Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-411/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆM, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23) i dr., u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-174/2024-1 od 15. travnja 2024., izmijenjene na raspravi 12. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 2. rujna i 20. studenog 2025. te 12. i 26. veljače 2026., potonje navedenog dana u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ŠM i okrivljenog ĆM, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin VM i RM, r. RM, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem na otoku [adresa], te boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, profesionalni vozač, SSS, zaposlen u FALKONET d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ostvaruje mjesečni prihod od 1.843,00 eura bruto, razveden, otac dvoje djece, bez imovine, vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-374/2025 od 8. rujna 2025., pravomoćnom: 20. rujna 2025., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-398/2025 od 22. rujna 2025., pravomoćnom 9. listopada 2025., zbog kaznenih djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ/11 i oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Rijeci broj: K-1042/2024 od 1. listopada 2025., pravomoćnom 16. prosinca 2025., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi na način da se jedan dan zatvora zamjeni sa dva sata rada

k r i v  j e

što je

1) dana 19. siječnja 2024., oko 16,00 sati, u Varaždinu, Cehovska kbr. 13, došao na radno mjesto njegove bivše supruge OM zaposlene u trgovačkom društvu „Kos transporti“ d.o.o. Varaždin, nakon čega je u cilju da ustraši bivšu suprugu OM, disponentu navedenog trgovačkog društva AM, rekao da slijedeći put dolazi u crnini, a koje riječi je potom KM prenio OM, koja se po saznanju uznemirila,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi,

2) u razdoblju od 19. siječnja 2024. do 20. veljače 2024., u Varaždinu i Gornjem Kuršancu, svjestan nametljivosti svoga ponašanja i htijući to, po izlasku iz istražnog zatvora u najmanje pet navrata dolazio na radno mjesto bivše supruge OM zaposlene u trgovačkom društvu „Kos transporti“ d.o.o. Varaždin, kako bi sa OM uspostavio kontakt, a kada ju na radnom mjestu nije zatekao, tražio je razgovore sa njezinim direktorom, dok se u posljednjem dolasku na njezino radno mjesto klanjao ispred zgrade, a ujedno je dolazio u školu raspitujući se kod učiteljica za dijete GM, rođenu **.**.2017., te je kod djetetovog doktora opće prakse FM tražio uvid u djetetov zdravstveni karton, a sve kako bi OM kompromitirao na sudu, te je nenajavljeno došao na adresu prebivališta Marijaninih roditelja gdje trenutno boravi, kojom prilikom je bivšu suprugu tražio da mu omogući viđanje sa djetetom GM, a što mu nije dopustila jer je dijete bilo prestrašeno, pri čemu je u tom periodu i nazvao stranku sa kojom predmetno trgovačko društvo surađuje, a što je sve kod OM izazvalo osjećaj nelagode i uznemirenosti kako za vlastitu sigurnost, tako i za sigurnost njezinog djeteta,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavljao neželjeni kontakt sa drugom osobom i time kod nje izazvao tjeskobu za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliske osobe, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je, radnjom pod toč. 1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11), kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, a radnjama pod toč. 2) kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano po čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 140. st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom ĆM utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni ĆM

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (jedanaest) mjeseci

III. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenom ĆM se izrečena kazna zatvora

zamjenjuje

RADOM ZA OPĆE DOBRO

na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

IV. Na temelju čl. 55. st. 7. i 8. KZ/11, ako se okrivljeni ĆM u roku od osam dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak nadležnom uredu za probaciju da će rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, a ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni ĆM dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenih djela protiv osobne slobode, i to nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1. Na raspravi 12. veljače 2026. ODO u Varaždinu izmijenilo je činjenični i zakonski opis na način da u točci 1) optužnice zakonski opis glasi: "dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi", a pod točkom 2) optužnice da se u 13. redu riječ "nazivao" zamijeni s riječju "nazvao".

