom je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

10. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju prvostupanjske presude i rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

13. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude je ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

14. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

15. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio

- iz Ugovora o financijskom leasingu broj 2013/08, isti da je sklopljen 09. srpnja 2008. između tužitelja BKS-leasing Croatia i pravne osobe Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, koju pravnu osobu da zastupa direktorica društva EJ, te predmet leasinga da je motorno vozilo Peugeot Boxer 333 L2H2 3,0 HDI, a vrijednost predmeta leasinga s PDV-om da iznosi 22.407,69 EUR-a, te kao sredstva osiguranja da su navedeni bjanko zadužnica primatelja leasinga Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb i vlastita mjenica;

- iz Ugovora o financijskom leasingu broj 2169/08, isti da je sklopljen 17. studenog 2008. između tužitelja BKS-leasing Croatia i pravne osobe Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, koju pravnu osobu da zastupa direktorica društva EJ, te predmet leasinga da je motorno vozilo Opel Vivaro 2,0 CDTI, a vrijednost predmeta leasinga s PDV-om da iznosi 21.368,71 EUR-a, te kao sredstva osiguranja da su navedeni bjanko zadužnica primatelja leasinga Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb i vlastita mjenica;

- iz Ugovora o financijskom leasingu broj 2223/08, isti da je sklopljen 04. prosinca 2018. između tužitelja BKS-leasing Croatia i pravne osobe Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, koju pravnu osobu da zastupa direktorica društva EJ, te predmet leasinga da je motorno vozilo Peugeot Boxer 333 L2H2 3,0 HDI, a vrijednost predmeta leasinga s PDV-om da iznosi 19.649,75 EUR-a, te kao sredstva osiguranja da su navedeni bjanko zadužnica primatelja leasinga Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb i vlastita mjenica;

- iz obavijest o raskidu Ugovora o financijskom leasingu broj 2013/08, broj 2169/08 i broj 2223/08, tužitelj da je dana 22. travnja 2013. obavijestio Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb da su se zbog neplaćanja dospjelih mjesečnih najamnina ispunili uvjeti za raskid predmetnih ugovora prije isteka redovnog trajanja ugovora, pa slijedom toga, navedeni Ugovori o leasingu da se smatraju raskinutim s danom 22. travnja 2013., te na dan raskida Ugovora, na naplatu da dospijeva cjelokupan iznos svih potraživanja po predmetnim Ugovorima, koji na dan 22. travanja 2013. da iznose 12.610,65 EUR-a, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, eventualne ostale troškove i eventualna oštećenja, s pozivom na ispunjenje obveze u roku od 8 dana;

- pravna osoba Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb da je zatvorila poslovni račun 1. listopada 2015. i u to vrijeme da nije bila u stečaju, u predstečajnoj nagodbi i da nije imala statusnu promjenu;

- uvidom u mjenicu, na istoj da je naznačen datum izdavanja 29. listopada 2014., mjesto izdavanja Zagreb i iznos od 121.682,13 kuna, te mjenica da se plaća po naredbi BKS- leasing Croatia d.o.o., I. Lučića 2a, Zagreb, a kao trasant da je mjenicu potpisala tužena EJ, te trasant i trasat da su iste osobe, a mjenica da je bez protesta, te uz mjenicu da je priložena i izjava tužitelja, koju da je tužitelj potpisao 03. studenog 2014., iz koje da je utvrđeno, da se mjenica serije A 05951780, koju da je, kao vlastitu akceptiranu mjenicu s klauzulom bez protesta, izdala tužena, te da ju predala kao sredstvo osiguranja ispunjenja svojih obveza prema BKS - leasing d.o.o. Zagreb, a mjenica da se nije mogla odaslati na naplatu, sukladno odredbama Zakona o mjenici, jer vjerovnik da nema saznanja o broju računa u vlasništvu EJ;

- iz nalaza sudskog vještaka Borisa Belunjaka, izračun ukupnih međusobnih potraživanja i obveza po Ugovorima o financijskom leasingu broj 2013/08, broj 2169/08 i broj 2223/08 na dan 03. studeni 2014., da iznosi 120.065,86 kuna / 15.935,48 EUR-a.

- iz iskaza tužene, prvo vozilo koje da su kupili na leasing da je bio Peugeot 107, da su ga u cijelosti otplatili i nakon toga prodali privatnoj osobi, te da je to prvi potpisani ugovoru o leasingu i tom prilikom da je potpisala vlastitu mjenicu, odnosno, osigurala leasing vlastitom mjenicom, iz razloga što da se radilo o vozilu za osobne potrebe, a preostala tri ugovora da su bila za dva teretna kombija i jedan putnički kombi, od kojih je putnički kombi da je ukraden, te ista da je osporavala, da bi potpisala vlastitu mjenicu za preostala tri ugovora, odnosno da je potpisala samo kao direktor društva, a zbog proteka vremena i promjene vlasnika društva u 2014. godini, koje da su prodali nakon bolesti supruga, da se ne može sjetiti sadržaja ugovora broj 1908/08, za koji tvrdi da ovdje nije priložen, a da je sklopljen za nabavku vozila Peugeot, kao prvi ugovor i da se radi se o vozilu, koje da je otplaćeno, dok da nisu prodali društvo, te da je pravilo u društvu bilo da se za svaki posao izdaje posebnu mjenicu, odnosno, da u sklopu dužeg poslovnog odnosa nije korištena samo jedna mjenica za više poslovnih odnosa, a jednako tako i za kupovinu vozila, te uz svaki ugovor da je išla mjenica kao sredstvo osiguranja, a razlika između mjenice koju da bi davala za društvo i vlastite mjenice da je u tome, što na vlastitoj mjenici da je potpisivala svoje ime i prezime, a na mjenici za društvo da bi se potpisivala kao zakonski zastupnik i stavljala žig, a kao dokaz da predmetnom mjenicom nije jamčila za obvezu trgovačkog društva, da bi na takvu mjenicu na poleđinu napisala aval;

- prema podatcima Stanice za tehnički pregled, iz Uvjerenja o vlasništvu Vozila, da je postojalo vozilo, kako da je to tužiteljica od početka iskazivala, marke Peuget 107, proizvedeno 2008. za koje da je, u periodu od 1. srpnja 2008. do 8. srpnja 2010., bio upisan vlasnikom BKS leasing Croatia d.o.o., ovdje tužitelj, za kojeg da je kao korisnik u navedenom periodu upisano društvo TURBO-RITMO d.o.o. Zagreb;

- iz podatka o pregleda dugovanju po leasing ugovorima, da nema dugovanja po ugovoru broj 1908/08, a i iz Uvjerenja Stanice za tehnički pregled, da je u cijelosti otplaćen dug po leasing ugovoru za vozilo marke Peugeot;

- iz podatka Ugovora o financijskom leasingu broj 2013/08, broj 2169/08 i broj 2223/08, u svakom od njih da se navodi kao sredstvo osiguranja osobna mjenica, te svi navedeni Ugovori o financijskom leasingu da su zaključeni u različito vrijeme i u svakom od tih Ugovora primatelj leasinga da se obvezuje dostaviti davatelju leasinga, prije preuzimanja predmeta leasinga, kao sredstva osiguranja i vlastitu mjenicu 1 kom.

16. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da je primatelj leasinga prilikom zaključivanja tri Ugovora o financijskom leasingu bi u obvezi tužitelju dostaviti tri vlastite mjenice, ili za svaki Ugovor o financijskom leasingu po jednu mjenicu, pa ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je po svim navedenim ugovorima kao sredstvo osiguranja plaćanja služila samo jedna mjenica, jer uvažavajući činjenicu da je tužitelj profesionalac u svom poslu, zasigurno da ne bi postupio na način da prihvati jednu mjenicu kao osiguranje za sve ugovore, za različite ugovorene obveze i po osnovu (predmetu leasinga), visini i po dospijeću, te s tim u svezi ograničavajuće mogućnosti korištenja mjenice, a ukoliko tužitelj da je posjedovao navedenu mjenicu kod sklapanja prvog ugovora i htio istom osigurati sve daljnje ugovore, da je mogao navesti u ugovorima broj mjenice, jer da se radi samo o jednoj mjenici za sve ugovore, čime da bi otklonio svaku sumnju.

17. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje, da predmetna mjenica nije izdana kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveza iz ugovora, temeljem kojih da je tužitelju nastala utužena tražbina, pa, pozivom na odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a, ukida platni sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I.izreke prvostupanjske presude.

18. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, osnovom pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i temeljem valjanih zaključaka, presudio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, jer, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, ne bi proizlazilo, da se predmetna bianco mjenica, kao sredstvo osiguranja plaćanja, odnosila na Ugovore o financijskom leasingu broj 2013/08, broj 2169/08 i broj 2223/08, a člankom 6. kojih Ugovora o financijskom leasingu (listovi 0od 28 do 33 spis) se primatelj leasinga obvezuje dostaviti BKS-u prije preuzimanja Predmeta leasinga sredstva osiguranja i to bianco zadužnicu primatelja leasinga jedan komad i vlastitu mjenicu jedan komad, dakle iz čega bi proizlazilo, da se primatelj leasinga svakim od tih Ugovora o financijskom leasingu obvezao BKS-u dostaviti i jednu vlastitu mjenicu, a ne da se primatelj leasinga obvezao BKS-u, s kojim je primatelj leasinga očito imao više ugovornih odnosa, dostaviti jednu vlastitu mjenicu za sva tri navedena Ugovora o financijskom leasingu, pa je sud prvog stupnja ispravno zaključio, da predmetna mjenica nije izdana kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveza iz Ugovora o financijskom leasingu, temeljem kojih tužitelju tvrdi da mu je nastala utužena tražbina.

19. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Tužitelju je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene navode, za odgovoriti, da je tužena u svom prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navela, da je vlastitu bjanko mjenicu, na kojoj ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog za ovrhu, dala ovrhovoditelju za osiguranje naplate leasinga po jednom od više Ugovora o financijskom leasingu, zaključenim između ovrhovoditelja kao davatelja leasinga i primatelja leasinga Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb, i to za više vozila, koja da su bila predmetom tih Ugovora, te predmetnom mjenicom da kao mjenični dužnik nije jamčila za naplatu cjelokupnog potraživanja, što da ga kao davatelj leasinga, prema društvu Turbo- Ritmu d.o.o., kao primatelju leasinga, ima po svim Ugovorima, već samo po točno određenom Ugovoru o financijskom leasingu, dakle iz čega proizlazi da je Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb sa tužiteljem sklopio više ugovora o financijskom leasingu, a da je društvo Turbo-Ritmo d.o.o. Zagreb sa tužiteljem imalo zaključen i Ugovor o financijskom leasingu broj 1908/08 naveo je sam tužitelj u svom podnesku od 18. svibnja 2015. godine (listovi 22 i 23 spisa).

21. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

22. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju da naknadi tuženoj troškove postupka u iznosu od 4.332,95 EUR-a, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuju neosnovana.

23. Budući, da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužene odgovora na žalbu tužitelja) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

25. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

26. Nepobijani dio (točku IV. izreke prvostupanjske presude i rješenje), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 4. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac