REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-834/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja (dalje: tužitelj) TNR KAMEN TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Sjeverna ulica 2/5, OIB 91829096559, kojeg zastupa punomoćnik Filip Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lalić&Vipauc, j.t.d. u Zagrebu, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika-protivnika osiguranja (dalje: tuženik) KUK OAZA d.o.o., Makarska, Ante Starčevića 112, OIB 40973760331, radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika-protivnika osiguranja, protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-256/2024-9 od 20. siječnja 2026., ispravljenog rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-256/2024-11 od 21. siječnja 2026., 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-256/2024-9 od 20. siječnja 2026., ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-256/2024-11 od 21. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim (ispravljenim) rješenjem prvostupanjski sud odredio je prethodnu mjeru te zabranio bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati iznos od 20.872,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio, jer je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Tuženik je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da je u predmetnom sporu on u pravu, pa stoga nije bilo potrebno donositi pobijano rješenje. Tuženik je stabilna tvrtka koja će obvezu namiriti, ako izgubi spor. Određenom prethodnom mjerom nanosi mu se šteta, jer mu se uskraćuju značajna sredstva koja su mu potrebna za uredno poslovanje.

4. Očitujući se o žalbenim navodima, tužitelj je osporio njihovu osnovanost.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Ni u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja ni u pobijanom rješenju, nema bitnih povreda odredbi postupka. Pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvar odlučivao o prijedlogu za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a. Taj prijedlog tužitelj je podnio u parničnom postupku koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Povrv-256/2024.

9. Cijeneći rezultate provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti prijedloga za određivanje zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati iznos od 20.872,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za određivanje zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovim nalogu isplati sporni iznos, propisane su odredbom čl. 501. ZPP-a.

11. Odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na to da je teret dokazivanja povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere na tuženiku. Naime, Tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti, svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga, odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka pravilno zaključio da iz sadržaja tuženikovog prigovora u spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu Naime, iz tuženikovih navoda u prigovoru (da mu je tužitelj kao dobavljač isporučio nekvalitetan kamen, čime mu je prouzročio štetu), kao i do sad priloženih isprava (izvoda otvorenih stavki za tuženika, (list 9. spisa), korespondencija između tužitelja i tuženika, (list 53. – 76. spisa), podataka Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska od 30. prosinca 2025., (list 84. spisa) ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha. Odatle neosnovanost tuženikovih žalbenih navoda sadržanih u tome da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere.

13. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 500,00 EUR, jer po ocjeni ovog suda (čl. 155. ZPP -a) on nije bio potreban u ovom žalbenom postupku.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP -a).

Zagreb, 4. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Mišković