Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-159/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika 1. [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković 6 partneri d.o.o., i 2. LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tuženika [adresa] protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8438/21-11 od 23. veljače 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika [adresa] kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8438/21-11 od 23. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika [adresa] za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8438/21-11 od 23. veljače 2023. odlučeno je:
¨I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-8035/17 od 18. prosinca 2017.
II. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 746,57 eur / 5.625,00 kn, u roku 15 dana. ¨.
2. Tuženik [adresa] žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da tuženica LK ne živi na adresi prijavljenog prebivališta i da bi vlasništvo nekretnine u kojoj se pokretnine nalaze predstavljalo odlučnu činjenicu u sporu, ukazujući da je nelogično da osoba koja stanuje u nekretnini u istoj nema vlastitih pokretnina. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj tvrdi da je žalba tuženika [adresa] nepravovremena te istu predlaže odbaciti, podredno žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika [adresa] je pravovremena, ali neosnovana.
5. U odnosu na prigovor pravovremenosti žalbe tuženika [adresa] ukazuje se da iz spisa proizlazi da je pobijana presuda uručena ovom tuženiku objavom na e- oglasnoj ploči suda na dan objave presude – 23. veljače 2023., čime je, sukladno čl. 335. st. 8. i 9. ZPP-a, a u vezi s čl. 348. st. 1. ZPP-a, posljednji dan roka za podnošenje žalbe bio 10. ožujka 2023., kada je tuženik prema potvrdi u spisu i podnio žalbu putem sustava e-komunikacije sa sudom.
6. Predmet spora je nedopuštenost ovrhe određene radi namirenja tražbine tuženika [adresa] prema tuženici LK i to ovrhom na pokretninama iste na adresi [adresa].
7. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na slijedećim činjenicama:
- da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine na adresi [adresa] i
- da je tuženica LK prijavljena s prebivalištem na navedenoj adresi, ali da na istoj nema svojih pokretnina koje bi bile predmet ovrhe radi namirenja tražbine [adresa] prema istoj.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.
9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer činjenica prijavljenog prebivališta tuženice te vlasništvo nekretnine na adresi na kojoj je određena ovrha na pokretninama proizlaze iz javnih isprava (izvoda iz jedinstvenog registra osoba MUP-a te izvatka iz zemljišne knjige), a stranke iste ne dovode u pitanje. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tuženica (ovršenica) nema svojih pokretnina na navedenoj adresi, isti se prihvaća kao pravilan jer sama činjenica da netko ima prijavljeno prebivalište na određenoj adresi ne stvara neoborivu presumpciju da zaista de facto prebiva na toj adresi, dok vlasništvo nekretnine (oborivo) predmnjeva da su pokretnine u istoj vlasništvo osobe koja je vlasnik nekretnine.
U odnosu na oborive predmnjeve koje navedene javne isprave ukazuju, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio odlučne činjenice, a koje proizlaze iz izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno da nekretnina na navedenoj adresi predstavlja kuću, te uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja, a koji tuženik Grad Zagreb nije osporio, da predmetna kuća predstavlja jedan stan u kojem tužitelj stanuje s obitelji i to stan koji je prema njegovom iskazu, a i stanju zemljišne knjige, njegovo vlasništvo, dok tuženica LK nema vlasničkih prava na istom. U takvim okolnostima sama činjenica da tuženica LK ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi i na toj adresi prima pismena (nesporno iz priloženih povratnica u spisu), ne pretpostavlja da su pokretnine u nekretnini njeno vlasništvo i da time mogu biti predmet ovrhe radi namirenja njenog duga. Dapače, predmnjeva se da su pokretnine u nekretnini vlasništvo osobe koja je vlasnik nekretnine i koja faktično stanuje u nekretnini, a to je tužitelj. U odnosu na navod žalitelja da je nelogično da osoba koja ima prebivalište u nekretnini u istoj nema vlastitih pokretnina, ukazuje se da je logično da osobe koje stanuju u nekretninama u vlasništvu trećih osoba imaju u istima vlastite pokretnine, ali u okolnostima kada osoba faktično ne stanuje u nekretnini, a kako to tužitelj uvjerljivo i jasno iskazuje, i kada u istoj stanuje vlasnik nekretnine i njegova obitelj, logično je da su pokretnine u takvoj nekretnini vlasništvo te osobe, konkretno tužitelja, a ne tuženice LK.
10. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.), predmetnu ovrhu proglasio nedopuštenom te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. i 155. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je točkom II. izreke, temeljem čl. 155. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen zahtjev tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka obzirom nije uspio sa žalbom.
Dubrovnik, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Noemi Butorac