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećene OM kao svjedokinje sa zapisnika od 20. svibnja 2025. i 11. ožujka 2024., na raspravi 2. rujna 2025. ispitan je u svojstvu svjedoka KM te je uz suglasnost stranaka pročitan njegov iskaz od 11. ožujka 2024., na raspravi 20. studenog 2025. u svojstvu svjedoka ispitan je PM , uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ČM od 11. ožujka 2024., uz suglasnost stranaka pročitana je službena zabilješka o dojavi od 20. veljače 2024., pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimka njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale ništa za primijetiti u odnosu na izvedene dokaze, kao ni prijedloge za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljeni ĆM je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ni na koji način nije prijetio niti ugrožavao ičiju sigurnost. Glavni cilj bio mu je uspostaviti kontakt s bivšom suprugom zbog dobrobiti djece, da se s njom pomiri i da viđa djecu. Supruga je prešla na stranu svoje firme, šef joj je naređivao što treba raditi, zbog toga je on i dolazio u njezinu firmu i to u oko tri navrata, htio je popričati s njezinim šefom. Smatrao je da ima pravo razgovarati s njim, budući da je postoja la bliska povezanost njega s okrivljenikovom obitelji. Smatra da nije u redu da ga je on dao pratiti pa ga je htio upozoriti da ne želi komplikacije, a on ga je u svakom u tih navrata izvrijeđao. Stoga se bojao za svoju sigurnost. Nije bilo nikakvih problema sve dok mu bivša supruga nije priznala da je imala intiman odnos s direktorom, zbog čega je tražio da se makne iz te firme. Ona je i sama htjela promijeniti posao, prvo radi čuvanja trudnoće, no naposljetku se ipak na to nije odlučila, a došlo je i do razvoda braka. Ponavlja da je u jednom navratu došao na Marijanino radno mjesto kako bi joj predao pismo pomirenja, koje joj je i predao, dok je njezinom šefu donio čokoladicu i kavu, kao znak pažnje. S OM je prestao živjeti 2020., da bi 2021. došlo i do sudskog razvoda braka. Nakon toga živio je jedno vrijeme u Austriji, Njemačkoj te u dva navrata na [adresa], a dodao je da mu je OM znala policiju zvati i ranije. Dogovor je bio da OM može rješavati papire za djecu, tako je i prije nego što je 14. veljače 2024. lišen roditeljske skrbi OM imala pravo sudskom odlukom odlučivati samostalno o obrazovanju djece, dok nije imala pravo da samostalno odlučuje o njihovom zdravlju. U jednom navratu je, a s obzirom da ga je OM prethodno obavijestila da je dijete bolesno i da se boji da će umrijeti, otišao k doktoru djeteta FM kako bi ga pitao za zdravlje svojeg djeteta, osjećao je da dijete možda ima kakve predispozicije za bolesti s obzirom na bolesti koje ima on te da može pomoći na neki način. Taj susret s liječnikom bio je potpuno normalan, zamolio ga je da izlista povijest bolesti za dijete GM i da se dobro brine za nju, a on mu je to dozvolio i dao podatke koje je tražio. U jednom navratu otišao je u školu kćeri GM htijući dati do znanja da nije napustio dijete zbog toga što je u konfliktu sa suprugom koja mu nije htjela dati prava koja mu pripadaju. U odnosu na svoje ranije navode da je točno da je i prije lišenja roditeljske skrbi OM imala pravo samostalno odlučivati o obrazovanju kćeri, rekao je da je to točno te je na taj način bilo dogovoreno kako bi OM mogla rješavati papire za kćerku, no smatra da je on unatoč tome imao pravo otići u školu pitati za kćer. Te prilike nisu mu dali vidjeti dijete, dok je dobio termin za razgovor s učiteljicom kojem je bila prisutna i ravnateljica škole. U vrijeme kada su OM i on još bili u braku on je normalno vodio brigu o djetetu i po njega odlazio u vrtić. Vezano za liječničku dokumentaciju koju je dobio ranije opisane zgode od doktora FM, on je istu predao u obiteljskom postupku pred sudom, zbog toga što je smatrao da se OM nije dobro brinula o zdravlju djece. Upitan da to pojasni naveo je da to doista tako smatra i to zbog toga što ne može jedna žena koja radi do oko 17:30, pa i vikendima te zna biti dostupna po 24 sata dnevno putem telefona te je posao preuzeo njezin kompletan život, dobro i adekvatno brinuti o djeci odnosno o njihovom zdravl ju. Nadalje, priznao je da je u jednom navratu došao na adresu gdje je OM živjela u [adresa], bilo je to oko 19 sati, zamolio je OM da mu dozvoli da dijete odvede k sebi na palačinke, no nije mu to dozvolila. 2024. godine i to u siječnju ili veljači u jednom navratu je nazvao ranije ispitanog svjedoka PM, dok je inače kontaktirao njegovog oca. Potonjeg je kontaktirao zbog toga što je u jednom navratu kada se okrivljenik vratio kući čuo da OM razgovara s nekim putem telefona, dok je pokraj nje plakalo dijete, u povodu čega je nazvao tu osobu, a to je bio otac PM, upitavši ga zbog čega ona s njime razgovara. Budući da je na Marijaninom mobitelu vidio da je u zadnjih par dana imala 15-ak poziva prema navedenoj osobi, on ga je prilikom kontakta s njime upozorio da nije pristojno kasno navečer nazivati njegovu bivšu suprugu te je tražio da se on ispriča. Istog je zvao u dva ili tri navrata, misli da dva. Na pitanje vezano za događaj od 19. siječnja 2024. okrivljenik je iskazao da je točno da je toga dana došao na radno mjesto bivše supruge OM u TD KOS TRANSPORTI i da je zaposleniku AM rekao da sljedeći put dolazi u crnini. On mu je prethodno rekao da ga direktor ne može primiti, a budući da se okrivljenik loše osjećao jer mu je otac bio bolestan, on je svejedno htio doći tamo i reći da je slab na svoju djecu i da me, citira se: "baš briga za njih" te je na odbijanje da ga direktor primi rekao sporne riječi, u smislu da će sljedeći put doći tamo tužan. Najavio je da će tamo doći sljedeći put jer ga je direktor odbio primiti, a na pitanje zbog čega je direktoru donio Raffaello i kavu rekao je da je točno da je bio ogorčen na njega jer se upetljao u njegovu obitelj i jer izigrava frajera, no svejedno mu je donio navedene poklone kao znak pažnje te mu je htio reći da mu sve oprašta i zahvaljuje zbog toga što je imao seksualne odnose s njegovom bivšom suprugom i na taj način mu otvorio oči glede nje. Nadalje je istaknuo da nije točan navod žrtve da bi se njegove riječi o dolasku u crnini odnosile na dijete GM, da je OM mogla biti uznemirena, no zbog stvari kakve je ona njemu radila, time da je i on znao i zna biti uznemiren, no nikad ne bi ništa nažao učinio svom djetetu.

4.1. Okrivljenik je potom, nakon djelomične izmjene činjeničnog opisa na istoj raspravi, naveo da ostaje kod obrane koju je dao prethodno na toj raspravi, dodajući da ako su parametri za nametljivo ponašanje takvi kako mu se stavlja na teret, da se onda nametljivo ponašao. Ujedno priznaje dolaske koji su navedeni u činjeničnom opisu.

4.2. Ispitan u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08 i prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika, ĆM naveo je da nije počinio kaznena djela stavljena mu na teret, dodajući da je u 2 ili 3 navrata došao na radno mjesto njegove bivše supruge, ali da tim prilikama nije tražio nju, već je htio razgovarati s njezinim direktorom. Jednom prilikom, odmah nakon što je izašao iz istražnog zatvora, došao je na njezino radno mjesto kako bi joj predao pismo pomirenja, a tada je i u ruci imao čokoladicu Raffaello koju je htio predati njezinom direktoru društva. Kako direktor nije htio s njim razgovarati, bio je uznemiren, a i otac mu je bio na samrti. Sljedeći put kad je opet došao na njezino radno mjesto, opet je donio pismo koje je htio uručiti bivšoj supruzi, a direktora je htio pitati da li zapošljavaju, jer je profesionalni vozač. Tom prilikom predao je bivšoj supruzi pismo pomirenja u kojem je napisao da želi s njom imati fer i korektan odnos. Sa bivšom suprugom ima dvoje zajedničke djece te su nakon prestanka bračne zajednice imali zajedničko skrbništvo nad djecom, no nedugo je na sudu potpisao da se odriče prava da skrbi za djecu, tj. lišen je skrbništva. Unazad 4 godine nije komunicirao sa bivšom suprugom, iako mu je poznato da je njegova bivša supruga u vezi sa direktorom, pa je iz tog razloga htio popričati s njim. Pojasnio je da je riječi „slijedeći put dolazim u crnini“, ako je uopće izrekao, jer se ne sjeća, izgovorio jer je predosjećao da će mu otac umrijeti. Također, naveo je da je samo jednom bio na adresi prebivališta kod njezinih roditelja, ali ni tada nije tražio bivšu suprugu, već je samo htio vidjeti svoje dijete.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljeni ĆM i oštećena OM bivši bračni drugovi čiji je brak razveden 2021. te koji imaju zajedničku djecu. Nisu sporni niti dolasci okrivljenika u inkriminiranom razdoblju od 19. siječnja do 20. veljače 2024., opisani u toč. 2) činjeničnog opisa, kao niti da je 19. siječnja 2024. okrivljenik pred AM izjavio da sljedeći put dolazi u crnini. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenikovo ponašanje spram oštećenice kod nje izazvalo tjeskobu, osjećaj nelagode i uzmenirenosti, kao i je li riječi da sljedeći put dolazi u crnini okrivljenik izjavio u cilju da ustraši bivšu suprugu ili zbog toga što je predosjećao da će mu otac umrijeti.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio oba kaznena djela za koja je optužen.

