REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1768/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 6, OIB: 27208467122, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Potočnjak & Partneri d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, i punomoćnika tuženika odvjetnika Matije Potočnjaka, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Tuženik - poslodavac, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u listopadu 2024. nezakonito jednostrano izmijenio naziv radnog mjesta i koeficijent složenosti poslova tužiteljice KK, na način da je izmijenio plaću za poslove "Voditelj Službe za Arhiv i potporu poslovnih procesa, s koeficijentom složenosti 2,75" koju joj je isplaćivao od ožujka do kolovoza 2024. u plaću za "Referent u Službi s koeficijentom 1,43" i primijenio tu izmjenu već na plaći za rujan, bez da je radniku (Tužiteljici) ponudio Prijedlog izmjene Ugovora o radu, Aneks postojećem Ugovoru o radu ili donio Otkaz s ponudom izmijenjenog Ugovora, sukladno odredbama Zakona o radu.

2. Nalaže se tuženiku, Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, isplatiti tužiteljici ĆK, razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. rujna do 31. listopada 2024., zbog nezakonite jednostrane izmjene uvjeta rada, odnosno, primjene umanjenog koeficijenta 1,43 (koji je ublažio dodatnom isplatom koja pokriva razliku plaće do za koeficijent 2,2) umjesto do tada isplaćenog koeficijenta 2,75 uz obračun zakonskih zateznih kamata koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana isplate i to na sljedeći način:

- za rujan 2024. (od 1.09.2024. do 30.09.2024.) - 378,78 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 16.10.2024. do dana isplate

- za listopad 2024. (od 1.10.2024. do 31.10.2024.) – 378,78 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 16.11.2024. do dana isplate

- na ukupno potraživanje s osnova razlike neto plaće, koje iznosi 757,55 EUR, i koje se tuženik obvezuje uvećati za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, tuženik je također obvezan izvršiti brutizaciju takvog neta, odnosno izvršiti obračun i uplatu pripadajućih doprinosa i poreza sukladno važećim propisima, te dostaviti tužiteljici jasan primjerak izračuna, odnosno platnu listu te isplate plaće", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika od 3. studenog 2004. a od 20. veljače 2008. temeljem važećeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, obavlja poslove Voditelja Službe za arhiv i potporu poslovnih procesa sa plaćom u visini koeficijenta 1,6. Tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću u dva dijela, i to prvi dio putem državnog Centralnog obračuna plaća (COP-a) na teret državnog proračuna, a drugi iz vlastitih sredstava. Na obračunskom listu (obrazac IP1) vidljivo je da je isplata u prvom dijelu bila na bazi 0,897 visine koeficijenta za radno mjesto Stručni referent za arhivu, što nije imalo nikakve pravne podloge u Ugovoru o radu i stvarnom obavljanju poslova ali joj je zato na drugoj isplati isplaćena razlika do koeficijenta 1,6 i još sve uvećano za 35% stimulativnog dijela na teret vlastitih sredstava poslodavca, a u skladu sa Odlukom o raspodjeli vlastitih sredstava (svim zaposlenicima linearno 35% mjesečno isplaćuje se godinama). Ukupna tako obračunata bruto plaća (bruto1) bila je 2.823,06 eura a u neto iznosu 2.120,52 eura.

Tužiteljica isplatom prvog i drugog dijela plaće kako je opisano u prethodnom stavku nije bila financijski oštećena a obavljala je poslove Voditelja Službe u skladu sa Ugovorom o radu, te zbog mirnih poslovnih odnosa sa poslodavcem nije pismeno prigovarala na, obračunskom obrascu plaće, naznačeno radno mjesto. U razgovorima je više puta molila da se uskladi činjenično stanje a odgovor je uvijek dobila da je "to u postupku" i tako je prošlo 16 godina. U veljači 2015. tuženik je Pravilnikom o radu (čl. 10.) čak decidirano propisao da se za svako nenastavno radno mjesto mora zatražiti suglasnost Ministarstva ali to u slučaju tužiteljice nije nikada odrađeno.

Od 1. ožujka 2024. prema Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama, Vlada RH je donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Poslodavac je kao javna ustanova bio u obvezi uskladiti svoju sistematizaciju, nazive radnih mjesta i plaće sa Uredbom. Poslodavac nije donio novu sistematizaciju, nije radnike pismeno (a niti usmeno) obavijestio ni o kakvim konkretnim planiranim promjenama koje slijede već je sa užim timom (ili osobom) radio na usklađivanju i naprosto u travnju 2024. isplatio plaće "usklađene sa Uredbom". U mjesecu travnju tuženik je bez prethodnog objašnjavanja ili pisanog očitovanja, bez ponude aneksa ili novog Ugovora, isplatio tužiteljici plaću u dva dijela i to na obračunskom listiću COP-a za radno mjesto "Voditelja Službe za arhiv i potporu poslovnih procesa" plaću na bazi koeficijenta 2,75 a na obračunskom listu iz vlastitih sredstava samo dodatak za radni staž i stimulativni dio u visini bruto 616,56 eura. Sveukupno novi bruto1 bio je 3.740,29 eura a u neto iznosu 2.680,96 eura.

Tužiteljica je bila zadovoljna što je napokon dobila plaću koja joj pripada za radno mjesto iz Ugovora o radu i u visini novog koeficijenta te je prešutno pristala na nove izmijenjene uvjete rada a novi obračun plaće smatrala aneksom postojećem Ugovoru o radu. Takva situacija rada i isplate plaće potrajala je punih 6 mjeseci. Tužiteljica se zbog značajno povećane plaće odlučila i na podizanje kredita za adaptaciju stana. Dana 10. listopada 2024., nekoliko minuta prije isplate plaće za rujan, poslodavac je usmeno tužiteljici rekao da će joj plaća biti "nešto manja" ali da će se razlika isplaćivati na teret vlastitih sredstava. Razgovor je bio nedovoljno jasan i konfuzan (nije bilo objašnjeno zašto će plaća biti manja, od kada a ni kakva će se to i zašto morati isplaćivati razlika na teret vlastitih sredstava). Tužiteljica je niti pola sata nakon razgovora u listopadu dobila obračun plaće za rujan i to na sljedeći način; na obračunskom listu COP-a isplaćena joj je plaća za radno mjesto Referenta i koeficijent 1,43, a od 15. listopada 2024. isplaćeno joj je na teret vlastitih sredstava poslodavca razlika do koeficijenta 2,2, dodatak na radni staž i stimulativni dio u iznosu 616,56 eura bruto. Sve ukupno osim što je opet izmijenjen naziv radnog mjesta na obračunu plaća ukupni bruto sada je iznosio 3.119,10 euro a neto 2.301,00 eura, odnosno plaća tužiteljice isplaćena je manja za 378,78 eura neto.

Tužiteljica je podnijela prvi pisani Zahtjev za zaštitu prava sukladno čl. 133. Zakona o radu no tuženik na isti nije odgovorio u skladu sa Zakonskom procedurom već joj je putem urudžbenog ureda uputio jednu Odluku koja je navodno donesena 1. listopada 2024. ali uručena tužiteljici tek 13. studenog 2024. godine. Međutim, ta Odluka nije adekvatan Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava, niti išta pojašnjava, niti odgovara na Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, niti opravdava postupke tuženika, niti je pravno formulirana da bi onaj kome je upućena znao što s njom učiniti. Tužiteljica je napravila i drugi Zahtjev za zaštitu prava od 27. studenog 2024. ali niti na njega sve do dana podnošenja ove tužbe nije dobila nikakav odgovor. Tužiteljica ne želi prihvatiti rad kod poslodavca pod novim uvjetima razvidnim tek uvidom u obje platne liste (osobito liste COP-a za obračun plaće za rujan 2024.). Poslodavac nije donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sa ponudom novog Ugovora, čime je povrijedio obveze utvrđene člancima 123., 126. i 122. Zakona o radu, Odredbe Kolektivnog ugovora (čl. 47.) iz 8. ožujka 2024. i odredbe svog Pravilnika o radu (čl. 86. i 101.) a time je tužiteljici uskratio zakonom predviđene mjere zaštite radnika, a to je pravo na otkazni rok i otpremninu.

Tuženik je od 1. ožujka 2024. jednostranim postupkom (isplatom plaće) promijenio Ugovor o radu sa tužiteljicom, te iako nije postupio u skladu sa zakonskom procedurom tužiteljica nije bila oštećena te je prešutno pristala na te nove uvjete. Međutim, kada je isti "modus operandi" tuženik primijenio i od 1. rujna 2024. i smanjio plaću tužiteljice za 378,78 eura neto mjesečnih primanja i ponovo ju degradirao nazivom radnog mjesta, umjesto Voditelj Službe naziva ju Referent.

Sukladno čl. 90. Zakona o radu poslodavac je obvezan radniku isplatiti plaću u iznosu i na način kako je to utvrđeno Ugovorom o radu. Jednostrano smanjenje plaće predstavlja povredu odredbi Zakona o radu te Ugovora o radu sklopljenog između stranaka. Sukladno Zakonu o radu poslodavac je dužan u slučaju postojanja poslovnih razloga za izmjenu Ugovora o radu (a u konkretnom slučaju to je usklađenje sa Uredbom Vlade RH), donijeti Odluku o redovitom Otkazu postojećeg ugovora o radu iz poslovnih razloga i ponuditi radniku novi ugovor o radu. Tuženik nije postupio niti u skladu sa Zakonom o radu, niti u skladu sa Kolektivnim ugovorom niti sa svojim aktivnim Pravilnikom o radu iz 2015. koji je još u primjeni (uvid u web stranicu) iako je prema Zakonu o radu (čl. 233.) morao biti usklađen sa Zakonom iz lipnja 2023. godine. Neispunjavanje zakonske procedure predstavlja povredu prava iz radnog odnosa te radnik ima pravo tražiti zaštitu sudskim putem.

Slijedom navedenog tužiteljica podneskom od 11. srpnja 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način na koji je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne osporava da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. veljače 2008. za obavljanje poslova voditelja Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa, a koji tužiteljica dostavlja uz tužbu. Tuženik ne osporava niti da je do stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u javnim službama (NN, broj 22/24) radnica u Registru zaposlenih u državnoj službi i javnim službama bila prijavljena na radnom mjestu – stručni referent za arhivu sa koeficijentom 0,8970 te da joj je tuženik kao poslodavac isplaćivao na teret vlastitih sredstava razliku u plaći za radno mjesto voditelja Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa. Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23, u daljnjem tekstu: Zakon) uređena su načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika, plaća i dodaci na plaću, platna ljestvica i platni razredi, promicanje u plaći na temelju ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje službenika i namještenika za ostvarene radne rezultate, praćenje i unaprjeđivanje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama te nadzor nad provedbom Zakona. Sukladno čl. 14. st. 1. navedenog Zakona koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju se na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom. Sukladno čl. 14. st. 2. navedenog Zakona koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrđuje se u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto. Sukladno čl. 14. st. 4. navedenog Zakona nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

U skladu sa čl. 14. st. 4. navedenog Zakona, Vlada Republike Hrvatske je Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijente za obračun plaće u javnim službama (NN, broj 22/24, u daljnjem tekstu: Uredba) propisala nazive radnih mjesta u javnim službama, klasifikaciju radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijente za obračun plaće i stručne uvjete koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta. Navedena Uredba stupila je na snagu 1. ožujka 2024. godine. Sukladno čl. 4. st.1. Uredbe radna mjesta u javnim službama određena su kao opća i posebna radna mjesta. Sukladno čl. 5. st. 1. Uredbe opća radna mjesta su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta. Sukladno čl. 5. st. 2. Uredbe rukovodeća radna mjesta odnose se na radna mjesta prve razine, druge razine i treće razine. Sukladno čl. 6. st. 3. rukovodeća radna mjesta treće razine odnose se na čelnike ustrojstvenih jedinica unutar javnih ustanova i unutar samostalnih ustrojstvenih jedinica. Sukladno čl. 9. st. 1. Uredbe rukovodeća radna mjesta treće razine su 9.1.1. voditelj ustrojstvene jedinice 1 s koeficijentom 2,90, 9.1.2. voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75, 9.1.3. voditelj ustrojstvene jedinice 3 s koeficijentom 2,45, 9.1.4. voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, 9.1.5. voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste s koeficijentom 1,80 te 9.1.6. voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom 1,55. Sukladno čl. 9. st. 2. Uredbe radna mjesta iz st. 1. ovog članka od broja 9.1.1. do 9.1.4. su radna mjesta I. vrste, radno mjesto pod brojem 9.1.5. je radno mjesto II. vrste, a radno mjesto pod brojem 9.1.6. je radno mjesto III. vrste. Sukladno čl. 9. st. 6. Uredbe radna mjesta pod brojem 9.1.4. do 9.1.6.

