REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-894/2024-11

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Charlesa Darwina 4F, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, radi izdavanja potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/6, URBROJ: 511-01-149-24-1 od 6. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, KLASA: UP/I-560-01/23-01/111, URBROJ: 511- 07-14-23-5 od 30. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave osječko-baranjske, KLASA: UP/I-560-01/23-01/111, URBROJ: 511- 07-14-23-5 od 30. listopada 2023 od 30. listopada 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 14. ožujka 1991. do 20. prosinca 1994.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je bio zaposlenik PU osječko-baranjske u razdoblju od 14. ožujka 1991. do 20. prosinca 1994. te je bio raspoređen u PP Donji Miholjac na radno mjesto operativni radnik za pozorničko- patrolnu djelatnost te da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da je početkom 1991. pristupio obrani suvereniteta RH kada se kao kandidat prijavio u PP Donji Miholjac te je započeo s radom 15. ožujka 1991. Tijekom rada u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljao je zadaće obrane suvereniteta RH, pa je tako početkom studenoga 1991. bio razmješten na strateška mjesta oko Karadžićeva s kojeg je zajedno s drugim policijskim službenicima trebao pomagati napad i osigurati povlačenje. Nakon okupacije Vukovara sudjelovao je u operacijama u mjestima postajnog područja Donji Miholjac, a od svibnja do kolovoza 1994. obavljao je poslove osiguranja američkog veleposlanstva. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u rujnu 1994. obaviješten je kako je potreban za obavljanje zadaće osiguranja pri posjetu pape JZD. u [adresa]. Kako nije prekinuo godišnji odmor, udaljen je s dužnosti, a nakon toga je presudom disciplinskog suda od 17. listopada 1994. proglašen krivim što dana 1. rujna 1994. nije prekinuo godišnji odmor, odnosno nije otišao u Zagreb na osiguranje dolaska pape Ivana Pavla II. Tužitelj smatra da to ne može biti razlog za odbijenje njegova zahtjeva pa stoga predlaže poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iz pobijanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene tom spisu. Ročište za raspravu je održano 29. siječnja 2026., kako bi se u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', 36/24., dalje: ZUS), svakoj stranci pružila mogućnost izjašnjavanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na ročište je pristupio tužitelj uz opunomoćenika, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik. Tužitelj je tom prilikom izjavio da je očito da ni tuženik ne spori da je on sudjelovao u Domovinskom ratu u smislu članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR). U tom smislu tužitelj je pojasnio da je sudjelovao u Domovinskom ratu potpuno dragovoljno od 14. ožujka 1991. Istaknuo je da je neposredno prije dolaska pape JZD. u [adresa] bio u Zagrebu tri mjeseca na čuvanju stranih ambasada. Tražio je i dobio je godišnji odmor, ali je odmah nakon toga stigla zapovijed da se vrati u Zagreb na osiguranje Papinog boravka. To mu je sve bilo previše i to je bio razlog zbog kojeg nije prihvatio tu dužnost.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika PU osječko-baranjske za razdoblje od 14. ožujka 1991. do 20. prosinca 1994. Uz zahtjev je priložena preslika uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, PU osječko-baranjske broj 511-07-40-50/5- 95 od 5. siječnja 1995., Spomenice Domovinskog rata 1990. -1992., iskaznice Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske i iskaznice Udruge oboljelih branitelja Domovinskog rata Našice.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka javnopravna tijela utvrđuju da je tužitelj bio u službi Ministarstva unutarnjih poslova, PU osječko-baranjske, PP Donji Miholjac od 14. ožujka 1991. do 20. prosinca 1994. Pritom tuženik utvrđuje da ovdje nije sporno da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu u smislu članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a, kako su to potvrdili i saslušani svjedoci. No, javnopravna tijela zapreku za priznavanje traženog statusa nalaze u članku 21. stavku 2.c ZHBDR-a.

8. Prema članku 3. stavku 1.a ZHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

9. Prema stavku 2. istog članka ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Prema članku 21. stavku 2.c ZHBDR-a statuse i prava utvrđene ovim Zakonom ne mogu ostvariti ni osobe koje su u razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske samovoljno napustile postrojbu.

11. Ova odredba, sama po sebi, nije sporna, no za njezinu pravilnu i poštenu primjenu u konkretnoj životnoj situaciji potrebno je pokušati razumjeti vrijeme, kontekst i razloge zbog kojih bi netko napustio postrojbu. Tako je za pravilnu primjenu citirane odredbe članka 21. stavka 2.c ZHBDR-a nužno utvrditi kada je postrojba napuštena i zašto, što je točno razlog napuštanja postrojbe i u kakvoj je to vezi sa obranom suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, potrebno je utvrditi i na koji način je dan doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u kojem točno razdoblju (na početku ili u kasnijoj fazi Domovinskog rata). Dakle, s obzirom na to da pojedinci mogu napustiti postrojbu zbog različitih razloga, dobrovoljno ili ne, ovakvi slučajevi, nužno traže individualizirajuću odluku. Time se ne dovodi u pitanje ni zakonitost ni pravna sigurnost, dapače upravo interes sigurnosti prava zahtijeva individualizirajuću odluku.

12. U konkretnom slučaju tuženik utvrđuje da je tužitelju odlukom drugostupanjskog disciplinskog suda utvrđen prestanak službe, što je već samo po sebi teška kazna, a što je bio glavni razlog za odbijanje predmetnog zahtjeva. Međutim, pritom je izostala valjana i realna procjena uvjeta i razloga pod kojima je ova odluka disciplinskog suda donesena. Izostala je i poštena procjena o tome od kakvog je značaja prekid službe 1994. sa činjenicom da je tužitelj od 1991., kao policijski službenik, sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Kako o navedenim bitnim okolnostima rješenja javnopravnih tijela ne sadrže dostatne razloge niti su te činjenice u potpunosti utvrđene (detaljnim saslušanjem tužitelja), to je valjalo na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, radi donošenja novog zakonitog i valjano obrazloženog rješenja (točke I. i II. izreke presude).

14. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23., dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na jednom ročištu u iznosu 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV iznosi 2.500.00 eura. Slijedom toga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.,

2. Tuženiku – sa spisom.