7. Iz službene zabilješke o dojavi od 20. veljače 2024. (str. 50) proizlazi da je OM **.**.2024. u 16,50 sati dojavila da ju uznemirava suprug ĆM koji se po gradu i kod njezina liječnika raspituje za nju.

8. Iz iskaza oštećene OM kao svjedokinje s rasprave od 20. svibnja 2025. u bitnome proizlazi da joj je prijeteće bilo nametljivo ponašanje od strane okrivljenika. Ona se ispočetka pridržavala odluke o zajedničkom skrbništvu nad djecom, u vrijeme kada je takva odluka bila na snazi, no nakon što je u jednoj prilici kada su djeca trebala biti kod okrivljenika, a zamolila ga je da dozvoli taj dan iznimku odnosno da se pomakne njegovo viđenje zbog toga što je GM trebala ići na jedan rođendan, te je okrivljenik burno reagirao, izgovorivši za ponižavajuće riječi, GM je nakon toga odbijala susrete s okrivljenikom, pa nakon toga ona GM nije puštala niti forsirala da se susreće s okrivljenikom. Na pitanje je li je okrivljenik kontaktirao nakon što je pristao na lišenje roditeljske skrbi odgovorila je da ju je kontaktirao u jednom navratu putem telefona, kada mu je ona, s obzirom da je već na snazi bila zabrana približavanja i kontaktiranja, rekla da će svaki daljnji kontakt biti primorana prijaviti policiji te je nakon toga kontaktiranje s njegove strane prestalo. Negira da bi se bojala da joj djeca budu oduzeta, Centar za socijalnu skrb vršio je provjeru i utvrdio da su djeca adekvatno zbrinuta, što da se ne može reći za okrivljenika i njegov odnos sa djecom. Na pitanje okrivljenika vezano za njegov dolazak u Klarinu školu ispričala je da je svako njegovo postupanje prema njima bilo nenajavljeno, taj put nenajavljeno je došao u Klarinu školu, time da okrivljenik niti ne zna u koji kćerka ide razred te tko joj je učiteljica, kada je okrivljenik došao u školu oštećenicu je nazvala Klarina učiteljica i rekla da mu nisu dali vidjeti dijete jer je isto tada bilo na nastavi, a ona je te prilike odobrila učiteljici da porazgovara s okrivljenikom odnosno da mu dade informacije o Klarinom obrazovanju, njezinim ocjenama i ponašanju, time da je navedeni dolazak bio u vrijeme prije lišenja roditeljske skrbi, no i u to vrijeme je ona na temelju sudske odluke vodila skrb o njezinom obrazovanju i o tome mogla odlučivati, a što je sve sudski riješeno s obzirom da je okrivljenik u to vrijeme već bio na [adresa]. Na pitanje kako se okrivljenik ponašao prilikom dolaska kod njezine majke u Gornji Kuršanec rekla je da navedena kuća ima vanjsku ogradu te je od iste do ulaznih vratiju oko deset metara, jedne zgode okrivljenik je, unatoč tome što se na dvorištu nalazi pas, došao do ulaznih vratiju kuće, bilo je to oko 20:30 sati, te je samo takvo ponašanje, prolaska okrivljenika pored psa, doživjela napadnim i te je zgode odbila susret njega i kćeri GM. Na pitanje je li često dopuštala majci okrivljenika da nakon razvoda djecu vodi na svoju adresu, gdje živi i on, odgovorila je da je isto dozvoljavala jer se radi o baki djece, time da je ona imala određenu želju da se popravi i njegov odnos s djecom. Na daljnje pitanje je li okrivljenik ikada ugrožavao djecu odgovorila je da su ranije postojale i prijave za obiteljsko nasilje u toku braka, konkretno Ć je prijavila obiteljsko nasilje. Radilo se o jednom navratu, bilo je riječi i o fizičkom nasilju a sve se dogodilo već pred kraj braka, time da je ona navedenu prijavu povukla, radilo se o prekršajnom postupku u sklopu kojeg je ovdje okrivljeni bio i pritvoren, a to se dogodilo negdje u 2020., dok nakon toga drugog nasilja nije bilo. Zatražena da pojasni svoj navod da ne zna kako bi završilo da te zgode nije došla njihova starija kćer svjedokinja je rekla da pod time smatra da okrivljenik ne bi tako lako odustao, da bi došlo do eskalacije njegovog ponašanja i možebitnog lupanja po vratima, a na pitanje je li tada smatrala da je ugrožena i njezina sigurnost rekla je da je u kući bila zaključana s roditeljima i bratom te se zbog toga osjećala dosta sigurnom. Te zgode okrivljenik nije prijetio vikao niti bio neugodan niti je tražio razgovor ili na njemu inzistirao. Prilikom njegova dolaska na šalter Kos-transporta izmijenili su dvije do tri rečenice, ona mu je rekla da neka ne dolazi na posao jer da će ga prijaviti policiji, time da mu nije izričito rekla da ne želi s njime imati kontakt, već je to rekla samo njegovoj majci, pri čemu pojašnjava da u vrijeme kad je on došao u Gornji Kuršanec još uvijek nije bio lišen roditeljske skrbi pa mu nije niti mogla zabraniti dolazak po dijete. Isto tako kada je on došao u firmu gdje ona radi smatrala je da joj je došao priopćiti da mu je umro otac, a te prilike joj on nije ničime direktno prijetio. Upitana zbog čega je smatrala da je poziv koji je okrivljenik uputio stranci s kojom surađuje njezin poslodavac usmjeren na nju odgovorila je da se radi o stranci koja kontaktira s njome, istu je okrivljenik već i ranije optuživao da ga vara s njime, te je ona shvatila da ju okrivljenik sa svih strana pritišće i pobojala se da bi mogla izgubiti posao ako bi šef čuo takve optužbe, a radi se o direktoru firme " [obrt]" iz [adresa], PM. Na daljnje pitanje zbog čega je čin traženja uvida okrivljenika u djetetov zdravstveni karton kod liječnika doživjela kao nešto negativno, odgovorila je da joj je od strane liječnika bilo prezentirano da je okrivljenik te prilike bio neugodan i glasan, time da je isti za sve vezano uz zdravstveno stanje djece mogao kontaktirati sa njome, ona je u to vrijeme već imala roditeljsku skrb vezano za svu zdravstvenu skrb djece. Zbog toga mu liječnik nije ni htio dati te podatke, a istaknula je i da ju je okrivljenik često optuživao da se o djeci adekvatno ne brine, da ista imaju spolne i zarazne bolesti, pa je smatrala da je želi ocrniti na sudu odnosno da navedene podatke želi dobiti kako bi joj na sudu naštetio, a ne kako bi se informirao o zdravstvenom stanju djece. Zbog navedenog se ona uplašila ne za svoju sigurnost nego za sigurnost kćeri GM, smatrala je da okrivljenik cilja k tome da ga se ne liši roditeljske skrbi, posljedično čemu bi ga GM morala posjećivati. Smatra da bi time dijete bilo dovedeno u opasnost te je pojasnila da bi se njegov navod "u crnini" mogao odnositi na dijete. Okrivljenik je GM u jednom navratu bacio mobitel, dok je inače znalo biti galame, time da GM nije udarao, dok Ć jest (na koje navode je okrivljenik intervenirao navodeći da joj je samo jednom prilikom dao šamar i to zato što je došla pijana kući nakon cijele noći provedene vani u dobi od 14 godina , nakon čega je oštećenica navela da navedeno od strane okrivljenika nije istina). Dodala je da je u braku bilo fizičkih i usmenih prijetnji od strane okrivljenika, no iste sve nije prijavila, s time da sve postupke okrivljenika koji mu se stavljaju na teret smatra napadom na njezinu osobnost, odnosno zbog čega se boji da bih možda mogla izgubiti i posao.

8.1. Iz iskaza oštećene OM od 11. ožujka 2024. proizlazi da je s okrivljenikom bila u braku do prosinca 2021. te imaju dvoje zajedničke djece Ć i GM. Nakon razvoda braka s okrivljenikom nije ostala u kontaktu, time da joj je poznato da je okrivljenik nedugo prije davanja navedenog iskaza bio u istražnom zatvoru i to sve do 18. siječnja 2024. Već slijedećeg dana zaprimila je poziv iz škole kako se okrivljenik raspitivao za njihovo dijete GM, pa se odmah uputila u školu, dok je za to vrijeme okrivljenik došao na njezino radno mjesto gdje ga je primio kolega KM pred kojim je rekao da je danas došao sa Š, a da slijedeći put dolazi u crnini. Navedene riječi shvatila da su se odnosile ili na nju ili njoj blisku osobu, pa je shvatila da se on njoj obraća u smislu da nema više što za izgubiti, da joj može napraviti što god samo da se joj zainati. Potom je okrivljenik došao i naredni dan, 20. siječnja 2024. gdje joj je predao nekakvo pismo, te je ponovno dolazio 24. i 26. siječnja 2024. na njezino radno mjesto gdje je tražio nju, a i razgovor sa direktorom. Nakon toga, okrivljenik je 29. siječnja 2024. nenajavljeno došao kod njezinih roditelja u Gornji Kuršanec, te je s okrivljenikom razgovarala preko zaključanih vrata jer ju je bilo strah, kojom prilikom je okrivljenik tražio da mu na sat vremena preda dijete GM, a što nije željela učiniti jer je GM bila prestrašena. Isto tako, navela je kako je okrivljenik kod doktora FM tražio uvid u Klarin zdravstveni karton, a sve kako bi nju na sudu pokušao ocrniti da se ne brine dobro o djetetu, budući da su 14. veljače 2024. imali ročište na sudu povodom njezine tužbe da se okrivljenika liši roditeljske skrbi. Slijedećeg dana, 15. veljače 2024., okrivljenik je opet došao na njezino radno mjesto, ali ju nije tražio, već se samo ispred zgrade klanjao. Također, navela je da je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik nazivao stranku sa kojom trgovačko društvo Kos Transporti d.o.o. surađuju, te je zbog svega navedenog unatrag tih mjesec dana uznemiravanja od strane bivšeg supruga ukupno u tri navrata odlazila na policiju prijaviti ga.

9. Iz iskaza svjedokinje ČM, majke oštećene OM, proizlazi da je okrivljenik jedne prilike došao na njezinu adresu prebivališta po svoju malodobnu kćerku GM kako bi se sa njom vidio. OM mu to nije dopustila jer je dijete bilo preplašeno pa se tada udaljio, a iz kćerkinog pričanja joj je poznato da je okrivljenik u par navrata dolazio na njezino radno mjesto gdje je tražio nju i njezinog direktora. OM joj je rekla da ju je takvo ponašanje okrivljenika uznemirilo jer ne zna što isti može učiniti i što može od njega očekivati, kao i kakve su njegove namjere nakon što su ga posljednji put vidjeli prije četiri godine, a ujedno je OM uznemirilo to što se okrivljenik u školi raspitivao za njihovo dijete GM, a prije toga za nju nije uopće pitao.

10. Iz iskaza svjedoka AM s rasprave od 2. rujna 2025. u bitnome proizlazi da ostaje kod iskaza danog 11. ožujka 2024., dok je na pitanje je li u sudnici prisutni okrivljenik ta osoba koja je inkriminiranog dana 19. siječnja 2024. došla na radno mjesto odgovorio da jest, kao i da je isti još u dva navrata došao na radno mjesto kada ga je on zaprimio, a u jednom navratu zaprimio ga je njegov kolega. Na pitanje vezano za izgovorene riječi od strane okrivljenika da sljedeći put dolazi u crnini pojasnio je da pritom okrivljenik nije ni na koji način specificirao na koju bi se osobu te riječi odnosile, on je to izgovorio te se okrenuo i otišao iz firme.

10.1. Iz iskaza svjedoka AM od 11. ožujka 2024. proizlazi da je on disponent trgovačkog društva Kos Transporti d.o.o., da je 19. siječnja 2024. oko 16,00 sati njemu nepoznata muška osoba, za koju je kasnije saznao da se radi o ĆM, došla u poduzeće društva te je tražila razgovor sa direktorom , a kako mu on nije omogućio razgovor sa direktorom okrivljenik je rekao da slijedeći put dolazi u crnini. Isti je samo izrekao te riječi bez da bi u tom kontekstu u svom izričaju spominjao svojeg oca. Sljedećeg dana o tome je pričao sa OM na kojoj je vidio da joj je neugodno. Također, naveo je da je okrivljenik u još barem dva navrata dolazio u poduzeće Kos Transporti.

11. Iz iskaza svjedoka PM s rasprave od 20. studenog 2025. u bitnome proizlazi da ĆM ne poznaje osobno, kao ni oštećenu OM, no može reći da je svjedok sada vlasnik obrta [obrt] koji se bavi solarnom elektranom, dok je prijašnji vlasnik obrta bio njegov otac koji je preminuo. Negdje 2018. godine spomenuti obrt trebao je usluge prijevoza u inozemstvo zbog čega je svjedok kontaktirao poduzeće Kos Transporti, na taj upit odgovorila je OM, tada su i dogovorili posao prijevoza s Kos Transporti, a jednog dana kada su kretali na put u Dalmaciju primio je na svoj mobitel čudan poziv u kojem ga je sugovornik upitao poznaje li gospodina V. Taj razgovor završio je na čudan način, a njegov otac koji je bio prisutan komentirao je kako sad i svjedoka zove osoba koja je njega zvala jučer. Naime, dalje pojašnjava, otac je greškom pritisnuo zadnji poziv kada je htio nazvati klijenta do kojeg su išli te je greškom nazvao gospođu OM, da bi potom otac ponovno primio poziv za kojeg je rekao da je bio od ĆM i da je bio neugodan. Sjeća se da je bilo još i više drugih poziva ĆM prema njegovu ocu, time da je otac u jednoj prilici zamolio majku da se javi i da pojasni sugovorniku da se radi o zabuni, nakon čega se gospodin ĆM ispričao. Otac svjedoka shvatio je iz sadržaja tih razgovora da postoje problemi u braku između ĆM i OM, dok je sam svjedok primio moguće 3 ili 4 poziva od ĆM. Prvi poziv je bio 2018., drugi poziv bio je možda negdje 2023., a prilikom istog okrivljenik je tražio da svoj mobitel preda ocu kako bi s njime razgovarao, što je on odbio jer je njegov otac tada već bio teško bolestan, a na što mu je okrivljenik replicirao "nemoj ga štititi", time da je on tada i rekao da je njegovo ime ĆM. Okrivljenik je svjedokovu ocu govorio da je uništio njegov brak, dok u odnosu na treći razgovor s okrivljenikom koji se dogodio moguće u rujnu ili listopadu 2024. može reći da je po načinu razgovora i boji glasa shvatio da razgovara s ĆM, isti ga je tada ponovno tražio da mu omogući da razgovara s njegovim ocem, što je svjedok ponovno odbio, zamolivši ga da oca ne uznemirava jer da mu je amputirana noga, na što je on rekao da mu je baš drago što je otac ostao bez noge i opet ga optužio da ga štiti. Nakon toga svjedok je shvatio ozbiljnost situacije s obzirom na razgovor okrivljenika te je nazvao gospođu OM, koja mu je rekla da pretpostavlja da ju zove zbog njezina bivšeg supruga, da je isti upućivao više telefonskih poziva i drugim ljudima, a u tom razgovoru izrazila je i strah spram okrivljenika, a s obzirom na sve niti njemu nije bilo svejedno te je u narednom periodu gledao tko mu dolazi u firmu. Na pitanje predstavnika optužbe je li mu poznato da bi okrivljenik možda njegova oca kontaktirao u siječnju ili veljači 2024. rekao je da to ne može potvrditi, nije mu je o tome ništa posebno pričao, dok može samo reći da sam primijetio da su njegovi pozivi prema njemu najčešće uslijedili odmah nakon što je on slao upit za suradnju prema Kos Transporti. U 2024. svjedok je slao upite prema Kos Transporti 11. rujna i 29. siječnja te je nakon slanja jednog od ta dva upita primio poziv od gospodina OM, no u ne može se konkretno izjasniti je li to bilo u rujnu ili siječnju 2024. Na pitanje okrivljenika je li on svjedoku u bilo kojem razgovoru prijetio na bilo koji način, rekao je da u prvom razgovoru sigurno ne, to je bio zbunjujući razgovor, dok je u drugom razgovoru, kada je tražio oca svjedoka, rekao "nemoj ga štititi", što svjedok nije shvatio kao direktnu prijetnju uperenu njemu, no doživio je ozbiljnost tih riječi u smislu "nemoj se zezati", dok je u trećem razgovoru, kada mu je OM rekao da mu je drago zbog amputacije potkoljenice oca, osjetio njegovu iznerviranost, a tom prilikom mu je rekao da pazi na svoju nogu, nešto u tom smislu. Na pitanje o razgovoru s OM o kojem je pričao dodao je da je ona zvučala kao da je očekivala njegov poziv tj. nije bila začuđena, time da je rekla da je više ljudi primilo slične pozive, sjeća se i da je dodala da se okrivljenik negdje u to vrijeme vratio u [adresa] s obale.

U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11

12. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 čini tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje.

13. Okrivljenik ne spori da je u inkriminirano vrijeme 19. siječnja 2024. došao na radno mjesto bivše supruge OM u TD Kos Transporti i da je zaposleniku AM rekao da sljedeći put dolazi u crnini, međutim, navodi da je te riječi rekao u smislu da ću sljedeći put doći tamo tužan jer mu je otac bio bolestan jer je predosjećao da će isti umrijeti.

14. Imajući u vidu cjelokupno ponašanje okrivljenika te zgode i sve okolnosti slučaja, sud takvu obranu okrivljenika ne prihvaća. Naime, iz obrane okrivljenika proizlazi da je on navedene zgode na radnom mjestu bivše supruge tražio njezina direktora, zaposlenik (u ovom postupku ispitan kao svjedok) KM rekao mu je da ga direktor ne može primiti, a budući da se okrivljenik loše osjećao izrekao je sporne riječi, pri čemu je u svojoj obrani dodao da je unatoč tome što se osjećao loše zbog bolesti oca svejedno htio doći tamo i reći da je slab na svoju djecu i da ga je, citira se: "baš briga za njih". Iz same obrane okrivljenika proizlazi, dakle, da je motivacija za dolazak na posao oštećenice bila nezadovoljstvo zbog toga što je smatrao da je oštećenica u vezi sa svojim direktorom, u tom smislu on je usprkos momentu teške bolesti oca ipak odlučio doći kako bi njima poslao određenu poruku da ga je baš briga za njih, a osim toga vidljiv je i moment da je direktoru donio Raffaello i kavu, pri čemu je na pitanje zbog čega je to učinio ako je bio ogorčen na njega odgovorio da je točno da je bio ogorčen na njega jer se upetljao u njegovu obitelj i jer izigrava frajera, no svejedno mu je donio navedene poklone kao znak pažnje htijući mu reći da mu sve oprašta i zahvaljuje zbog toga što je imao seksualne odnose s njegovom bivšom suprugom i na taj način mu glede nje otvorio oči. Nesporno je, dakle, ogorčenje okrivljenika tempore criminis spram oštećene OM, njegove bivše supruge, i njezina direktora, koje optužuje da su u vezi, tim povodom po izlasku iz istražnog zatvora dolazi na radno mjesto bivše supruge i traži razgovor s direktorom, u čemu biva odbijen i nakon toga upućuje sporne riječi, a pritom dolazi s poklonima za direktora. Donošenje poklona direktoru na kojeg je ogorčen, uz objašnjenje okrivljenika da mu je iste donio kao znak pažnje jer mu zahvaljuje zbog toga što je imao seksualne odnose s njegovom bivšom suprugom i na taj način mu otvorio oči, govori o emocionalnoj angažiranosti i opterećenosti okrivljenika te zgode, koja je bila negativno intonirana spram oštećenice i njezina direktora (već samo dolaženje s poklonima, a s druge strane optužbe za intimnu vezu, uz ustrajnost okrivljenika koji biva odbijen glede razgovora s direktorom, ali najavljuje novi dolazak, ukazuje na neželjenost i nelagodu takve situacije) te se u tom smislu i izrečene riječi okrivljenika mogu razumjeti kao izraz njegova nezadovoljstva i revoltiranosti cijelom situacijom.

15. Svjedok KM naveo je da okrivljenik te zgode nije, kada je izgovorio navedene riječi, ni na koji način spominjao svojeg oca (na kojeg u obrani ukazuje okrivljenik) pa i navedena okolnost ukazuje na neuvjerljivost obrane okrivljenika u tom pravcu, jer bi to bilo za očekivati u situaciji da je sporne riječi okrivljenik izrekao u kontekstu na koji ukazuje u obrani. Imajući ujedno u vidu njegovo cjelokupno ponašanje te zgode, činjenicu da s oštećenicom prethodno četiri godine nije kontaktirao, da bi tada postupio na navedeni način, zatim nesporno ogorčenje s oštećenicom, činjenicu da se ukazuje nelogičnom obrana okrivljenika da bi zbog toga što bi direktor odbio susret s njime okrivljenik najavio sljedeći dolazak u crnini iz razloga što mu je otac na samrti te je predosjećao da će umrijeti, budući da nema relevantne veze između direktorova odbijanja susreta s njime i činjenice bolesti i moguće smrti okrivljenikova oca, uslijed čega nije jasno zašto bi okrivljenik izgovarao išta u tom smislu vezano za svojeg oca, sud u konačnici ne prihvaća obranu okrivljenika koji relativizira svoje nesporno izrečene riječi te je zaključak suda da je okrivljenik iste izrekao kao prijetnju bivšoj supruzi, na čije je radno mjesto tada došao i na opisani način se ponio, u cilju da je ustraši. Navedene riječi, koje su objektivno podobne da izazovu strah kod oštećenice te predstavljaju prijetnju zlom, KM prenio je oštećenici, koja se uslijed istih uznemirila i uplašila, na što je i sama ukazala u svojem iskazu, pri čemu je objasnila da se uplašila za sigurnost kćeri, što je sve shvatljiva reakcija s obzirom na sadržaj tih riječi i cjelokupno ponašanje okrivljenika, time da je i svjedok KM opisao nelagodu kod oštećenice.

16. Nije odlučno je li okrivljenik namjeravao ostvariti svoju prijetnju, već je odlučno što se radi o izričaju koji, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, u objektivnom smislu predstavlja stavljanje u izgled zla odnosno ozbiljnu prijetnju apsolutno podobnu da oštećenica bude ustrašena ili uznemirena. Ovdje je to i slučaj, što je okrivljenik i htio, stoga na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te provedenih dokaza, pri čemu sud u cijelosti prihvaća iskaze oštećene OM i svjedoka AM jer su neproturječni, životni i jasni, time da sud ne nalazi razloga za njihovo lažno iskazivanje), sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik kritične zgode 19. siječnja 2024., oko 16,00 sati, u [adresa], došao na radno mjesto njegove bivše supruge OM zaposlene u trgovačkom društvu „Kos transporti“ d.o.o. [adresa], nakon čega je u cilju da ustraši bivšu suprugu OM, disponentu navedenog trgovačkog društva AM, rekao da slijedeći put dolazi u crnini, a koje riječi je potom KM prenio OM, koja se po saznanju uznemirila. Takvim postupanjem okrivljenik je ostvario sva objektivna, a s obzirom da je postupao s izravnom namjerom, htijući zastrašiti žrtvu, ujedno svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo i da je njegovo djelo zabranjeno, što nije dovedeno u pitanje, te je bio ubrojiv, što također nije dovedeno u sumnju, dok na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, ispunjena su i sva subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje stavljene okrivljeniku na teret u ovom postupku. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim, pri čemu valja reći da je djelo počinjeno u odnosu na oštećenicu kao blisku osobu u sm islu čl. 87. st. 9. KZ/11 koji propisuje da su bliske osobe između ostalog i bivši bračni drugovi, što okrivljenik i oštećenica nesporno jesu.

U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11

17. Oštećena OM opisala je, iskazujući u svojstvu svjedokinje, ponašanje okrivljenika tempore criminis. Iz njezinih okolnosnih i detaljnih navoda vidljivo je na koji se način okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, a nakon što je izašao iz istražnog zatvora u drugom predmetu, ponašao spram nje i na koji je način isto na nju utjecalo. Tako oštećenica apostrofira da se zbog postupanja okrivljenika uplašila za svoju i sigurnost kćeri GM (dodajući da je za vrijeme trajanja braka bilo fizičkih i verbalnih prijetnji od strane okrivljenika), da sve ovdje inkriminirane postupke okrivljenika smatra napadom na svoju osobnost te da ju je sve navedeno uznemiravalo, zbog čega je okrivljenika i prijavila, a pritom je obrazložila da nakon razvoda braka s okrivl jenikom nije ostala u kontaktu, ali da mu do vremena dok nije lišen roditeljske skrbi nije mogla zabraniti dolaske po dijete, opisala je radnje odnosno postupke okrivljenika kada je dolazio na njezino radno mjesto kako bi uspostavio kontakt s njom odnosno s njezinim direktorom te se u jednoj prilici klanjao ispred zgrade, zatim kada je nenajavljeno dolazio u školu (u vrijeme prije njegova lišenja roditeljske skrbi, u koje je oštećenica već na temelju sudske odluke vodila skrb o obrazovanje kćeri) i kod obiteljskog liječnika kćerke (u vrijeme u kojem je oštećenica već imala roditeljsku skrb vezano za svu zdravstvenu skrb djece), kada da je bio neugodan i glasan, zbog čega mu liječnik nije htio dati te podatke (pri čemu je dodala da ju je okrivljenik često optuživao da se o djeci ne brine adekvatno, da imaju spolne i zarazne bolesti te je smatrala da je želi ocrniti na sudu kako bi joj naštetio u sudskom postupku), kao i kada je nenajavljeno došao na adresu stanovanja roditelja oštećenice gdje je ona boravila, tražeći da mu omogući viđanje kćeri GM, što mu ona nije dopustila jer je kćerka bila prestrašena, a isto tako prezentirala je situaciju u kojoj je nazvao stranku s kojom je surađivalo poduzeće u kojem je ona radila, koju stranku je okrivljenik već ranije optuživao da ga s njime oštećenica vara, a zbog čega je, svega, oštećenica smatrala da je okrivljenik sa svih strana pritišće.

18. Sud u cijelosti prihvaća iskaz oštećene OM, smatrajući ga vjerodostojnim, iz razloga što se radi o iskazu koji je autentičan, okolnostan, detaljan, neproturječan, životan, logičan i iskren. Navodi oštećenice su, osim toga, neproturječni preostalim dokazima, štoviše, potvrđeni su, u dijelu u kojima isti imaju saznanja, iskazima svjedoka ČM, AM i PM, a na istinitost istih ukazuje i sadržaj službene zabilješke o dojavi od 20. veljače 2024. koji sugerira da je oštećenica odlučila zatražili intervenciju policije zbog uznemiravanja okrivljenika.

19. Tako svjedokinja SM, majke oštećenice, potvrđuje dolazak okrivljenika jedne prilike na njezinu adresu kako bi vidio svoje dijete, što da mu oštećenica tada nije dopustila jer je dijete bilo prestrašeno, a iznosi i saznanje koje crpi od svoje kćeri da je okrivljenik u par navrata dolazio na njezino radno mjesto tražeći nju i njezina direktora, što je oštećenicu uznemirilo jer ne zna što on može učiniti i kakve su mu namjere nakon što su ga posljednji puta vidjeli prije četiri godine, time da je dodala da je oštećenicu uznemirilo i to što se okrivljenik u školi raspitivao za njihovo dijete, premda za isto prethodno uopće nije pitao.

20. Iz iskaza svjedoka PM proizlazi, pak, da ga je okrivljenik još 2018. kontaktirao nakon što je poduzeće ovog svjedoka dogovorilo posao s poslodavcem oštećene OM, poziv je bio čudan i odnosio se na upit poznaje li gospodina V, a nakon toga svjedoku je i njegov otac ispričao da ga je ista osoba kontaktirala i bila neugodna. Svjedok PM primio je ukupno tri ili četiri poziva od okrivljenika, time da je okrivljenik od njega tražio da preda mobitel svojem ocu, što je svjedok odb io jer je otac već bio teško bolestan, na što mu je okrivljenik, predstavljajući se, uzvratio "nemoj ga štititi", govorio da je otac svjedoka uništio njegov brak, dok je svjedoku na molbu da ne uznemirava njegova oca kojem je amputirana noga rekao da mu je baš drago što je isti ostao bez noge. Svjedok PM naveo je i da je s obzirom na navode okrivljenika shvatio ozbiljnost situacije te je nazvao OM koja je rekla da pretpostavlja da zove zbog njezina bivšeg supruga jer je isti upućivao više telefonskih poziva i drugim ljudima te je ujedno izrazila strah spram okrivljenika, a uslijed čega više ni njemu nije bilo svejedno.

21. Iskaze svjedoka ČM, PM i AM (koji je iskazao da je na OM vidio da joj je neugodno kada joj je ispričao za dolazak okrivljenika) sud također prihvaća smatrajući ih vjerodostojnima, i to jer su jasni, životni, konkretni i neproturječni, te u dijelovima u kojima isti imaju saznanja korespondiraju smislu i sadržaja iskaza oštećenice. Sud, osim toga, ne nalazi motiva niti uvjerljivih razloga zbog kojih bi ovi svjedoci lažno iskazivali, izlažući se kaznenoj odgovornosti, tim više što je svjedok PM potpuno nepristrana i o sudionicima ovog postupka neovisna osoba, kao i svjedok AM koji je samo radni kolega oštećenice, dok svjedokinja ČM doduše jest majka oštećenice, no i kao takva ista je iznijela isključivo saznanja kojima raspolaže, a glede kojih nisu uočene nikakve nelogičnosti niti naznake pretjerivanja. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi potvrda da je ponašanje okrivljenika koje se ticalo oštećenice kod nje izazvalo strah, nelagodu i uznemirenost, pri čemu iskaz svjedoka PM ukazuje na fiksiranost okrivljenika na oštećenicu uslijed koje je bio ustrajan u kontaktiranju i trećih osoba prema kojima se potom ponio neprimjereno, upozoravajući, primjerice, svjedoka PM da ne štiti svog oca i verbalizirajući da mu je drago što je njegovu ocu amputirana noga. Kod toga je razvidna ustrajnost okrivljenika i činjenica da mu je bio dovoljan benigni razlog, o kojem svjedoči PM (da je njegov otac, pogreškom pritisnuvši kontakt zadnjeg poziva, nazvao OM, nakon čega je uslijedio neugodan poziv od strane okrivljenika, da se okrivljenik na pojašnjenje da se radi o zabuni ispričao, ali da su i nakon toga uslijedili novi pozivi s traženjem da želi razgovarati s ocem imenovanog svjedoka, koji su uključivali i iznošenje ranije navedenog neprimjerenog sadržaja glede oca svjedoka), a uslijed ponašanja okrivljenika koje je uslijedilo se ispitani svjedok PM odlučio kontaktirati oštećenu OM, shvativši ozbiljnost situacije.

22. Vezano za iskaz oštećene OM valja dodati da iz istog proizlazi da je ona dopuštala majci okrivljenika da nakon razvoda djecu vodi na svoju adresu, gdje živi i okrivljenik, i to jer je imala određenu želju da se popravi i njegov odnos s djecom, a isto tako i da mu nije branila dolaske po dijete dok nije bio lišen roditeljske skrbi. Navedene okolnosti ukazuju na korektno ponašanje oštećenice spram okrivljenika, a posredno i na zaključak o tome da oštećenica nema razloga lažno teretiti okrivl jenika, odnosno da su njezini navodi kojima je opisala okrivljenikovo ponašanje tempore criminis vjerodostojni.

23. Treba pritom ponoviti da je oštećenica podnijela 20. veljače 2024. kaznenu prijavu protiv okrivljenika prijavljujući ga za predmetno neželjeno ponašanje, pa i navedeni moment, u korelaciji s ranije opisanim okolnostima, potkrepljuje zaključak o tome da je inkriminirano neželjeno ponašanje okrivljenika spram oštećenice kod nje izazvalo osjećaj nelagode i uznemirenosti.

24. Okrivljenik u svojoj obrani priznaje sve dolaske navedene u činjeničnom opisu te u tom dijelu sud prihvaća njegovu obranu jer korespondira s drugim provedenim dokazima. Suprotno okrivljeniku koji, s druge strane, negira da bi se radilo o nametljivom ponašanju (izričući, doduše, da se, ako su parametri za nametljivo ponašanje takvi kako mu se stavlja na teret, onda nametljivo ponašao), ocjena je ovog suda da je učestalost dolazaka odnosno postupaka i obraćanja okrivljenika na različita mjesta odnosno različitim subjektima (na radno mjesto, poslodavcu, roditeljima i poslovnom partneru oštećenice, liječniku, u školu) uz iskazivanje neuobičajenog, ustrajnog i neželjenog ponašanja, kakvo je objektivno podobno izazvati nelagodu, opterećenost, uznemirenost, tjeskobu i strah kod oštećenice kao njegove bivše supruge, u konkretnom slučaju dovelo upravo do takvih posljedica po oštećenicu, na što je ukazala ona sama, a što su potvrdili i svjedoci SM i PM.

