REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5035/2020-177
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika: 1. NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 27. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su tužitelji EP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva suvlasničkog dijela koji iznosi 250/2009 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica Divka Budaka i vrt od 2009 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koji suvlasnički dio u 250/2009 dijela u odnosu na cijelo površinski predstavlja 250 m2 navedene čestice) i to EP u 4/6 dijela, KP u 1/6 dijela i ČP u 1/6 dijela u odnosu na cijeli predmetni suvlasnički dio, pa su tuženi NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnoj knjizi u utvrđenim suvlasničkim omjerima u odnosu na suvlasnički dio koji iznosi 250/2009 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica Divka Budaka vrt od 2009 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II Utvrđuje se da su tužitelji EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva površine od 250 m2 kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica Divka Budaka, vrt od 2009 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je dio određen Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mladena Bebera, dipl.inž.geod. od 12. studeni 2021. koji je Nalaz sastavni dio ove presude na način da prema situacijskom nacrtu koji je prilog navedenog Nalaza i mišljenja površina od 250 m2 je određena spojnicom točaka 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13- 14-15-16-17-18-19-1, obojena zeleno u površini 250 m2, a koja površina od 250 m2 je prema stanju na terenu ograđena fizički posjed žičanim ogradama, betonskim parapetima, zidovima kuće br. 13, zidom od opeke, živicom, na kojem dijelu fizičkom posjeda se nalazi kuća br. 13 na adresi [adresa] površine na zemljištu 87 m2, dvorišnog dijela 113 m2, pristupnog dijela 50 m2, ukupno 250 m2, i to EP u 4/6 dijela, KP u 1/6 dijela i ČP u 1/6 dijela, te su tuženi NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužni trpjeti upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva na ime tužitelja u utvrđenim suvlasničkim omjerima, u roku 15 dana.
III Tuženi NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], su dužni tužiteljima EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZP iz [adresa], OIB: 31363375692nadoknaditi u iznosu 21.886,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je njihov prednik MP izgradio obiteljsku stambenu zgradu na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) u naravi zgrada u [adresa], sada [adresa]), upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]. Prednik tužitelja je navedenu obiteljsku zgradu izgradio prije 11. travnja 1933., a tužitelji su je stekli na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju s JP, sklopljenog 21. listopada 1968. Tužitelji su svoju obiteljsku zgradu rekonstruirali i dogradili na temelju građevinske dozvole općine Pešćenica br. UP/I- 05/1-2168/3-1976 od 14. rujna 1976., za što su tuženi znali i rekonstrukciji i dogradnji se nisu protivili, te su tužitelj građenjem stekli pravo vlasništva zemljišta na kojem se nalazi njihova obiteljska zgrada u [adresa], te zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu zgrade. To je zemljište oko zgrade i prilazni kolni put od [adresa] do zgrade tužitelja ukupne površine 240 m2, a predstavlja 240/2077 dijelova kčbr. [katastarska čestica] vrt u ciglani upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uz to, svoje pravo vlasništva tužitelji temelje i na institutu dosjelosti, te navode da su savjesni i zakoniti posjednici zgrade u [adresa], sada [adresa], i pripadajućeg zemljišta, te navode da je njihov posjed djelomično uveden i u posjedovni list br. 3186 k. o [katastarska općina], te se odnosi na Zgradu i zemljište označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), ali ne i zemljišta koje je neophodno tužiteljima za redovnu uporabu zgrade. U zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] dolaze upisani tuženi kao vlasnici. Obiteljska stambena zgrada je ucrtana u kopiju katastarskog plana br. 17 k. o. [katastarska općina], te je uvrštena u novu izmjeru i označena brojem 403/2 k. o. [katastarska općina]. Kako tuženi ne žele izdati tužiteljima valjanju tabularnu izjavu za stjecanje njihova prava vlasništva, to ustaju s tužbom i konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. kolovoza 2023. (stranica 455-458 spisa) kojim traže utvrđenje prava vlasništva na navedenim nekretninama temeljem dosjelosti u navedenim suvlasničkim omjerima, odnosno eventualno kumuliranim zahtjevom trže utvrđenje prava vlasništva građenjem u navedenim u suvlasničkim omjerima uz trpljenje tuženika da u zemljišnoj knjizi trpi upis njihova prava vlasništva, uz naknadu troška postupka.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu. Ističe da je prednik tužitelja gradio na tuđem zemljištu, bez ikakve pravne osnove, a zamjena krovišta na šupi i kući temeljem ondašnjih komunističkih propisa nije u ni u kojem slučaju rekonstrukcija i dogradnja na temelju građevinske dozvole, kako to tužitelji tvrde u tužbi. U podnesku od 10. ožujka 2009. navode da tužitelji nisu mogli steći prijepornu nekretninu dosjelošću ni 1933. jer su je koristili s osnova zakupa. Navode da nisu mogli steći prijepornu nekretninu niti s osnova građenja jer je njihov pravni prednik na istoj sagradio objekt koji se obvezao i srušiti, bez građevinske i uporabne dozvole, te bez namjere da gradnjom stekle vlasništvo nekretnine, kuće i zemljišta. Ističu da iz potvrde župnog ureda Sv. Ivana u Zagrebu o plaćanju zakupnine za prijepornu nekretninu za razdoblje od 1933. do 1965. proizlazi zakupni odnos njihova pravna prednika. Tužiteljeva nekretnina ima privremeni karakter temeljem dogovora tužiteljevog i tuženikovog prednika, te temeljem izjave tužitelja kojim se obvezao srušiti prijepornu nekretninu, te da današnja površina koju tužitelj pokušava osvojiti nema nikakve veze s veličinom objekta iz 1933. niti iz 1976., a posebice nema osnove za bilo kakav zahtjev za pripadajućim okolnim zemljištem. Ističe da u današnjim uređenim zemljišno knjižnim i vlasničko pravnim odnosima više nije moguća okupacija zemljišta. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 4. rujna 2023. ističu da je prijeporna nekretnina bila društveno vlasništvo slijedom čega nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istoj, budući da je građevina na prijepornom zemljištu imala privremeni karakter jer je sagrađena na trasi planirane prometnice, slijedom čega nije moguće steći pravo vlasništva niti građenjem na tuđem zemljištu. Ističu da iz Ugovora iz 1955., kojega treba tumačiti onako kako piše, proizlazi da je "na predmetnoj čestici sazidano nekoliko kućica o trošku kupaca, te su ove kućice bile već ranije i ostale su vlasništvo kupaca, jer su one sazidane privolom prodavaoca …", te da je u zaglavlju Ugovora je jasno navedeno da su kupci DP i GP oboje iz [adresa], te da prodavatelj Župna nadarbina Sv. Ivana prodaje, a kupci DP i GP kupuju predmetnu nekretnine, ali ne kupuju kućice koji su oni sagradili o svojem trošku. Jasno se navodi kako prodavatelj Župna nadarbina Sv. Ivana prodaje kčbr. [katastarska čestica] livada u ciglani površine 577,5 čhv ili 2077 m2, dakle predmet te kupoprodaje je cjelokupno zemljište, dok nisu predmet kupoprodaje nekoliko kućica sazidanih o trošku kupaca, ali se u Ugovoru ne navodi da predmet nije zemljište na kojem se kućice nalaze. Ujedno ističu da je u čl. 3. ugovora navedeno " u posjed i uživanje kupljene nekretnine kupci su stupili već isplatom prvog obroka od DIN 250.000,00 dvijestopedeset hiljada dinara". Ističu se da "kupci kupljenu nekretninu obrađuju na vrtlarski način sa svojim prednicima već 28 godina". Iz čega je vidljivo da nitko osim kupaca AP i GP nije niti kupio, niti na istima bilo što sagradio u suglasnost prodavatelja. Isti Ugovor je ovjeren od strane Kotarskog suda i proveden u zemljišno knjižnog uredu Kotarskog suda za Grad Zagreb 27. rujna 1955., te iz te činjenice proizlazi da su kupci prijepornu nekretninu držali u zakupu, obrađivali i na istoj sagradili nekoliko kućica. Dosjelost podzakupnika nekretnina i vlasnika nekretnine u pravnoj znanosti ne postoji. Ističu da se tužitelji u podnesku od 14. ožujka 2011. pozivaju na dosjelost u razdoblju od 1933. do 1958. kada je provedena nacionalizacija, dakle u trajanju 25 godina, te navode da je vlasništvo stečeno još i prije nacionalizacije, nakon čega se pak navodi da je od 1977. opet postao vlasnik zemljišta jer su se tada mijenjali propisi. Navode da je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je u vlasništvu Crkve, što je ista bila sve do 27. rujna 1955., iznosi 40 godina neprekidnog posjeda. Tužitelj nije mogao steći vlasništvo dosjelošću posjedovanjem prijeporne nekretnine od 1933. do 1955., a ni u razdoblju od 1955. do 1958. u kojem su vlasnici bili AP. Nakon 1958. nekretnina je nacionalizirana, pa u tom razdoblju, kao niti za vrijeme vođenja sporova za utvrđenje prava vlasništva nekretnine, vrijeme za dosjelost nije teklo budući je temeljem čl. 162. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nastupio prekid, odnosno zastoj tijeka dosjelosti. Protivi se tužbenom zahtjevu budući je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo, slijedom čega nije moguće stjecanje vlasništva dosjelošću, a s obzirom da je građevina na predmetnom zemljištu imala privremeni karakter jer je sagrađena na trasi planirane prometnice smatraju da nije moguće steći vlasništvo prijeporne nekretnine niti građenjem na tuđem zemljištu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu trošak postupka.
3. Očitujući se na te navode, tužitelji navode da je njihov prednik pok. MP dobio besplatno zemljište na korištenje da si sagradi kuću iz samilosti kao teški ratni invalid, a tadašnji vlasnik mu je to omogućio, a prilikom prodaje nekretnina 1955. tadašnji prodavatelj nije prenio nikakva prava na prednike tuženika, pa je čak izuzeo od prodaje kućice koje su sagradili raniji kupci, pa prema tome i kuću pok. MP u vezi te izgradnje i odobrenja za izgradnju i korištenje zemljišta, slijedom čega tuženi nisu stekli nikakvo pravo na prijepornim nekretninama.
4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 6, 39, 369-372, 386-388 spisa), u dopis općine Pešćenice od 29. srpnja 1976. (stranica 7 spisa), u skicu od 14., srpnja 1976. (stranica 8 spisa), u zapisnik od 14. srpnja 1976. (stranica 9-10 spisa), u prijedlog od 16. srpnja 1976. (stranica 11 spisa), u tlocrt prizemlja (stranica 12 spisa), u izvod iz katastarskog plana (stranica 13) u rješenje općine Pešćenica, sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I-05/1-2168/3-1976 od 14. rujna 1976. (stranica 14-15 spisa), u skicu (stranica 16 spisa), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 40 spisa), saslušani su 1. i 2. tužena (stranica 58-59 spisa), proveden je očevid na licu mjesta u nazočnosti vještaka geodetske struke (stranica 64-72, 321-329 spisa), u kupoprodajni ugovor od 2. rujna 1955. (stranica 87-90 spisa), u potvrdu od 6. kolovoza 1934. (stranica 94 spisa), u potvrdu od 2. rujna 1935. (stranica 95 spisa), potvrda od 31. prosinca 1937. (stranica 96 spisa), potvrda od 10. studenog 1938. (stranica 97 spisa), potvrda od 9. listopada 1939. (stranica 98 spisa), potvrda od 7. veljače 1940 (stranica 99 spisa), potvrda od 31. siječnja 1943. (stranica 100 spisa), potvrda od 29. prosinca 1944. (stranica 100 a spisa), potvrda od 8. siječnja 1945. (stranica 101 spisa), potvrda od 10. veljače 1947. (stranica 102 spisa), potvrda od 1. lipnja 1948. (stranica 103 spisa), potvrda od 1. prosinca 1950. (stranica 104 spisa), Ugovor od 9. srpnja 1952. (stranica 105 spisa), potvrda od 2. srpnja 1957. (stranica 105a spisa), u dopis od 26. travnja 1953. (stranica 106 spisa), u potvrdu od 8. prosinca 1956. (stranica 107 spisa), u potvrdu od 7. ožujka 1956. (stranica 108 spisa), potvrda od 1. rujna 1956. (stranica 109 spisa), potvrda od 10. ožujka 1957. (stranica 110 spisa), potvrda od 1. lipnja 1957. (stranica 110 spisa), potvrdu od 10. svibnja 1958. (stranica 112-113 spisa), potvrda od 7. travnja 1959. (stranica 114 spisa), potvrdu od 15. prosinca 1960 (stranica 115 spisa), potvrdu od 1. siječnja 1962. (stranica 116 spisa), u dopis od 7. rujna 1963. (stranica 117 spisa), u potvrdu od 21. rujna (stranica 118), u potvrdu od 8. prosinca 1971. (stranica 119 spisa), u potvrdu od 27. siječnja 1977. (stranica 120 spisa), saslušanjem prvo i drugotužitelja (stranica 129-131 , 205-206, 313-314 spisa), tužene (stranica 132, 206-207 spisa), saslušanjem svjedoka OP (stranica 142-143), Melite Tonaj 143- 144 spisa), izvršen je uvid u rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11. ožujka 2010. (stranica 145-146), pročitana je dokumentacija iz spisa ovog suda pos. br. P-1107/92 (stranica 195-204 i 216-220 spisa), saslušan je svjedok ĐP (stranica 207-208 spisa), izvršen je uvid u dokumentaciju iz spisa ovoga suda pos. br. Pp-429/91 (stranica 234-240 spisa), pročitan je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. studenog 1970. (stranica 247-248 spisa), izvršen je u uvid u povijesni zk izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 250-252 spisa), pročitano je rješenje ovog suda posl. br. Z-26833/2020 - 3 od 29. svibnja 2021. (stranica 304 spisa), provedeno je geodetsko vještačenje po Mladenu Beberu, stalnom sudskom vještaku geodetske struke (stranica 336-346 spisa), njegovim pisanim očitovanjem (stranica 394 i 397, 430 spisa), dopune nalaza i mišljenja istog vještaka (stranica 438-441 spisa), pročitano je uvjerenje gradskog ureda za katastra i geodetske poslove od 25. listopada 2021 (stranica 374 spisa), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 376 spisa), izvod iz posjedovnog lista br. 4639 (stranica 377 spisa), u prijamni list 7/19 (stranica 402-427 spisa), očevid na licu mjesta 6. lipnja 2024. (stranica 488-489 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Valentinu Eteru (stranica 501-509 spisa) s prilozima: situacijski nacrt s geodetskim snimkom postojeće obiteljske kuće (stranica 511-512 spisa), tlocrt stanja u naravi građevine prema izmjeri vještaka (stranica 519-514 spisa), rješenje Općine Pešćenica od 14.9.1976. (stranica 515-518 spisa), tlocrt stanja u naravi građevine sa označenim područjima obiteljske kuće (stranica 519-520 spisa), fotoelaborat (stranica 521-530 spisa), pisanim očitovanjem vještaka Valentina Etera (stranica 544-545 spisa).
5. Uvidom u zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o 999901, Grad Zagreb utvrđeno je da isti dolazi upisana kčbr. [katastarska čestica] Ulica Divka Budaka i vrt od 2009 m2 u suvlasništvu tuženika, svakog u ½ dijela.
6. Iz dopisa Općine Pešćenica od 29. srpnja 1976. ranijem prvotužitelju ŠP proizlazi da se istim on obavještava da je njegova prijava za izvođenjem radova popravka trošne sjeverne istočne stijene i krovišta postojeće drvarnice veličine 6,81x1,87 m2, te dvostrešnog krovišta kuće veličine 7,13x7,56 m2 sa zamjenom dotrajalih letava i crjepova primljena, da je investitor dužan pristupiti radovima u roku 30 dana od dana primitka te obavijesti i završiti ih u roku 2 godine.
7. Iz Zapisnika o očevidu od 14. srpnja 1976. na licu mjesta razvidno je da je službena osoba izašla na lice mjesta u Čulinečkoj 13, povodom zahtjeva ŠP za izdavanjem građevne dozvole, a po prijedlogu službene osobe od 16. srpnja 1976. Predlaže se odobriti popravak trošne sjeverne i istočne stijene i krovišta postojeće drvarnice, te dvostrešnog krovišta kuće sa zamjenom dotrajalih letava i crjepova, uz napomenu da se objekt smatra privremenim.
8. Iz rješenja Općine Pešćenica, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne stambene poslove, Klasa UP/I-05/1-2168/3-1976 od 14. rujna 1976. razvidno je da je istim odobreno ŠP da u dvorištu stambene zgrade u [adresa], na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može izgraditi verandu 2,50 m2, kupaonu i zahod m2 i nadstrešnicu 2,50m2 na zapadnoj strani uz kuću pod uvjetom da se drži odobrene investicijsko-tehničke dokumentacije skice koja čini sastavni dio tog rješenja i građevinsko tehničkih propisa. Izgradnja objekta odobrava se isključivo pod uvjetom da će investitor odnosno njegov pravni sljednik biti dužan objekt porušiti, odnosno ukloniti, bez prava na bilo kakvu naknadu, kada prođe rok trajanja tog privremenog objekta za koji je to odobrenje za građenje, odnosno postavljanje izdano, odnosno i prije ukoliko dođe do provedbe urbanističkog plana. Taj rok ne može iznositi duže od deset godina. Objekt se ne može upisati u zemljišne knjige, niti se može naknadno adaptirati, niti mijenjati mu namjenu.
9. Iz prijepisa podataka Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove proizlazi da kao posjednik kuće bb i četiri zgrade u posjedovnom listu br. 3180, dolazi upisana TP rođ. [adresa].
10. Iz police osiguranja društva za osiguranje i reosiguranje Triglav, polica br. [broj police] proizlazi da se istom potvrđuje da je MP temeljem ponude od 11. travnja 1934. osigurao na deset godina protiv štete od požara i groma prizemnu baraku za stan 6,8x4.
11. Iz Kupoprodajnog ugovora od 2. rujna 1955. zaključenog između Župne nadarbine Sv. Ivana, kao prodavatelja, DP i GP, kao kupaca razvidno je da isti kupci kupuju kčbr. [katastarska čestica] livada u ciglani u površini od 577,5 čhv ili 2077 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema rješenju Odsjeka za građevinarstvo od 26. kolovoza 1955. i prema klauzuli klauzuliranim nacrtima za kupovinu od 600.000,00 DIN. Čl. 4. Ugovora je konstatirano da je na prodanoj kčbr. [katastarska čestica] sazidano nekoliko kućica od strane kupaca koje kućice su bile već od ranije i ostale su vlasništvo kupaca jer su sazidane privolom prodavatelja, slijedom čega iste nisu predmetom kupoprodaje. Ujedno je navedeno da kupci isplaćuju ugovorenu kupovninu na način da su do sada u ime kapare i na račun kupovnine isplatili 250.000,00 DIN, što prodavatelj potvrđuje, a ostatak kupovnine obvezuje se isplatiti na način da 350.000,00 DIN plaćaju danom potpisa Ugovora. Ujedno se navodi da kupci kupljenu nekretninu obrađuju na vrtlarski način sa svojim prednicima već 28 godina.
12. Iz potvrda priloženih u spis je razvidno da je DP uplaćivao iznose najamnine za zemlju župske nadarbine 1934. nadalje, kroz dugi niz godine, sve do 1950.
13. Iz Ugovora o najmu od 9. srpnja 1952. sklopljenog između Župne nadarbine Sv. Ivana i DP razvidno je da najmodavac daje najmoprimcu u najam svoju česticu od 1956 čhv zvanu ciglenica koji najam traje do konca prosinca 1957.
14. Iz dopisa Župne nadarbine Sv. Ivana od 26. travnja 1933. upućenog AP razvidno je da se isti poziva pristupiti radi potpisa najamnog ugovora.
15. Iz potvrde Župne nadarbine Sv. Ivana od 8. prosinca 1954. razvidno je da se istom potvrđuje da je DP predao 100.000,00 DIN na ime kapare za prodano zemljište u Ciglenici, a iz potvrde od 7. ožujka 1956. i 1. srpnja 1956. proizlazi da je Župna nadarbina primila 7.500,00 DIN na ime zakupnine a uživanje nadbiskupske zemlje u Čulinečkoj 15. Iz potvrda od 30. ožujka 1957., 1. lipnja 1957., 10. svibnja 1958., 9. travnja 1959., 15. prosinca 1960., proizlazi da je tih dana DP plaćao zakupninu za navedeno zemljište, dok iz potvrde Župe Sv. Ivana u Zagrebu od 1. siječnja 1962. proizlazi da je DP uplatio toj župi 7.000,00 DIN na ime zakupa/odštete za zemlju Nadarbine Sv. Ivana.
16. Iz dopisa župnika Župe Sv. Ivana u Zagrebu od 7. rujna 1963. proizlazi da istim župnik obavještava AP da je od općine Pešćenica zaprimio konačno rješenje o oduzeću dijela zemlje i to vojna pošta 215,2 čhv i općina 413,8 čhv, ukupno 629 čhv, uslijed parcelacije, te je istu kao javno prometnu površinu valjalo dodijeliti općini Pešćenica, slijedom čega je E ostalo na korištenje 388 čhv jer je cijela parcela imala 1017,1 čhv.
17. Iz potvrde župnika SP od 8. prosinca 1971. proizlazi da istom potvrđuje primitak 300.000,00 DIN od AP za korištenje nadarbinske zemlje kroz cijelu 1971.
18. Iz potvrde župnika Nadarbine Sv. Ivana Krstitelja od 27. siječnja 1977. proizlazi da istom potvrđuje primitak 500 DIN od AP za zakupninu u Čulinečkoj 15 za zakupnu godinu 1976.
19. Iz Ugovora o do dosmrtnom uzdržavanju od 16. studenog 1970. razvidno je da su isto zaključili MP kao primatelj uzdržavanja i EP i MP ŠP kao davatelji uzdržavanja prema kojem se davatelji uzdržavanja obvezuju brinuti o primatelju uzdržavanja, primatelj uzdržavanja im predaje u posjed i vlasništvo kuću u [adresa].
20. Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastra i geodetske poslove od 25. listopada 2021. proizlazi da je građevina evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] I dio kuće br. 13. tlocrtne površine 27 m2 bila evidentirana u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968.
21. Iz iskaza ranijeg prvotužitelja ŠP proizlazi da je prijeporno zemljište bilo u posjedu župe Sv. Ivana od 1931. ili 1932. i dio te nekretnine je uživao djed njegove supruge koji je na istom zemljištu izgradio objekt . Uživao je nekretninu u pogledu zemljišta na kojem je sagrađena kuća, te u pogledu okućnice. 1955. je prednik tuženika kupio jedan dio zemljišta, a za drugi je plaćao zakupninu sve do 1976. Zemljište je nacionalizirano 1958., te je predniku tuženika ostavljeno pravo korištenja. Navodi da su s djedom njegove supruge potpisali Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojega su stekli prijepornu kuću. Nisu se uspjeli upisati u zemljišne knjige budući da je vlasnik zemljišta bila država. Prednik tuženika je preminuo 1980. i sve do 1990. nije bilo nikakvih problema vezanih za prijepornu nekretninu. Pokušao je tužbom utvrditi pravo vlasništva kuće i oko kuće, no međutim, 2005. je TP prenijela vlasništvo prijeporne nekretnine svojoj snahi i unuku. Nisu se uspjeli dogovorit s tuženima, iako su spremni otići iz kuće ako im se osigura mjesto za stanovanje. Ističe da je na toj parceli bio niz kućica iz kojih su se stanari iselili, te su iste i srušene. Kuću u potpunosti adaptirao. Prvotužena je u drugim postupcima pred ovim sudom priznavala da su tužitelji gradnjom i dogradnjom stekli pravo vlasništva nad kućom i zemljištem pod kućom, ista je priznala da je potreban prilazni put kući, da isto ne osporava tužiteljima, kao niti dio oko kuće koji im je prema zakonu potreban za redovnu uporabu kuće. U kuću je doselio 1963. i poznato mu je da se od tada od strane tužitelja podmiruju režije, a po kazivanju supruge poznato mu je da su prije 1963., ona i njezini prednici plaćali režije za u kuću. Računi glase na njega i suprugu. Sa suprugom je stekao vlasništvo kuće 1968. temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, platili su porez, pokušali su upisati kuću u zemljišne knjige i katastar, ali nisu uspjeli jer je zemljište upisano na drugog vlasnika, te im je onemogućeno izvršiti legalizaciju kuće.
22. Iz iskaza prvotužiteljice EP proizlazi da u prijepornoj nekretnini živi od svog rođenja i da je njezina obitelj posjedovala zemljište na kojem se nalazi kuća i na kojem je djed imao štalu, krave i vrt. Također je imao i kolni put budući je bio stopostotni ratni vojni invalid. Kuću je sagradio negdje 1933., kao i prednik tuženika DP. Njezina baka je od župnika tražila otkup tog zemljišta na što joj je odgovoreno od strane župnika da se dogovori sa ostalima, te da će se tada to zemljište parcelirati. No međutim, DP je kupio cijelo zemljište s time da je najprije otplatio njihov dio, dok je dio na kojem se nalazi njegova kuća otplaćivao sve do 1976. Poznato joj je da je DP rekao njezinom djedu 1955. u prisutnosti VP i gospodina K da je kupio zemljište, a njezin djed mu je rekao da neka mu zemljište budući da on više ništa ne može obrađivati. Nakon toga su nastavili obrađivati zemljište oko kuće. Kasnije su zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju s djedom od kojega su dobili prijepornu kuću, a kasnije su od općine dobili i dozvolu za obnovu iste. Kuću su adaptirali 1967. kada su porušili zidove koji su bili vlažni, a kako kuća nije imala nikakvu infrastrukturu 1976. su uveli vodu i kanalizaciju. Nekretnina je ograđena dugi niz godina i nikada ni od koga nije tražena predaja posjeda iste. Pravna prednica tuženika nikada nije dolazila k njima tražeći posjed niti su imali bilo kakav spor vezano uz to. Ističe da se na cijeloj nekretnini nalazilo oko pet kućica koje su ljudi normalno koristili, te su s vremenom rješavali svoja stambena pitanja i iseljavali, dok njezina obitelj u kontinuitetu neometano koristi prijepornu nekretninu. Koliko je njoj poznato nikada nisu plaćali najam. Još uvijek živi u toj kući. Njezin djed nije plaćao nikakvu zakupninu DP, a oni nisu platiti Župi zemljište, jer ga nisu mogli platiti, a kada su se htjeli dogovoriti sa Č tada je došlo do nacionalizacije zemljišta.
23. Iz iskaza drugotužiteljice KP proizlazi da je rođena 1965. i odrasla je i živjela u kući zajedno s obitelji, gdje i danas živi. Navodi da je to oduvijek bilo njihovo i nikada nitko nije polagao bilo kakva vlasnička prava na tu nekretninu. Sjeća se kad se njezin brat rodio 1973., da su roditelji negdje 1976. uređivali kuću.
24. Iz iskaza trećetužitelja ČP proizlazi da je rođen 1973. i od rođenja do 2004. ili 2005. je živio na toj adresi. Kao što je rekla i njegova sestra neometano su živjeli u kući koja je ograđena i nikada nitko nije polagao nikakva vlasnička prava na tu nekretninu.
25. Iz iskaza prvotužene NP proizlazi da je vlasništvo prijeporne nekretnine stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Prije nje i njezinog sina, ovdje drugotuženika, vlasnica spornog zemljišta bila je njezina svekrva TP. Prema njezinom saznanju svekrva nije dala dozvolu tužiteljima za gradnju na spornom dijelu zemljišta. Nema saznanja da bi tužitelji vršili gradnju na spornom zemljištu temeljem građevinske dozvole.
26. Iz iskaza drugotuženika RP proizlazi da su prema njegovom saznaju tužitelji za gradnju na spornom zemljištu imali suglasnost njegovog pradjeda AP, koji je bio otac njegove bake, VP. Poznato mu je da o tome postoji pisana suglasnost, ali koliko zna, za nekakvih 20-30 m2 spornog zemljišta, koje su tužitelji mogli koristiti za dogradnju objekta.
27. Iz iskaza svjedoka CP proizlazi da su tužitelji bili podstanari u kući njegova djeda za što su plaćali naknadu. Prijeporno zemljište je bilo u vlasništvu crkve, a onda je njegov djed oko 1955. ili 1956. isto kupio, koje mu je nacionalizacijom oduzeto 1963., da bi u konačnici im bilo vraćeno vlasništvo. Po kazivanju mu je poznato da je prijepornu kuću izgradio njegov djed 1930. i djed je tužiteljima dopustio da nešto nadograde budući im je prostor bio skučen. Nikada između njegova djeda i tužitelja nije bilo razgovora da bi se prenosilo pravo vlasništva prijeporne nekretnine jer je on bio isključivo vlasnik. U kućicama je bilo drugih podstanara. Kućica je imala površinu 6x4, a otprilike 1975. ili 1976. djed je tužiteljima dopustio proširenje jer su ga molili. O tome ima saznanja jer je i sam živio na toj adresi od 1950. do 1962.
28. Iz iskaza svjedoka ŽP proizlazi da je ona rođena na toj lokaciji i poznato joj je da je Crkva dala tu zemlju na korištenje siromašnim obiteljima kako bi na istoj izgradili kućice. Njezini roditelji su na tom zemljištu izgradili kućicu s dvorištem i ondje su bili od 1930. do 1952. Na isti način su izgradili kućicu i prednici tužitelja N, kao i obitelj AP, i njihove kućice nisu imali nikakve veze sa R, niti je prednik tuženika na bilo koji način sudjelovao u gradnji njihovih kućica. Kućni broj Mlinarićeve kuće je 13, a ostalih kućica 15. Mlinarići su bili baka i djed tužiteljice. Po kazivanju roditelja joj je poznato da je kućicu izgradio djed tužiteljice. Budući da je zemljište na kojem se nalazile kućice bilo tuđe, oni su se 1952. odselili na drugu adresu. Poznato joj je da ni oni, ni Mlinarići, nisu nikome ništa plaćali na ime korištenja kuća.
29. Iz iskaza svjedoka ĐP proizlazi da je 1971. ili 1972. sklopio brak s BP, sada ĐP, a ona je unuka DP. Poznato mu je da je DP bio vlasnik zemlje koja je bila nacionalizirana. Tužitelji su na tom zemljištu imali izgrađenu kuću koja je 1971. bila dimenzija 6x8 m s okućnicom oko 1 m oko cijele kuće i postavljenom ogradom. DP je tužiteljima priznavao pravo vlasništva kuće i okućnice i nikada nije sporio da bi tužitelji bili vlasnici tog dijela, a njega je naslijedila TP, koja je tužiteljima priznavala njihovo pravo vlasništva tog dijela nekretnine. TP je naslijedila zemljište koje je još uvijek bilo nacionalizirano. To je zemljište imalo tri katastarske čestice, te je on pokrenuo postupak denacionalizacije i 2000. TP je upisana u gruntovnici kao vlasnik te čestice. Kao zahvalu za njegov rad VP mu je darovala katastarsku česticu [katastarska čestica] koja je sastavni dio predmetne zk čestice. Ista je zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ovdje tuženima za kčbr. [katastarska čestica]. Htio se upisati kao vlasnik darovane čestice, ali nije uspio jer su mu to tuženi osporili. On i supruga priznaju vlasništvo njihove kuće, zemljišta pod kućom i okućnice koje godinama koriste, a radi se o kčbr [katastarska čestica], odnosno kčbr [katastarska čestica]. Navodi da je DP bio suglasan s time da tužitelji koriste kao vlasnici kuću i zemljište jer im je dao dozvolu kako bi isti mogli izvršiti renoviranje kuće i kako bi mogli dobiti privremenu dozvolu za dogradnju, a privremena dozvola izdana im je iz razloga jer se tada radilo o nacionaliziranom zemljištu. Tužitelji cijelo vrijeme od kada ih on poznaje od 1971. nadalje, posjeduju predmetnu kuću i okućnicu i koliko zna nitko ih nikada nije uznemiravao u posjedovanju niti ih je tražio da se isele. Kuća tužitelja je bila uvijek ograđena, i to 1 m ili 1,5 m oko kuće. TP nikada nije bila u posjedu ograđenog dijela zemljišta.
30. Na okolnost identifikacije prijeporne nekretnine i površine iste proveden je dokaz očevidom na licu mjesta u nazočnosti vještaka Ivana Brknjača i Mladena Bebera, stalnih sudskih vještaka geodetske struke.
31. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Brknjača proizlazi da tužitelji uživaju nekretninu određenu tahimetrijskim točkama 1,2,5,6,9,12,13,14,15,16,17,18,19,20 i 21 točka A. Površina nekretnine iznosi 253 m2 i sastoji se od cijele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća u [adresa] površine 88 m2 i dvorišta površine 165 m2 koje je dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po zemljišno knjižnim podacima navedena nekretnina od 253 m2 je dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
32. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Bebera proizlazi da je predmetna nekretnina postupka određena prema situacijskom nacrtu u prilogu određena spojnicom točaka 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-1, obojano zeleno u površini 250 m2, prema stanju u zemljišnoj knjizi dio zk.č.7681/1, u naravi vrt na ciglani, površine 577.50 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], izraženo u omjeru 69.5/577.50 dijela, prema stanju katastarske evidencije, cijela k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], dio k. č. [katastarska čestica]/1kK.o. Peščenica. Prema stanju na terenu ograđeni fizički posjed žičanim ogradama, betonskim parapetima, zidovima kuće br. 13, zidom od opeka, živicom, na kojem dijelu fizičkom posjeda se nalazi kuća br. 13 površine na zemljištu 87 m2, dvorišnog dijela 113 m2, pristupnog dijela 50 m2, ukupno 250 m2.
33. U svom usmenom očitovanju po prigovorima stranka, vještak iste argumentirano otklanja i ostaje kod danog nalaza i mišljenja.
34. Iz dopune njegova nalaza i mišljenja proizlazi da je predmetna nekretnina određena prema situacijskom nacrtu u prilogu određena spojnicom točaka 1-2-3-4-5- 6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-1, obojano zeleno u površini 250 m2, prema stanju u zemljišnoj knjizi dio zk.č.7681/1 - vrt Ulica Divka Budaka površine 2009 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izraženo u omjeru 250/2009 dijela, prema stanju katastarske evidencije, cijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema stanju na terenu ograđeni fizički posjed žičanim ogradama, betonskim parapetima, zidovima kuće br.13, zidom od opeka, živicom, na kojem dijelu fizičkom posjeda se nalazi kuća br.13 površine na zemljištu 87 m2, dvorišnog dijela 113 m2, pristupnog dijela 50 m2, ukupno 250 m2.
35. Nalaz i mišljenje, njegovu dopunu i usmeno očitovanje vještaka, sud prihvaća jer je vještak odgovorio na zadatak vještačenja, stručno, jasno i argumentirano i stanke nakon dopune nalaza i mišljenja nisu imale prigovora na isti.
36. Slijedom navedenog tijekom postupka je kao neprijeporno utvrđeno:
- da nekretnina kčbr. [katastarska čestica] Ulica Divka Budaka i vrt od 2009 m2 u dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901, Grad Zagreb u suvlasništvu tuženika, svakog u ½ dijela,
- da su tužitelji dugi niz godina (od 1934.) u posjedu iste,
- da tuženi, kao ni njihovi pravni prednici nikada nisu bila u posjedu ograđenog dijela zemljišta i kuće u posjedu tužitelja,
- da su tužitelji s JP zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, 21. listopada 1968. predmetnog kojega je bila prijeporna nekretnina,
- da je predniku tužitelja ŠP rješenjem Općine Pešćenica, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne stambene poslove, Klasa UP/I- 05/1-2168/3-1976 od 14. rujna 1976. odobreno da u dvorištu stambene zgrade u [adresa], na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može izgraditi verandu 2,50 m2, kupaonu i zahod m2 i nadstrešnicu 2,50 m2 na zapadnoj strani uz kuću pod uvjetom da se drži odobrene investicijsko-tehničke dokumentacije skice koja čini sastavni dio tog rješenja i građevinsko tehničkih propisa,
- da je izgradnja objekta odobrena isključivo pod uvjetom da će investitor, odnosno njegov pravni sljednik biti dužan objekt porušiti, odnosno ukloniti, bez prava na bilo kakvu naknadu, kada prođe rok trajanja tog privremenog objekta za koji je to odobrenje za građenje, odnosno postavljanje izdano, odnosno i prije ukoliko dođe do provedbe urbanističkog plana, koji rok ne može iznositi duže od deset godina,
- da je u istom rješenju navedeno da se objekt ne može upisati u zemljišne knjige, niti se može naknadno adaptirati, niti mu mijenjati namjenu,
- da su tužitelji temeljem tog rješenja obiteljsku zgradu rekonstruirali i dogradili, što su tuženi znali i čemu se nisu protivili,
- da je obiteljska stambena zgrada ucrtana u kopiju katastarskog plana br. 17 k. o. [katastarska općina], te je uvrštena u novu izmjeru i označena brojem 403/2 k. o. [katastarska općina],
- da u zemljišnim knjigama na prijepornoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] dolaze upisani tuženi kao suvlasnici, svaki u ½ dijela.
37. Prijeporno je:
- jesu li tužitelji dosjelošću, odnosno, građenjem stekli pravo vlasništva zemljišta na kojem se nalazi njihova obiteljska zgrada u [adresa], te zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu zgrade.
38. Iz povijesnog zk izvatka za prijepornu nekretninu je utvrđeno da je ista bila upisana temeljem rješenja ovog suda posl. br. Z-5731/55 od 26. rujna 1955. kao vlasništvo Župne nadarbine Župe Sv. Ivana iz Zagreba, te se na temelju kupoprodajnog ugovora te Župe s DP i GP, na istu uknjižuje njihovo pravo vlasništva, svakog u 1/2 dijela. Rješenjem posl. br. Z-11063/80 od 17. srpnja 1980. na temelju rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Općine Pešćenica od 5. kolovoza 1959., zemljište u A I se upisuje kao društveno vlasništvo. Rješenjem posl. br. Z-19291/97 od 10. lipnja 1997. uknjižuje se brisanje društvenog vlasništva i pravo vlasništva pravne prednice tuženika. Rješenjem posl.br. Z-14805/05 od 5. svibnja 2005. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju uknjižuje se pravo vlasništva na nekretnine u AI u korist NP i HP, svakog u ½ dijela.
39. Slijedom navedenog, u odnosu na zahtjev tužitelja da bi prijeporna nekretnina bila stečena građenjem, kao što je prethodno navedeno pravnom predniku tužitelja je bila odobreno da u dvorištu stambene zgrade u [adresa], na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može izgraditi verandu 2,50 m2, kupaonu i zahod m2 i nadstrešnicu 2,50 m2 na zapadnoj strani uz kuću pod uvjetom da se drži odobrene investicijsko tehničke dokumentacije skice koja čini sastavni dio tog rješenja i građevinsko tehničkih propisa, isključivo pod uvjetom da će investitor, odnosno njegov pravni sljednik biti dužan objekt porušiti, odnosno ukloniti, bez prava na bilo kakvu naknadu, kada prođe rok trajanja tog privremenog objekta za koji je to odobrenje za građenje, odnosno postavljanje izdano, odnosno i prije ukoliko dođe do provedbe urbanističkog plana, koji rok ne može iznositi duže od deset godina, te da se objekt ne može upisati u zemljišne knjige, niti se može naknadno adaptirati, niti mu mijenjati namjenu. Pravni prednik tužitelja nije na društvenom (nacionaliziranom) zemljištu mogao steći neko drugo pravo osim da na njemu izgradi navedeni objekt i da ga koristi kroz razdoblje od deset godina. On nije dobio odobrenje da izgradi zgradu koja bi na zemljištu ostala trajno uz pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena.
40. Glede tvrdnje tužitelja da je njihov pravni prednik MP izgradio obiteljsku zgradu prije 11. travnja 1933. ističe se da je isti kod osiguravajućeg društva Triglav, policom br. [broj police] osigurao na deset godina protiv štete od požara i groma prizemnu baraku za stan 6,8x4, dok je iz Kupoprodajnog ugovora od 2. rujna 1955. zaključenog između Župne nadarbine Sv. Ivana, kao prodavatelja, DP i GP, kao kupaca, da je na prodanoj kčbr. [katastarska čestica] sazidano nekoliko kućica od strane kupaca koje kućice su bile već od ranije i ostale su vlasništvo kupaca jer su sazidane privolom prodavatelja, slijedom čega iste nisu predmetom kupoprodaje. Slijedom toga kućica - stan površine 6,8x4m2 je postojala u trenutku osiguranja i sagrađena je od strane pravnog prednika tužitelja i nije bila predmetom kupoprodaje. U građenju te kuće pravni prednik tuženika nije sudjelovao, niti je mogao sudjelovati jer nije bio vlasnikom ni kuće ni zemljišta, a predniku tužitelja je odobrenje za gradnju dala Župne nadarbine Sv. Ivana, kao je i navedeno u navedenom članku 4. Ugovora.
41. Sukladno § 417. Općeg građanskog zakonika, dalje u tekstu OGZ čija se pravna pravila primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) i u skladu s čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), dalje u tekstu: ZVDSP, ako tko na svojoj zemlji podiže kakvu zgradu, i tuđu građu je na to upotrebio, zgrada ostaje vlasnost njegova; ali i sam pošteni gradilac, ako građu nije nabavio po kojemgod od načina navedenih u § 367, dužan je platiti oštećeniku vrijednost građe po općenoj cijeni; a nepošteni gradilac platit će mu je po najvišoj cijeni, i vrh toga naknadit će mu svaku inu štetu. Sukladno § 418. Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim, koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu; ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.
42. U smislu pravnih pravila iz paragrafa 418. OGZ, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju. Pravni prednik tužitelja je gradio sukladno odobrenju Župne nadarbine Sv. Ivana i izgradio kućicu - stan površine 6,8x4m2.
43. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ZVDSP, od dana stupanja na snagu toga Zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ZVDSP. Objekti koji su izgrađeni radi neke prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni pa se na njih ne primjenjuju odredbe o uspostavi pravnoga jedinstva nekretnine. Uspostava jedinstva zemljišta i zgrade prema odredbama čl. 367. i 368. ZVDSP na način da vlasnik zgrade postane i vlasnik zemljišta u ovom slučaju nije moguća zbog toga što su tužitelji, kao i njihov pravni prednik, vlasnik privremenog montažnog objekta puno veće površine od objekta 6,8x4m2, a ne vlasnici zgrade u smislu tih zakonskih odredbi.
44. Prema čl. 152. i 153. ZVDSP, ako netko bez pravne osnove izgradi zgradu na tuđem zemljištu ta zgrada u pravilu pripada vlasniku zemljišta, a jedini slučaj kad će vlasništvo pripasti graditelju jest onaj kad je graditelj bio pošten, a vlasnik zemljišta nepošten, tj. kad graditelj nije znao niti morao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju, ali je nije bez odgode zabranio.
45. Na okolnost je li obiteljska stambena zgrada u [adresa] u naravi, u odnosu na rješenja Općine Pešćenica, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne stambene poslove, Klasa UP/I-05/1-2168/3-1976 od 14. rujna 1976. kojim je odobreno ŠP da u dvorištu stambene zgrade u [adresa], na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može izgraditi verandu 2,50 m2, kupaonu i zahod m2 i nadstrešnicu 2,50m2 na zapadnoj strani uz kuću pod uvjetom da se drži odobrene investicijsko- tehničke dokumentacije skice koja čini sastavni dio tog rješenja i građevinsko tehničkih propisa, privremenog ili trajnog karaktera, te je li građenjem nastala nova stvar, te ako jest, da se ista identificira zajedno s pripadajućim zemljištem potrebnim za redovnu uporabu zgrade, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po PP, stalnom sudskom vještaku građevinske struke.
46. Očevidom na licu mjesta održanom 6. lipnja 2024. uz sudjelovanje vještaka Valentina Etera obiđeno je lice mjesta, te je vještak izvršio potrebna mjerenja i fotografiranja.
47. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da u smislu karaktera trajnosti dogradnje obiteljske kuće prema rješenju od 14. rujna 1976. je određeno kako je prigradnja privremeni objekt na rok od najviše deset godina. Dakle, dogradnja uz zapadni rub obiteljske kuće kakva je bila u stanju pri donošenju rješenja od 14. rujna 1976. (na nacrtu u prilogu 4 označeno sjenčano narančastim kosim linijama i oznakom „II“ te sjenčano crvenim točkicama i oznakom „III“) je dogradnja privremenog karaktera, iako se za stanovanje koristi već više desetljeća, pa i u trenutku izrade nalaza te je sastavni dio jedne funkcionalne cjeline kuće. Sama obiteljska kuća u dijelu prije dogradnje dopuštene rješenjem od 14. rujna 1976. je trajna građevina. U odnosu na očitovanje je li građenjem nastala nova stvar te određivanje pripadajućeg zemljišta potrebnog za redovnu uporabu zgrade vještak navodi da u usporedbi sa stanjem prije izvedbe dogradnje (stan u prizemlju bez sanitarnih prostora unutar tog stana) je dogradnjom znatno povećana površina stana (gotovo za polovicu izvorne tlocrtne površine kuće prije dogradnje) i ostvareni su suvremeni sanitarno-tehnički uvjeti koje raniji stan nije imao, te je time nastala nova stvar. Za redovnu upotrebu zgrade (pristup, korištenje, održavanje i dr.) je potrebna površina koja je označena zelenom bojom u situacijskom nacrtu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja geodetskog vještaka iz listopada 2021. godine, a kojeg je za potrebe ovog sudskog postupka izradio Mladen Beber, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju. Radi se o području označenom točkama od 1 do 19, a čija je površina prema podacima iz tog elaborata 250 m2.
48. U svom pisanom očitovanju od 21. kolovoza 2025. glede upita tužitelja koliki je rok trajnosti predviđen pravilima građevinske struke za zidanu konstrukciju, odnosno obiteljsku kuću, vještak navodi je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2025. u poglavlju 3.1. Očevid stanja u naravi na stranici broj 3/9 utvrdio za postojeću građevinu kako se u naravi radi o manjoj zidanoj samostojećoj nepodrumljenoj prizemnoj obiteljskoj kući. Postojeća izvorna građevina, pa i njena dogradnja iz 1976. su izvedene izgradnjom na licu mjesta (betonski temelji i podne ploče, zidovi od opeke, stropna ploča dogradnje izvedena kao armiranobetonska ploča, dvostrešno drveno krovište pokriveno crijepom, izvedena šerana fasada) odnosno ne radi se o predgotovljenoj građevini montiranoj u današnji oblik na licu mjesta. U Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina je u prilogu 9 tog pravilnika sadržan tablični prikaz održivog vijeka korištenja građevina. Za kategoriju „obiteljske kuće – gradnja na licu mjesta, masivna gradnja“ je predviđen održivi vijek korištenja takve vrste građevine od 70 do 100 godina. Predmetna građevina i njena dogradnja iz 1976. su prosječno održavane pa se za održivi vijek korištenja takve vrste građevine prihvaća srednja vrijednost iz ranije navedenog pravilnika, odnosno 85 godina.
49. U svom usmenom očitovanju, s obzirom na predviđenu prometnicu preko prijeporne čestice da se vještak očituje nalazi li se prijeporna nekretnina na trasi te može li imati trajni karakter odgovara da prema predočenoj lokacijskoj dozvoli za izgradnju dijela [adresa] od stacionaže 0+000,00 km do 0+120,00 km, koja je izdana 12. lipnja 2024. su vidljivi crvenim linijama označeni rubovi koridora proširenja te ulice. Građevina koja je predmet ovog spora i koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] je s približno 95% svoje površine u području tog koridora. Stoga je nedvojbeno da će za potrebe izgradnje te ulice biti neophodno ukloniti cijelu građevinu.
50. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Valentina Etera, kao i njegovo pisano i usmeno očitovanje budući je stručno, jasno i argumentirano odgovorio na zadatak vještačenja,
51. Slijedom navedenog je razvidno da je identitet nekretnine, odnosno zgade na zemljištu bitno promijenjen. Kućica - stan površine 6,8x4m2 u odnosu na koju je pravni prednik tužitelja bio pošteni stjecatelj nije istovjetna građevini kakva je sada u naravi, budući je dograđena (iako na određeni rok od deset godine), čime je nastala nova stvar. Sada je to manja zidana samostojeća nepodrumljena prizemna obiteljska kuća koja prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina je „obiteljska kuća - gradnja na licu mjesta, masivna gradnja“ za koju je prema mišljenju vještaka predviđen o održivi vijek korištenja takve vrste građevine 85 godina. Među strankama nije prijeporno da izgrađeni privremeni objekt po isteku roka deset godina nije uklonjen, ali je postao obiteljska kuća koja je sa zemljištem trajno povezana (fotografije na stranici 338-341 spisa), čime je izmijenjena njegova namjena (od prolazne u namjenu da trajno ostane na zemljištu). Drugotuženik RP u svom iskazu navodi da su tužitelji prema njegovom saznaju za gradnju na spornom zemljištu imali suglasnost njegovog pradjeda AP, koji je bio otac njegove bake, TP i poznato mu je da o tome postoji pisana suglasnost, ali koliko zna, za nekakvih 20-30 m2 spornog zemljišta, koje su tužitelji mogli koristiti za dogradnju objekta, što podudarno proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐP, dok ostali tužitelji to osporavaju, a tužitelji potvrđuju, dok svjedok OP neistinito navodi da je njegov pradjed, pravni prednik tuženiku sagradio istu kuću i dopustio tužiteljima da u njoj žive.
52. Sud vjeruje drugotuženiku da je njegov pradjed dao suglasnost pravnim prednicima tužitelja, nakon što je isti postao vlasnikom zemljišta, koji u kontinuitetu i generacijama žive na toj nekretnini (od 1933.), te je utvrđeno da je pravni prednik tužitelja MP još 1934. osigurao tu nekretninu temeljem ponude od 11. travnja 1934. na deset godina protiv štete od požara i groma prizemnu baraku za stan 6,8x4.
53. Sukladno čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 2. i 3. . toga članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
54. Za stjecanje prava vlasništva u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno je da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Zakonit je onaj posjed za koji posjednik ima valjan pravni temelj posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (vi, clam, praecario). No, i posjed koji je pribavljen na navedeni način postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Pošten je posjed ako posjednik u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (u krajnjem slučaju danom podnošenja tužbe). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmjevi Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda time da se i jedno i drugo pretpostavlja pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten.
55. Po utvrđenju ovoga suda, posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika je bio zakonit jer su imali valjani pravni temelj posjedovanja koja proizlazi iz Kupoprodajnog ugovora od 2. rujna 1955. zaključenog između Župne nadarbine Sv. Ivana, kao prodavatelja, i DP i GP, prema kojem kupci kupuju kčbr. [katastarska čestica] livada u ciglani u površini od 577,5 čhv ili 2077 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema rješenju Odsjeka za građevinarstvo od 26. kolovoza 1955. i prema klauzuli klauzuliranim nacrtima za kupovinu od 600.000,00 DIN, a u čl. 4. Ugovora je konstatirano da je na prodanoj kčbr. [katastarska čestica] sazidano nekoliko kućica od strane kupaca koje kućice su bile već od ranije i ostale su vlasništvo kupaca jer su sazidane privolom prodavatelja, slijedom čega iste nisu predmetom kupoprodaje, te je jasno razvidno da je predniku tužitelja odobrenje za gradnju dala Župne nadarbine Sv. Ivana. Njihov posjed je istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, kao ni zlouporabom povjerenja, te je pošten jer pravni prednik tužitelja, u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Činjenica da su tužitelji i njihovi prednici kao posjednici nekretnina znali za upis u zemljišnim knjigama u korist pravnog prednika tuženika, odnosno da su te nekretnine u tim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika i njihovih prednika, ne čini samo po sebi posjed tužitelja i njegovih prednika nesavjesnim ili nepoštenim ako su tužitelj i njegovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i u Rev-1209/16, Revx-76/14 i dr.).
56. Stoga su po utvrđenju ovoga suda tužitelji stekli pravo vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću. Uz to, oni su, odnosno njihovi pravni prednici, građenjem stvorili novu stvar, obiteljsku kuću koja nakon isteka roka za privremenu građevinu traje desetljećima i njihovu je neometanom posjedu u nekoliko generacija, kojega nitko ne svojata, a vlasnici zemljišta kroz sve godine posjedovanja nisu reagirali, nego su čak to činili nespornim, a posjednici su se ponašali kao vlasnici, te iako je zemljište od nacionaliziranog vraćeno pravnom predniku tuženika, po utvrđenju ovoga suda, tužitelji su stekli pravo vlasništva prijeporne nekretnine. Posebno se napominje da je pravna prednica tuženika LP činila neprijepornim u predmetu ovoga suda posl. br. P-110771992 da su tužitelji gradnjom i dogradnjom stekli vlasništvo na prijepornoj kući, kao i na zemljištu ispod kuće, te prilaznom putu i zemljištu koje im treba za redovnu uporabu kuće, da bi kasnije Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagala tom nekretninom u korist tuženika.
57. Posebno se napominje da je u vrijeme izgradnje kuće je vrijedio režim društvenog vlasništva pa se na konkretni slučaj imala primijeniti odredba iz § 418 OGZ-a koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. U konkretnom slučaju vlasnik, kao i nitko drugi se nije protivio ovom građenju.
58. No međutim, kako je sud usvojio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, to o eventualno kumuliranom nije odlučivao.
59. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (13.405,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu: OT.
60. Tužiteljima zastupanim po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 4.10.2007., 21.1.2008., 2.6.2009., 9.2.2010., 2.3.2010., 21.5.2010., 22.11.2012., 5.5.2014., 8.5.2015., 17.9.2015., 2.2.2017., 17.3.2017., 25.6.2020., 31.5.2021., 23.9.2021., 13.9.2022., 6.12.2022., 4.9.2023., 9.4.2024. i 15.1.2026. (Tbr 9. toč. 1. i 5. OT 3975 bodova), sastava podneska od 20.10.2008., 27.4.2009., 16.6.2009., 9.3.2010., 12.3.2010., 14.3.2011., 21.9.2015., 2.2.2017., 23.9.2019., 30.9.2021., 8.10.2021., 1.4.2022., 22.12.2022., 28.8.2023. i 4.9.2023. (Tbr 8. toč. 1. i 3. OT 1650 bodova), zastupanje na očevidu 5.5.2008., 4.10.2021. i 6.6.2024. (Tbr. 750 bodova), odnosno 6.625 bodova, uz uvećanje za zastupanje više osoba (+20%) (Tbr. 36. toč. 1. OT 1325 bodova), odnosno ukupno 7950 bodova ili 15.900,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 3.975,00 EUR, što ukupno iznosi 19.875,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenih predujmova za očevid na licu mjesta i geodetsko i građevinsko vještačenje u ukupnom iznosu 1.813,46 EUR, trošak plaćenog predujma za sudskog dostavljača u iznosu 17,11 EUR, te sudske pristojbe na presudu 180,50 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 21.886,07 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
61. Budući da su tužitelji tražili zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud im je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 27. veljače 2026. do isplate.
62. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 27. veljače 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja, uz rj. za sp na presudu
- pun. tuženika
