Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-41/2024-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, kao sucu izvjestitelju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg po punomoći zastupa zaposlenica FS, univ. mag. iur., protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg po punomoći zastupa zaposlenica DS, univ. mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 105 P-10220/21-37 od 29. rujna 2023. godine, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu , u točci II. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 105 P- 10220/21-37 od 29. rujna 2023. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika i u pobijanom dosuđenom dijelu, u točci I. izreke preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 105 P-10220/21-37 od 29. rujna 2023. godine na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 915,60 EUR-a / 6.898,68 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. lipnja 2021. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 915,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 7. lipnja 2021. godine do isplate (točka I. izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 2.048,34 eura s kamatama odbijen zahtjev tužitelja (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točka II. izreke) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u tom dijelu presudu preinači prihvaćanjem zahtjeva tužitelja, ili pak presudu ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa se temeljem odredbe članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) uzima da ju pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dosuđeni dio – točka I. izreke. Tuženik izjavljuje žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja ili pak presudu ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

4. Neosnovano i tužitelj i tuženik pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, ne navodeći konkretno o kojoj se povredi radi, jer ovaj sud povodom žalbi stranaka, a postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju presude ili u samoj presudi počinio koju od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalbe stranaka izjavljene zbog tog žalbenog razloga nisu mogle biti uvažene.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u visini dijela od 30% ukupnih novčanih iznosa koje je isplatio svojoj osiguranici VS Šestak na ime invalidske mirovine kroz razdoblje od 1. 1. 2018. do 31. 12. 2019. godine.

6. U postupku nije sporna odgovornost tuženika koja proizlazi iz osiguranog slučaja, ozljede na radu koju je VS doživjela 20. ožu jka 1997. godine, kao zaposlenica KONZUMA d.d., tada osiguranika tuženika.

6.1. Nadalje, nije sporno da je GP. odnosno 2003. godine ostvarila pravo na invalidsku mirovinu i to 70% zbog bolesti, a 30% zbog ozljede na radu te da je tužitelj ABC isplaćivao invalidsku mirovinu, a da je po isplatama istih, redovno do kraja 2017. godine, u sudskim postupcima ishodio pravomoćne odluke kojima je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju 30% iznosa isplaćenih mirovina VS.

7. Nedvojbena je činjenica da je VS dana 24. studenog 2017. godine navršila 65 godina života te je sporno da li tužitelj i dalje ima pravo zahtijevati od tuženika isplatu 30% ukupnih novčanih iznosa koje je isplatio svojoj osiguranici VS na ime invalidske mirovine.

8. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 27. stavak 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) smatrao da „obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti“ te je shodno tomu utvrdio po vještaku financijske struke kolika bi bila starosna mirovina tužiteljice, pa kad je utvrdio taj iznos razliku više isplaćene invalidske mirovine tužiteljici u utuženom vremenskom razdoblju je za 30% iznosa tužbeni zahtjev prihvatio, a za 70% tog iznosa tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da bi u utuženom razdoblju s osnove starosne mirovine tužiteljica trebala primiti ukupno iznos od 51.443,70 kuna, pa kako joj je isplaćeno s osnove invalidske mirovine ukupno 74.439,24 kuna, razliku od 22.995,54 kune sud je srazmjerno osnovi po kojoj je utvrđena invalidnost naložio tuženiku da 30% tog iznosa (s osnove ozljede na radu) isplati tužitelju, a u preostalom iznosu od 70% (s osnove zbog bolesti) je odbio tužbeni zahtjev.

9. Iako stranke žalbom izričito ne spore primjenu odredbi ZOOP, povodom žalbi, a postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nalazi da u predmetnom postupku nema mjesta primjeni odredbe članka 27. ZOOP jer se odredbama tog zakona uređuju obvezna osiguranja u prometu, a zahtjev u ovom postupku se temelji na osiguranju poslodavca od ozljede na radu.

10. Kako je tuženik kao osiguratelj poslodavca preuzeo na sebe obvezu naknade štete iz osiguranog slučaja u obvezi je bio isplaćivati tužitelju temeljem općih odredbi obveznog prava o naknadi štete i odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, 30% iznosa isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio VS, ali do navršenih njenih 65 godina života, dok je bila nesposobna za rad uslijed invalidnosti, s osnove ozljede na radu koja je u vezi s osiguranim slučajem. No, nakon što je VS navršila 65 godina života okolnosti se mijenjanju jer bi po redovnom tijeku stvari ostvarila pravo na isplatu starosne mirovine, a ne invalidske zbog nesposobnosti za rad, pa je stav ovog suda da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju eventualnu razliku ukoliko je mirovina VS isplaćena nakon njenih 65 godina života uvećana zbog invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu, odnosno da joj se uslijed posljedica štetnog događaja (invalidnosti zbog ozljede na radu) isplaćuje mirovina veća nego bi joj se isplaćivala da je invalidnost u 100% iznosu utvrđena uslijed bolesti.

11. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da shodno odredbi članka 161. stavak 2. ZMO ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete za isplaćena novčana davanja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine VS. Naime, po stavu ovog suda uzročno posljedična veza postoji do 65. godine života VS, a nakon toga ta veza postoji tek ukoliko se VS isplaćuje uvećana mirovina zbog utvrđene invalidnosti uslijed povrede na radu (što je nesporno 30%), a što tužitelj nije dokazao u ovom postupku.

12. Prema pravilima o teretu dokazivanja na tužitelju je bilo da dokaže da mu je isplatom mirovine VS nakon njenih navršenih 65 godina života nastala šteta jer je istoj isplaćena uvećana mirovina uslijed utvrđene invalidnosti od 30% s osnove ozljede na radu, pa time i odgovornost tuženika, no tužitelj to nije dokazao, niti da je isplaćena mirovina po toj osnovi uvećana, niti ako je uvećana u kojem iznosu.

13. Kod takvog stanja stvari žalba tužitelja se ukazuje neosnovanom, a žalba tuženika osnovanom pa je primjenom odredbe članka 373.a ZPP prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu valjalo potvrditi, a u dosuđenom dijelu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Šibeniku, 3. ožujka 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić