Poslovni broj: Gž -1144/2024

RepublikaHrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Eni Mohorić, odvjetnica u Delnicama, Supilova 25, protiv I. tuženika ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Jurić, odvjetnik u Rijeci, S. Krautzeka 84B, i II. tuženice JB iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Ivošević, odvjetnik u Rovinju, Carera 98, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja UB i II. tuženice JB, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P- 2332/2019-49 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-2332/2019-49 od 2. veljače 2024. u dijelu pod točkom III. izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i pod točkama V. i VI. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

II. Uvažava se žalba II. tuženice i preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-2332/2019-49 od 2. veljače 2024. u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkama IV. i VIII. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka na način da se sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Određuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] livada zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u dopuni nalaza i mišljenja skice izmjere s preklopom katastarskog plana stalne sudske vještakinje mr.sc. Marije Brajković točkama A-B-C-D-D1, koja je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica] livada zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da II. tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.737,40 eura.

III. Nalaže se tužitelju da II. tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 248,85 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] livada zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u dopuni nalaza i mišljenja skice izmjere s preklopom katastarskog plana stalne sudske vještakinje mr.sc. Marije Brajković točkama A-B-C-D-D1, koja je sastavni dio te presude, dok je točkom II. izreke naložena uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja.

1.1. Točkom III. Izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] livada, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.2. Nadalje je tom presudom, točkom IV. izreke, naloženo II. tuženici JB da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.507,17 eura, dok je točkom V. izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen.

1.2. Točkom VI. izreke naloženo je tužitelju da I. tuženiku ĆB naknadi troškove postupka u iznosu od 1.990,00 eura, dok je točkom VII. Izreke, zahtjev I. tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen.

1.3. Konačno je točkom VIII. izreke odbijen zahtjev II. tuženice JB za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je pod točkom III. izreke kojom je dio njegovog tužbenog zahtjeva odbijen, kao i pod točkom V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom i daljnjih troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25.- u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, kao i da se tuženike solidarno obveže na naknadu troškova postupka u cijelosti. Ujedno je zatražio i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Navedenu presudu pobija i II. tuženica u dijelu pod točkama I. i II. presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i dijelu pod točkama IV. i VIII. kojima je odlučeno o troškovima postupka, predlažući da se preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, a tužitelja obaveže da II. tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno s troškovima žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelja, II. tuženica je istu osporila i predložila je odbiti kao neosnovanu.

2.3. Žalba tužitelja je neosnovana.

2.4. Žalba II. tuženice je osnovana.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, za koje tužitelj tvrdi da ih je stekao dosjelošću.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi slijedeće činjenično stanje:

- da je u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] kao vlasnik k. č. [katastarska čestica], livada površine 287 m² upisan I. tuženik ĆB, u cijelosti, a kao vlasnica k. č. [katastarska čestica], površine 99 m², II. tuženica JB u cijelosti, dok je tužitelj upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište i staja, te k. č. [katastarska čestica] zgr. kuća zk. ul [broj ZK uloška],

- da su predmet ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. studenog 1960. sklopljenog između prednika tužitelja OB i FB, kao kupaca i DB pok. U, kao prodavatelja, k. č. [katastarska čestica] kuća od 54 m² i k č. 26/5 dvorište od 106 m², kao i da se prodavatelj obvezao kupcima predati u posjed tih nekretnina 1. ožujka 1961., te da je potpis prodavatelja ovjeren kod Kotarskog suda u Pazinu pod brojem Ov-423/1960.,

- da je iz povijesnog izvatka za k. č. [katastarska čestica] razvidno da su bile upisane na ime HB pok. KB od 1. travnja 1961. sve do 3. prosinca 1999. kada ih je on na temelju darovne pogodbe od 7. svibnja 1996. prenio u vlasništvo PB, u cijelosti,

- da su TB i ĐB 29. rujna 2006. sklopili ugovor o kupoprodaji svih nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], između ostalog i k. č. [katastarska čestica] livada 99 m² i k. č. [katastarska čestica] livada s 287 m², kojih je vlasnik prodavatelj TB, te da se potom kao vlasnik tih nekretnina upisuje ĐB, otac Il. tuženice JB,

- da je ĐB nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovao II. tuženici JB 14. svibnja 2008.,

- da se I. tuženik ĆB upisao kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. ožujka 2018.sklopljenog s II. tuženicom JB i tabularne izjave od 17. svibnja 2018.,

- da je iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] vidljivo da je k. č. [katastarska čestica] prikazana na planu kao čestica koja je podijeljena na dva dijela s oznakom pripadnosti oba dijela k. č. [katastarska čestica]., te da nema dokaza da bi utuženi dio k. č. [katastarska čestica] ikada bio sastavni dio k. č. [katastarska čestica] zgr.,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika mr. sc. Marije Brajković proizlazi da k. č. [katastarska čestica], površine 99 m², u naravi obuhvaća dio livade i dio prilaza prema k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica], te dio koji se koristi za gnojnicu, da je dijelom prema jugu ograđena žicom prema k. č. [katastarska čestica], što je u naravi javna površina, te da je predmet spora dio nekretnine koja u naravi predstavlja prilaz k. č. [katastarska čestica]. Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u katastru upisana kao livada površine 287 m², te da je u naravi definirana na zapadu sa žicom ograđenim vrtom, okućnicom – dvorištem, te dijelom objekta sagrađenom na kućnom broju [adresa], mjesto [adresa],

- da iz iskaza svjedoka EB i ŠB u bitnom proizlazi da sporne nekretnine koristi tužitelj, da ih je od 1960. otkad je kupio kuću pa do svoje smrti koristio tužiteljev otac, da tužitelj nije upisan u katastru, te da su mu zbog posjedovanja prigovarali tuženici, a sve da je počelo prije nekih desetak godina kada se u selo doselio LB, suprug I. tuženice. Vrt (k. č. [katastarska čestica]) da tužitelj koristi od kad su pok. HB i otac tužitelja izvršili zamjenu negdje 1960-ih godina prošlog stoljeća, te da vrt ranije nije bio ograđen, a da ga je ogradio upravo tužitelj. Roditelji tužitelja da su imali su vrt na drugoj strani, stotinjak metara udaljen od predmetnog vrta, kojeg su obrađivali dok 1960-tih nisu kupili kuću od DB,

- da iz iskaza svjedoka NB proizlazi da je „prolaz“ (k. č. [katastarska čestica]) korišten za prilaz zgradi koja je sada u vlasništvu tužitelja. Tužitelj da koristi prolaz, kao i vrt, a prije njega da su istog koristili njegovi roditelj. Roditeljima da nitko ranije nije prigovarao za korištenje prolaza, već da su prigovarati počele mlađe generacije i to baš tuženici. Nadalje je ovaj svjedok iskazao kako mu nije poznato tko je upisan u zemljišnim knjigama i katastru, na temelju čega tužitelj koristi te površine, ni koliko dugo. Vrt na mjestu na kojem je danas da su počeli obrađivati roditelji tužitelja, a prije da su obrađivali drugi vrt, desetak metara dalje od sadašnjeg vrta,

- da iz iskaza svjedoka ŽB i GB proizlazi da su prvo roditelji tužitelja, a potom i tužitelj koristili prijeporne nekretnine, te da su iste kupljene od DB od kojih je otac tužitelja kupio i kuću, te da tužitelju nitko ne osporava njihovo korištenje, a ŽB da je pomagao ocu tužitelja u košnji i održavanju. O nekakvoj zamjeni nekretnina da nemaju saznanja,

- da iz iskaza svjedokinje MB, sestre tužitelja, proizlazi da prijeporni dio zemljišta od ceste prema štali i dvorištu koristi tužitelj, a ranije da je to koristio njihov pok. otac i to otkad je nekretnine kupio od DB, a kupio je sve od puta pa do stabla oraha. Postojeći vrt na terenu da koristi tužitelj, ali da se ona ne sjeća jesu li taj vrt koristili njezini roditelji, ali da zna da su roditelji koristili drugi vrt koji se nalazi malo dalje, koji je bio u vlasništvu trećih osoba. Njezinim roditeljima da nitko nije prigovarao zbog korištenja prolaza ni dvorišta,

- da iz iskaza svjedoka RB, oca II. tuženice, proizlazi da predmetne nekretnine kupio od BB, a BB da ih je dobio od HB, nakon čega ih je on naknadno prenio na svoju kćer, II. tuženicu. On da je vidio tužitelja i njegovu suprugu da predmetne nekretnine koriste zadnjih deset – petnaest godina, ali da nije viđao da bi iste koristili i roditelji tužitelja. on osobno da je tužitelju pomagao "frezati" vrt, ali da je već tada njegova kćer II. tuženica, upozorila tužitelja da taj vrt može obrađivati još neko kraće vrijeme. Obitelj tužitelja da je imala drugi vrt u blizini, udaljen oko 200- 300 metara od kuće, a sada da je tamo igralište.