– voditelj ustrojstvene jedinice 3, voditelj ustrojstvene jedinice 4 i voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste odnose se na vođenje najniže razine ustrojstvene jedinice unutar ustanove, a odnosi se i na ustrojstvene jedinice koje su tako razvrstane u tablici prevođenja koja je u prilogu ove Uredbe. Sukladno čl. 26. st. 1. Uredbe određeno je da će se prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provesti prema tablicama za prevođenje iz čl. 25. Uredbe. Čl. 25. Uredbe navedeno je da se tablice radnih mjesta od broja 1 do broja 62 nalaze u prilogu Uredbe i čine njezin sastavni dio. Sukladno čl. 26. st. 2. Uredbe prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka st. 1. ovog članka provode prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

Također, sukladno obavijesti i uputama za provedbu Uredbe upućenim od Ministarstva znanosti i obrazovanja javnim visokim učilištima dana je uputa da se čl. 26. st. 2. Uredbe odnosi na prevođenje onih radnih mjesta za koje je u tablici prevođenja predviđeno prevođenje na više od jednog radnog mjesta. Sukladno obavijesti i uputama za provedbu Uredbe upućenim od Ministarstva znanosti i obrazovanja javnim visokim učilištima, a vezano za primjenu odredbe čl. 26. st. 2. Uredbe, upućenih javnim visokim učilištima određeno je da će dio radnih mjesta ustanove trebati samostalno prevesti, ali i obvezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Također je određeno da će se podaci o novim nazivima radnih mjesta i koeficijentima za službenike i namještenike u javnim službama unijeti u Registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama (dalje u tekstu: RegZap) u roku od 30 dana od stupanja na snagu Uredbe. Tužiteljica je u sustavu RegZapa do 29. veljače 2024. odnosno do stupanja na snagu Uredbe evidentirana sa radnim mjestom – stručni referent s koeficijentom 0,897, a kao što proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljica dostavlja u prilogu tužbe. Sukladno Tablici 1 – opća radna mjesta u prilogu Uredbe opće radno mjesto – stručni referent s koeficijentom 0,897 sukladno Uredbi prevodi se s novim nazivom radnog mjesta – referent s koeficijentom 1,43.

Tužiteljica s tuženikom ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto – voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa. Sukladno čl. 27. Pravilnika o ustroju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst (dalje u tekstu: Pravilnik) pod rednim brojem 3.6. u Službi za arhivu i potporu poslovnih procesa pod rednim brojem 3.6.1. sistematizirano je radno mjesto – voditelj službe za arhiv i potporu poslovnih procesa kao radno mjesto položaja I. vrste – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Sukladno čl. 9. st. 2. Uredbe u svezi sa čl. 27. Pravilnika radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto položaja I. vrste. Sukladno čl. 9. st. 6. Uredbe u svezi sa čl. 27. Pravilnika radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto koje se odnosi na vođenje najniže razine unutarnje ustrojstvene jedinice unutar ustanove odnosno – voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica. Sukladno Tablici 1 – opća radna mjesta u prilogu Uredbe opće radno mjesto – voditelj odjeljka, voditelj referade i voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica s koeficijentom 1,406 sukladno Uredbi prevode se s novim nazivom radnog mjesta – voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20. Tuženik je s obzirom na kratke rokove i nedorečene upute za prevođenje 28. ožujka 2024. izvršio prevođenje radnih mjesta i to na način da je radno mjesto tužiteljice u sustavu RegZap-a – referent za arhivu sa koeficijentom 0,8970 preveo sukladno čl. 26. st. 2. Uredbe kao radno mjesto voditelja službe u Službi za arhivu i potporu poslovnih procesa, rukovodeći se odredbom iz čl. 26. st. 2. Uredbe kojom je određeno da se radna mjesta prevode prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Tuženik u razdoblju od ožujka 2024. do kolovoza 2024. nije zaprimio korekciju niti obavijest Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih da prevođenje radnog mjesta tužiteljice nije izvršeno u skladu sa Uredbom. Tuženik je u rujnu 2024. zaprimio obavijest Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih da se odredba čl. 26. st. 2. Uredbe odnosi na prevođenje onih radnih mjesta za koje je u tablici predviđeno prevođenje na više od jednog radnog mjesta te da se radno mjesto tužiteljice evidentirano u sustavu RegZap-a s dosadašnjeg naziva stručni referent s koeficijentom 0,897 prevodi kao radno mjesto po novoj Uredbi s nazivom referent s koeficijentom 1,43, kao što je prethodno obrazloženog u ovom odgovoru na tužbu. Također, sukladno Uredbi radno mjesto tužiteljice za koje ima sklopljen ugovor o radu – voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa koje predstavlja najnižu organizacijsku jedinicu – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica sukladno Uredbi prevodi se kao radno mjesto – voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,2.

Iz navedenog razloga, tuženik je izvršio korekciju koeficijenta na način da je u listopadu 2024. sukladno uputi Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih izvršio korekciju naziva radnog mjesta i koeficijenta radnog mjesta tužiteljice na način da je sukladno Uredbi u sustavu Regzap-a preveo radno mjesto stručni referent s koeficijentom 0,897 u radno mjesto s nazivom referent s koeficijentom 1,43, dok je sukladno Uredbi za razliku u koeficijentu za dotadašnje radno mjesto – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa koje se prevodi kao radno mjesto naziva voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,2 donio odluku da će se tužiteljici isplaćivati plaća do koeficijenta 2,2 iz vlastitih sredstava. Iz prethodno navedenog razloga, tuženik ističe da se tužiteljici isplaćuje plaća sukladno Uredbi i uputama za prevođenje te je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan kako u osnovu tako i visini.

Zaključno, tuženik ističe da tužiteljica nema pravni interes tražiti utvrđenje činjenica kako to traži zahtjevima iz tužbe, isti predstavljaju nedopuštenu pravnu zaštitu i protivni su odredbama Zakona o radu, te nisu određeni niti odredivi. Sukladno čl. 109. st. 1. ZPP-a tuženik je predložio pozvati tužiteljicu da ispravi ili dopuni tužbu pod prijetnjom odbačaja iz čl. 109. st. 4. ZPP-a, a podredno, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu, Odluku tuženika od 19.02.2008. i 01.10.2024., obračunske isprave, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 24.10.2024. i 27.11.2024., Pravilnik o radu, CD (str. 5-80 spisa), Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, Pravilnik o ustroju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (str. 89-223 spisa), Uputu o prevođenju radnih mjesta u javnim službama (str. 228-230 spisa), kao što je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužiteljice i tuženika u utuženom razdoblju, dok je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u Ugovor o radu zaključen 20. veljače 2008. utvrđeno je da je isti sklopljen za obavljanje poslova voditelja Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa tuženika i to od 29. veljače 2008. i to s koeficijentom 1,60, a koji ugovor je zaključen temeljem Odluke tuženika od 19. veljače 2008. o rasporedu tužiteljice na gore naznačeno radno mjesto.

Iz isplatnih lista je vidljivo da je tužiteljici u rujnu i listopadu 2024. isplaćena plaća temeljem koeficijenta 1,4300 s naznakom radnog mjesta „referent“.

Naime, tužiteljica upravo smatra da joj je tuženik jednostrano i nezakonito izmijenio naziv radnog mjesta i koeficijent složenost i to na način da je izmijenio plaću za poslove "Voditelj Službe za Arhiv i potporu poslovnih procesa, s koeficijentom složenosti 2,75" koju joj je isplaćivao od ožujka do kolovoza 2024. u plaću za radno mjesto "Referent u Službi s koeficijentom 1,43" slijedom čega u drugom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje i razliku plaće za navedena radna mjesta i to za rujan i listopad 2024.

7. Sukladno odredbi čl. 14. st. 4. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ br. 155/23) nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama. Upravo sukladno navedenoj odredbi je Vlada RH Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijente za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24) koja je stupila na snagu 01. ožujka 2024. propisala nazive radnih mjesta u javnim službama, klasifikaciju radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijente za obračun plaće i stručne uvjete koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta.

