P-2531/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad1/ NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, te tužene ad2/ FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Fabjanović&Marinelić, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika ad1/, te zamjenika punomoćnika tuženika ad2/, izvanraspravno dana 27. veljače 2206.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

» Nalaže se tuženima ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 527,25 € (4500 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. XII.2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.«

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku ad1/ NC parnični trošak u iznosu od 256,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2026. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženoj ad2/ FC parnični trošak u iznosu od 256,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2026. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 29. lipnja 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj se navodi:

1.1. kako je tužiteljica vlasnica stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade označene kao br. zemljišta 4016/ZGR, ZU 7832 [broj poduloška] KO

Splitu, površine 72,36 metara četvornih,

1.2. kako stan bez pravne osnove koriste tuženici.

1.3. kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Pst.728/2013 od3.IV.2000.godine suđeno:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Prema Zahtjevu za sklapanje Ugovora o najmu od 9. siječnja 2013. g., a na osnovi Zakona o najmu stanova, ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik (dalje najmodavac), s jedne strane, te NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao najmoprimci, s druge strane, temeljem odredbe čl. 33. st. 3. ZNS-a sklapaju Ugovor o najmu stana slijedećeg sadržaja:

1.Najmodavac daje najmoprimcima u najam stan površine 72,36 m2 na III. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina].

2.Najmoprimci se imaju pravo u zgradi koristiti zajedničkim prostorijama, zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištem koje služi za upotrebu zgrade.

3.Ugovorne strane ugovaraju mjesečnu najamninu od 196,10 kn. Najam se plaća svaki mjesec poštanskom uplatnicom i to najkasnije do 5. -og u mjesecu za tekući mjesec.

4.Najmoprimci se mogu koristiti stanom samo za stanovanje, te zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištem koje služi za upotrebu zgrade.

5.Najmoprimci ne mogu dati stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

6.Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcu ili osobi koju on ovlasti pregled stana polugodišnje, a u slučaju oštećenja ili radi sprječavanja nastanka štete i mimo tog vremena.

7.Ovaj ugovor se sklapa na određeno vrijeme i traje do 31. kolovoza 2023. g. Otkaz ili raskid ugovora najmodavac može najmoprimcima dati samo iz razloga i na način utvrđen Zakonom o najmu stanova.

8.Najmoprimci su dužni koristiti se stanom, zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištem koje služi za upotrebu zgrade na način da ih čuvaju od oštećenja, te ne smiju obavljati preinake bez prethodne suglasnosti najmodavaca.

1.4. kako mjesečna najamnina za takav stan iznosi najmanje 4.500,00 kn mjesečno, što predstavlja izmaklu korist za tužiteljicu, jer bi toliku najamninu naplaćivala kada bi raspolagala svojim stanom. Tuženici joj ne plaćaju ništa, pa joj trebaju za mjesec prosinac 2021. godine platiti taj iznos.

1.5. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da sud donese presudu slijedećeg sadržaja:

»I. Nalaže se tuženima ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JC, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 600 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5.II.2022. godine pa do 31.XII.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.I.2023.godine pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.«

2. Dana 20. listopada 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika NC i FC, u kojem su tuženici naveli kako pobijaju tužbu u cijelosti ukoliko su navodi iz tužbe u suprotnosti sa navodima koji su nesporni te predlažu da tužbeni zahtjev bude odbačen odnosno odbijen uz osudu tužiteljice na snašanje cjelokupnog parničnog troška.

2.1. kako je dana 27.ožujka 2014.godine Naslov donio presudu koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015., te ovršna dana 20.veljače 2015.godine, a kojom presudom je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženika.

2.2. kako tuženik pod 1. od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] površine 76,60 m² na III. katu zgrade u [adresa], označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], i to baš kao član obiteljskog domaćinstva kao i njegova majka tužiteljica pod 2., temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. godine, a koji je sklopljen između njegovog oca IC, kao zaštićenog najmoprimca, sa bivšom vlasnicom stana GC, [adresa].

2.3. Stoga, da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužiteljice kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan.

2.4. kako tuženici uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl.br. R1-743/12 od 26.veljače 2016.godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen prijedlog ovdje tuženika za osnivanjem pologa za polaganje sredstava.

2.5. kako je tužiteljica pokretala niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, međutim tužbeni zahtjevi tužiteljice pravomoćno su odbijeni.

2.6. Slijedom navedenog, predloženo je tužbu odbiti uz osudu tužiteljice na snašanje cjelokupnog parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog dana 31. kolovoza 2012. između GC i ŠC, pregledom Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog dana 10. IV 1998., pregledom presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-12/13 od 27. ožujka 2014., pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R 1 – 743/12 od 26. veljače 2016., pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž – 1847/2016 od 26. rujna 2017., pregledom priloženih preslika uplatnica za 8., 9., 10., 11. i 12. mjesec 2020., zatim za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021., zatim siječanj, veljaču i ožujak, travanj, svibanj, lipanj 2022., zatim za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2022., zatim za siječanj, veljaču i ožujak 2019., zatim travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019., zatim rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., uplatnice za razliku zaštićene najamnine od 1. veljače 2020., uplatnice od 15. siječnja 2020., zatim za veljaču i ožujak 2020., uplatnice od 16. travnja 2020. i 19. lipnja 2020.,, pregledom Presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-352/2016 od 19. svibnja 2016., pregledom Presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-975/2016 od 20. svibnja 2016., pregledom Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11629/2015 od 07. ožujka 2016., pregledom presude ovog suda posl. br. Pst 728/13 od 03. travnja 2020., pregledom Izvatka iz zemljišne knjige od 11.04.2022. za kat. čest. [katastarska čestica]/ZG R Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pregledom oglasa za najam stana, uz suglasnost stranaka izveden je dokaz čitanjem Zapisnika sa ročišta održanog dana 17.07.25. u predmetu ovog suda P- 2062/2023, čitanjem iskaza tužiteljice i svjedoka IC, koji su saslušani na ročištu od 17.07.2025. u predmetu P-2062/2023, također, na roč. od 19. siječnja stranke su se suglasile da se u ovom predmetu ne saslušavaju stranke i svjedok IC, već da njihovi iskazi, kojeg su oni dali u predmetu ovog suda posl. broj P-2531/2022 pročitaju.

4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, vlasnice stana koji se nalazi u Splitu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], označenog kao 4. etaža, dvosobni stan sa nusprostorijama na III. katu, položen u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 76,60 m, kojega je stekla na temelju Ugovora o prodaji sklopljenim dana 31. kolovoza 2012. sa tadašnjom vlasnicom GC, kao prodavateljem, naspram tuženika, koji koriste predmetni stan, za isplatu razlike prosječne tržišne najamnine za stan iste ili slične površine i kakvoće i iznosa najamnine koju prima od tuženika, koji koriste predmetni stan u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca.

9. Tužiteljica dakle traži iznos od 4.500,00 kn (597,25 €), koji iznos po tužiteljici predstavlja razliku između svote koju bi ostvarila da ima pravo na slobodno ugovorenu najamninu i (zaštićene) najamnine koju prima od članova obitelji (zaštićenog) najmoprimca, a sve to za jedan mjesec, konkretno za mjesec prosinac 2021.

10. Među strankama nije sporno:

- kako je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa],

- kako je tužiteljica vlasništvo predmetnog stana stekla kupnjom od tadašnje vlasnice GC, temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 2012.,

- kako su tuženici u posjed spornog stana ušli temeljem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, kao članovi obitelji zaštićenog najmoprimca IC, te da koriste predmetni stan u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca IC, te kako su predmetni stan tuženici koristili i u mjesecu prosincu 2021., koji je predmet ovog spora.

- kako je presuda ovog suda posl. br. Pst 728/13 pravomoćna.

11. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza plaćanja tržišne najamnine za korištenje predmetnog stana.

- koriste li tuženici predmetni stan bez valjane pravne osnove ili pak temeljem prava koja im kao zaštićenim najmoprimcima pripadaju.

12. Po tvrdnjama tužiteljice, tuženicima to pravo ne pripada jer da je Presudom Pst- 728/13 pravomoćno odbijen zahtjev sada tuženika na donošenje presude koja zamjenjuje sklapanje Ugovora o najmu stana.

13. U odnosu na prednje sporno pitanje potrebno je navesti kako su tuženici u spis dostavili Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom pregledom kojeg je sud utvrdio:

- kako su predmetni ugovor dana 10.IV.1998. zaključili GC, zastupana po pun. Vukašinu Koturu, odvjetniku u [adresa], kao vlasnica i najmodavac stana u [adresa], na trećem katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila, hodnika, spreme i balkona, površine 72,63 m2, te s druge strane IC iz [adresa], kao najprimac predmetnog stana.

- kako je toč. 7. između stranaka ugovoreno kako predmetni stan zajedno sa najmoprimcem mogu koristiti ĆC, RC i NC.

- kao je ugovoren iznos zaštićene najamnine u iznosu od 111,12 kn.

14. Nadalje, tuženici su u spis dostavili i pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Pst-12/13, pregledom koje je sud utvrdio kako je tužiteljica, kao predmnijevana vlasnica, protiv tuženika bila pokrenula postupak radi iseljenja iz predmetnog stana tvrdeći da ga tuženici koriste bez pravnog temelja i zahtijevajući njegovu predaju,

- kako je 27. ožujka 2014. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koja odluka je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu Gžst-447/14 od 15. siječnja 2015.

- kako iz obrazloženja citirane pravomoćne presude proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV), obzirom da tuženici imaju sklopljen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., pa da ne koriste predmetni stan bez valjanog pravnog temelja, te iz razloga jer su tuženici svoje obveze isplate zaštićene najamnine, podmirivali prijašnjoj vlasnici, a nakon što su obaviješteni da je ista predmetni stan otuđila, pokrenuli su izvanparnični postupak radi otvaranja sudskog pologa R1-743/12 na ime uplata iznosa zaštićene najamnine.

- kako su tuženici također tužiteljici poštanskom uputnicom pokušali uplatiti iznos od 5.800,00 kuna na ime zaštićene najamnine za period od 2012. -2015. godine, a sukladno utvrđenoj Izračunu mjesečne zaštićene najamnine.

- kako je izvršen uvid u predmet R1-743/12, pa je utvrđeno da je, iako je kao predlagatelj ad. 1. u početku bio naveden IC, podneskom od 05.08.2020. god. sud obaviješten kako isti više ne živi u tom stanu, ali da njegov sin LC kao član porodičnog domaćinstva koji u stanu i živi preuzima prava i obveze vezane za navedeni stan, te da su predlagatelji suglasni da se novac sa sudskog depozita isplati na račun predloženice ŠC.

15. Nadalje, među strankama nije sporno kako su tuženici tužbom u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pst-728/13 od 03. travnja 2020. pravomoćno odbijeni sa svojim zahtjevom da se donese presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, zbog čega se postavilo pitanje jesu li su oni, kao članovi obiteljskog domaćinstava zaštićenog najmoprimca IC, ovlašteni tražiti donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana u kojoj će oni biti zaštićeni najmoprimci.

16. Iz obrazloženja pravomoćno odbijajuće presude Pst-728/13 od 03. travnja 2020. proizlazi kako bez obzira da li se radi o zaključenju novog Ugovora o najmu stana s tuženom kao novom vlasnicom stana ili o izmjeni postojećeg Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je najmoprimac IC zaključio s prethodnom vlasnicom stana, da je jasno da donošenje presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s tuženom kao novom vlasnicom stana ili donošenje presude koja zamjenjuje izmjenu zaključenog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. g. može tražiti samo IC, kao osoba koja je već zaključila Ugovor od 10. travnja 1998. g. s ranijom vlasnicom stana u statusu ranijeg nositelja stanarskog prava odnosno zaštićenog najmoprimca od trenutka stupanja na snagu ZNS-a, a da bi to pravo pripadalo tuženicima samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a. Prema ovoj odredbi u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobe navedene u ugovoru o najmu stana, dok da tužitelji to ne tvrde već navode da IC nije trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi s njima u stanu (tužitelj pod 1) odnosno da u stan povremeno dolazi te se u stanu nalaze njegove stvari (tužiteljica pod 2).

17. Navedena presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž- 2832/20, zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, u ovom predmetu tuženika.

18. Upravo zbog toga tužiteljica smatra da tuženici u stanu borave bez valjane pravne osnove. Oni naime nemaju na svoje ime zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom jer je njihov zahtjev pravomoćno odbijen.

19. Međutim, ocjena je ovog suda kako takvo mišljenje tužiteljice nije osnovano.

20. Naime, sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje ZNS), danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona, a temeljem stavka 2 istog članka osobe iz stavka 1. ovog članka danom stupanja na snagu ovog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca, dok sukladno st. 3 istog članka prava i obveze najmoprimca iz odredbi st. 1. i 2. ovog članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

20.1. Također temeljem čl. 31 st. 1 ZNS-a vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju sukladno odredbama ovog Zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

20.2. Odredba čl. 37. st. 1. ovog Zakona propisuje da osobe koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) upisuju se u ugovor o najmu stana.

21. Pregledom Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) sud je utvrdio kako je rečeni ugovor zaključen između ranije vlasnice predmetnog stana GC kao najmodavca zastupane tada po punomoćniku Vukašinu Kotur i IC kao najmoprimca 10.travnja 1998.godine , te kako se u članku VII tog ugovora navodi da su osobe koje se mogu zajedno s najmoprimcem koristiti stanom njegova supruga ĆC tužena ad. 1., RC njegova kći i tuženik ad. 1. - njegov sin.

22. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, tuženici imaju pravni osnov za korištenje predmetnog stana, jer imaju pravni položaj zaštićenih najmoprimaca, bez obzira što ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nije zaključen na ime njih kao najmoprimaca. U prilog tome govori i da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevom za iseljenje tuženika iz predmetnog stana.

23. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje bez osnove na koje se poziva tužiteljica, odnosno nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

24. Odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP.-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

25. Tužiteljica nema osnovu potraživanja isplate vrijednosti tržišne najamnine za predmetni stan, od tuženika koji su zaštićeni najmoprimci, a koji su, kako je utvrđeno, iznose zaštićene najamnine čitavo vrijeme uplaćivali na osnovani sudski depozit.

26. Kada su 1. i 2. tuženici pošteni posjednici predmetnog stana tj. kada imaju valjanu pravnu osnovu za posjed i korištenje tog stana i to u Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom, onda prema odredbama čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) nisu u obvezi tužiteljici naknaditi koristi koje imaju, a niti su joj dužni naknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed nemogućnosti ostvarenja tržišne najamnine.

27. Stav da su tuženici pošteni posjednici, te da sukladno tome tuženici nisu u obvezi tužiteljici naknaditi koristi koje imaju, a niti su joj dužni naknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed nemogućnosti ostvarenja tržišne najamnine, zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici, u svojoj odluci poslovni broj 13 Gž-858/2023-2 od 15. siječnja 2024.

28. Naime, radi se o istom činjeničnom i pravnom osnovu, a razlika jedino u tome što je tužiteljica u tom predmetu tražila naknadu štete za mjesec lipanj 2021. god., dok je predmet ovog spora potraživanje za mjesec prosinac 2021.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjena je ovog suda kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

30. Pored navedenog, ocjena je ovog suda kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan i iz razloga jer je tužiteljica u trenutku kada je stjecala pravo vlasništva predmetnog stana znala da se u stanu nalaze zaštićeni najmoprimci, slijedom čega nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njenog prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalazio zaštićeni najmoprimac.

31. Naime, pravna osnova za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana je Ugovor o prodaji nekretnine kojega su dana 31. kolovoza 2012. zaključili GC kao prodavatelj i tužiteljica ŠC, kao kupac a radi se o stanu glede kojega je između prodavatelja stana GC i IC, kao najmoprimca zaključen dana 10.04.1998. Ugovor o najmu stana, u kojem su tuženici, kao članovi obiteljskog domaćinstva IC navedeni kao osobe koje zajedno sa zaštićenim najmoprimcem mogu koristiti predmetni stan.

32. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 17.07.2025. u predmetu ovog suda P- 2062/2023, iz kojeg je predmeta zapisnik, uz suglasnost stranaka, priložen ovome spisu, sud je utvrdio kako je tužiteljica predmetni stan razgledavala prije kupnje i to sa odvjetnikom Koturom i tom je prilikom vidjela da u tom stanu žive ljudi, sa kojima se tada nije upoznala, već da je samo vidjela da oni u tom stanu žive. Kako joj je tadašnja prodavateljica GC rekla da ti ljudi stanuju u tom stanu, međutim da nemaju nikakav ugovor s njom kao vlasnicom stana.

33. Također, pregledom Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana zaključenog između GC, kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, od 31. kolovoza 2012., sud je utvrdio kako je u čl. 1 toč. 3 navedeno kako je predmetni stan neuseljiv, dok je u st. 4. čl. 1 navedeno kako se kupac, ŠC upoznala na licu mjesta sa stanjem u kojem se nalazi predmetni stan, te sa pravnim statusom predmetne nekretnine.

34. Iz prethodno navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje kako je tužiteljici u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, dana 31. kolovoza 2012. godine bilo poznato, te kako joj nije moglo niti ostati nepoznato da je u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji kupila stan u kojem već stanuje zaštićeni najmoprimac zajedno sa članovima svoje obitelji, u konkretnom slučaju tuženicima.

35. Potrebno je nadalje istaći kako je sustav zaštićenog najma uveden Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96 i 48/98 – dalje: ZNS) a tim se Zakonom vlasnicima stanova, u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret što je suprotno odredbi čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju kao i odredbe čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) uz ograničenja prema njegovoj odredbi čl. 50. st. 1.

36. Sukladno označenom bi tužbeni zahtjev bio osnovan ali samo u slučaju da je tužiteljica trenutkom stupanja na snagu ZNS već bila vlasnica stana u odnosu na kojega joj je država nametnula prekomjerni teret i činjenicom stupanja na snagu tog Zakona ne bi imala mogućnost izbora.

37. Kako je tužiteljica 16 godina nakon stupanja na snagu ZNS odlučila kupiti predmetni stan u kojem živi zaštićeni najmoprimac zajedno sa članovima svoje obitelji, s time da je prethodno razgledala stan i vidjela da u tom stanu žive ljudi, te kako je i u ugovoru o kupoprodaji navedeno da kupuje neuseljiv stan, to je tužiteljica na taj način pristala na primanje iznosa zaštićene, a ne tržišne najamnine, dok je pri tome za istaći kako tužiteljica niti tvrdi a niti dokazuje da je mogla razumno očekivati kako će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon kupnje (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 68/18) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. godine, to po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između postupanja tuženika i eventualne štete koju tužiteljica trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine.

38. Dakle, po ocjeni ovog suda tužiteljica kao kupac, koji je 2012. godine, u vrijeme primjene ZNS-a, kupila stan u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, zajedno sa članovima svoje obitelji, nije mogla osnovano, po redovnom tijeku stvari, očekivati kako će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno kako će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.

39. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, zaključak je ovog suda kako tužiteljica, kao vlasnica stana u kojem se nalaze zaštićeni najmoprimci, a koja je vlasništvo stana stekla na temelju pravnog posla 2012., pritom znajući da se u stanu nalaze zaštićeni najmoprimci, zajedno sa članovima svoje obitelji, nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njezina prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalazi zaštićeni najmoprimac.

40. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovnih brojeva Rev- 309/2022-2 od 27. kolovoza 2024., Rev-829/2022-2 od 17. listopada 2023. i Rev- 271/2023-2 od 18. travnja 2023.

41. Cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, zaključak je ovog suda kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, radi čega je sud istog odbio u cijelosti, te odlučio kao u toč. I izreke ove presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tuženiku ad1/ NC, zastupanom po pun. priznat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23), trošak sastava odgovora na tužbu 25 bodova, zatim trošak pristupa na roč. od 07.10.25. i 19.01.26. po 50 bodova, što ukupno iznosi 125 bodova, što pomnoženo sa 2 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 250,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 6,64 € na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu (50%), pa sveukupan trošak tuženika ad1/ iznosi

43. Tuženiku ad1/ nije priznat trošak sastava podneska od 07.10.2025. s obzirom kako je tuženiku ad1/ priznat trošak pristupa na ročište od istoga dana 07.10.2025. U takvoj situaciji kada su isti dan predani podnesak i održano ročište, tuženiku ad 1/ ne priznaju se i trošak podneska i trošak ročišta, već samo trošak pristupa na ročište.

43.1. Nadalje, kako su tuženici zajednički izjavili odgovor na tužbu, to je svakom od tuženika priznata polovica troška sastava odgovora na tužbu.

43.2. Također, kako su tuženici zajednički izjavili odgovor na tužbu, to je svakom od tuženika priznata polovica sudske pristojbe na odgovor na tužbu, dakle po 6,64 €.

44. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

45. Tuženoj ad2/ FC, zastupanoj po pun. priznat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23), trošak sastava odgovora na tužbu 25 bodova, zatim trošak pristupa na roč. od 07.10.25. i 19.01.26. po 50 bodova, što ukupno iznosi 125 bodova, što pomnoženo sa 2 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 250,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 6,64 € na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu (50%), pa sveukupan trošak tuženika ad1/ iznosi 46. Tuženoj ad2/ nije priznat trošak sastava podneska od 07.10.2025. s obzirom kako tužena ad2/ taj podnesak nije ni dostavila u spis. Međutim, sve i da je dostavila u spis podnesak od 07.102025. istoj ne bi pripadao taj trošak s obzirom kako je tuženoj ad 2/ priznat trošak pristupa na ročište od istoga dana 07.10.2025. U takvoj situaciji kada su isti dan predani podnesak i održano ročište, tuženiku ad 1/ ne priznaju se i trošak podneska i trošak ročišta, već samo trošak pristupa na ročište.

46.1. Nadalje, kako su tuženici zajednički izjavili odgovor na tužbu, to je svakom od tuženika priznata polovica troška sastava odgovora na tužbu.

46.2. Također, kako su tuženici zajednički izjavili odgovor na tužbu, to je svakom od tuženika priznata polovica sudske pristojbe na odgovor na tužbu, dakle po 6,64 €.

47. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

U Splitu, 27. veljače 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika ad1/

- pun tužene ad2/