- da iz iskaza svjedoka LB, supruga Il. tuženice, proizlazi da sporne nekretnine on i njegova supruga koriste od 2006. godine od kada su ih kupili, te da su on i supruga osobno obavijestili tužitelja da su stekli predmetne nekretnine, na što ih tužitelj pitao može li ih koristiti, što da su mu oni dozvolili na način da koristi prolaz, te da si napravi vrt. Tužitelj da je odmah potom, negdje 2006.-2007. godine, uz njihovo odobrenje, napravio vrt koji koristi, ali da je dogovor bio da tužitelj te nekretnine koristi dok oni ne odluče drugačije. Tužitelj da sporne nekretnine nije koristio prije 2006., odnosno prije nego su ih oni kupili, i tek nakon što su ih oni kupili da je uredio i put kako bi istim mogli prolaziti kamioni, te ogradio vrt, ali sve uz njihovo prethodno dopuštenje, te je tada napravio i zid iznad vrta. Ranije da je tužitelj koristio drugi vrt nedaleko predmetnog na predjelu naziva Brižac. Njemu da tužitelj te 2006. godine ni u jednom trenutku nije rekao da su te nekretnine njegovo vlasništvo, da ih je on kupio, zamijenio, naslijedio ili slično. Naknadno da se tužitelj dogovarao s I. tuženikom ĆB na način da I. tuženik ĆB kupi od njih sporne nekretnine, pa da ih potom tužitelj potom otkupi od I. tuženika, a sve iz razloga jer su se između tužitelja i I. tuženice poremetili odnosi. I. tuženik da je tako i učinio, ali ih je tužitelj na kraju sve zajedno tužio,

- u svom iskazu II. tuženica je iskazala da joj je predmetne nekretnine darovao otac negdje 2006.-2007. godine s kojom činjenicom da je ona upoznala tužitelja i rekla mu da predmetne nekretnine može koristiti za prolaz, kao i za vrt, ali da su odnosi poremetili kada je ona provela postupak uknjižbe, te da je od tog trenutka tužitelj počeo sa svojatanjem predmetnih nekretnina, kao i da je počeo prigovarati njezinom suprugu kada bi puštali krave na nekretninama oko vrta koji je koristio tužitelj ili kada bi njezin suprug prolazio sa strojevima preko spornog prolaza. Naknadno da ju je nazvao I. tuženik ĆB i rekao da ga je tužitelj pitao bi li za njega kupio parcelu na kojoj se nalazi vrt, te ih je pitao za cijenu,

- da je u svom iskazu svjedokinja IB, supruga I. tuženika navela kako je supruga tužitelja došla kod njih i pitala ih bi li oni u duhu dobrosusjedskih odnosa kupili sporne nekretnine umjesto tužitelja, jer da tužitelj i II. tuženica i njezin suprug nisu u dobrim odnosima, a oni da su na to pristali nadajući se da će to doprinijeti popravljanju odnosa između susjeda, međutim, nakon što je kupoprodaja realizirana, tužitelj im je rekao kako im nije u mogućnosti platiti cijenu za te nekretnine, te im je u zamjenu nudio neko poljoprivredno zemljište koje njih nije zanimalo, nakon čega je njezin suprug primio tužbu. Ni u jednom trenutku da supruga tužitelja nije spomenula da bi tužitelj bio vlasnik tih nekretnina, da su ih on ili njegovi prednici kupili, dobili zamjenom, darovanjem ili sI., već da je samo rekla da im je suprug I. tuženice, LB, iste dao na korištenje.

- u svom je iskazu I. tuženik ĆB naveo da je sporni vrt, k. č. [katastarska čestica] kupio na inicijativu tužitelja i njegove supruge, te da je kupoprodajnu cijenu odmah i u cijelosti i platio jer mu je tužitelj rekao da trenutno nema novaca. On da je tužitelju rekao da mu može platiti u ratama i novac vratiti kroz sljedeće dvije godine, međutim, da ga je nakon nekog vremena tužitelj obavijestio da novca nema i ponudio mu u zamjenu neke nekretnine koje njega nisu zanimale. On da na to nije pristao jer da dogovor nije bio takav, a nakon toga je dobio tužbu u ovom postupku. Pritom je tuženik iskazao da je tužitelj znao da mu ne pripada vlasništvo spornog vrta,

- da je u svom iskazu tužitelj naveo da je njegov pokojni otac DB bio u posjedu predmetnih nekretnina od 1960-tih godina naovamo, te da ih je stekao dijelom kupoprodajom od DB, a dijelom zamjenom od HB. Njegov otac da nije imao namjeru raditi zemlju, stoga da nije kupovao zemlju od DB, već samo kuću s dvorištem, što da je razvidno i iz ugovora o kupoprodaji te da za sporni vrt ne može tvrditi da je bio predmetom kupoprodaje, međutim da je isti stečen na temelju zamjene nekretnina sa HB na način da su za sporni vrt zamijenjene k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što da je on sve saznao kada je u kući nakon očeve smrti o tome pronašao „papire“. Predmetni sporni vrt da je napravio 1991. godine i to kada su prestali koristiti stari vrt, a taj stari vrt da je bio od "komunele" i da se nalazio se uz samu cestu, udaljen od kuće oko sto metara. On da koristi površinu sve do stabla oraha koje se nalazi uz donji dio zida, ispod garaže, te da je za neriješena vlasnička pitanja i nesređeno stanje saznao tek kad je 2018. započeo s legalizacijom objekata, odnosna nadogradnjom obiteljske kuće, a da do tada nije imao razloga sumnjati da sporne nekretnine nisu njegovo vlasništvo. Vezano za navode svjedokinje IB koja je navela da joj je nudio neke čestice u zamjenu za k. č. [katastarska čestica] naveo je da je to moguće, ali da on nije sudjelovao u dogovorima da I. tuženik AB kupi od lI. tuženice JB k. č, [katastarska čestica] i onda njemu proda, već da je to dogovarala njegova supruga. Njega da je I. tuženik ĆB kontaktirao prije nego je kupio kuću jer je imao saznanja da kuća koju namjerava kupiti dijelom ulazi na parcelu tužitelja, a u cilju razrješenja tog problema, te da je to razlog pregovora s I. tuženikom kako bi došlo do kompenzacije na način da I. tuženik ĆB dobije „čistu“ kuću, a on da dobijem „čisto“ dvorište s livadom.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio iskaze svjedoka i stranaka u dijelu u kojem su iskazivali da tužitelj koristi prijeporne nekretnine, a ranije da su to koristili njihovi roditelji, da im nitko nije prigovarao da to koriste i nije bilo nikakvog spora sve dok lI. tuženica JB nije stekla vlasništvo tih nekretnina, kao i u dijelu u kojem su iskazivali da su te nekretnine roditelji tužitelja stekli od KB, te su prihvaćeni kao vjerodostojni i navodi svjedoka LB te I. tuženice JB u dijelu u kojem su iskazivali da su o stjecanju prijepornih nekretnina obavijestili tužitelja, s obzirom na to da je većina svjedoka potvrdila da su prijepori između tužitelja i njih počeli upravo u razdoblju nakon što su oni stekli vlasništvo tih spornih nekretnina. Također je prvostupanjski sud prihvatio i iskaze svjedokinje IB i I. tuženika ĆB u dijelu u kojem su iskazivali da bi I. tuženik ĆB kupio spornu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nagovor tužitelja, a kako bi ju poslije prenio u vlasništvo tužitelja.

5.1. Međutim, prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinite navode svjedoka LB da tužitelj ne bi koristio prijeporne nekretnine (prolaz i vrt) prije nego što su oni stekli te nekretnine, jer je u tom dijelu njegov iskaz u potpunost proturječan iskazima svjedoka EB, NB, ŠB, MB, ŽB i GB, slijedom čega je, na temelju takvih utvrđenja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u preostalom dijelu, u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužbeni zahtjev odbio.

6. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan i zakonit. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao pravilan i zakonit jer je doveden u sumnju žalbenim navodima II. tuženice.

7. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka EB, NB, ŠB, MB, ŽB i GB u dijelu u kojem su oni u bitnome podudarno iskazivali da tužitelj koristi prijepornu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ranije da su ih koristili njegovi roditelji, te da im nitko nije prigovarao da to koriste, da nije bilo nikakvog spora glede tih nekretnina da bi potom, i u proturječnosti s ranijim utvrđenjima donio odluku da su roditelji tužitelja znali, odnosno mogli znati da im ne pripada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da nije utvrđeno da je postojala zamjena nekretnina kojom bi njegovi prednici, a onda i tužitelj tu nekretninu stekli u vlasništvo. Navedeno iz razloga što nitko od saslušanih svjedoka nije imao saznanja o stjecanju te nekretnine zamjenom kako je to tužitelj tvrdio u tužbi i tijekom postupka, a ponavlja i u žalbi, niti su imali saznanja tko je sve i kakvim pravnim poslovima raspolagao spornom nekretninom od 60-tih godina prošlog stoljeća do danas. Isto tako neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je obrazloženje presude proturječno u dijelu u kojem prvostupanjski sud zaključuje da je životno i logično da su pravni prednici tužitelja vjerovali da su prilikom kupnje kuće s dvorištem kupili i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ista čini cjelinu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok istodobno, u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne zaključuje da ista čini cjelinu s čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iako ona to stvarno jest, kada iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] ne proizlazio da k. č. [katastarska čestica] nema oznaku pripadnosti k. č. [katastarska čestica] zgr.

8. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja treba istaći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se u odnosu na k. č. [katastarska čestica] nisu ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ocjenjujući da savjesnost posjeda nije dokazana, osobito imajući u vidu sadržaj kupoprodajnog ugovora na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva iz kojeg jasno proizlazi koje su čestice i u kojoj površini bile predmet kupnje, i to baš k. č. [katastarska čestica] kuća od 54 m² i k č. 26/5 dvorište od 106 m², kao i da je ugovor sačinjen po odvjetniku, a potpis prodavatelja ovjeren kod Kotarskog suda u Pazinu pod brojem Ov-423/1960, a iz čega zaključuje da je nelogično da bi prednici tužitelja u pogledu stjecanja k. č. [katastarska čestica] kuće i k č. 26/5 dvorišta smatrali da je za iste potrebno sklopiti ugovor u pisanom obliku i ovjeriti potpise dok su u pogledu stjecanja vlasništva spornih nekretnina olako držali da je dovoljno da iste obrađuju ili da njima prolaze. Posebno se napominje i da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da namjera njegovog oca prilikom kupnje kuće nije bila da se bavi poljoprivredom, te da je predmet ugovora bila samo kuća s okućnicom.

8.1. Pritom se posebno napominje da tužitelj nije dokazao zamjenu nekretnina iz 60- tih godina prošlog stoljeća na način da bi prednici tužitelja svoje nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prenijeli u vlasništvo HB u zamjenu za vlasništvo nad predmetnim nekretninama jer je iz povijesnog izvatka za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno da su tek nekoliko godina nakon navodne zamjene prednici tužitelja podnijeli zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, kojem zahtjevu je i udovoljeno, a koji zahtjev zasigurno ne bi podnijeli da nisu smatrali da su vlasnici tih nekretnina. Navedeno znači da prednici tužitelja vlasništvo nad k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekli tek uknjižbom u prosincu 1970. iz čega proizlazi da iste nisu mogli zamijeniti tijekom 60-tih godina za nekretnine koje su predmet ovog spora, kako to neosnovano u žalbi tvrdi tužitelj. Napominje se također da nekretnine koje su predmet ovog spora nisu unesene u ostavinsku imovinu nakon smrti prednika tužitelja, dok navodno zamijenjene k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju ostavinsku imovinu, pa se i iz navedenog osnovano može zaključiti kako namjera prednika tužitelja nije bila da k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaista postanu vlasništvo HB, pri čemu se posebno napominje i da je HB spornim nekretninama k. č. [katastarska čestica] raspolagao 1999. godine, više od trideset godina nakon navodne zamjene nekretnina, kada ih je darovnim ugovorom prenio u vlasništvo BB, koji ih je naknadno, 2005. godine, prodao ocu II. tuženice, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

8.2. Uz to se ističe i kako sestra tužitelja MB, saslušana kao svjedokinja u sporu, o navodnoj zamjeni nije imala nikakvih saznanja, kao i da nije znala jesu li njihovi prednici uopće obrađivali k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se sjećala da su obrađivali drugi vrt koji je bio udaljeniji od predmetnog i koji je bio u vlasništvu trećih osoba.