8. Sukladno čl. 26. st. 1. Uredbe određeno je da će se prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provesti prema tablicama za prevođenje iz čl. 25. Uredbe. Čl. 25. Uredbe navedeno je da se tablice radnih mjesta od broja 1 do broja 62 nalaze u prilogu Uredbe i čine njezin sastavni dio. Sukladno čl. 26. st. 2. Uredbe prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka st. 1. ovog članka provode prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

9. Iz platnih lista dostavljenih od strane tužiteljice je razvidno da je tužiteljica do 29. veljače 2024. odnosno do stupanja na snagu Uredbe evidentirana sa radnim mjestom – stručni referent s koeficijentom 0,897, a kao što proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljica dostavlja u prilogu tužbe. Sukladno Tablici 1 – opća radna mjesta u prilogu Uredbe opće radno mjesto – stručni referent s koeficijentom 0,897 sukladno Uredbi prevodi se s novim nazivom radnog mjesta – referent s koeficijentom 1,43.

10. Tužiteljica, a kako je to ranije već rečeno s tuženikom ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto – voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa. Sukladno čl. 27. Pravilnika o ustroju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst pod rednim brojem 3.6. u Službi za arhivu i potporu poslovnih procesa pod rednim brojem 3.6.1. sistematizirano je radno mjesto – voditelj službe za arhiv i potporu poslovnih procesa kao radno mjesto položaja I. vrste – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Sukladno čl. 9. st. 2. Uredbe u svezi sa čl. 27. Pravilnika radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto položaja I. vrste. Sukladno čl. 9. st. 6. Uredbe u svezi sa čl. 27. Pravilnika radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto koje se odnosi na vođenje najniže razine unutarnje ustrojstvene jedinice unutar ustanove odnosno – voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica. Sukladno Tablici 1 – opća radna mjesta u prilogu Uredbe opće radno mjesto – voditelj odjeljka, voditelj referade i voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica s koeficijentom 1,406 sukladno Uredbi prevode se s novim nazivom radnog mjesta – voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20. Upravo imajući u vidu navedeno, sud prihvaća argumentaciju tuženika da je s obzirom na kratke rokove i nedorečene upute za prevođenje 28. ožujka 2024. izvršio prevođenje radnih mjesta i to na način da je radno mjesto tužiteljice u sustavu RegZap- a – referent za arhivu sa koeficijentom 0,8970 preveo sukladno čl. 26. st. 2. Uredbe kao radno mjesto voditelja službe u Službi za arhivu i potporu poslovnih procesa, rukovodeći se odredbom iz čl. 26. st. 2. Uredbe kojom je određeno da se radna mjesta prevode prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

Nadalje, sukladno Uredbi radno mjesto tužiteljice za koje ima sklopljen ugovor o radu

– voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa koje predstavlja najnižu organizacijsku jedinicu – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica sukladno Uredbi prevodi se kao radno mjesto – voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,2. Naime, tuženik je u listopadu 2024. izvršio korekciju naziva radnog mjesta i koeficijenta radnog mjesta tužiteljice na način da je sukladno Uredbi u sustavu preveo radno mjesto stručni referent s koeficijentom 0,897 u radno mjesto s nazivom referent s koeficijentom 1,43, dok je sukladno Uredbi za razliku u koeficijentu za dotadašnje radno mjesto – voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditelj Službe za arhivu i potporu poslovnih procesa koje se prevodi kao radno mjesto naziva voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,2 donio odluku da će se tužiteljici isplaćivati plaća do koeficijenta 2,2 iz vlastitih sredstava.

11. Imajući u vidu sve naprijed iznijeto zaključak ovog suda jest da tuženik nije nezakonito jednostrano izmijenio naziv radnog mjesta i koeficijent složenosti poslova tužiteljice te joj nezakonito isplatio manju plaću u utuženom razdoblju bez da joj je ponudio Prijedlog izmjene Ugovora o radu, Aneks postojećem Ugovoru o radu ili donio Otkaz s ponudom izmijenjenog Ugovora zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan kako u osnovu tako i visini.

Pri tome treba imati u vidu i činjenicu da tužiteljica u ovom predmetu nije ni predložila izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), na temelju kojega bi sud utvrdio navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tuženiku, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora, troškovniku tuženika te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

13. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odgovora na tužbu (250 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 07.07.2025. (250 bodova po tbr. 7/1 OTH) i za pristup na ročište održano 26.01.2026. (250 bodova po tbr. 7/1 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.875,00 eura.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku po punomoćniku