25. Okrivljenik je nesporno bio fiksiran na oštećenicu, svoju bivšu suprugu, koju optužuje da ga je varala sa šefom (u povodu čega je i dolazio na radno mjesto oštećenice) i emotivno u tom pogledu angažiran pa je u tom smislu očigledna njegova motivacija za predmetno postupanje. U tom smislu valja ukazati na dijelove obrane okrivljenika u kojoj se potužuje da je šef oštećenici naređivao što treba raditi , kao i da smatra da se ne može jedna žena, koja radi do oko 17,30 sati pa i vikendima te zna biti dostupna i 24 sata dnevno putem telefona te je posao preuzeo njezin kompletan život, dobro i adekvatno brinuti o djeci. Pored prednje navedenog, iz iskaza oštećenice proizlazi da je u pogledu brige o zdravstvenom stanju i obrazovanju kćeri odlaženje okrivljenika u školu i liječniku predstavljalo za okrivljenika neuobičajeno ponašanje, tim više što je oštećenica, kako je iskazala, u to vrijeme, premda okrivljenik još nije bio lišen roditeljske skrbi (on navodi da je iste lišen 14. veljače 2024.), imala roditeljsku skrb vezano za zdravstvenu skrb i obrazovanje djece, a osim toga i sam okrivljenik potvrdio je da je od liječnika obiteljske medicine FM tražio medicinsku dokumentaciju koju je potom predao u obiteljskopravnom postupku pred sudom jer je smatrao da se oštećenica ne brine dobro o zdravlju djece. Nameće se, stoga, zaključak da je ponašanje i cjelokupno postupanje okrivljenika bilo usmjereno na oštećenicu uslijed njegove opterećenosti odnosom s njome kao njegovom bivšom suprugom.

26. Opisano ponašanje okrivljenika prema oštećenici, koje uključuje obraćanje njoj i drugim, s njom na određeni način povezanim, osobama, bilo je za nju neželjeno. Iz ničega ne proizlazi da je ona tražila kontakte s okrivljenikom, napose ne takve kakvi su predmet ovog postupka, a sama oštećenica iskazala je da mu je govorila da neka ne dolazi na posao, njegovoj majci rekla je da ne želi s njime imati kontakt (dodajući da u to vrijeme još nije bio lišen roditeljske skrbi pa mu nije zabranjivala da dolazi po dijete), iz iskaza ČM proizlazi da je oštećenica bila uznemirena jer nije znala kakve su namjere okrivljenika budući da istog nije vidjela više godina, a uostalom cjelokupno držanje oštećene OM upućuje na zaključak da nije željela opisano ponašanje okrivljenika (što je ona, štoviše, neposredno potom i prijavila), što je okrivljeniku bilo poznato, time da ni iz čega ne proizlazi da bi oštećenici bilo prihvatljivo opisano ponašanje okrivljenika i da bi mu takvo što dala do znanja, već iz svih okolnosti proizlazi upravo suprotno, te da se okrivljenik unatoč tome, s obzirom na svoju okupiranost oštećenicom, odvažio na sporno postupanje.

27. Sporno postupanje okrivljenika u cjelini, kako to proizlazi iz cjelokupnog dokaznog materijala, pri čemu materijalnu dokumentaciju sud ocjenjuje vjerodostojnom jer nije dovedena u pitanje od strane stranaka niti postoje razlozi za sumnju u njezinu vjerodostojnost, upućuje na nedvojben zaključak suda da je okrivljenik, na način opisan u činjeničnom opisu, počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 na štetu bivše supruge OM, i to tako što je u razdoblju od 19. siječnja 2024. do 20. veljače 2024., u [adresa] i [adresa], svjestan nametljivosti svoga ponašanja i htijući to, po izlasku iz istražnog zatvora u najmanje pet navrata dolazio na radno mjesto bivše supruge OM zaposlene u trgovačkom društvu „Kos transporti“ d.o.o. [adresa], kako bi sa OM uspostavio kontakt, a kada ju na radnom mjestu nije zatekao, tražio je razgovore sa njezinim direktorom, dok se u posljednjem dolasku na njezino radno mjesto klanjao ispred zgrade, a ujedno je dolazio u školu raspitujući se kod učiteljica za dijete GM, rođenu **.**.2017., te je kod djetetovog doktora opće prakse FM tražio uvid u djetetov zdravstveni karton, a sve kako bi OM kompromitirao na sudu, te je nenajavljeno došao na adresu prebivališta Marijaninih roditelja gdje trenutno boravi, kojom prilikom je bivšu suprugu tražio da mu omogući viđanje sa djetetom GM, a što mu nije dopustila jer je dijete bilo prestrašeno, pri čemu je u tom periodu i nazvao stranku sa kojom predmetno trgovačko društvo surađuje, a što je sve kod OM izazvalo osjećaj nelagode i uznemirenosti kako za vlastitu sigurnost, tako i za sigurnost njezinog djeteta.

28. Budući da je okrivljenik postupao tako da je s oštećenicom ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliske osobe, a djelo je počinjeno u odnosu na oštećenicu kao blisku osobu u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11 koji propisuje da su bliske osobe između ostalog i bivši bračni drugovi, što okrivljenik i oštećenica nesporno jesu, ostvario je time objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

29. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika, kao počinitelja, prema ovom kaznenom djelu, nesporno je da je okrivljenik bio ubrojiv u vrijeme počinjenja ovog djela, što ni na koji način nije dovedeno u pitanje od strane stranaka ovog postupka, nema dvojbe da je pritom bio i svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, dok na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, a osim toga bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio njegovo počinjenje, dakle postupao s izravnom namjerom. Stoga se zaključuje da je okrivljenik, osim objektivnih, ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

30. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

30.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjena kaznena osuđivanost zbog kaznenih djela oštećenja tuđe stvari, neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i teške tjelesne ozljede te prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja iz područja prometa te javnog reda i mira, dok mu je olakotnim cijenio korektno ponašanje tijekom ovog postupka.

30.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 1), utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 2), pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te okrivljenika, uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, imajući u vidu odredbu čl. 51. KZ/11 s obzirom da se ovdje radi o stjecaju kaznenih djela, osuditi na predloženu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a ujedno mu izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro, sve zbog ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, a da je rad za opće dobro adekvatna sankcija za postizanje svrhe kažnjavanja, s obzirom na sve opisane okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, navedeno uz upozorenje, na temelju čl. 55. st. 7. i 8. KZ/11, da će, ako se okrivljenik u roku od osam dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak nadležnom uredu za probaciju da će rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, nadležno tijelo za probaciju o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, a ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Sud smatra da će se takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

31. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljeni ĆM obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 200,00 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Ovakva odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik zaposlen, radno je sposoban i u dobi u kojoj nesporno ima mogućnost ostvarivati prihode, u kojem smislu i prima plaću u iznosu od 1.843,00 eura bruto, a s druge strane otac je maloljetne djece, stoga je iznos od 200,00 eura po osnovi paušalne svote, određen sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, onaj koji, kada ga plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega i maloljetne djece.

U Varaždinu 3. ožujka 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-174/2024

2. Okrivljeni ĆM, [adresa]

3. Oštećena OM, po pravomoćnosti