8.3. Posebno se pritom napominje da je I. tuženik vlasništvo nad spornom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao uknjižbom na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa II. tuženicom, a do čijeg sklapanja je došlo upravo na nagovor tužitelja, pa već i iz toga proizlazi da tužitelj nije smatrao da je vlasnik predmetne nekretnine jer u protivnom ne bi od I. tuženika tražio da je za njega kupi od II. tuženice, pri čemu prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio istinitim iskaz tužitelja u dijelu kojem navodi da o navedenom nije imao nikakvih saznanja, već da je sve s I. tuženikom dogovorila njegova supruga, jer isto nije ni životno ni logično, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da su u odnosu na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer iz provedenih dokaza proizlazi da su roditelji tužitelja predmetni dio nekretnine koristili isključivo kao prolaz do svoje kuće, dok nijedan svjedok u svom iskazu nije naveo da bi tužitelj ili njegovi prednici tu nekretninu ogradili, obrađivali, parkirali vozila ili je koristili na bilo koji drugi način koji bi upućivao na zaključak da su je koristili kao vlasnici.

10. Osnovano II. tuženica u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio nesavjesnost posjeda, dok je za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio savjesnost, jer se radi o nekretninama koje su u istim okolnostima koristile iste osobe, pa je prvostupanjski sud u odluci kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] primjenjujući dvostruke kriterije pogrešno utvrdio činjenično stanje, a onda i pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. U pogledu daljnjih žalbenih navoda ističe se da osnovano II. tuženica navodi da je prvostupanjski sud iz činjenice prolaska preko predmetnog dijela nekretnine izveo pogrešan zaključak o postojanju vlasništva nad k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što da je pravno neodrživo, jer takav način korištenja može predstavljati izvršavanje prava služnosti, ali ne i manifestaciju vlasničkog posjeda u smislu članka 10. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17 - pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP), a koji bi u slučaju ispunjenja zakonskih uvjeta mogao dovesti do stjecanja vlasništva dosjelošću. Navedeno iz razloga što sama činjenica dugotrajnog prolaska preko tuđe nekretnine ne predstavlja ostvarivanje sadržaja prava vlasništva, već eventualno može biti osnova za stjecanje prava služnosti, što, međutim, nije predmet ovog postupka, a što osnovano u žalbi ističe i II. tuženica.

11.1. Sukladno članku 159. ZVDSP-a pravo vlasništva dosjelošću stječe se samostalnim posjedom stvari, uz zakonom određenu kakvoću i protek vremena. Samostalni posjed podrazumijeva držanje stvari kao svoje, uz isključenje tuđe vlasti, a u konkretnom slučaju, iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da su pravni prednici tužitelja sporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] držali kao samostalni posjednici u svojstvu vlasnika, već da su ga koristili u funkciji pristupa svojoj nekretnini, a takvo korištenje ne predstavlja samostalni posjed niti vlasništvo nad nekretninom, već eventualno posjed prava služnosti, zbog čega je prvostupanjski sud, unatoč takvim utvrđenjima, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu ove nekretnine, a što osnovano u žalbi ističe i II. tuženica.

12. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, dok je žalbu II. tuženice trebalo prihvatiti i temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

13. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka i II. tuženici na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), priznati trošak odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 6. prosinca 2019., 1. listopada 2020., 7. prosinca 2021., 11. studenog 2022., 5. travnja 2023. i 19. prosinca 2023., te joj priznati i trošak dvaju podnesaka od 13. veljače 2020. i 4. travnja 2023. u zatraženom iznosu od po 199,08 eura, odnosno, trebalo je tužitelja obvezati da II. tuženici isplati iznos od 2.737,40 eura.

14. Obzirom da je II. tuženica u potpunosti uspjela sa žalbom trebalo joj je dosuditi i troškove žalbenog postupka i tužitelja, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.2. Tarife, obvezati da tužiteljici isplati iznos od 248,85 eura.

15. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i 373. stavka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić